Sport

VIDEO Mega pojačanje: Gorica dovela prvog Iračanina u povijesti HNL-a!

Jiloan Hamad (28) odigrao je osam utakmica za reprezentaciju Švedske, a trenutačno čeka dozvolu Fife da zaigra za reprezentaciju Iraka. U međuvremenu je potpisao ugovor s HNK Goricom, uzeo dres s brojem sedam i, vjerujemo, donio momčadi eksta kvalitetu

Objavljeno

prije 7 godina

13. kolovoza 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tražimo ofenzivnog veznog igrača, koji bi igrao iza leđa napadača. Taj igrač mora biti brz, jak na lopti, sposoban diktirati ritam igre. I taj novi igrač mora biti bolji od ovih koje sad imamo.

Tako je govorio trener Gorice Sergej Jakirović dva dana uoči sudara s Rijekom. Točnije, velike i spektakularne pobjede nad Rijekom. A dva dana nakon Rijeke i dobio je novog igrača. Dres s brojem sedam zadužio je Jiloan Hamad, 28-godišnji vezni igrač koji bi trebao, to je ključno u svemu, biti ono posljednje što je trener nabrojio. Bolji od igrača koji su trenutačno tu. Ekstra kvaliteta, igrač koji radi razliku, prevagu na terenu… Ako se baci pogled na njegov CV, djeluje kao da bi to moglo biti to.

Hamad će se odmah priključiti treninzima sa svojim novim suigračima, pravo nastupa trebao bi imati za utakmicu šestoga kola, kad u Veliku Goricu dolazi Istra 1961, predvođena našim sugrađaninom Ivanom Prelecom, a vrlo brzo bi trebalo biti jasno da će Hamad biti pravo pojačanje. Iza njega je, naime, karijera u kojoj je upisao 15 nastupa u Bundesligi, gdje je bio član Hoffenheima, a jedini gol zabio je protiv Bayera iz Leverkusena u siječnju 2016. godine.

Jedini gol u dresu Hoffenheima Hamad je zabio u remiju 1-1 s Bayerom iz Leverkusena… DPA/PIXSELL

Ta sezona u Hoffenheimu, u jednoj od najjačih europskih liga, vrhunac je njegove karijere, tijekom koje je nosio i dres tri švedska kluba (trećeligaš Forward na početku, zatim Malmö i Hammarby), a iz Njemačke je išao na posudbu u belgijski Standard Liege. Posljednji klub mu je korejski Incheon United, u koji je došao u siječnju, a slobodne papire dobio je u srpnju. U Goricu, dakle, dolazi kao slobodan igrač, bez odštete, u statusu “reprezentativca na čekanju”.

Igrao je za nekoliko omladinskih kategorija švedske reprezentacije, zaključno s U-21 momčadi, čiji je neko vrijeme bio i kapetan. Upisao je i osam nastupa za reprezentaciju Švedske, mahom u prijateljskim utakmicama, zbog čega se danas nada da će promijeniti nacionalne boje. I zaigrati za – Irak! Jiloan je, naime, dijete roditelja koji su emigrirali iz iračkog dijela Kurdistana. Prvo su otišli u Azerbajdžan, u Baku, gdje je novi igrač Gorice i rodio, a kad su njemu bile dvije godine, preselili su se u švedski grad Örebro, gdje je Jiloan i odrastao. Prema podacima koji stoje na Wikipediji, njegov otac Mohammed bio je kurdski gerilski borac punih 15 godina, prije nego što je odlučio emigrirati sa suprugom i sinom…

Tridesetak godina poslije njegov bi Jiloan mogao zaigrati za njegovu domovinu, ali samo ukoliko to dozvoli FIFA. S obzirom da je za Švedsku nastupao samo u prijateljskim utakmicama, zatražio je dozvolu da zaigra za Irak, a odgovor se i dalje čeka. Poziv Iračana prihvatio je u veljači.

– Želim pomoći Iraku da dosegne nove visine – rekao je tad Hamad.

Imao je poziv i Azerbajdžana, čiji ga je izbornik Berti Vogts zvao da se priključi reprezentaciji zemlje u kojoj je rođen, no tu je ponudu Hamad odbio. Onu goričku, srećom, nije. U zrelim godinama, u naponu snage, ovdje će krenuti u novi izazov, u nova dokazivanja. Zajedno s Goricom, koju već u nedjelju čeka četvrti derbi zaredom. Na redu je gostovanje kod Hajduka na Poljudu, kroz koje će Hamad puno bolje upoznati mogućnosti svojih suigrača. Kojima će, nadamo se, pomoći da zajedno budu još uspješniji, da pucaju na još više ciljeve.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 15 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.