Sport

‘Volio bih da nam Beli ostane, ali znam da i klub mora od nečega živjeti…’

Mi i Lokomotiva smo slične momčadi, tri mjeseca smo stalno rasli, normalno je da u nekom trenutku dođe i do pada, rekao je trener Gorice Sergej Jakirović uoči Lokomotive (petak, 18 sati)

Objavljeno

prije 7 godina

13. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godina za pamćenje na “planetu HNK Gorica” ide prema svome kraju, ostalo je još samo 90 minuta. S druge strane će u petak od 18 sati biti Lokomotiva, momčad koja je iz Velike Gorice u 9. kolu otišla sa sva tri boda (0-3).

– Raspoloženje je dobro, četvrti je dan od utakmice s Osijekom… Analizirali smo gdje smo griješili, svjesni smo da su odlučila dva detalja, dvaput smo zaspali, jednom kod penala, drugi put kod prekida. Unatoč tome, zadovoljan sam kako smo igrali, jer nakon Dinama smo i s Osijekom do posljednje sekunde igrali egal utakmicu, što je za mene fantastična spoznaja. Izrasli smo u ozbiljnu momčad i vjerujem da s najavljena tri ili četiri pojačanja, s kojima smo već u razgovorima, možemo zadržati ovu razinu, a možda i napasti nešto više – rekao je Sergej Jakirović u najavi utakmice u kojoj će morati pronaći zamjene za neke standardne igrače.

– Imamo problema u veznom redu, Marina i Suk neće igrati zbog kartona. Već četiri dana kombiniram što i kako napraviti, jer to su nam dva jako važna igrača. Suk je posljednje tri utakmice odigrao jako dobro, Marina je oduzeo valjda najviše lopti u cijeloj ligi, dobio najviše duela… Ali dobro, nadam se da će momci koji će uskočiti u njihove kopačke dati sve od sebe, pa kako bude. Naravno da želimo završiti polusezonu pozitivno, jednako kao što smo željeli pozitivno završiti i ove posljednje tri utakmice. Nažalost, nije se dogodilo, ali napravit ćemo sve što možemo da ovaj put bude tako – istaknuo je Jakirović.

Nema u redovima Gorice razloga za dramu i negativnost, bez obzira na tri vezana poraza. Svjestan je toga i trener…

– Rekao sam već, kako god završila ta utakmica, mi smo već dosad napravili jako puno u ovoj godini. Tu mislim i na nas u stožeru i u momčadi, ali i na upravu kluba, na bivšeg trenera Preleca… Razgovaram sa svim kolegama i vidim da nas jako ozbiljno shvaćaju, da nas analiziraju, a to nam sve nosi dodatnu odgovornost u onome što nas čeka. To je odgovornost prema klubu, prema našim navijačima, koji nas prate i sve se više identificiraju s klubom, ali i prema nama samima.

Detalj koji povezuje posljednja tri poraza svakako su prekidi. U svakoj od tih utakmica Gorica je primala golove iz tih situacija, nakon kornera ili slobodnih udaraca.

– U zadnja tri kola ispostavilo se da je to problem, ali ja bih dodao i da smo zadnji gol iz prekida prije toga primili u trećem kolu protiv Intera. I ja o tome razmišljam, radimo na tome, ali radimo mi na svakom elementu igre. Prekidi su po meni pitanje koncentracije. Točno se zna gdje tko mora stajati, koga pokrivati, ali vidjeli smo i kod analize Osijekovih golova da je kod ovog drugog Maloča samo na dijelić sekunde ispustio Grgića iz vida. I bilo je dovoljno da nas kazne. Kažem, sve je to stvar volje i odgovornosti, nadam se da se neće ponavljati. Iako, teško je to predvidjeti, koliko god se pripremao. Događa se, pogreške su sastavni dio nogometa – svjestan je Jakir.

Pamti trener jako dobro gorički poraz od “lokosa”, tad je bio pod suspenzijom.

– Da, možemo ovo smatrati i prilikom za revanš… Glavna promjena je to što ću ovaj put i ja biti na klupi. U toj prvoj utakmici sam bio puno mirniji, ali svejedno sam gore na tribini napravio valjda pet kilometara – kazao je trener, koji je s kolegom iz Lokomotive u jako dobrim odnosima, čak i prijateljskim.

