Povežite se s nama

Vijesti

Zahvaljujući Tomislavu egzotični gušteri i zmije žive i u Čičkoj Poljani

Njegovo golemo znanje i iskustvo donijeli su mu posao iz snova – u zagrebačkom ZOO-u radi kao timaritelj za otrovne životinje

Objavljeno

na

Obitelj Šarić iz Čičke Poljane živi s neobičnim životinjama. Njihovi ljubimci su bradate i vodene agame, leopard i dnevni gekoni, afrički debelorepi gekoni, crveni tegu, kukuruzne zmije, poljarice i par pitona. Tomislav oduvijek voli egzotične životinje, godinama ih je skupljao i uzgajao, a u jednom trenutku imao ih je više od 150. Sada ih je 30-ak, ali za one kojima se kosa diže na glavi i od same pomisli na zmiju ili se naježe na ideju da dotaknu guštera – i to je previše. Egzotične životinje definitivno nisu za svakoga, ali ako, poput Tomislava, uživate u prekrasno uređenim terarijima u kojima ćete vidjeti zanimljive guštere iz različitih dijelova svijeta, zasigurno ste već bacili oko na neke od njegovih životinja.

– Nekad je bilo puno više toga, ali se sada malo smanjilo zbog ovog mališana (1.5-godišnji sin Jakov, op.a.) jer više nemamo mjesta u njegovoj sobi. Nekada sam u našoj spavaćoj sobi imao regal samo sa zmijama. Tamo je bilo preko 200 zmija – priča nam 33-godišnji Tomislav koji je svoje prve zmije kupio kada se iz Zagreba s obitelji preselio u Čičku Poljanu, tamo negdje 1997.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Još kao klinac sam zavolio egzotične životinje. Kad sam kupio prvih par zmija od prijatelja iz Zagreba roditelji su malo ‘gunđali’ da ne nosim to u kuću, ali malo po malo broj životinja je rasao. Par mjeseci nakon zmija nabavio sam i prve guštere. Neko vrijeme sam imao u prostoriji, koja je sada garaža, složene terarije. Nažalost, oni su 2010. otišli u poplavi. Morali smo i sve životinje iseliti. Dio ih je, nažalost, i uginuo. Bila je dosta hladna voda jer je bila kasna jesen. Nakon toga neko vrijeme nisam ništa nabavljao, a onda sam polako počeo tu gore na katu. U podrumu sad više nema životinja, sve je tu gore – ispričao je ovaj veterinarski tehničar koji sam radi sve nastambe za svoje životinje – terarije i akvarije, a uzgaja i biljke koje krase životni prostor njegovih gmazova te patuljaste kozice koje su ukras akvarija.

Osim toga, kako bi si osigurao i konstantnu i najpovoljniju opskrbu, jer u trgovinama za kućne ljubimce često je nestašica, Tomislav sam uzgaja i hranu za svoje životinje – crve, skakavce, žohare i miševe.

– Meni je kod ovih životinja posebno to što nisu pitome kao mačke i psi. Nije to za svakoga. Većina ljudi se ježi od toga, ali mislim da je to onaj biblijski strah od takvih životinja, a ne realan strah. Slikaju se ljudi sa zmijama, pa poslije komentiraju da nije to tako strašno ili ‘da sam znala probala bi i prije’. Većina ljudi ni ne zna zašto se boje. I roditelji im govore kada vide zmiju da ne idu blizu, a u principu zmija može nanijeti manje štete nego da dijete vani pas ugrize – priča Tomislav čiji sin zasigurno nikada od svojih roditelja neće čuti upozorenje da ne prilazi zmijama ili gušterima.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

Pa tako ni maleni Jakov nema straha od njih. Uživa maziti guštere, a nekoliko njih živi u i njegovoj sobi. Jako se voli za njih brinuti, kažu njegovi roditelji, a svoje ‘gugije’ hrani cvrčcima i zelenom salatom.

