Povežite se s nama

Vijesti

Zahvaljujući Tomislavu egzotični gušteri i zmije žive i u Čičkoj Poljani

Njegovo golemo znanje i iskustvo donijeli su mu posao iz snova – u zagrebačkom ZOO-u radi kao timaritelj za otrovne životinje

Objavljeno

na

Obitelj Šarić iz Čičke Poljane živi s neobičnim životinjama. Njihovi ljubimci su bradate i vodene agame, leopard i dnevni gekoni, afrički debelorepi gekoni, crveni tegu, kukuruzne zmije, poljarice i par pitona. Tomislav oduvijek voli egzotične životinje, godinama ih je skupljao i uzgajao, a u jednom trenutku imao ih je više od 150. Sada ih je 30-ak, ali za one kojima se kosa diže na glavi i od same pomisli na zmiju ili se naježe na ideju da dotaknu guštera – i to je previše. Egzotične životinje definitivno nisu za svakoga, ali ako, poput Tomislava, uživate u prekrasno uređenim terarijima u kojima ćete vidjeti zanimljive guštere iz različitih dijelova svijeta, zasigurno ste već bacili oko na neke od njegovih životinja.

– Nekad je bilo puno više toga, ali se sada malo smanjilo zbog ovog mališana (1.5-godišnji sin Jakov, op.a.) jer više nemamo mjesta u njegovoj sobi. Nekada sam u našoj spavaćoj sobi imao regal samo sa zmijama. Tamo je bilo preko 200 zmija – priča nam 33-godišnji Tomislav koji je svoje prve zmije kupio kada se iz Zagreba s obitelji preselio u Čičku Poljanu, tamo negdje 1997.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Još kao klinac sam zavolio egzotične životinje. Kad sam kupio prvih par zmija od prijatelja iz Zagreba roditelji su malo ‘gunđali’ da ne nosim to u kuću, ali malo po malo broj životinja je rasao. Par mjeseci nakon zmija nabavio sam i prve guštere. Neko vrijeme sam imao u prostoriji, koja je sada garaža, složene terarije. Nažalost, oni su 2010. otišli u poplavi. Morali smo i sve životinje iseliti. Dio ih je, nažalost, i uginuo. Bila je dosta hladna voda jer je bila kasna jesen. Nakon toga neko vrijeme nisam ništa nabavljao, a onda sam polako počeo tu gore na katu. U podrumu sad više nema životinja, sve je tu gore – ispričao je ovaj veterinarski tehničar koji sam radi sve nastambe za svoje životinje – terarije i akvarije, a uzgaja i biljke koje krase životni prostor njegovih gmazova te patuljaste kozice koje su ukras akvarija.

Osim toga, kako bi si osigurao i konstantnu i najpovoljniju opskrbu, jer u trgovinama za kućne ljubimce često je nestašica, Tomislav sam uzgaja i hranu za svoje životinje – crve, skakavce, žohare i miševe.

– Meni je kod ovih životinja posebno to što nisu pitome kao mačke i psi. Nije to za svakoga. Većina ljudi se ježi od toga, ali mislim da je to onaj biblijski strah od takvih životinja, a ne realan strah. Slikaju se ljudi sa zmijama, pa poslije komentiraju da nije to tako strašno ili ‘da sam znala probala bi i prije’. Većina ljudi ni ne zna zašto se boje. I roditelji im govore kada vide zmiju da ne idu blizu, a u principu zmija može nanijeti manje štete nego da dijete vani pas ugrize – priča Tomislav čiji sin zasigurno nikada od svojih roditelja neće čuti upozorenje da ne prilazi zmijama ili gušterima.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

Pa tako ni maleni Jakov nema straha od njih. Uživa maziti guštere, a nekoliko njih živi u i njegovoj sobi. Jako se voli za njih brinuti, kažu njegovi roditelji, a svoje ‘gugije’ hrani cvrčcima i zelenom salatom.

