U subotu, 20. prosinca, u Gudcima je održan adventski program koji je okupio djecu, obitelji i mještane, a cilj mu je bio jačanje zajedništva i njegovanje blagdanske tradicije, kroz cjelodnevno druženje ispunjeno sadržajem za sve uzraste. Za samu organizaciju su se pobrinuli Udruga mještana Gudci i Mjesni odbor Gudci.

Dan je započeo dječjom adventskom radionicom, nakon koje su djeca nastavila zajedničko druženje uz ručak i filmsku projekciju.

U poslijepodnevnim satima, uslijedilo je predavanje o povijesti Božića i božićnim običajima, koje je održao Stjepan Vlahović te je okupljenima približio značenje blagdana i vrijednosti koje se uz njega vežu. Središnji trenutak adventa bilo je kićenje božićnog drvca i podjela poklona djeci, nakon čega je na scenu stupio i Djed Mraz sa svojim vilenjacima.

Večer se nastavila u opuštenom ritmu, uz kuhano vino, glazbu i zabavni program.

“Advent u Gudcima još je jednom pokazao koliko su ovakva okupljanja važna za jačanje zajednice i njegovanje blagdanske tradicije”, poručuju organizatori.

U sportu se ponekad – valjda je zato i toliko zanimljiv – događaju određeni paradoksi. Na terenu, unutar jedne utakmice, ali i puno šire. Recimo, unutar jednog sustava. Takav primjer stiže iz svijeta županijskog rukometa, u kojem je trenutak naizgled fenomenalan: imamo tri muška kluba u Premijer ligi, u najvišem rangu su i rukometašice Dugog Sela, jako lijepu priču grade rukometašice Ivanića i Udarnika…

A sve to događa se – e, tu je paradoks – u uvjetima koji su daleko od idealnih. Dobro, tu svaka sredina ima i neku svoju priču, svoje probleme i zadovoljstva, prednosti i nedostatke, ali nema tog predstavnika nekog od naših rukometnih klubova koji će ustvrditi da rukometu cvatu ruže.

Problemi su, naravno, u prvom redu financijske prirode, jer novca nikad dosta, javljaju se u nekim sredinama i ozbiljni problemi s infrastrukturom, s terminima za trening, s trenerima… Sve su to stavke koje se neće tako lako promijeniti, pogotovo se to neće dogoditi preko noći, ali barem se u međuvremenu imamo za što držati po pitanju rezultata.

U tim i takvim okolnostima došlo je početkom prosinca i do promjene na čelu Rukometnog saveza Zagrebačke županije. Daniela Horvat iz ŽRK Zaprešića naslijedila je na funkciji predsjednice Miroslava Ivića. Izborna skupština održana je u Velikoj Gorici, na Udarniku, a jutro poslije predsjednica Horvat sjela je na naš kauč u sklopu serijala “Sport Zagrebačke županije”.

– Sve je prošlo u mirnim tonovima, što se zapravo i očekivalo budući da su u pripremi kandidature uz mene stala 24 od ukupno 28 klubova. Samim time, bilo je za očekivati da će biti onako kako je bilo, veselo i ugodno – kaže prva dama županijskog rukometa i nastavlja:

– Mi iz svijeta rukometa raštrkani smo na sve strane, nismo svi ni baš toliko blizu, tako da bude jako zanimljivo kad se ovako nađemo. To je jedna dobra, motivirajuća ekipa, ljudi svih starosnih dobi, a pazimo i da imamo podjednako žena i muškaraca. Kad krene diskusija, bude to jako zanimljivo.

Rukometna djelatnica iz Zaprešića koja je bila dopredsjednica županijskog saveza u posljednja dva mandata, mama jedne zagrižene rukometašice, preko koje se i uključila u svijetu rukometa, ima veliku podršku, a prvi plan joj je obići svih 28 članova županijskog saveza. Svjesna je itekako da su to ljudi koji zaslužuju pozornost, jer rade u uvjetima koji su daleko od idealnih.

– Da, situacija je takva da u rukometu apsolutno nema dovoljno novca čak ni za minimalno ozbiljno funkcioniranje. Velika većina mojih kolega su volonteri, entuzijasti, zaljubljenici u rukomet, pomalo i fanatici – kaže, između ostaloga, nova predsjednika županijskog rukometnog saveza Daniela Horvat.

Lijepo, ugodno, veselo, ali i kompetitivno bilo je ove subote pod Panadićevim balonom na ulazu u Rakarje. Bio je to dan rezerviran za humanost, plemenitost i dobrotu, ali i za jako dobar mali nogomet, jer do svog osmog izdanja došao je humanitarni projekt “Turopoljsko srce”. Donatorska večer ove godine nije prošla po zacrtanom planu, aukcija dresova na društvenim mrežama udruge traje i dalje, a turnir je prošao – fenomenalno.

