Sport

‘Volio bih da nam Beli ostane, ali znam da i klub mora od nečega živjeti…’

Mi i Lokomotiva smo slične momčadi, tri mjeseca smo stalno rasli, normalno je da u nekom trenutku dođe i do pada, rekao je trener Gorice Sergej Jakirović uoči Lokomotive (petak, 18 sati)

Objavljeno

prije 7 godina

13. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godina za pamćenje na “planetu HNK Gorica” ide prema svome kraju, ostalo je još samo 90 minuta. S druge strane će u petak od 18 sati biti Lokomotiva, momčad koja je iz Velike Gorice u 9. kolu otišla sa sva tri boda (0-3).

– Raspoloženje je dobro, četvrti je dan od utakmice s Osijekom… Analizirali smo gdje smo griješili, svjesni smo da su odlučila dva detalja, dvaput smo zaspali, jednom kod penala, drugi put kod prekida. Unatoč tome, zadovoljan sam kako smo igrali, jer nakon Dinama smo i s Osijekom do posljednje sekunde igrali egal utakmicu, što je za mene fantastična spoznaja. Izrasli smo u ozbiljnu momčad i vjerujem da s najavljena tri ili četiri pojačanja, s kojima smo već u razgovorima, možemo zadržati ovu razinu, a možda i napasti nešto više – rekao je Sergej Jakirović u najavi utakmice u kojoj će morati pronaći zamjene za neke standardne igrače.

– Imamo problema u veznom redu, Marina i Suk neće igrati zbog kartona. Već četiri dana kombiniram što i kako napraviti, jer to su nam dva jako važna igrača. Suk je posljednje tri utakmice odigrao jako dobro, Marina je oduzeo valjda najviše lopti u cijeloj ligi, dobio najviše duela… Ali dobro, nadam se da će momci koji će uskočiti u njihove kopačke dati sve od sebe, pa kako bude. Naravno da želimo završiti polusezonu pozitivno, jednako kao što smo željeli pozitivno završiti i ove posljednje tri utakmice. Nažalost, nije se dogodilo, ali napravit ćemo sve što možemo da ovaj put bude tako – istaknuo je Jakirović.

Nema u redovima Gorice razloga za dramu i negativnost, bez obzira na tri vezana poraza. Svjestan je toga i trener…

– Rekao sam već, kako god završila ta utakmica, mi smo već dosad napravili jako puno u ovoj godini. Tu mislim i na nas u stožeru i u momčadi, ali i na upravu kluba, na bivšeg trenera Preleca… Razgovaram sa svim kolegama i vidim da nas jako ozbiljno shvaćaju, da nas analiziraju, a to nam sve nosi dodatnu odgovornost u onome što nas čeka. To je odgovornost prema klubu, prema našim navijačima, koji nas prate i sve se više identificiraju s klubom, ali i prema nama samima.

Detalj koji povezuje posljednja tri poraza svakako su prekidi. U svakoj od tih utakmica Gorica je primala golove iz tih situacija, nakon kornera ili slobodnih udaraca.

– U zadnja tri kola ispostavilo se da je to problem, ali ja bih dodao i da smo zadnji gol iz prekida prije toga primili u trećem kolu protiv Intera. I ja o tome razmišljam, radimo na tome, ali radimo mi na svakom elementu igre. Prekidi su po meni pitanje koncentracije. Točno se zna gdje tko mora stajati, koga pokrivati, ali vidjeli smo i kod analize Osijekovih golova da je kod ovog drugog Maloča samo na dijelić sekunde ispustio Grgića iz vida. I bilo je dovoljno da nas kazne. Kažem, sve je to stvar volje i odgovornosti, nadam se da se neće ponavljati. Iako, teško je to predvidjeti, koliko god se pripremao. Događa se, pogreške su sastavni dio nogometa – svjestan je Jakir.

Pamti trener jako dobro gorički poraz od “lokosa”, tad je bio pod suspenzijom.

– Da, možemo ovo smatrati i prilikom za revanš… Glavna promjena je to što ću ovaj put i ja biti na klupi. U toj prvoj utakmici sam bio puno mirniji, ali svejedno sam gore na tribini napravio valjda pet kilometara – kazao je trener, koji je s kolegom iz Lokomotive u jako dobrim odnosima, čak i prijateljskim.