– Dešavalo se da pobjegnu. Imali smo prošle godine u ljeto jednu zmiju koja se taman bila okotila i imala je 14 mladih. Bili su u Jakovljevoj sobi, ali on tada još nije išao u nju. No, taj put je ušao za nama. Ostao je dvije-tri minute duže unutra i odlijepio vrata terarija. Idući dan kad sam ušao u sobu u terariju su bile dvije zmije od njih 14. Trebalo nam je par dana da ih sve nađemo. Morali smo raskopati ormare kako bi ih pronašli – prisjeća se naš ljubitelj egzotičnih životinja i dodaje kako životinje zapravo ne mogu izaći iz svojih nastambi, ukoliko se vrata dobro zatvore.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Jedna zmija je mami pala na glavu. Bila je već veća, sigurno je imala skoro 1,5 metar i nisam dobro zatvorio terarij pa je pobjegla dok sam bio na poslu. Mama je došla nešto raditi i sa zavjese joj je na glavu pala zmija. Bila je cijeli dan u strahu – priča nam Tomislav.

Njegovo golemo znanje i iskustvo u brizi za egzotične životinje prepoznali su i drugi stručnjaci. Kada je prije pet godina dobio posao višeg timaritelja za otrovne zmije u zagrebačkom Zoološkom vrtu, bilo je to ostvarenje njegovih snova. Do tada je ovaj veterinarski tehničar radio u pet shopu i uzgajao svoje životinje kod kuće.

– Od početka radim s otrovnim životinjama, zmijama, gušterima i ribama. Zapravo sam timaritelj za sve otrovno. Tome sam se nadao i čekao sam taj posao. To je upravo ono što sam htio raditi. Osim toga, radim i akvaristiku, s morskim i slatkovodnim ražama i svim ostalim što ima veze s akvarijima. Kad radiš s otrovnim životinjama moraš biti čist u glavi. Ako se ne osjećaš dobro, taj dan nemoj ići kod njih. Pusti ih, jedan dan im neće biti ništa – priča Tomislav koji se u ZOO-u brine za hranjenje životinja, uređivanje njihovih nastambi, priprema ih za hibernaciju i parenje, brine za mladunce…

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

Budući da toliko zna o ovim vrstama životinja, lako će objasniti zašto su dobri kućni ljubimci. Naravno, za one koji ih se ne boje.

– Danas ljudi imaju sve manje vremena i za sebe, a ovi ljubimci ne zahtijevaju puno vremena. Ne morate ih voditi u šetnju i maziti. Niti jedan od ovih ljubimaca neće pokušati ugristi, može se izvaditi van i eventualno pomaziti s njim, makar su to male životinje, egzotične, nisu naviknute na takav pristup, pa to ne treba prečesto raditi. Pozitivno je i što nema alergija jer nema perja, prašine i dlaka. Zapravo bi jako veliki broj ljudi mogao imati takve životinje, samo da se probije taj strah. Nema toliko brige koliko za psa ili mačku i nećete doći doma popodne i naći razbacane stvari po stanu, izgrižene tenisice, dlake na kauču… Oni su u terariju i to je njihov životni prostor – objašnjava Tomislav i dodaje kako gušteri i zmije nemaju miris.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Izmet se jedini može osjetiti, ali kod pustinjskih životinja se to jako brzo osuši i uopće se ne osjeti, čak da netko to i ne počisti tjedan ili dva. Zapravo se jednom tjedno treba čistiti, u usporedbi sa psom ili mačkom je to malo. Zmije mogu bez problema 10 dana ostati doma dok ste na godišnjem, samo je bitno da imaju dovoljno vode i da im je temperatura ok, hranu ne trebaju – objašnjava.

Foto: Tomislav Šarić

Također, terarije u kojima stanuju ove životinje može se jako lijepo urediti, u njima može biti i različito živo bilje. Unutra je posebna mikroklima, a za svaku životinju se trebaju napraviti posebni uvjeti.

– Svaki terarij je drugačiji. Na primjer, vodene agame su iz Azije, a leopard gekon iz Saudijske Arabije, tegu je iz Južne Amerike. Dolaze s različitih strana svijeta i sve to zahtijeva i određenu količinu vlage i temperaturu i uvjete – kaže Tomislav koji svo znanje o gmazovima ima u ‘malom prstu’.

Tomislav će nastaviti u Čičku Poljanu dovoditi egzotične životinje, a možda će baš zahvaljujući njemu i Turopoljci shvatiti o kakvim se zanimljivim stvorenjima radi te da je strah od njih zapravo bezrazložan. Ono što ove životinje pak mogu biti jest nezahtjevni i zanimljivi kućni ljubimci, čija će nastamba u svakom domu napraviti zanimljiv egzotični kutak.

Foto: Tomislav Šarić

Kultura

Vani je trailer za “Diocles” čije su scene snimane u Kurilovcu

Jedva čekamo da stigne na velika platna početkom 2026. godine.