Sve je krenulo već u ranim jutarnjim satima, prve dvije skupine svoj su posao odradile već do ručka, a preostale dvije nakon njega. Potrajalo je druženje kod Panadića cijeli dan, tribine su praktički cijelo vrijeme bile pune ili gotovo pune, a u borbu za plasman na kraju su stigle četiri momčadi koje su osvojile svoje skupine. Koncept je poznat i uhodan, svoje momčadi organizirali su gorički kafići, pa tu uz ozbiljnu dozu humanosti postoji i itekako ozbiljna doza prestiža.

Na kraju su najviše pokazali dečki koje je okupio gazda Krmpa, pa su nastupali pod nazivom “VG Sport Caffe”. Nimalo slučajno, ta je momčad puna igrača NK Kurilovca, koji su pokazali da im dimenzije terena nisu posebno važne. Na onom velikom su ispisali povijest još tamo početkom studenog, a sad su uspjeli i razveseliti gazdu i na umjetnoj travi, na malom nogometu.

Učinili su to pobjedom u finalu protiv Caffe bara Alkar, koji je također okupio vrlo zanimljivo društvo u svom rosteru, pa je finale bilo za prste polizati. Pobjedu su dečki iz VG Sport Caffea proslavili burno i emotivno, a emocije su prštale i pri dodjeli pehara, za što je zadužen bio poseban gost. Taj zadatak, naime, pripao je Ivanu Šćepini…

U utakmici za treće mjesto Caffe bar VAR bio je bolji od Caffe bara Barbara, čime se Pevecova ekipa domogla “bronce”, dok se Matićeva družina morala zadovoljiti “drvenom medaljom”. I naravno da su se zadovoljili, jer ovdje je ipak rezultat i konačni plasman u drugom planu. Bio i ostao. Svi zajedno napravili su dobro djelo, okupili grad u predblagdansko vrijeme i ponudili novu potvrdu veličine svega onoga što rade organizatori ovog projekta.

Podijeli su organizatori na kraju i individualne nagrade, pa je tako trofej za najboljega igrača otišao u ruke Florijana Rakovića iz VG Sport Caffe, a nagradu za najboljega golmana dobio je njegov suigrač Leon Išek. Obojica su, naravno, igrači NK Kurilovca… Najbolji strijelac turnira bio je Luka Peruzović, koji je branio boje domaćina turnira, odnosno Panadić Sporta.

Kad je i to odrađeno, ostalo je još jedino razmijeniti dojmove, opustiti se nakon dobro obavljenog posla i napraviti prvi korak u poznatom smjeru: “Vidimo se i sljedeće godine!”

Nismo na takvo što naviknuti posljednjih sezona, ali iza Velikogoričanina Ante Budimira ostao je mali golgeterski post. On se odnosi samo na prvenstvene utakmice, u kojima je Ante “mirovao” još od 26. listopada i poraza njegove Osasune od Celte Vigo (3-2), u kojem je zabio oba gola svoje momčadi. Na prve sljedeće golove u La Ligi trebalo je pričekati gotovo dva mjeseca, sve do ove subote.

U grad je stigao Alaves, veliki brat naše Istre 1961, a Ante nije imao milosti. Opet je zabio dvaput, svoj peti i šesti prvenstveni gol u ovoj sezoni, pri čemu je onaj prvi bio fenomenalan. Pravi golgeterski, za golmana neobranjiv i neuhvatljiv. Pogodio je u 72. minuti, u trenutku kad je i dalje bilo 0-0, da bi devet minuta kasnije zabio i drugi put, ovom prilikom iz penala. Priču je zaključio i konačnih 3-0 postavio Raul Garcia u trećoj minuti nadoknade…

Ako malo proširimo perspektivu, vidjet ćemo da post nije trajao baš toliko dugo, ali i da je tjedan koji je ostao iza nas bio fenomenalan za našeg Antu. Naime, Budimir je u međuvremenu zabio i dva gola u Kupu Kralja, prvi u utakmici nakon Celte, a drugi tri dana prije Alavesa. U srijedu je bio strijelac jednoga gola u pobjedi 4-2 protiv Huesce, što jasno ukazuje na činjenicu da forma raste. I da se Ante vraća dobrim starim navikama.

I da ćemo, naravno, svi mi s još većim zadovoljstvom pratiti što dečko sa Cibljanice radi u dalekoj Pamploni.