– Dešavalo se da pobjegnu. Imali smo prošle godine u ljeto jednu zmiju koja se taman bila okotila i imala je 14 mladih. Bili su u Jakovljevoj sobi, ali on tada još nije išao u nju. No, taj put je ušao za nama. Ostao je dvije-tri minute duže unutra i odlijepio vrata terarija. Idući dan kad sam ušao u sobu u terariju su bile dvije zmije od njih 14. Trebalo nam je par dana da ih sve nađemo. Morali smo raskopati ormare kako bi ih pronašli – prisjeća se naš ljubitelj egzotičnih životinja i dodaje kako životinje zapravo ne mogu izaći iz svojih nastambi, ukoliko se vrata dobro zatvore.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Jedna zmija je mami pala na glavu. Bila je već veća, sigurno je imala skoro 1,5 metar i nisam dobro zatvorio terarij pa je pobjegla dok sam bio na poslu. Mama je došla nešto raditi i sa zavjese joj je na glavu pala zmija. Bila je cijeli dan u strahu – priča nam Tomislav.

Njegovo golemo znanje i iskustvo u brizi za egzotične životinje prepoznali su i drugi stručnjaci. Kada je prije pet godina dobio posao višeg timaritelja za otrovne zmije u zagrebačkom Zoološkom vrtu, bilo je to ostvarenje njegovih snova. Do tada je ovaj veterinarski tehničar radio u pet shopu i uzgajao svoje životinje kod kuće.

– Od početka radim s otrovnim životinjama, zmijama, gušterima i ribama. Zapravo sam timaritelj za sve otrovno. Tome sam se nadao i čekao sam taj posao. To je upravo ono što sam htio raditi. Osim toga, radim i akvaristiku, s morskim i slatkovodnim ražama i svim ostalim što ima veze s akvarijima. Kad radiš s otrovnim životinjama moraš biti čist u glavi. Ako se ne osjećaš dobro, taj dan nemoj ići kod njih. Pusti ih, jedan dan im neće biti ništa – priča Tomislav koji se u ZOO-u brine za hranjenje životinja, uređivanje njihovih nastambi, priprema ih za hibernaciju i parenje, brine za mladunce…

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

Budući da toliko zna o ovim vrstama životinja, lako će objasniti zašto su dobri kućni ljubimci. Naravno, za one koji ih se ne boje.

– Danas ljudi imaju sve manje vremena i za sebe, a ovi ljubimci ne zahtijevaju puno vremena. Ne morate ih voditi u šetnju i maziti. Niti jedan od ovih ljubimaca neće pokušati ugristi, može se izvaditi van i eventualno pomaziti s njim, makar su to male životinje, egzotične, nisu naviknute na takav pristup, pa to ne treba prečesto raditi. Pozitivno je i što nema alergija jer nema perja, prašine i dlaka. Zapravo bi jako veliki broj ljudi mogao imati takve životinje, samo da se probije taj strah. Nema toliko brige koliko za psa ili mačku i nećete doći doma popodne i naći razbacane stvari po stanu, izgrižene tenisice, dlake na kauču… Oni su u terariju i to je njihov životni prostor – objašnjava Tomislav i dodaje kako gušteri i zmije nemaju miris.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Izmet se jedini može osjetiti, ali kod pustinjskih životinja se to jako brzo osuši i uopće se ne osjeti, čak da netko to i ne počisti tjedan ili dva. Zapravo se jednom tjedno treba čistiti, u usporedbi sa psom ili mačkom je to malo. Zmije mogu bez problema 10 dana ostati doma dok ste na godišnjem, samo je bitno da imaju dovoljno vode i da im je temperatura ok, hranu ne trebaju – objašnjava.

Foto: Tomislav Šarić

Također, terarije u kojima stanuju ove životinje može se jako lijepo urediti, u njima može biti i različito živo bilje. Unutra je posebna mikroklima, a za svaku životinju se trebaju napraviti posebni uvjeti.

– Svaki terarij je drugačiji. Na primjer, vodene agame su iz Azije, a leopard gekon iz Saudijske Arabije, tegu je iz Južne Amerike. Dolaze s različitih strana svijeta i sve to zahtijeva i određenu količinu vlage i temperaturu i uvjete – kaže Tomislav koji svo znanje o gmazovima ima u ‘malom prstu’.

Tomislav će nastaviti u Čičku Poljanu dovoditi egzotične životinje, a možda će baš zahvaljujući njemu i Turopoljci shvatiti o kakvim se zanimljivim stvorenjima radi te da je strah od njih zapravo bezrazložan. Ono što ove životinje pak mogu biti jest nezahtjevni i zanimljivi kućni ljubimci, čija će nastamba u svakom domu napraviti zanimljiv egzotični kutak.

