Zbog radova koji su započeli u ulici Eugena Kvaternika, građani tog područja u narednom razdoblju mogu očekivati povremene promjene u rasporedu ili načinu odvoza otpada.

Radovi bi, prema dostupnim informacijama, mogli potrajati dulje vrijeme, što može utjecati na pristup komunalnim vozilima pojedinim dijelovima ulice. Iz VG Čistoće poručuju kako će, unatoč otežanim uvjetima na terenu, nastojati održati redovan odvoz prema planu.

U slučaju nepredviđenih problema ili privremenih odstupanja, korisnici će biti pravovremeno obaviješteni.

Hrvati su sinoć pobijedili Mađare i po deseti put u povijesti ušli u rukometno polufinale na Europskom prvenstvu.

Sada nas čeka ogled s Njemačkom – sutra u 17:45!

Pogledajte u videu reakcije Velikogoričana:

Bio je igrač, pionir Udarnika, a od 1979. i svoje tek osnovane NK Bune. Zadnji vezni, kasnije i desni bek, kaže sam nešto kao Hans-Peter Briegel… Bio je i trener, na bregima ga i dalje zovu Mr. 100% zbog “četiri od četiri” na klupi seniora, ali fokus je uvijek bio na klincima, među kojima su izrasli i igrači poput Nikole Raka, Jurice Kovačića i mnogih drugih. Bio je on i sudac, po tom dijelu mnogi ga možda i najbolje poznaju, jer sudio je sve živo, od HVIDR-e do polufinala Kupa između Hajduka i Osijeka…

Bio je, uz to, i simbol za NK Bunu, klub u koji je došao godinu dana nakon osnutka, a zadržao se sve do ovoga ljeta. Otišao je nakon što je klub ostvario povijesni uspjeh, prvi put ušao u najviši rang županijskog nogometa, potpuno ispuhan i izmoren stresom i dugogodišnjim angažmanom, ali ostat će još dugo znak jednakosti između njegova imena i NK Bune. Bio je, neizostavno je i to, organizator velikih nogometnih projekata, turnira poput čuvene Breške lige, ali i dviju velikogoričkih zimskih liga, u svim tim ulogama je onaj koji vuče, onaj kojem ništa i nikad nije teško…

Uz sve nabrojeno, nekako je i logično Zlatka Petraca pitati kako on sam vidi sebe.

– Hoćete iskreno? Vidim se kao konja! Meni je važan i klub, važna mi je i Breška liga, važne su mi zimske lige, volim suditi… U svemu tome najveću je žrtvu podnijela moja supruga, hvala joj na tome – reći će Zlatko u svom stilu.

A njegov stil je, znaju to svi koji ga poznaju, zajebancija. Zlatko je čovjek s kojim je i ugodno i zabavno biti u društvu, 62-godišnjak s energijom i duhom mladića u najboljim godinama, uvijek spreman baciti dobru foru. Baš uvijek. Čak i u trenucima kad prima nagradu za Životno djelo od gradske sportske Zajednice, kao što je bio slučaj u petak. Petrac je, posvjedočit će svi prisutni, razvalio. I, nimalo neočekivano, pretvorio se u najzabavniji, najšarmantniji, ali i najemotivniji dio ove svečanosti.

Nagradu mu je uručio gradonačelnik, u završnom dijelu programa, u funkciji šlaga na kraju, a kao uvertira je poslužio kratki filmić o svemu što je Zlatko Petrac napravio da bi zaslužio najprestižniju gradsku sportsku nagradu.

Dame i gospodo, prvi brk naših brega, Zlatko Petrac…

Sve trudnice u Hrvatskoj koje su na inzulinskoj terapiji od danas, 29. siječnja, imaju pravo na senzore za kontinuirano i bezbolno praćenje šećera u krvi, odlučio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Kako piše Net.hr, mjera se odnosi na sve trudnice na inzulinu, uključujući i one s minimalnim brojem injekcija, a senzori se odobravaju uz preporuku dijabetologa.

Riječ je o promjeni koja bi trebala unaprijediti zdravstvenu skrb za trudnice s dijabetesom i gestacijskim dijabetesom, s obzirom na to da kontinuirani senzori omogućuju stalno praćenje razine glukoze bez svakodnevnih uboda u prst.

Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj se godišnje bilježi oko 4.000 trudnoća, a nova mjera ima za cilj smanjiti rizike u trudnoći i omogućiti bržu prilagodbu terapije kada dođe do promjena u razini šećera. Odluku HZZO-a pozdravili su Hrvatski savez dijabetičkih udruga i portal nainzulinu.com, ističući da senzori omogućuju preciznije praćenje glukoze te mogu otkriti nagle i „skrivene” skokove šećera koje klasična mjerenja često ne registriraju.

Iz HZZO-a poručuju kako je mjera vremenski ograničena na trajanje trudnoće, a cilj joj je podići standard skrbi za trudnice s dijabetesom te smanjiti potrebu za kasnijim, skupljim medicinskim intervencijama.

Pune četiri godine nakon što je iz njega otišao, rastavši se s NK Turopoljcem iz Kuča, Marko Pancirov vratio se u turopoljski nogometni svijet. Točnije, u taj živopisni svijet vratili su ga ljudi iz NK Mraclina, koji nisu previše dvojili nakon što je dosadašnji trener Saša Sabljak odletio prema Emiratima. Pančo je taman zaključio svoj poprilično dug, a još više uspješan mandat u NK Samoboru i kockice su se zapravo posložile same od sebe.

– U Samoboru sam proveo gotovo dvije i pol godine i za mene je to jedna jako lijepa priča. Mislio sam u nekim trenucima da ću tamo dočekati i penziju, ali pokazalo se još jedanput da ne ide to tako u nogometu, da planovi često ne vrijede i da su rastanci mogući i kad se čovjek najmanje nada. Vjerujem da sam iza sebe ostavio jako dobru momčad, možda i najjaču u 3. NL Centar, što je rezultat višemjesečnog rada i dobrog skautiranja, jer rekao bih da smo pogodili sa svim igračima koje smo doveli. I želim tim dečkima i klubu sve najbolje u budućnosti – kazao je uvodno Marko Pancirov i time ostavio prošlost iza sebe.

U Mraclinu je već započeo s vlastitim pripremama, odradio prve razgovore i dogovore, a igrače će okupiti 2. veljače, pet tjedana uoči starta nastavka prvenstva. I time otvoriti svoj drugi mandat na Grabi.

– Odluka nije bila teška. Mraclin je bio izuzetno korektan u pregovorima, a imamo i tu zajedničku povijest. Znao sam gdje dolazim, jer zajedno smo u jesen 2018. i započeli ovaj uzlet kluba. Sjećam se koliko je tad bilo teško dovesti igrača u Mraclin, a danas je potpuno druga priča. Igrači znaju što je i kakav je Mraclin, znaju kakva sloga, entuzijazam i ambicija vladaju u klubu, a u takvom okruženju svaki sportaš želi biti – uvjeren je novi trener Mraclina.

Prvi mandat okončao je nakon nepune dvije godine, nakon poziva iz NK Kurilovca, a u posljednjih pet i pol godina promijenilo se zaista puno toga.

– Da, promijenilo se dosta toga, i to na bolje. Mraclin je stabilan član 4. NL, a postoji i ambicija da se promijeni rang u kojem klub nastupa. Trenutačno smo po rezultatima i tablici u borbi za ostanak, situacija je takva, ali svi zajedno voljeli bismo pokušati ući u borbu za viši rang već sljedeće sezone. Međutim, o tom potom. U proljeće svakako možemo napraviti iskorak, uz želju da što prije osiguramo ostanak i stvaramo kadar za tu sljedeću sezonu, za najviše ambicije – otkriva Pančo, svjestan i sam da bi to za klub poput Mraclina bio velik i zahtjevan iskorak.

– Mogu se djelomično složiti s onima koji kažu da je ovaj rang po mjeri za Mraclin, jer ipak je to selo… S druge strane, Mraclin klub ima posloženu školu nogometa, ima poligon za trening, ukupno gledajući ima jako dobre uvjete, a oni će biti još i bolji, budući da su neki radovi već u tijeku, a neki u planu. U tom smislu Mraclin ne zaostaje za klubovima iz višeg ranga, a i po putovanjima je to čak jeftinija liga od ove u kojoj smo trenutačno… Kad se sve zbroji i oduzme, ne vidim ništa loše u toj ambiciji ljudi iz kluba.

Za prvu ruku, naravno, trebat će promijeniti tijek ove sezone. Kadar koji je sam po sebi bitno bolji od desete pozicije, na kojoj Mraclin zimuje, a stigla su i pojačanja, igrači koji će i proširiti kadar i donijeti dodatnu kvalitetu.