Objavljeno

na

Jedan od najvećih projekata u gotovo stogodišnjoj povijesti Hrvatske radiotelevizije, uskoro će ugledati svjetlo dana.

Projekt Dioklecijan, koji obuhvaća dva odvojena projekta: dugometražni igrani film “Diocles” i hibridnu dokumentarno-igranu seriju “Prvi Splićanin”,  predstavlja ekranizaciju Dioklecijanovog života, a kojeg je utjelovio glumac Amar Bukvić. 

Dio scena sniman je i u Kurilovcu u Velikoj Gorici (o čemu smo pisali članak OVDJE, uz ekskluzivne fotografije) te u Dioklecijanovoj palači u Splitu, u studiju HRT-a, Dalmatinskoj zagori i u Ježeviću kod Vrlike. 

Vani je i trailer koji najavljuje megafilmski spektakl: 

 

Prema komentarima gledatelja, ovo značajan pomak u hrvatskoj filmskoj produkciji, stoga jedva čekamo da stigne na velika platna početkom 2026. godine. 

Projekt je poseban i po tome što je za potrebe snimanja izrađeno oko 1.000 kostima, dijalozi su na izvornom, kolokvijalnom latinskom jeziku, no kako je redatelj Božidar Domagoj Burić istaknuo, posebnost je priča o vjerojatno najvažnijoj osobi s naših prostora i način na koji je ispričana.     

U filmu Diocles glume Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin, Krešimir Mikić, Marko Cindrić, Marinko Prga, Dragan Despot, Nikola Baće, Dušan Bućan te Anja Šovagović Despot, a cameo ulozi je pjevač TBF-a Mladen Badovinac koji u seriji Prvi Splićanin ima glavnu ulogu prezentera.  

  • Dioklecijan je bio rimski car koji je vladao od 284. do 305. godine, a nama je najpoznatiji po palači u Splitu u kojoj je boravio nakon povlačenja s prijestolja 305. godine.  

Nastavite čitati

Sport

Kako iskoristiti kaos u Osijeku? Sopa opet spašava, ovaj put – protiv Gorice

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati igraju pretposljednju utakmicu ove jeseni. Na Opus Areni dočekat će ih ozbiljno uzdrmani Osijek, na čelu sa čovjekom koji je prije točno tri godine spašavao Goričane…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije tri godine, točno u ovo doba godine, Željko Sopić upoznavao se s hodnicima, uredima i terenima velikogoričkog stadiona, planirajući pritom pothvat koji će se dogoditi kroz proljeće koje je slijedilo. Gorica je bila u debelom minusu, sa sedam bodova manje od predzadnjeg Šibenika, zakucana za dno, ali s novim trenerom, koji je – odlučio uspjeti!

I uspio je, Željko Sopić tog se proljeća upisao u klupske povijesne knjige, sačuvao je prvoligaški nogomet u našem gradu i definitivno izgradio vezu s klubom koja će postojati zauvijek. Kroz Goricu i posao koji je odradio u našem klubu Sopa se promovirao kao trener ozbiljne razine, iz Gorice je otišao prema Rijeci, kasnije i prema poljskoj Ekstraklasi, a nakon toga i prema Osijeku.

U kojem je, tri godine poslije, u situaciji sličnoj onoj koju je imao u Gorici tog prosinca 2022. Ili, kako bi on to rekao…

– Čim sam došao ovdje, rekao sam ljudima iz kluba: “Ovdje je situacija i teža nego što je bila u Gorici!” Iz milijun razloga.

I doista, njegov start u Osijeku poklapa se s tim predviđanjima. Poraz 1-5 od Istre na Opus Areni došao je kao zlokobni šlag na tortu stalnih neuspjeha. Osijek je na diobi devetog i desetog mjesta s Vukovarom, navijači su tijekom debakla protiv Istre odlučili čak i napustiti tribinu, bijesni zbog načina na koji uprava kluba upravlja NK Osijekom…

Osijek izgleda zaista očajno, momčad prepuna “jakih” imena u posljednjih devet utakmica baš nikoga nije pobijedila, ubilježili su Osječani tri remija i pet poraza u prvenstvu, ali i onaj poraz na penale od Varaždina u Kupu. Posljednji put Osijek je nekoga pobijedio još 28. rujna, a taj netko bila je – Gorica! Na našem stadionu, u poslijepodnevnom terminu, pobjedu 1-0 Osječanima je donio Arnel Jakupović, a Gorica je nakon toga nanizala još tri poraza.

U subotu od 15 sati krenut će novi, drugi ovosezonski okršaj Gorice i Osijeka, s drugim mjestom radnje, ovoga puta na Opus Areni, ali i s još najmanje nekoliko razlika. Gorica je tad bila u dobrom ritmu, Osijek je stigao nakon pobjeda protiv Dinama i Slaven Belupa, a ovoga puta stiže nakon poraza od Dinama i Slaven Belupa. S druge strane, Osijek je u krizi bio i tad, ali ova trenutačna situacija ipak je puno ozbiljnija priča.

Najlakše je situaciju u Osijeku opisati kao kaotičnu, ali zapravo je pravo pitanje: kako taj kaos iskoristiti? Na temeljima ostavštine u Gorici, gotovo uvijek ćemo Željku Sopiću, kao i njegovom suradniku Josipu Paušiću, kao i igraču Hrvoju Babecu, poželjeti sav uspjeh svijeta, ali jasno je da će subota biti jedan od izuzetaka. I da će cilj biti, ako je ikako moguće, produbiti osječku krizu…

Budući da u sljedećem kolu, u posljednjoj utakmici prvenstvene jeseni, Goricu čeka gostovanje na Rujevici, ovo subotnje na Opus Areni djeluje kao kudikamo bolja prilika za prekidanje niza od dva poraza. Naravno da će se tu puno pitati i protivnika, koliko god loša bila forma Sopićeve momčadi, ali dobra je stvar što postoji vrlo recentan primjer kako doći do uspjeha.

Istra je, naime, razotkrila značajan broj mana Osijeka, pokazala kako se može efikasno iskoristiti manjak samopouzdanja u domaćem kadru, a za očekivati je da će takav pristup imati i Gorica. Unatoč porazu u Koprivnici, trener Mario Carević istaknuo je kako je zadovoljan mnogim detaljima iz tog susreta, isticao je pritom i energiju i izlaske u presing, a ta bi dva segmenta mogla biti vrlo važna i na Opus Areni. Bude li Gorica onakva kakva je znala biti ove jeseni, rastrčana i energična, imamo pravo vjerovati da će ovom prilikom biti dovoljno.

I nadati se da se može dogoditi druga uzastopna pobjeda Gorice na Opus Areni.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Vijesti

Pokupsko otvorilo novo dječje igralište: pogledajte što sve donosi mališanima

Uređen je prostor Potoček, a najmlađi su dobili moderno i sigurnije mjesto za igru.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Općina Pokupsko/FB

U Pokupskom je dovršeno uređenje dječjeg igrališta Potoček, projekta kojim je Općina željela osigurati sigurniji i kvalitetniji prostor za igru. Igralište je opremljeno novim spravama i antistres podlogom, a radovi su vrijedni 23.545 eura, od čega je većina sufinancirana sredstvima Ministarstva demografije i useljeništva.

Postavljena je kombinirana sprava koja uključuje penjalicu, tobogan i ljuljačku, a uz nju i vrtuljak, njihalica na jednoj opruzi, ljuljačka za dvoje djece te klatilica na dvije opruge. Dodatno, igralište je obogaćeno toboganom s duplim podestom i dvjema drvenim klupama bez naslona.

Sve sprave montirane su na gumenu antistres podlogu koja smanjuje mogućnost ozljeda i čini igralište sigurnijim za svakodnevno korištenje. Nakon završetka radova postavljena je i trajna informativna ploča, izrađena prema propisanim Smjernicama za informiranje i vidljivost.

Nastavite čitati

Sport

Pismo s Udarnika: ‘Za Dinamo se ovdje navija, a svoj Kurilovec se voli…’

Iz NK Kurilovca su jesenski dio sezone prvo zaključili nogometom, u subotu u Rakitju, nakon toga i plesom kuglica u ždrijebu četvrtfinala Kupa, a onda i perom, odnosno tipkovnicom. Ostaje još samo odraditi i završni domjenak…

Objavljeno

na

Nogometno, ali i literarno nadareni Kurilovčani ni ovoga puta nisu razočarali. Kurilovečkoj nogometnoj jeseni došao je kraj, prvo u subotu na na prekrasnom novom travnjaku u Rakitju, a dva dana poslije i na ždrijebu četvrtfinala Kupa Hrvatske. U ždrijebu se, znate već tu čudesnu informaciju, nalazilo sedam prvoligaša, uključujući i našu Gorice, ali i jedan četvrtoligaš iz jednog posebnog dijela Velike Gorice.