Foto: Tomislav Šarić

Moja županija

Zagrebačka županija ima novi suvenir

„Povijest koju nosimo u srcu“ – čovjek, emocije i vrijednosti koje se prenose iz generacije u generaciju.

Objavljeno

na

Poruke nade, svjetla, hrabrosti i vjere nose novi suveniri Zagrebačke županije nastali kroz projekt „Povijest koju nosimo u srcu“. 

Umjesto klasične turističke ponude, predstavljeni su simbolični privjesci s univerzalnim porukama nade, svjetla, hrabrosti i vjere, koji poručuju da baština ne mora biti glasna da bi bila snažna.  

Projekt Turističke zajednice Zagrebačke županije predstavljen je u Velikoj Gorici, a u njegovu središtu nisu godine, datumi ni povijesne činjenice, nego čovjek, emocije i vrijednosti koje se prenose iz generacije u generaciju. 

-Htjeli smo baštinu ispričati na suvremen, profinjen i ljudima blizak način. Ovo je projekt koji govori tiho, ali ostavlja dubok trag ispričan na suvremen, profinjen i ljudima blizak način – istaknula je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije. 

Na predstavljanju ovog inovativnog projekta, zamjenik župana Zagrebačke županije, Damir Tomljenović istaknuo je kako je Županija zadovoljna razvojem turizma i kontinuiranim rastom broja posjetitelja.  

-Važne povijesne ličnosti naše županije poput bana Josipa Jelačića ili Petra Zrinskog mogu biti izvrstan temelj za razvoj novih oblika turizma. Upravo se ovakvim projektima gradi kvaliteta destinacije i novi smjer turističkog razvoja naše županije – dodao je Tomljenović. 

Naime, „Povijest koju nosimo u srcu“ povezuje četiri lokaliteta Zagrebačke županije, a to su Krašić, Kloštar Ivanić, Veliku Gorica kao i njezin dio Vukovinu.  

 -Baština nije nešto što stoji zatvoreno u zidovima. Ona živi u ljudima, u njihovim pričama i osjećajima. U vremenu ubrzanog konzumerizma, ovaj djelić naše turističke ponude snažan je podsjetnik na ono što je istinski važno. Privjesci nisu zamišljeni kao klasični suveniri, već kao osobni simboli koje nosimo uz sebe, znakovi pripadnosti i vrijednosti koje nadilaze granice destinacije – poručila je Alilović.  

Također, istaknuto je da je Zagrebačka županija izuzetno velika i raznolika destinacija koju je važno prezentirati kao jedinstvenu cjelinu, ali bez gubitka identiteta njezinih manjih mjesta. Upravo zato fokus nije stavljen na najpoznatije lokacije, nego na tzv.“ secret gemove“, mikrodestinacije koje zaslužuju vidljivost, kao i na odredište kratkih bjegova, ali i cjelogodišnjeg turizma te autentičnih doživljaja od vinskih cesti i vrhunske gastronomije, preko ruralnih i duhovnih lokacija, pa sve do suvremenih interpretacija baštine. 

 

-Gosti iz Skandinavije, primjerice, u jednom danu obilaze Turopoljski lug, destilerije i vinarije, kušaju lokalnu kuhinju i imaju priliku iz prve ruke doživjeti našu gastro priču „od polja do stola“. Sezona kod nas u županiji traje cijelu godinu kao adventi u Velikoj Gorici, Samoboru, Svetom Ivanu Zelini i drugim mjestima za goste koji žele doživljaj bez gužvi kakve danas opterećuju velike europske destinacije poput Beča i Praga – podsjetila je direktorica Turističke zajednice. 

Kako smo na kraju godine, navedeni su i planovi za 2026. godinu, usmjereni na snažnije pozicioniranje županije kao jedinstvene destinacije, ali bez gubitka identiteta njezinih manjih sredina. 

-Posebnu pažnju želimo dati lokacijama, poput Kloštar Ivanića i Krašića, koje imaju ogroman potencijal, ne samo u vjerskom, nego i u ruralnom turizmu. U fokusu razvoja bit će i eno-gastro ponuda te projekti poput apiturizma u Turopolju i Velikoj Gorici gdje možemo povezati vino, gastronomiju, lokalne proizvođače i doživljaj, uz naglasak na sve snažnije okretanje međunarodnim tržištima poput američkog – najavila je Alilović. 