– Iskreno, nisam iznenađen što je došlo do rezultatskog pada. Iako je Mraclin prošle sezone bio treći, sad je jasno da se kadar morao značajnije osvježiti, što je pogotovo došlo do izražaja nakon što su početkom jeseni tri-četiri igrača odustala, zbog čega se došlo i u stisku s brojem igrača… Ništa neočekivano, uvijek se može dogoditi slabija sezona, pa čak i klubu poput Mraclina, koji je stabilna konstanta u ovoj ligi – ističe Pancirov.

Bruno Dandić i Joža Domitrović bili su u Mraclinu i u njegovu prošlome mandatu, a i većina ostalih igrača prošla je kroz njegove ruke.

– Tako nekako, jer velikoj većini sam bio trener ili u mlađim uzrastima ili u seniorima. Prema onome što znam o njima, Mraclin s ovom ekipom pripada u prvih pet-šest momčadi, ali vidjet ćemo tek koliko su se ti dečki možda i promijenili kroz godine, odnosno koliko će ova skupina igrača dozvoliti da se njima upravlja. Ja momčad želim utreninrati, pripremiti, posložiti, za neke stvari kod mene nema alternative, i važno je da igrači to prihvate. Koliko ih znam i poznajem, vjerujem da će to dobro funkcionirati.

Od svog prethodnika Sabljaka naslijedio je datum okupljanja i većinu pripremnih utakmica, a još jednu je i dodao.

– Krećemo u ponedjeljak, trenirat ćemo četiri puta tjedno, a odigrat ćemo i šest utakmica. To nije malo, ali svjesno sam išao na taj broj jer želim svakome dati jednaku priliku, odnosno dovoljno minuta da igrače mogu upoznati, vidjeti sve njihove mogućnosti. Igrat ćemo protiv Jelačića, Kralja Tomislava, Španskog, Poleta SK, Save Strmec i Tomislava Radnika, bit će dovoljno prostora za sve, a to mi je posebno važno. Nerijetko se događa da i onaj 22. igrač u rosteru postane važan, zato o svakom igraču želim voditi računa – govori Marko.

Trenersku karijeru počeo je Pancirov još kao igrač, kad je u svojoj Velikoj Mlaki vodio sve mlađe selekcije, od limača do juniora, a čak je i seniore vodio u funkciji trenera-igrača. Slijedile su nakon toga epizode u Turopolju, Gradićima, u školi Kurilovca, Gorice i Hrvatskog dragovoljca, da bi u jesen 2018. preuzeo Mraclin. Kurilovec je preuzeo u proljeće 2021., nakon toga vodio je i Turopoljac, Zelinu, Zelengaj i Samobor. Trenerska je to karijera s puno stanica…

– Kad pogledam unatrag, reći da je u svakom slučaju bilo zanimljivo! Svaki klub u kojem sam bio donio je nešto svoje i meni dao veći nivo iskustva – počinje ovaj dio priče Pancirov, ne skrivajući da se na cijelom tom putu rađalo i dosta frustracija.

– Dosta sam ambiciozan, dosta ulažem u sebe, dosta sam posvećen, i često me frustriralo to što sam vidio da jako teško možeš ići prema naprijed. Bez obzira na rad, na rezultate, gotovo je nemoguće iskoračiti u više rangove, na više razine. To nije samo moj problem, razgovaram često i s kolegama o tome, mnogi od njih imaju sličan problem, jako je teško dobiti priliku. Evo, i u Samoboru sam napravio dobar posao, klub koji se borio za ostanak doveo sam do borbe za titulu, promovirao 25 igrača iz omladinske škole, osvajao i trofeje u županijskom i samoborskom kupu, ali ja sam i do Samobora došao kao trener prstića i kadeta! Uvijek sam se borio kroz svoj rad, bez ičije pomoći ili “poguranca”, ali sve više shvaćam da je na taj način nemoguće ići prema gore… Evo, i nakon rastanka sa Samoborom, uz Mraclin, javili su se jedino još iz Poleta Sv. Klara, drugi nitko.

I ovoga puta je, gledajući rangove, otišao korak prema dolje, iz četvrtog u peti rang, ali to ne znači da neće krenuti u ovaj projekt s istom energijom i posvećenosti, da neće svaki trening biti isplaniran do posljednjeg detalja.

– Drukčije ni ne znam. Ponavljam opet, imamo dobru momčad, jako dobre uvjete i vrlo poticajno okruženje, a zbog svega toga sam veliki optimist. Idemo raditi! – zaključio je Marko Pancirov.

Neka pripreme počnu…