Poveži se s nama

CityLIGHTS

Vlado Mikulčić: Zaštitit ću sortu vina ‘Turopoljski škrlet’

Objavljeno

Na međunarodnoj izložbi vina ‘Vinodar 2016.‘ u Daruvaru, gorički vinar Vlado Mikulčić osvojio je zlatnu diplomu za svoj Turopoljski škrlet. To je ujedno i jedini škrlet kojem je stručna komisija od 15 članova dodijelila zlatno priznanje. Na ocjenjivanje je stiglo 168 uzoraka i to uglavnom vina iz prošlogodišnje berbe. Najbolje ocijenjeni Sauvignon je Badel 1862 Vinarije Daruvar sa 88 bodova, najbolje ocjenjeno suho mirno vino iz protekle berbe od nearomatičnih sorata je graševina OPG Mirko Crnković, a najbolje ocjenjena vina su Kutjevo d.d. Graševina ledeno vino 2012. i Kutjevo d.d. Graševina izborne berbe prosušenih bobica 2011. sa 92 boda.

 

Mikulčićev škrlet dobio je visokih 86 bodova. Ovo, međutim, nije jedino priznanje koje je gorički vinar dobio za svoju ‘kapljicu’. Posljednje vrijeme osvojio je najveće ovacije na ocjenjivanjima u Ludbregu, Čazmi, Kutini, Svetom Ivanu Zelini i Velikoj Gorici.

 

Vlado Mikulčić

 

„Moj trud ne samo u vinogradu u Vukomeričkim goricama nego i u podrumu, sada dolazi na naplatu. U dobrom rezultatu mi pomažu konstantne edukacije i studijska putovanja u druge regije, dok mi je prošle godine na ruku išla dobra vinogradarska godina. Naime, sva vina prošlogodišnje berbe pokazala su se izuzetno dobra“, kaže Vlado Mikulčić, inače predsjednik Udruge vinogradara i vinara Grozd i prvi čovjek goričkog Udruženja obrtnika.

 

Turopolje dobiva svoj brend

 

Za priznanja koja dobiva kaže da su rezultat mukotrpnog desetogodišnjeg rada na proizvodu kojeg želi zaštititi. Škrlet je, naime, autohtona sorta specifična za moslavačko vinogorje, dok Mikulčić intenzivno radi na zaštiti Turopoljskog škrleta. Ako će u tome uspjeti, goričko područje i Vukomeričke gorice dobit će poseban enološki značaj.

 

„Turopoljski škrlet je već brendiran. Na izložbe dolazim s nazivom vina Turopoljski, a sa sortom Škrlet. Proizvod je postao prepoznatljiv. Radim na tome da ta sorta postane zaštićena“, kaže Mikulčić.

 

Turopoljski škrlet ima specifičnu aromu. Kod vina te sorte naglašene su kiseline i dosta je osvježavajuće, osobito za vrijeme ljetnih vrućina. Vino sadrži i manje alkohola.

 

Turopoljski škrlet

 

O sorti Škrlet…

 

Autohtona je sorta Pokuplja i Moslavine, a kao kultivar manje zastupljen je i na području Prigorja. Istoznačnica za škrlet bijeli je ovnek žuti, ovnek slatki, škrlet tusti, škrtec, osukač ili maslec, itd. Po dozrijevanju spada u kasnije sorte tj. u 3. epohu. Trs škrleta bujnog je rasta, debele rozgve, solidne otpornosti na peronosporu i pepelnicu, neredovite rodnosti, a zbog slabije oplodnje sklon je osipanju cvata i rehuljanju grozda. Grozd je pak srednje velik, valjkasto piramidni i vrlo često s jednim ili dva krila. Žuto zelenkaste je boje tj. u punoj zrelosti osut crvenkastim mrljama. Zbog svoje rastresitosti dosta otporan na botrytis odnosno sivu plijesan. Vino je dobre kakvoće, svjetlo žućkasto-zelenkaste boje, harmonično i zaobljeno, lagano cvjetnog mirisa, s izraženom finom i nježnom, nenametljivom specifičnom sortnom aromom. Kao i kod većine bijelih vina temperatura serviranja je 10-12 stupnjeva Celzijevih, a preporuća se uz jela od bijelog mesa i tjestenine, sve vrste ribljih jela, kao i uz pikantna jela.

 

Vinogorje Vukomeričke gorice

 

Nalazi se u vinogradarskoj regiji Kontonentalna Hrvatska, podregija Pokuplje i po klimatskim značajkama spada u zonu humidne kontinentalne klime. Ovo prostrano vinogorje smješteno je na niskobrežuljkastom gorju Vukomeričkih gorica, južno od rijeke Save pa sve do Kupe. Vinogradi su u vlasništvu seljaka i građana, nevelikih parcela, uskog razmaka sadnje i tradicionalnog niskog uzgoja uz kolac. Posljednjih desetljeća vinogorje je značajno devastirano gradnjom vikendica, ali je to ponegdje rezultiralo poboljšanjem tradicionalnog i zastarjelog sortimenta i dovelo do uvođenja suvremenijih i produktivnijih uzgojnih oblika. Prema geološko-pedološkim karakteristikama preporučene i dozvoljene sorte su prije svega autohtona sorta škrlet bijeli, zatim graševina, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, rizvanac, sauvignon, rajnski rizling, traminac cveni, traminac bijeli, chardonay, dišeća ranina bijela, ranfol, šipelj, plavec žuti, muškat bijeli, muškat žuti, muškat ottonel, zelenac slatki, manzoni bijeli, moslavac, frankovka, portugizac crni, pinot crni, merlot, zweigelt, lovrijenac.Vina proizvedena u Vukomeričkim goricama uglavnom služe za kućnu potrošnju, pa je vinogorje zasad bez veće gospodarske vrijednosti. Međutim u zadnjih nekoliko godina zahvaljujući radu Udruge vinogradara i vinara Grozd Velika Gorica došlo je do znatnog napretka na području vinogradarstva i vinarstva vinogorja Vukomeričke gorice.

Preneseno iz Reportera

 

CityLIGHTS

Ugodni razgovori sa Stjepanom pl. Brigljevićem

Prošetali smo se sa zapovjednikom voda turopoljskog banderija, povijesne vojne postrojbe našega kraja, danas najpoznatije po rubcu koji nosi oko vrata – podgutnici koju je i Luj XIV. primjetio u 16. stoljeću u Parizu. Stjepan pl. Brigljević član je ove postrojbe oko 23 godine. Otkrio nam je ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, a malo smo se našalili i na račun Zagoraca

Objavljeno

on

Iz obveze Plemenite opčine turopoljske da se plemići odazovu kraljevom pozivu u vojnu službu stvoren je Turopoljski banderij, počasni zbor turopoljskih plemenitaša, koji je ratovao kao samostalna postrojba pod svojom zastavom, a pod zapovjedništvom hrvatskog bana. Danas je Turopoljski banderij svečana povijesna postrojba hrvatske vojske koja sudjeluje na važnim gradskim, županijskim i državnim manifestacijama i događanjima.

Imali smo čast razgovarati sa zapovjednikom turopoljskog voda banderija, Stjepanom pl. Brigljevićem, koji nam je otkrio ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, ali i zanimljivost o mašni koja nalikuje na kravatu, a koju je nosio na sebi.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Turopoljski banderij je od Bele IV. do 1224. godine ustoličen za obranu Gradeca, i to su bili njegovi prvi čuvari. To je jedina povijesna postrojba koja se borila za sve vlastodršce. Bili smo pravi ratnici, borili smo se za Austro-Ugarsku, Francusku, u Tridesetogodišnjem ratu, u Češkoj, Moravskoj, Slovačkoj, u Szegedvaru itd.

Pl. Brigljević kaže kako Turopoljci prepoznaju odoru koju nosi, a svim ostalima je nepoznata, ali zanimljiva.

– Ovo što nosim je odora za ratnika konjanika, zato se menten (gornji dio odore) nosi  preko  lijevog ramena da bi se desnom rukom moglo baratati sabljom, a u zimskim danima preoblačila se i na desno zbog hladnoće, naravno.  Mašna koju nosim zove se turopoljska podgutnica. Nju su na vrat mladića, odnosno pod gut vezale djevojke i žene dok je bio na konju pri odlasku u bitku. Crveni rubac  bio je znak ljubavi i sjećanja na njih i dom. Turopoljski konjanik se sam morao opskrbljivati, spremiti si zalihe hrane, ratnici su sami šivali odoru, takav je bio zakon. Turopoljsku podgutnicu je vojska donijela u Tridesetogodišnjem ratu do Pariza, gdje je tadašnjeg zapovjednika Pogledića iz Kurilovca primjetio i Luj XIV, a vezanje ovog rubca nazvao ‘a la Croat’. Vjeruje se da je to preteča današnje kravate.

Zapovjednik voda, plemeniti Brigljević, našalio se i kako ih od 1573. godine Matija Gubec nije naročito volio jer su ih u Zagori i kod Kerestinca porazili.

– Zato se može reći da su današnji Zagorci 50 posto Turopoljci, jer kad smo riješili muže, Turopoljci su ostali održavati mir i poženili Zagorke. To je malo onak’ šala – smije se plemeniti Brigljević.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Budite dio lijepe priče: Donirajte za đake prvake!

Donacije za nabavu školske opreme potrebitih malenih đaka možete uplatiti do 28. kolovoza, a podjela kupljene opreme bit će 30. kolovoza, u dvorani Galženica u 17 sati. Prvake će u okviru ove akcije opremiti s novim anatomskim torbama, popunjenim pernicama, flomasterima, pastelama, vodenim bojicama, drvenim bojicama, bilježnicama i ostalim sitnicama koje su im potrebne da bezbrižno krenu u usvajanje novih znanja

Objavljeno

on

Mjesec rujan je pred nama i nova školska godina glasno kuca na vrata. Šestu godinu zaredom, krenula je Humanitarka Prvaci koju je pokrenula naša sugrađanka Dalija Zubek – žena velikog srca, kako bi i đaci iz obitelji slabijeg imovinskog stanja imali ono najnužnije za početak svog životnog obrazovanja.

Prvake će u okviru ove akcije opremiti s novim anatomskim torbama, popunjenim pernicama, flomasterima, pastelama, vodenim bojicama, drvenim bojicama, bilježnicama i ostalim sitnicama koje su im potrebne da bezbrižno krenu u usvajanje novih znanja u novoj životnoj avanturi zvanoj osnovna škola.

 

– Komplet po prvašiću biti će 250 kuna, pošto nam Fokus svake godine izađe u susret sa fenomenalnim cijenama. Molim vas da donirate u svojim mogućnostima i da se uključite u ovu humanitarnu akciju kako bi pomogli u opremanju što više đaka prvaka – istaknula je organizatorica Dalija Zubek.

Poseban humanitarni uplatni račun Knjigovodstva Legalis na koji možete uplatiti donacije je HR0323600001501571471 uz opis plaćanja “Za humanitarku Prvaci”.

Legalisovi Prvaci svi su redom odlikaši koji će uskoro preuzeti kormila velikih projekata i velikih postignuća, a nije li lijepo biti barem dijelićem priče sa sretnim završetkom? Akcija traje do 28. kolovoza, a podjela kupljene opreme bit će 30. kolovoza, u dvorani Galženica u 17 sati.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Priča o podgutnici, medenjacima, sladoledu i narodnom veselju

Za cijeli naš kraj 15. kolovoza je značajan dan, svi dolazimo na dan ‘Velike Meše’ zahvaliti Gospi za proteklu godinu, nadajući se da druga bude još bolja, a dobro raspoloženje s proštenja u Vukovini nosimo i kući, ističe Draženka Saraga

Objavljeno

on

Svake je godine proštenje za Veliku Gospu u Vukovini posebno na svoj način. Jučer smo u fotografijama dočarali popodnevni ugođaj istog, no iza slika koje ste imali prilike vidjeti kriju se zanimljive priče o našem dragom Turopolju i običajima.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

Tako nam je gospođa Marica Matijan iz Pešćenice u susjednoj županiji, a koja svake godine dolazi na vukovinsko proštenje, otkrila kako je to u njezinoj mladosti bio uvelike iščekivan događaj u godini.

– Bilo je to krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, kada su ljudi čak u Cerju Letovaničkom prodavali mlade teliće kako bi si žene i djevojke u obitelji priuštile finu odjevnu koombinaciju, spremljenu posebno za ovu prigodu – ističe gospođa Marica.

Iako su se običaji u današnje vrijeme uvelike promijenili, veselje i ushit nisu minuli po svemu što smo zatekli.

Gospođa Draženka iz medičarskog obrta Saraga osnovanog daleke 1948. godine pripadnica je treće generacije medičara i otada su u njihovoj obitelji uvijek rado sudjelovali na ovom proštenju.

Foto: Tomislava Bradić/Cityportal

– Za cijeli kraj je ovaj dan značajan, svi dolazimo zahvaliti Gospi za proteklu godinu, nadajući se da druga bude još bolja. Imamo posebnu recepturu za gverc i medenjake, koju ne možemo otkriti, osim što moram istaknuti da je sve biološko, bez konzervansa! Najviše nam ljudi dolaze nakon ‘Velike Meše’, i uvijek se rado vraćaju jer je to dio tradicije – ističe Draženka Saraga.

U šetnji oko Crkve Pohoda Blažene Djevice Marije naišli smo na zanimljivo obučenog gospodina, zapovjednika turopoljskog voda Banderija, Stjepana pl. Brigljevića, koji nam je otkrio ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, ali i zanimljivost o mašni koja nalikuje na kravatu, a koju je nosio na sebi.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Član sam turopoljskog banderija oko 23 godine i otada dolazim ovdje uveličati misno slavlje, ali i veselje na proštenju nakon istog. Ovo što nosim je odora koja se nosila i u boj, po Austro-Ugarskoj, Francuskoj, u tridesetogodišnjem ratu itd… Menten (gornji dio odore) se nosi preko lijevog ramena da bi se desnom rukom moglo baratati sabljom. Ova mašna koju nosim zove se turopoljska podgutnica. Nju su na vrat mladića, odnosno pod gut vezale djevojke i žene pri odlasku u bitku. Crveni rubac  bio je znak ljubavi i sjećanja na njih i dom, a smatra se jednom od preteča današnje kravate – otkrio nam je zapovjednik voda turopoljskog banderija, Stjepan pl. Brigljević.

Priznati gorički slastičar Memetali Zenuni otkrio nam je kako se u njegovoj obitelji već 73 godine bave slasticama, a on osobno 50 godina dolazi na Veliku Gospu u Vukovinu.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Kada nešto radiš s ljubavlju, i kada ljubav prema tome gajiš sa cijelom obitelji, nastaju rapsodije okusa koje tu priču glasno pričaju. Ove godine smo na proštenje odlučili posjetiteljima ponuditi i neke nove okuse  sladoleda, kreirane u Italiji u suradnji sa njihovim kulinarskim stručnjacima. Naši gosti prepoznaju kvalitetu, zato smo svake godine tu – ističe gospodin Memy.

U šetnji vukovinskim nogostupom, doznali smo i kako se peče po par tisuća porcija raznolikih turopoljsko-sajamskih delicija, uvjerili se kako nije važno doba dana za dobro raspoloženje i plesnjak, te da i današnja djeca s veseljem idu 15. kolovoza u Vukovinu, možda ne s onim istim entuzijazmom kakvog nam je gospođa Marica opisala s početka ove priče, ali u jednom ‘novom ruhu’, koje će, vjerujemo, još mnogo godina u budućnosti prizivati Turopoljce, ali i ostale posjetitelje ovdje na Veliku Gospu!

 

Nastavi čitati

Reporter 384 - 25.07.2019.

Facebook

Izdvojeno