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Tržnica nogu ima nove cijene: Pršir predvodi Goricu, neki rasli, neki padali…

Specijalizirana nogometna stranica Transfermarkt ažurirala je vrijednosti igrača u HNL-u, u kojoj je najveći skok napravio napadač Lokomotive Aleks Stojaković. Što se tiče Gorice, promjena na vrhu nema, ali promjena ima…

Objavljeno

na

Objavio/la

U nedjelju je završila 2025. godina u SuperSport HNL-u, kao završni čin poslužio je poraz Gorice na Rujevici (1-0), a od tog trenutka postalo je kristalno jasno tko je gdje po pitanju klubova u HNL-u. Dinamo prvi, Hajduk drugi, a naša Gorica na sedmome mjestu, na pet bodova ispred posljednjeg Osijeka…

Dan poslije, kao poseban dodatak, stigle su i pojedinačne procjene učinjenog u prvoj polovici sezone u HNL-u. Naime, čuveni Transfermarkt, najmjerodavniji dostupan izvor po pitanju vrijednosti igrača na tržištu, objavio je nove cifre. One stare su ažurirane, u nekim slučajevima uvećane, u nekim drugim umanjene, a gledajući HNL u cjelini, odskočio je jedan igrač – Lokomotive!

Aleks Stojaković, slovenski napadač iz redova Lokosa, “skočio” je za ogromnih 620 posto, jer dosadašnja vrijednost bila mu je 125.000 €, a nakon ažuriranja je došao na 900.000 €.

Ogroman iskorak napravio je i mladi branič Hajduka, 18-godišnji Branimir Mlačić, kojeg se povezuje i s nekim velikim klubovima, u prvom redu s milanskim Interom. . Mlačić je prije ažuriranja vrijedio 800.000 eura, a sad mu je vrijednost procijenjena na četiri milijuna eura, što je skok od 400 posto.

Dinamov Ismael Bennacer bio je najvrjedniji igrač lige s vrijednošću od deset milijuna eura, ali on je u novom ažuriranju pao na devet milijuna, koliko vrijedi i Toni Fruk, najbolji igrač lige po izboru kapetana. Njegov suigrač iz Rijeke Niko Janković doživio je najveći pad, i to od tri milijuna eura…

Što se tiče Gorice, na vrhu liste ostao je Jurica Pršir, koji ulazi u posljednjih šest mjeseci ugovora, a možda mu baš zato vrijednost i nije narasla sa 1,5 milijuna eura. Na istoj razini ostao je i prvi sljedeći najvrjedniji igrač Gorice, Slovenac Žan Trontelj, koji je na 800.000 eura, a na trećemu mjestu je Iker Pozo. Sjajnu jesen Španjolac je iskoristio da mu vrijednost skoči sa 500.000 na 750.000 eura.

Na pola milijuna eura od rujna je bio i Filip Čuić, koji je sad također napredovao, ali nešto manje nego Pozo. Čuićeva procijenjena vrijednost sad je 650.000 eura, jednako kao i u slučaju Ante Kavelja, koji je ostvario najveći skok. U samo tri mjeseca “skočio” je za 400.000 eura!

Luka Vrzić također je napredovao, sad vrijedi 450.000 eura, što je skok u odnosu na dosadašnjih 300.000, a svoju vrijednost kroz posljednja su tri mjeseca povećali i Marijan Čabraja te Medin Gashi.

S druge strane, tu je i skupina onih čija je vrijednost išla prema dolje. Vanja Pelko tako više ne vrijedi 400.000 nego 300.000 eura, identičan pad zabilježio je i Jakov Gurlica, a Ivan Fiolić pao je s 300.000 na 200.000 eura. Vrijednost polako pada i 32-godišnjem Jakovu Filipoviću, ali samo u brojkama, jer na terenu i u svlačionici od neprocjenjive je važnosti, a godine su važan faktor i u slučaju Ante Ercegu. Starom majstoru u 37. godini vrijednost je procijenjena na 50.000 eura…

Gledajući klubove, Gorica je na pretposljedjem mjestu, s ukupnom vrijednošću od 8,6 milijuna eura.