– Goran Tomić radi jako dobar posao, a ja mislim da smo mi vrlo slične momčadi. I mi i oni tri mjeseca smo išli uzlaznom putanjom, moralo je doći i do malog pada. Nemamo širinu, dođu i kartoni i ozljede, ispadneš iz ritma, a poslije se u njega teško vratiti. Sad se priča da mi imamo tri poraza u nizu, broji se otkad Lokomotiva nikoga nije pobijedila, ali za sve to postoje razlozi. S Istrom smo, unatoč izostancima, trebali biti bolji, ali na prikazano protiv Dinama i Osijeka možemo biti ponosni. Nisam trener koji slavi poraze, protiv koga god igrali, ali kad vidiš da te momčad slijedi, moraš biti zadovoljan.

Pomalo neobično, ali Gorici će i drugi put zaredom suditi Splićanin Gabrilo. Njegovom izvedbom protiv Rijeke navijači baš i nisu bili oduševljeni, a sad ga evo opet…

– Izgleda da nama gospodin Gabrilo voli suditi, da se lijepo osjeća u našem društvu… Osobno imam jako dobro mišljenje o svim našim sucima, ne mislim da itko išta radi namjerno, a on je jako dobar sudac, vjerujem da će to dobro odraditi. A na nama je da na terenu napravimo svoje – miče Jakirović fokus sa suđenja.

Kraj je godine, vrijeme za analizu učinjenog, pa je i Sergej odabrao svoje omiljene utakmice na klupi Gorice:

– Hajduk pa Rijeka! Na Poljudu smo pokazali da se znamo izvući iz crne rupe nakon infarktnog poraza od Intera kolo prije, da smo karakterni, da smo postali momčad. Rijeka mi je draga jer smo se nakon svega što se događalo u prvom poluvremenu smogli snage vratiti se i preokrenuti. To mi je pokazalo da smo momčad.

Odmah nakon Lokomotive kreće odmor, zimska pauza, a okupljanje je već 5. siječnja, kad kreću pripreme.

– Znamo okviran plan. Budući da otvaramo prvenstvo 2. veljače na Rujevici, plan je otići negdje u Istru tjedan dana prije, vjerojatno u Medulin. Vremenske prilike tamo omogućit će nam da odradimo tu finalnu pripremu za proljeće, a sve prije toga odradit ćemo doma.

Najavljeni su već više puta i dolasci nekih pojačanja, na tome se intenzivno radi.

U razgovorima s Nikom zaključili smo da nam trebaju pojačanja u svakoj liniji, iako znamo da su želje jedno, a realnost zna biti drukčija. Puno igrača nam se i nudi preko raznih agencija i menadžera, što je sasvim normalno, no još ćemo vidjeti što ćemo odlučiti. Ne želim da se igrače dovodi reda radi, trebaju nam samo prava pojačanja. Mi i sad imamo strane igrače koji nisu bolji od domaćih, a svi koji dolaze moraju biti barem 30 posto bolji od ovih koji su tu.

Hoće li to biti stranci ili domaći igrači, zapravo i nije posebno važno, puno je važnije da su kvalitetni. Međutim, igrači iz inozemstva imaju jednu veliku prednost…

– U razgovorima smo i sa strancima, i sa domaćim igračima, ali nevjerojatno mi je da su domaći i duplo skuplji od stranaca! To mi je fascinantno i ne mogu si nikako objasniti. Kad vide kako stojimo na tablici, krenu lupati nezamislive cifre, a to je meni pokazatelj da se razmišlja samo o novcu. No to je tržište, svodi se na ponudu i potražnju – svjestan je Jakir.

Bit će, naravno, i odlazaka. Dio igrača nije pokazao da ima kvalitetu za Goricu, a dio ih je pokazao i da je klasa iznad ostalih. Primjerice, Iyayi Belive Atiemwen.

– Beli je jedan od najboljih igrača lige, vidim to i po glasovanju kapetana, da ga jako cijene. Pokazao je sve na terenu, a što će se događati… Ima ljudi koji o tome odlučuju. Ja bih volio da ostane, ali svjestan sam i da klub mora od nečega živjeti – racionalan je Jakirović.

Bit će ove zime bitno lakše dovesti igrače…

– Sad je Gorica postala atraktivnija sredina i zato mislim da ćemo imati slatke brige u prijelaznom roku. Na ljeto su igrači mislili ‘što ću dolaziti i boriti se za ostanak’, a sad je to ipak bitno drukčije – zaključio je trener.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Lokomotiva sergej jakirović

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 1 sat

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 7 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.