– Goran Tomić radi jako dobar posao, a ja mislim da smo mi vrlo slične momčadi. I mi i oni tri mjeseca smo išli uzlaznom putanjom, moralo je doći i do malog pada. Nemamo širinu, dođu i kartoni i ozljede, ispadneš iz ritma, a poslije se u njega teško vratiti. Sad se priča da mi imamo tri poraza u nizu, broji se otkad Lokomotiva nikoga nije pobijedila, ali za sve to postoje razlozi. S Istrom smo, unatoč izostancima, trebali biti bolji, ali na prikazano protiv Dinama i Osijeka možemo biti ponosni. Nisam trener koji slavi poraze, protiv koga god igrali, ali kad vidiš da te momčad slijedi, moraš biti zadovoljan.

Pomalo neobično, ali Gorici će i drugi put zaredom suditi Splićanin Gabrilo. Njegovom izvedbom protiv Rijeke navijači baš i nisu bili oduševljeni, a sad ga evo opet…

– Izgleda da nama gospodin Gabrilo voli suditi, da se lijepo osjeća u našem društvu… Osobno imam jako dobro mišljenje o svim našim sucima, ne mislim da itko išta radi namjerno, a on je jako dobar sudac, vjerujem da će to dobro odraditi. A na nama je da na terenu napravimo svoje – miče Jakirović fokus sa suđenja.

Kraj je godine, vrijeme za analizu učinjenog, pa je i Sergej odabrao svoje omiljene utakmice na klupi Gorice:

– Hajduk pa Rijeka! Na Poljudu smo pokazali da se znamo izvući iz crne rupe nakon infarktnog poraza od Intera kolo prije, da smo karakterni, da smo postali momčad. Rijeka mi je draga jer smo se nakon svega što se događalo u prvom poluvremenu smogli snage vratiti se i preokrenuti. To mi je pokazalo da smo momčad.

Odmah nakon Lokomotive kreće odmor, zimska pauza, a okupljanje je već 5. siječnja, kad kreću pripreme.

– Znamo okviran plan. Budući da otvaramo prvenstvo 2. veljače na Rujevici, plan je otići negdje u Istru tjedan dana prije, vjerojatno u Medulin. Vremenske prilike tamo omogućit će nam da odradimo tu finalnu pripremu za proljeće, a sve prije toga odradit ćemo doma.

Najavljeni su već više puta i dolasci nekih pojačanja, na tome se intenzivno radi.

U razgovorima s Nikom zaključili smo da nam trebaju pojačanja u svakoj liniji, iako znamo da su želje jedno, a realnost zna biti drukčija. Puno igrača nam se i nudi preko raznih agencija i menadžera, što je sasvim normalno, no još ćemo vidjeti što ćemo odlučiti. Ne želim da se igrače dovodi reda radi, trebaju nam samo prava pojačanja. Mi i sad imamo strane igrače koji nisu bolji od domaćih, a svi koji dolaze moraju biti barem 30 posto bolji od ovih koji su tu.

Hoće li to biti stranci ili domaći igrači, zapravo i nije posebno važno, puno je važnije da su kvalitetni. Međutim, igrači iz inozemstva imaju jednu veliku prednost…

– U razgovorima smo i sa strancima, i sa domaćim igračima, ali nevjerojatno mi je da su domaći i duplo skuplji od stranaca! To mi je fascinantno i ne mogu si nikako objasniti. Kad vide kako stojimo na tablici, krenu lupati nezamislive cifre, a to je meni pokazatelj da se razmišlja samo o novcu. No to je tržište, svodi se na ponudu i potražnju – svjestan je Jakir.

Bit će, naravno, i odlazaka. Dio igrača nije pokazao da ima kvalitetu za Goricu, a dio ih je pokazao i da je klasa iznad ostalih. Primjerice, Iyayi Belive Atiemwen.

– Beli je jedan od najboljih igrača lige, vidim to i po glasovanju kapetana, da ga jako cijene. Pokazao je sve na terenu, a što će se događati… Ima ljudi koji o tome odlučuju. Ja bih volio da ostane, ali svjestan sam i da klub mora od nečega živjeti – racionalan je Jakirović.

Bit će ove zime bitno lakše dovesti igrače…

– Sad je Gorica postala atraktivnija sredina i zato mislim da ćemo imati slatke brige u prijelaznom roku. Na ljeto su igrači mislili ‘što ću dolaziti i boriti se za ostanak’, a sad je to ipak bitno drukčije – zaključio je trener.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Lokomotiva sergej jakirović

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 12 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.