Nastavite čitati

Najave

Župa Velika Mlaka priprema božićni koncert – “radujmo se zajedno”

Tradicionalni glazbeni program i božićni sajam nude priliku za druženje, zabavu i podršku uređenju crkve,

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Župa Velika Mlaka/FB

Župa Presvetog Srca Isusova iz Velike Mlake organizira tradicionalni božićni koncert u nedjelju, 28. prosinca, s početkom u 17 sati. Nakon koncerta, posjetitelji će moći sudjelovati na božićnom sajmu koji se ove godine održava u podrumu nove crkve.

Uz glazbeni program, posjetitelji sajma moći će uživati u toplim napicima, kobasicama i fritulama, dok čekaju izvlačenje dobitnika tombole s vrijednim nagradama. Svi dobrovoljni prilozi namijenjeni su uređenju nove crkve.

“Pozovite prijatelje, obitelj i susjede i radujmo se zajedno”, poručuju.

Nastavite čitati

Sport

Spartansko obaranje ruku: Vikinzi iz Gorice uzeli dvije medalje u Varšavskoj!

Velikogorički klub obaranja ruke Viking VG sudjelovao je na turniru u Zagrebu, na kojem je zlatnu medalju osvojio Dorian Azenić, a srebrnu Edi Šprajcer

Objavljeno

na

U moru sportskih udruga u našem gradu, svih vrsta i oblika, svoje je mjesto pronašao i KOR Viking VG. Ovo “KOR” skraćenica je za klub obaranja ruke, a iza ove priče krije se skupina Velikogoričana koja uživa u ovakvoj vrsti nadmetanja. Imaju i svoj prostor za treninge, sve su brojniji, a već imaju i neke lijepe rezultate iza sebe.

U tom smislu i s tim povodom oglasili su se iz ovog mladoga kluba nakon turnira u Zagrebu u nedjelju. U dvorani Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera u Varšavskoj ulici okupila se elita ovoga sporta u Hrvata, turnir je ponio ime “Spartanac”, a na njemu su i Velikogoričani imali što za reći.

– Odličan je turnir iza nas. Vikinzi su krenuli u napad, a na kraju se nešto i osvojilo – oglasili su se iz kluba.

– Čestitke Dorianu Azeniću na zlatnoj medalji na desnu ruku u kategoriji 85+, kao i Ediju Šprajceru na srebrnoj medalji u kategoriji do 85 kg. Čestitke i Maksimilijanu Pokupecu, Matku Štambuku i Andreju Azeniću na dobrim i uzbudljivim mečevima, iako su na kraju ostali bez medalje – dodali su “vikinzi” u svojoj objavi.

Obaranje ruke antička je sportska disciplina koja je oživljena u Kaliforniji tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća, a nacionalni savezi postoje u 82 zemlje svijeta. Uključujući i Hrvatsku, u kojoj su Velikogoričani sve aktivniji. Kako to otprilike izgleda u praksi, na turniru? Ovako nekako…

Sve u svemu, zanimljiva priča, lijepi rezultati… Samo naprijed!

Nastavite čitati

Vijesti

Društvo žena Buševec prvi put u školskoj humanitarnoj akciji: pomoć stigla na kućne pragove

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Društvo žena Buševec/FB

Društvo žena Buševec ove se godine prvi put uključilo u školsku humanitarnu akciju “Božićni valovi dobrote”, koju je Osnovna škola Vukovina provela u suradnji s Pučkom kuhinjom Velika Gorica, s ciljem prikupljanja prehrambenih i higijenskih potrepština za obitelji i pojedince kojima je pomoć najpotrebnija.

Zajedničkim angažmanom prikupljeni su paketi osnovnih potrepština, a dio njih članice Društva žena Buševec osobno su prevezle i uručile korisnicima.

Ova suradnja označila je prvi zajednički iskorak Društva žena Buševec u spomenutoj humanitarnoj akciji, a iz udruge poručuju kako je iskustvo bilo iznimno pozitivno. Posebno su istaknule dobru suradnju s Osnovnom školom Vukovina, koja je bila ključna u organizaciji i provedbi akcije.

“Zahvaljujemo se OŠ Vukovina na prekrasnoj suradnji. Nadamo se da ćemo ovu uspješnu i vrijednu suradnju nastaviti i iduće godine, na dobrobit svih kojima je pomoć najpotrebnija”, poručuju iz Udruge žena Buševec.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno