Vijesti
Zahvaljujući Tomislavu egzotični gušteri i zmije žive i u Čičkoj Poljani
Njegovo golemo znanje i iskustvo donijeli su mu posao iz snova – u zagrebačkom ZOO-u radi kao timaritelj za otrovne životinje
Obitelj Šarić iz Čičke Poljane živi s neobičnim životinjama. Njihovi ljubimci su bradate i vodene agame, leopard i dnevni gekoni, afrički debelorepi gekoni, crveni tegu, kukuruzne zmije, poljarice i par pitona. Tomislav oduvijek voli egzotične životinje, godinama ih je skupljao i uzgajao, a u jednom trenutku imao ih je više od 150. Sada ih je 30-ak, ali za one kojima se kosa diže na glavi i od same pomisli na zmiju ili se naježe na ideju da dotaknu guštera – i to je previše. Egzotične životinje definitivno nisu za svakoga, ali ako, poput Tomislava, uživate u prekrasno uređenim terarijima u kojima ćete vidjeti zanimljive guštere iz različitih dijelova svijeta, zasigurno ste već bacili oko na neke od njegovih životinja.
– Nekad je bilo puno više toga, ali se sada malo smanjilo zbog ovog mališana (1.5-godišnji sin Jakov, op.a.) jer više nemamo mjesta u njegovoj sobi. Nekada sam u našoj spavaćoj sobi imao regal samo sa zmijama. Tamo je bilo preko 200 zmija – priča nam 33-godišnji Tomislav koji je svoje prve zmije kupio kada se iz Zagreba s obitelji preselio u Čičku Poljanu, tamo negdje 1997.
Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr
– Još kao klinac sam zavolio egzotične životinje. Kad sam kupio prvih par zmija od prijatelja iz Zagreba roditelji su malo ‘gunđali’ da ne nosim to u kuću, ali malo po malo broj životinja je rasao. Par mjeseci nakon zmija nabavio sam i prve guštere. Neko vrijeme sam imao u prostoriji, koja je sada garaža, složene terarije. Nažalost, oni su 2010. otišli u poplavi. Morali smo i sve životinje iseliti. Dio ih je, nažalost, i uginuo. Bila je dosta hladna voda jer je bila kasna jesen. Nakon toga neko vrijeme nisam ništa nabavljao, a onda sam polako počeo tu gore na katu. U podrumu sad više nema životinja, sve je tu gore – ispričao je ovaj veterinarski tehničar koji sam radi sve nastambe za svoje životinje – terarije i akvarije, a uzgaja i biljke koje krase životni prostor njegovih gmazova te patuljaste kozice koje su ukras akvarija.
Osim toga, kako bi si osigurao i konstantnu i najpovoljniju opskrbu, jer u trgovinama za kućne ljubimce često je nestašica, Tomislav sam uzgaja i hranu za svoje životinje – crve, skakavce, žohare i miševe.
– Meni je kod ovih životinja posebno to što nisu pitome kao mačke i psi. Nije to za svakoga. Većina ljudi se ježi od toga, ali mislim da je to onaj biblijski strah od takvih životinja, a ne realan strah. Slikaju se ljudi sa zmijama, pa poslije komentiraju da nije to tako strašno ili ‘da sam znala probala bi i prije’. Većina ljudi ni ne zna zašto se boje. I roditelji im govore kada vide zmiju da ne idu blizu, a u principu zmija može nanijeti manje štete nego da dijete vani pas ugrize – priča Tomislav čiji sin zasigurno nikada od svojih roditelja neće čuti upozorenje da ne prilazi zmijama ili gušterima.
Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr
Pa tako ni maleni Jakov nema straha od njih. Uživa maziti guštere, a nekoliko njih živi u i njegovoj sobi. Jako se voli za njih brinuti, kažu njegovi roditelji, a svoje ‘gugije’ hrani cvrčcima i zelenom salatom.
– Dešavalo se da pobjegnu. Imali smo prošle godine u ljeto jednu zmiju koja se taman bila okotila i imala je 14 mladih. Bili su u Jakovljevoj sobi, ali on tada još nije išao u nju. No, taj put je ušao za nama. Ostao je dvije-tri minute duže unutra i odlijepio vrata terarija. Idući dan kad sam ušao u sobu u terariju su bile dvije zmije od njih 14. Trebalo nam je par dana da ih sve nađemo. Morali smo raskopati ormare kako bi ih pronašli – prisjeća se naš ljubitelj egzotičnih životinja i dodaje kako životinje zapravo ne mogu izaći iz svojih nastambi, ukoliko se vrata dobro zatvore.
Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr
– Jedna zmija je mami pala na glavu. Bila je već veća, sigurno je imala skoro 1,5 metar i nisam dobro zatvorio terarij pa je pobjegla dok sam bio na poslu. Mama je došla nešto raditi i sa zavjese joj je na glavu pala zmija. Bila je cijeli dan u strahu – priča nam Tomislav.
Njegovo golemo znanje i iskustvo u brizi za egzotične životinje prepoznali su i drugi stručnjaci. Kada je prije pet godina dobio posao višeg timaritelja za otrovne zmije u zagrebačkom Zoološkom vrtu, bilo je to ostvarenje njegovih snova. Do tada je ovaj veterinarski tehničar radio u pet shopu i uzgajao svoje životinje kod kuće.
– Od početka radim s otrovnim životinjama, zmijama, gušterima i ribama. Zapravo sam timaritelj za sve otrovno. Tome sam se nadao i čekao sam taj posao. To je upravo ono što sam htio raditi. Osim toga, radim i akvaristiku, s morskim i slatkovodnim ražama i svim ostalim što ima veze s akvarijima. Kad radiš s otrovnim životinjama moraš biti čist u glavi. Ako se ne osjećaš dobro, taj dan nemoj ići kod njih. Pusti ih, jedan dan im neće biti ništa – priča Tomislav koji se u ZOO-u brine za hranjenje životinja, uređivanje njihovih nastambi, priprema ih za hibernaciju i parenje, brine za mladunce…
Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr
Budući da toliko zna o ovim vrstama životinja, lako će objasniti zašto su dobri kućni ljubimci. Naravno, za one koji ih se ne boje.
– Danas ljudi imaju sve manje vremena i za sebe, a ovi ljubimci ne zahtijevaju puno vremena. Ne morate ih voditi u šetnju i maziti. Niti jedan od ovih ljubimaca neće pokušati ugristi, može se izvaditi van i eventualno pomaziti s njim, makar su to male životinje, egzotične, nisu naviknute na takav pristup, pa to ne treba prečesto raditi. Pozitivno je i što nema alergija jer nema perja, prašine i dlaka. Zapravo bi jako veliki broj ljudi mogao imati takve životinje, samo da se probije taj strah. Nema toliko brige koliko za psa ili mačku i nećete doći doma popodne i naći razbacane stvari po stanu, izgrižene tenisice, dlake na kauču… Oni su u terariju i to je njihov životni prostor – objašnjava Tomislav i dodaje kako gušteri i zmije nemaju miris.
Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr
– Izmet se jedini može osjetiti, ali kod pustinjskih životinja se to jako brzo osuši i uopće se ne osjeti, čak da netko to i ne počisti tjedan ili dva. Zapravo se jednom tjedno treba čistiti, u usporedbi sa psom ili mačkom je to malo. Zmije mogu bez problema 10 dana ostati doma dok ste na godišnjem, samo je bitno da imaju dovoljno vode i da im je temperatura ok, hranu ne trebaju – objašnjava.
Foto: Tomislav Šarić
Također, terarije u kojima stanuju ove životinje može se jako lijepo urediti, u njima može biti i različito živo bilje. Unutra je posebna mikroklima, a za svaku životinju se trebaju napraviti posebni uvjeti.
– Svaki terarij je drugačiji. Na primjer, vodene agame su iz Azije, a leopard gekon iz Saudijske Arabije, tegu je iz Južne Amerike. Dolaze s različitih strana svijeta i sve to zahtijeva i određenu količinu vlage i temperaturu i uvjete – kaže Tomislav koji svo znanje o gmazovima ima u ‘malom prstu’.
Tomislav će nastaviti u Čičku Poljanu dovoditi egzotične životinje, a možda će baš zahvaljujući njemu i Turopoljci shvatiti o kakvim se zanimljivim stvorenjima radi te da je strah od njih zapravo bezrazložan. Ono što ove životinje pak mogu biti jest nezahtjevni i zanimljivi kućni ljubimci, čija će nastamba u svakom domu napraviti zanimljiv egzotični kutak.
Foto: Tomislav Šarić
HOTNEWS
Mladi inovatori stižu na I3G u Ivanić-Grad
Službeno otvorenje predviđeno je za ponedjeljak, 19. svibnja u 11 sati, dok će izložba biti otvorena za posjetitelje oba dana od 10 do 19 sati.
HOTNEWS
Predstavljene braniteljskih udruga iz Velike Gorice: ‘Zadaća je da čuvamo i širimo povijesnu istinu’
To nije bila samo hrabrost, to je bila snaga, odlučnost, istinska i bezuvjetna ljubav prema domovini.
Okupljanjem u Spomen-parku 153. brigade Hrvatske vojske u Velikoj Buni javnosti je predstavljen rad braniteljskih udruga s područja Velike Gorice, a ujedno je najavljen i program ovogodišnjeg Dana branitelja grada Velike Gorice koji će biti obilježen u nedjelju, 10. svibnja.
Na događanju su se okupili predstavnici brojnih braniteljskih udruga, gradski dužnosnici te članovi lokalne zajednice. Cilj susreta bio je podsjetiti na ratni put hrvatskih branitelja, ali i predstaviti današnje aktivnosti udruga koje čuvaju uspomenu na Domovinski rat i njegove vrijednosti.
Emotivna svjedočanstva i poruke zahvalnosti hrvatskim braniteljima
Pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić istaknula je osobno sjećanje iz ratnog razdoblja: „Rođena sam 1991. godine i zaista se ne sjećam tih ratnih događanja u potpunosti, ali jedno sjećanje mi je ostalo. Kako sam kao mala djevojčica iz vrtića morala trčati u sklonište. Bila sam dijete, nesvjesna prave opasnosti, nesvjesna stvarnosti koja nas je okruživala. Danas, gledajući iz perspektive odrasle osobe, shvatila sam što ste vi sve prošli“, rekla je. Dodala je i kako žrtva branitelja nikada ne smije biti zaboravljena: „To nije bila samo hrabrost, to je bila snaga, odlučnost, istinska i bezuvjetna ljubav prema domovini. Mnogi su ostavili svoje žene, muževe i djecu kako bi branili ono najvrijednije. Svoj dom, svoju obitelj i svoju domovinu. To se nikada neće zaboraviti.“
Zamjenik gradonačelnika Neven Karas naglasio je kako je ovogodišnji fokus stavljen upravo na braniteljske udruge i njihov doprinos zajednici: „Naš cilj je ove godine dati naglasak upravo na vas koji ste tu, braniteljske udruge, jer o domovinskom ratu se puno govori, dosta se zna, iako nikad nije dovoljno. Zato je ovo danas zamišljeno da se uoči Dana branitelja Grada Velike Gorice uživa u društvu predstavnika svih braniteljskih udruga s područja našeg grada“, rekao je Karas. Predstavio je i program nedjeljnog obilježavanja Dana branitelja grada Velike Gorice: „U nedjelju ćemo se svi zajedno okupiti na misi u našoj centralnoj crkvi, u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u 9 sati. Zatim ćemo u 10.30 položiti vijence i odati počast našim poginulim kolegama, a nakon toga, od 11 sati nadalje, svi zajedno, podružit ćemo se u Društvenom domu Pleso uz prigodnu okrepu.“
Braniteljske udruge predstavile rad i aktivnosti uoči Dana branitelja
Nakon uvodnog dijela programa predstavnici udruga ukratko su predstavili svoj rad, projekte i aktivnosti.
Željko Klasnić rekao je kako njihova Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Velika Gorica, okuplja oko 700 članova iz različitih postrojbi, među kojima su pripadnici Gromova, Tigrova, vojne policije i dragovoljci. Kao jedan od najznačajnijih projekata izdvojio je maraton na relaciji Pokupsko – Velika Gorica.
Predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata Grada Velike Gorice Biserka Stepanić podsjetila je da je njihova udruga osnovana 2000. godine te da je njezina glavna zadaća očuvanje uspomene na poginule, nestale i umrle branitelje.
O aktivnostima Nezavisnih dragovoljaca hrvatskih Zagrebačke županije – Podružnica Velika Gorica govorio je predsjednik Božidar Povoljnjak: „Manje-više, svi su naši članovi dragovoljci Domovinskog rata, koji su se uključili u ranijim danima, odnosno, 1991. godine u početku agresije na Hrvatsku. Imamo dosta aktivnosti, obilazimo ratišta naših poginulih kolega od Vukovara, Škabrnje do Banijskog ratišta. Imamo sportske aktivnosti. Ove godine ćemo imati 20. jubilarno kuglanje u čast i spomen na naše poginule branitelje“, rekao je.
Predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata Velika Gorica Robert Stepanić istaknuo je kako je cilj njihove udruge očuvanje istine o Domovinskom ratu te pomoć socijalno ugroženim članovima. Posebno je naglasio uključivanje mladih kroz novoosnovanu mladež udruge koja trenutno broji dvanaest članova.
Od sportskih projekata do edukacije mladih: udruge nastavljaju čuvati istinu o Domovinskom ratu
Povijest i djelovanje Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade Gromovi predstavio je umirovljeni pukovnik Ivan Krupec: „2. gardijska brigada Gromovi oformljena je 15. svibnja 1991. godine. Temeljna zadaća upravo te prve godine bila je obrana Korduna i Banovine, onaj strateški trokut Zagreb-Sisak-Karlovac“, rekao je Krupec, dodavši kako je udruga posebno ponosna na europski projekt „Budimo zajedno“, kroz koji se pružala pomoć braniteljima u potrebi.
Predsjednik Udruge VG branitelji Vinko Cerovski, poručio je kako je glavna zadaća njihove udruge očuvanje sjećanja na poginule i preminule branitelje te zaštita istine o Domovinskom ratu. O radu Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Zračne luke Zagreb govorio je predsjednik Neno Mirenić, istaknuvši kako udruga skrbi o starijim članovima i pomaže braniteljima kojima je potrebna zdravstvena i socijalna pomoć. Među mlađim udrugama predstavila se i Udruga djece hrvatskih branitelja Grada Velike Gorice, osnovana prije tri mjeseca. Predsjednica Tea Kunjas rekla je kako udruga trenutno okuplja 26 članova te radi na edukativnim i kulturnim programima kojima se mladim generacijama prenosi istina o Domovinskom ratu.
Na kraju predstavljanja predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade Hrvatske vojske – Velika Gorica Ivan Zagorac najavio je ovogodišnje projekte udruge, među kojima su izrada monografije i spomen-obilježje u Slavonskom Brodu: „Zadaća svih nas je da čuvamo i širimo povijesnu istinu o domovinskom ratu, a posebno na naše poginule branitelje“, poručio je Zagorac.
Svoj dolazak na predstavljanje nisu bile u mogućnosti ostvariti Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH – Ogranak Velika Gorica, Klub hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Velika Gorica te Udruga veterana, vojnika i domoljuba, a među udrugama koje djeluju na području grada istaknuta je i Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal
Sport
Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…
Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…
Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…
Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.
Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.
Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.
U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.
Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.
Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…
U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.
Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…
Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.
Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.
Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.
U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.
Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…
Vijesti
Najavljeni prekidi opskrbe vodom u dijelovima Velike Gorice i Mraclina
VG Vodoopskrba najavila je dva prekida opskrbe zbog rekonstrukcije cjevovoda.
CityLIGHTS
FOTO Lukino stado, jedna koza i čuvarica Lucka: “Moje pramenke su melem za dušu…”
Luka Antunović iz Velike Mlake uz privatni posao vodi i malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju. Kaže da je u sve ušao slučajno, a danas ima stado Ličkih pramenki, psa čuvara Lucku i kozu koja “drži red” među ovcama.
Razgovarala: Gianna Kotroman
Dok većina slobodno vrijeme pokušava pronaći daleko od posla, Luka Antunović iz Velike Mlake mir pronalazi među ovcama. Vlasnik tvrtke za palete već nekoliko godina vodi i svoje malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju, gdje danas drži oko 140 ovaca.
“Prvo sam kupio zemlju, a onda se otvorila mogućnost da imam više ovaca i tako je sve krenulo. Danas je malo ljudi koji se žele baviti ovčarstvom, a janjetina je tražen proizvod”, govori.
Njegovo stado čine isključivo Ličke pramenke, autohtona pasmina za koju kaže da ju je odabrao zbog otpornosti na zimu. Ovce preko dana borave na pašnjaku, a noći provode u nastambi i štali koju je prošle godine uspio izgraditi uz pomoć sredstava iz fondova.
Iako ovčarstvo mnogima djeluje romantično, Luka kaže da posao nije ni lagan ni jeftin. Najzahtjevniji dio je šišanje ovaca pa za taj posao angažira čovjeka koji to profesionalno radi. Stado hrani kukuruzom, ječmom, zobi i sijenom, a redovito prolaze i veterinarske preglede.
Najviše problema, dodaje, imao je s lisicama koje su znale odnijeti mlade janjce. U kraju ima i čagljeva pa je zato nabavio hrvatskog ovčara Lucku, koja sada vjerno čuva stado.
Na imanju se, osim ovaca, našla i jedna koza.
“Moj susjed je to nabavio, ali nije imao uvjete za nju pa ju je doveo k meni, sad je ona vođa na čelu kolone, ona je šefica”, smije se Luka.
Iako su ovce dio posla i dodatnog prihoda, priznaje da mu znače puno više od toga.
“Ovčice su mi melem za dušu, opuštaju malo i psihički nakon cjelodnevnog posla. Lijepo je gledati kako pasu, a ima nekih koje mame odbace pa znaju doći i pod ruku”.
Problem predstavlja i vuna jer kupaca gotovo nema. Ipak, surađuje s jednom umjetnicom koja izrađuje lutke i koristi upravo vunu Ličke pramenke za izradu kose na figurama.
A među svim iskustvima koja je doživio, jedno će posebno pamtiti.
“Bio sam na moru kad me navečer nazvao voditelj Zoološkog vrta u Maksimiru i pitao jesam li izgubio ovna. Nisam znao o čemu govori. Na kraju se ispostavilo da je ovan kojeg sam prodao ljudima iz Nepala, pobjegao jer ga nisu dobro vezali pa je trčao po Zagrebu. Našli su me preko oznake na njemu”, prisjeća se Luka.
Dodaje kako mu se javila čak i žena iz Švicarske koja je htjela kupiti tog ovna. No, kaže, životinja je već bila obećana novim vlasnicima pa od prodaje nije bilo ništa.
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Novi čelnik županijskih vatrogasaca: ‘Zapovjednici, glave skupa, idemo delati’
-
Vijestiprije 2 danaFOTO Kamion zapeo u križanju kod Petrola, stvorila se velika kolona
-
Vijestiprije 2 danaU petak ujutro dio Velike Gorice ostaje bez struje – evo gdje će se odvijati radovi
-
Priča iz kvartaprije 3 danaLegenda o RVG-u: ‘I najveće zvijezde radije su dolazile k nama nego na HRT…’