Foto: Osasuna FC/Facebook

Travanj je 2023. godine, trener Gorice je Željko Sopić, a trener Rijeke Sergej Jakirović. Gorici je utakmica izuzetno važna u borbi za ostanak, a junak pobjede je Kristian Fućak. Posljednje pobjede Gorice protiv Rijeke do dana današnjeg…

U sljedećih devet međusobnih susreta Gorica je uspjela izvući još samo jedan jedini bod?! Tih 0-0 bilježimo prvoga dana ožujka ove godine, u preostalih osam utakmica kao pobjednik je izlazila Rijeka, zaključno s onim goričkim ogledom s početka listopada.

U potrazi za posljednjom pobjedom Goricu u Rijeci, na stadionu na Rujevici, moramo zagrabiti još dalje u prošlost i vratiti se sve do 11. prosinca 2021. godine. Kristijan Lovrić i Younes Delfi bili su strijelci u pobjedi 2-1, u kojoj je pogodio i Josip Drmić, crveni karton dobio Prince Ampem, a za Goricu je u 90. minuti ušao – Niko Janković!

Eto, toliko je to davno bilo… Toliko davno da se nitko živ u to doba nije čudio što je Gorica dobila utakmicu na Rujevici, jer tih je godina “ponos grada” na Kvarneru dobio nadimak “crna mačka”. Unatoč onom povijesnom porazu u zadnjem kolu sezone 2020/21., porazu koji je “ukrao” izlazak u Europu, priliku koja se nikad više ni izbliza nije ukazala, tih je godina Gorica voljela gostovati u Rijeci, igrati protiv Rijeke, smjenjivati trenere Rijeke…

Danas to, shvatili ste već, više nije tako. Ni izbliza. Goričani su znali u ovom crnom nizu biti blizu, gubiti nezasluženo, ali gubili su redovito. Prošle sezone tri od četiri puta, sezonu ranije sva četiri puta. Trend je to koji bi svakako valjalo promijeniti, ako je ikako moguće.

– Kao i svaki tjedan, momci su stvarno dobro radili posljednjih dana – kaže trener Gorice Mario Carević najavljujući novi pokušaj.

I novu priliku. Dogodit će se to u posljednjoj utakmici SuperSport HNL-a ove kalendarske godine, u posljednjoj utakmici posljednjega kola. Prvi sučev zvižduk prolomit će se riječkim zrakom u 17.45 sati, nakon čega će uslijediti 90 minuta namijenjenih za zatvaranje jednog poglavlja.

– Da, došla je i ta zadnja utakmica, koja zna biti škakljiva što se tiče fokusa, ali držali smo tenziju tijekom tjedna i nadam se da ćemo odigrati dobru utakmicu protiv odličnog suparnika. Vidjeli smo da su Riječani i prošli u europsko proljeće nakon 45 godina, i na tome im čestitam, zbilja velika stvar. Dobra su i ozbiljna momčad, ali unatoč tome ja vjerujem u svoje momke. Budemo li na svom nivou, možemo nešto uzeti – optimističan je Carević.

Nije to česta pojava, ali za posljednje kolo polusezone na raspolaganju će imati gotovo kompletan kadar. Nedostajat će jedino Stefan Perić, koji je u Osijeku zaslužio crveni karton i tako tjedan dana ranije od suigrača završio svoju jesen.

– Perića nema zbog suspenzije, a ostalo je sve u redu. Kao i sve ostale momčadi, imamo manjih problemčića, ali u konačnici bi svi trebali biti spremni – govori Carević na temu zdravstvenog stanja igračkoga kadra.

U riječkom kadru, s druge strane, ponovno će biti bivši Goričani, to je već standardna pojava, pa će trebati pripaziti, između ostalih, i na Tonija Fruka, i na Niku Jankovića, i na Antu Mateja Jurića… Naravno, to je samo fragment potencijalnih opasnosti koje prijete.

– Dolaskom novog trenera Rijeka je napravila ogroman iskorak. I na početku sezonu imali su tu kvalitetu, isti je to roster, ali naravno da su se neki igrači nakon osvajanja duple krune nadali transferima, bili i izvan fokusa, što je i normalan slijed događaja. Međutim, sad su se stvarno digli, i rezultatski i samom izvedbom. Igraju dosta dobar nogomet, dosta agresivan, puno toga svodi se na dobivanje duela i tranziciju. Morat ćemo biti na top nivou, koncentrirani do kraja i vjerovati da možemo nešto napraviti – ponudio je recept za uspjeh Carević.

Trebat će taj recept i provesti u djelo, to je puno teži dio posla, ali motiv će nedvojbeno biti ogroman. Uostalom, nekim će igračima ovo vjerojatno biti i posljednja utakmica u goričkom dresu, a jako dobro zvuči i mogućnost da se eventualnom pobjedom preskoči Rijeku i krene na zimski predah kao šesta momčad prvenstva. Neka tako i bude, baš kao nekad…