Stara je već i vijest da će Kurilovčani voljom tog istog ždrijeba u prvim danima ožujka gostovati kod Dinama na Maksimiru, a upravo je taj dijamantni komadić povijesti loptanja na Udarniku bio povod i za sadržajnu objavu na klupskim društvenim mrežama. Koju, naravno, prenosimo u cjelosti…

Eto, kuglice su na izvlačenju parova četvrtfinala kupa rekle svoje: da su nam išle na ruku – nisu, da su nam bile naklonjene – bogme nisu. A pri tom je u svemu „svoje prste“ imao naš presidente, koji je imao čast prvi posegnuti u veliki kristalni pokal i izvući ceduljicu na kojoj je pisalo – GNK Dinamo, Zagreb. Prvi domaćin bio je, dakle poznat, a predstavnik HNK Rijeka potom je izvukao drugu ceduljicu i prvog gosta – NK Kurilovec. I za nas je tu, kaj se samog izvlačenja tiče bio kraj priče…

U isto vrijeme bil je to i početak onih uvijek prisutnih kalkulacija: kaj bi bilo da je bilo, a zakaj ni bilo ovak, a zakaj ovo, zakaj ono…Činjenica je da smo mi u klubu prije svega očekivali da budemo izvučeni kao domaćin, a svaki gost pri tom bi bil dobrodošel…Naravno, s naglaskom na naše Dalmoše ili “još našije” Purgere, kaj bi bila prava sportska, a posljedično vjerojatno i financijska poslastica. Priželjkivana je bila i varijanta gostovanja na kurilovečkoj „grbavici“ perjanice našeg VG loptanja – HNK Gorica, kaj bi bez sumnje bil veliki praznik turopoljskog nogometa, u pravoj domaćoj atmosferi, uz turopoljsku kotlovinu i isprepletene navijačke želje, emocije i strasti.

Zbogom svim kalkulacijama, dobro jutro i dobar dan želimo GNK Dinamo…Dakle, slijedi nam izlet do maksimirske šume i do tih nezgrapnih i pomalo dotrajalih maksimirskih tribina (južna bi trebala biti naša), idemo u “goste” klubu za koji mnogi među nama drukaju i navijaju još od djetinjstva, a tak bu i dalje, tak bu vjerojatno i za navek… Osim toga dana, osim te srijede, 4. ožujka 2026.! E, toga povijesnoga dana svi kao jedan predvodimo i kličemo klubu kojeg iz dana u dan živimo i kojeg jednostavno – volimo! Volimo na neobičan način, uporan, ustrajan i „tvrdoglav“ način, ljubavlju koja je mnogima neshvatljiva, a koju nose i krase epiteti – vjerna, vječna i beskrajna! I zato Dinamo – oprez!

Oprez jest majka mudrosti, no ovom smo prigodom za njim posegnuli više u laganoj i slobodnoj, nego u realnoj i ozbiljnoj formi. Naravno da će se mnogi među nama, pri tom, pitati: imamo li mi uopće pravo gajiti bilo kakve iluzije u vezi ove povijesne utakmice? Razme se da bi zdrav razum i hladna glava rekli – nemamo, ali nekaj se u svemu tome pita i – srce. A, dragi moji, dok nam živo srce bije…živjet će i nada, nada koja posljednja umire, nada u – 8. svjetsko čudo!?

A u međuvremenu lopticu fakat treba spustiti na zemljicu… i veseliti se božićnom klupskom domjenku već ovog petka (12.prosinca), na njemu lepo uz božićne pjesme dočekati i pozdraviti dolazak Svete Lucije, zaštitnice naše turopoljske metropole, a potom se prepustiti trenucima dobrodošlog odmora, dakako uz radost Božića i topline obiteljskog doma.

A u Novom letu opet sve iznova i iz početka. Čeka nas odmah i izborna sjednica skupštine koja mora roditi nove odgovorne osobe i cjelokupno rukovodstvo kluba, kaj baš i ne bu ni lefko ni jednostavno….ali, nigdar ni bilo da ni nekak bilo….

Slatka briga za nove “vladare” kluba dolazi baš nekako s proljeća, kad će maksimirski ZOO vrt obojiti prvi cvjetovi, a južnu tribinu preko puta kurilovečke crveno-crne boje i tonovi. Za očekivati je da će mnoštvo naših navijača i simpatizera krenuti put starog, ali slavnog maksimirskog hrama nogometa, nadamo se u organiziranom prijevozu naših gradskih autobusa. A tamo, u tom hramu, jedina želja će nam biti na dostojan i dostojanstven način predstaviti mogućnosti Senadove momčadi, kako kroz prezentaciju same nogometne igre, tako i kroz viteško sportsko nadmetanje u naglašenom duhu fair-playa te respekta spram protivnika, koji se, dakako i logično nameće sam po sebi. A u svemu tome, baš na južnoj tribini, predstaviti i našu brojnu nogometnu školu mladeži u pratnji roditelja i svih klupskih navijača i kibica, kroz srčano, glasno i zdušno, a prije svega korektno navijanje.

Da rezimiram: NK Kurilovec – NK Istra 1961 2:1, NK Kurilovec u četvrtfinalu hrvatskog kupa u prvoj službenoj utakmici seniora kontra zagrebačkog Dinama, u četvrtfinalu kupa dva kluba iz Velike Gorice! Sve to će zlatnim slovima ostati upisano na povijesnim stranicama našega kluba, HNS-a i Grada Velike Gorice! Ima li išta ljepše i bolje od toga, ima li veće i ljepše nagrade za sve nas kojima je jedan od zajedničkih životnih nazivnika – NK Kurilovec!?

Doduše, ta bi nagrada mogla postići i svoju dodanu vrijednost kad bi “plavi saloni” i gospodin Boban došli, na primjer, na ideju da dio prihoda sa utakmice podijele sa svojim protivnicima iz velikogoričke gradske četvrti Kurilovec!? Mi fakat ne bi imali niš protiv, dapače bili bi neizmjerno zahvalni na takvom promišljanju i gesti pa nek onda na terenu bude po onoj iz naše klupske himne: “zabijem ga je, zabiješ ga ti, svejedno je prijatelju, radujmo se svi!!!”

Ajde bok svima, vidimo se i čujemo u – Maksimiru!

Nastavite čitati

Najave

U ponedjeljak Konferencija o gospodarenju otpadom i potpisivanje ugovora Zero Waste

Velika Gorica na putu do certifikata uspješnosti u gospodarenju otpadom.

Objavljeno

na

Grad Velika Gorica u ponedjeljak, 15. prosinca organizira konferenciju o gospodarenju otpadom koja će se održati u prostorijama Turističke zajednice grada Velike Gorice.  

Na konferenciji će biti predstavljeni ključni koraci te budući planovi za unapređenje sustava zaštite okoliša u našem gradu, a sudionici će imati priliku saznati više o projektima i inicijativama koje doprinose izgradnji čišće, sigurnije i održivije Velike Gorice.  

Konferencija počinje u 9:30 sati. 

PROGRAM: 

9:30 – 10:00 – Okupljanje sudionika i prijava
10:00 – 10:10 – Pozdrav sudionicima konferencije
Potpisivanje ugovora „Zero Waste“
10:10 – 10:30 – Zero Waste – Marko Košak (Zelena akcija)
– Velika Gorica na putu do certifikata uspješnosti u gospodarenju otpadom – Zero Waste
10:30 – 11:00 – Gospodarenje komunalnim otpadom na području GVG – VG Čistoća d.o.o.
(sustav gospodarenja otpadom, mehanizacija)
11:00 – 11:15 – Analiza sustava i morfoloških karakteristika otpada – VG Čistoća d.o.o.
11:15 – 11:30 – Pauza za kavu
11:30 – 11:45 – Borba protiv divljih deponija – Mihael Grdenić (Grad Velika Gorica)
11:45 – 12:00 – Reciklažna dvorišta – VG Čistoća d.o.o.
(podaci o radu novootvorenog reciklažnog dvorišta u Kirinčićevoj ulici, nabava opreme)
12:00 – 13:00 – Ručak za sudionike / Umrežavanje 

Prijava sudionika bi će moguća prije početka same konferencije. 

-Pozivamo sve zainteresirane da se pridruže i saznaju više o aktivnostima koje oblikuju našu zelenu budućnost – pozivaju iz Gradske uprave.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno