Poveži se s nama

Sport

VIDEO ‘Mali smo, ali nema straha, želimo zabijati golove kao naši idoli’

Zimska malonogometna liga igra se puna tri mjeseca, u pauzi između “velikog” nogometa djeca od devet do 13 godina zabavljaju se sudjelovanjem u ligi koji je krenula 2006. godine, što znači da je ove godine došao do 14. izdanja, pod pokroviteljstvom HEP-a

Objavljeno

Zimska malonogometna liga za klince iz svih turopoljskih klubova igra se puno parom, svake subote talentirani mladi nogometaši okupljaju se na terenu Panadić Sporta i odigravaju kolo za kolom. Kako je prošlo subotnje kolo možete doznati OVDJE, a u video prilogu pogledajte kako je sve to skupa izgledalo…

Liga se nastavlja već sljedeće subote, 18. siječnja, utakmicama sedmoga kola.

Sport

Azenašice i HOK Gorica i četvrti put će se prisjetiti legendarnog Dede

Turnir kadetkinja u spomen na tvorca i zaljubljenika u žensku odbojku u Velikoj Gorici

Objavljeno

on

HOK Gorica i Diana Reščić Breko opet su dokazali svoju profesionalnost, korektnost i sportsku veličinu, vjerojatno velikim dijelom etabliranih i od legendarnog Antuna Azenića Dede. Poslali smo zamolbu ispred City portala za najavu njihovog memorijalnog turnira, a odgovor je stigao u roku ODMAH i prenosimo ga u cijelosti.

“Hrvatski odbojkaški klub sad već tradicionalno, četvrti put za redom, novu kalendarsku godinu započinje organizacijom memorijalnog turnira Antun Azenić Deda, u sjećanje na tvorca velikogoričkog odbojkaškog čuda stvorenog iz osnovne škole.

Njegove bivše igračice, koje su svoje prve odbojkaške korake učinile pod paskom Snježane Ušić i profesora doktora odbojke Vladimira Brace Jankovića, nastavljaju dalje s tradicijom održavanja ‘festivala dana odbojke’ u Velikoj Gorici organizirajući 4. memorijalni turnir Antun Azenić Deda.

Ove godine na turniru će nastupiti djevojke rođene 2003. godine i mlađe, u kategoriji kadetkinja, nastupajući i predstavljajući svoje klubove: OK Dinamo, OK Olimpik, OK Karlovac, OK Vrbovec, OK Nebo, OK Glina, domaćina HOK Gorica i OK Novo Mesto iz Slovenije.

Sudionici su podijeljeni u dvije skupe s po četiri ekipe, odigravaju se utakmice po kolima, nakon čega prva dva mjesta iz svake grupe vode u polufinale, odnosno finalnu utakmicu. Za sve djevojke i trenere osigurani su topli sendviči i napitak, te zagarantirana dobra zabava i poštena igra.

Foto: Vedran Đulić

Kao i na prethodna tri memorijalna turnira, osim natjecateljica, kojih će biti oko 150, sigurni smo da će velik broj bivših igračica Azene, koje su započele sjajnu odbojkašku priču u Velikoj Gorici, sportskih djelatnika, uvaženih čelnih ljudi grada Velike Gorice, predstavnika sportskih saveza kao i Hrvatskog odbojkaškog saveza, Hrvatskog olimpijskog odbora, bivših sportaša, ljubitelja odbojkaškog sporta i Dedinih suradnika svojim dolaskom podržati ovu lijepu priču i istinsku emociju prema sportu koji je proslavio velikogorički sport 90-ih i ranih 2000-tih godina. Vjerujemo kako članovi obitelji Azenić i Ušić neće biti spriječeni nazočiti turniru te da će svojim dolaskom uveličati slavlje i sjećanje na Dedu.

Dogradonačelnici Ervin Kolarec i Krešimir Ačkar, predsjednik Goran Kovačić i predstavnici Zajednice sportova grada Velika Gorica, predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Ante Baković sa suradnicima, Siniša Krajač ispred Hrvatskog olimpijskog odbora, bivši odbojkaši i odbojkašice, sad treneri Vladimir Braco Janković, Marija Anzulović, Ljubo Travica, Vinko Dobrić, Ivica Jelić, Tomislav Đurković i Tomica Rešetar, profesori s Kineziološkog fakulteta… To su samo neki od istaknutih sportskih imena koja su potvrdila svoj dolazak.

Trener Braco Janković sa svojim djevojkama iz slavne generacije Azene

Nakon godina na aparatima, na kojima je preživljavala Azena, ponovno se u zadnjih pet godina o velikogoričkoj odbojci priča s poštovanjem i vjerom da postoji nada – temeljena na znanju, iskustvu i želji bivših djevojaka iz bivše Azene, a sad žena koje vode ozbiljan i respektabilan klub – da će se o odbojci u Velikoj Gorici opet pisati posebna priča.

Turnir se održava 19. siječnja u Gradskoj sportskoj dvorani, s početkom odigravanja utakmica od 9 sati, a trajat će do 16 sati, kad je planirana ceremonija zatvaranja turnira i podjela pehara i medalja”, stoji u najavi turnira.

Što još dodati o turniru i gospodinu Azeniću? Oni koji prate sport pa i odbojku znaju sve, a mi tek prilažemo nekoliko naslova iz medija iz vremena ponosa i slave ženske odbojke u Velikoj Gorici.

Nastavi čitati

Sport

Golubickas: Moj san je Barcelona, a Gorica je idealno mjesto za napredak

Paulius Golubickas (20) prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje HNK Gorice, u koju je došao unatoč ponudama iz velikih europskih klubova poput Šahtara i moskovskog CSKA. Za Cityportal govori o svojoj karijeri, prvim danima u Gorici, željama i snovima…

Objavljeno

on

Odradio je snimanje za litavsku televiziju, jer u svojoj zemlji on je zvijezda u nastajanju, reprezentativac s desetkom na leđima, a onda je Paulius Golubickas odvojio nekoliko minuta da se predstavi velikogoričkoj i hrvatskoj javnosti. Mladi Litavac je 20-godišnjak, rođen u kolovozu 1999., ali ovako na prvu izgleda čak i koju godinu mlađe. Puno je važnije, naravno, da na terenu izgleda kao pravi igrač. A izgleda, složit će se s tim i trener Jakirović, koji je već nakon prvog treninga bio zadovoljan viđenim.

Potvrda je stigla u prvoj prijateljskoj utakmici, u onih njegovih premijernih 45 minuta protiv Lokomotive, kad su i laici mogli vidjeti da je riječ o dečku koji zna igrati, koji ima ogroman potencijal, a razdoblje pred nama dat će konačan odgovor na pitanje koliko je Paulius doista dobar.

Prije svega je, naravno, trebalo riješiti jednu jezičnu dvojbu. Neki njegovo prezime, naime, izgovaraju Golubickas, a neki Golubičkas.

– Ja sam Golubickas, sa C – otklonio je za početak sve dvojbe, pa krenuo pričati o svojim prvim danima u Gorici.

– Sretan sam ovdje, sviđaju mi se treneri, način na koji se radi, suigrači… Jako su me lijepo primili, svi mi prilaze i razgovaraju sa mnom, tako da zaista uživam u svemu, u ovom trenutku. I uvjeren sam da je dolazak u Goricu pravi potez, važan korak naprijed u mojoj karijeri. Sad je sve na meni, budem li dobro trenirao i igrao, vjerujem da je moguće ostvariti svoje snove – kazao je Paulius.

Prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje Gorice, a na ovom poslu je sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu javno čestitao i predsjednik kluba Nenad Črnko. Naravno da ćemo tek u budućnosti moći biti sigurni kako je ovdje riječ o vrhunskom poslu, no sama činjenica da su Golubickasa željeli velikani poput Šahtara i moskovskog CSKA dovoljno govori…

– Puno smo razgovarali s ljudima iz Gorice, stvarno su me željeli, a istovremeno sam i ja pokušavao doznati što više o klubu i gradu, o svemu što će me dočekati ovdje. Ljudi koji brinu o mojoj karijeri došli su ovdje, uvjerili su da su uvjeti za rad dobri, da je sredina kvalitetna. Dugo je sve to trajalo, bilo je i ponuda iz drugih klubova, ali vjerujem da je ovo dobar izbor, da ću dobiti priliku napredovati, što je za mladog igrača poput mene i najvažnije – zrelo razmišlja Golubickas, drugi Litavac u goričkim redovima.

Onaj prvi nosi odijelo, Niko se već pošteno udomaćio u Turopolju, naučio i hrvatski jezik, a ovaj drugi će nositi dres, driblati, asistirati, zabijati… I sve to uz veliku podršku sunarodnjaka, uz kojeg će i prilagodba biti kudikamo lakša.

– Je, Niko je imao važnu ulogu u mojoj odluci da dođem ovdje, ali nije stvar samo u njemu. Razgovarao sam i s trenerom, s drugim ljudima iz kluba, i shvatio sam da me svi zaista žele ovdje. Sad je na meni da pokažem kako su bili u pravu što su me odabrali – skroman je Paulius.

Već je u debiju u goričkom dresu pokazao puno kvaliteta, ali ovo je bila prilika da se sam predstavi kao igrač.

– Napadački sam orijentirani veznjak, volim imati loptu u nogama. Nisam posebno visok, ali vižljast sam, s dobrom kontrolom lopte i pregledom igre, ali naravno da ima i elemenata u kojima moram napredovati. Primjerice, u realizaciji, što vjerujem da ću ovdje popraviti. Zato sam i došao, da postanem još bolji igrač i da pomognem klubu da ostvari ciljeve, da osvoji to četvrto mjesto – ambiciozno najavljuje mladi Litavac.

Iza njega je neobična karijera, u kojoj stoji da je bio član engleskog Yeovil Towna, ali i litavskog niželigaša Dainave te aktualnog prvaka Suduve. Gorica je četvrti klub na njegovu nogometnom putu.

– Otišao sam u Englesku sa 16 i ostao tamo dvije godine, ali nije to bilo dobro razdoblje moje karijere. Imao sam puno problema s ozljedama i nisam dobio pravu priliku. Zato sam se odlučio vratiti kući, u Dainavu, klub iz moga grada koji igra u drugoj litavskoj ligi. Odigrao sam jako dobru polusezonu, a kako taj klub ima dobre odnose sa Suduvom, dobio sam priliku doći na probu. Odlučili su me ostaviti, dobio sam šansu na terenu i odigrao jako dobro prošlu sezonu, nakon čega je došao poziv iz Gorice – ukratko je prepričao svoju karijeru Golubickas, koji zahvaljujući tim engleskim godinama danas perfektno govori engleski, što će mu puno pomoći u prilagodbi.

Uostalom, riječ je o mladiću koji je igrao i kvalifikacije za europska natjecanja, ali i o klincu koji sa samo 20 godina ima već sedam nastupa za reprezentaciju Litve.

– Naravno da svaki nogometaš želi igrati za reprezentaciju svoje zemlje, da je svakome to san. I ja uživam u tome, lijep je osjećaj biti dio nacionalne momčadi, igrati za svoju državu i navijače, a ja se samo nadam da ćemo u budućnosti biti bolji, dobivati više utakmica i pokazati da litavski nogomet može biti uspješniji nego što je to trenutačno slučaj – govori Paulius.

Dolazi iz zemlje koja nije nogometna, priče iz Litve kažu da tamo ljudi neobičnima smatraju one koji nogomet izaberu prije košarke.

– Da, Litva je zemlja košarke, imamo jako dobru reprezentaciju i Žalgiris u Euroligi, ali mogu vam reći da sve češće roditelji dovode djecu na nogomet. U košarci je konkurencija ogromna, nije se lako probiti, a moraš biti i visok, što ja baš i nisam, ha, ha. Nisam loš ni u košarci, uostalom svi u Litvi znaju igrati košarku, ali nogomet je ipak oduvijek bio moj izbor – kaže 173 centimetra visoki Golubickas.

Sad je u zemlji u kojoj je nogomet glavna fora, u zemlji svjetskih doprvaka, u gradu u kojem sport buja posljednjih godina. I o tome je znao jako puno prije nego što je došao.

– Znao sam da Gorici dobro ide u prvenstvu, znao sam i koja je klupska filozofija, tko će me sve dočekati u svlačionici, znao sam i da je ovdje puno mladih i motiviranih igrača… Znao sam i da se ovdje dobro radi i da ću imati lijepu priliku za napredak. Uglavnom, Google je radio ovih zadnjih tjedana, napravio sam sve što sam mogao da se adaptiram što brže i što bolje – istaknuo je Paulius.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Naučio je i koji sve klubovi igraju u hrvatskom prvenstvu, s kim će se sve nadmetati u dresu Gorice.

– Znam za Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeku, igrali smo protiv Lokomotive… I ove ostale ću vrlo brzo upoznati, jedva čekam da prvenstvo krene, da dođu utakmice – nestrpljiv je Golubickas, koji o Hrvatskoj ima jako dobro mišljenje u nogometnom smislu:

– Hrvatska nije velika zemlja, sa samo četiri milijuna stanovnika, ali ovo je definitivno nogometna sredina. Gledao sam i neke treninge mlađih kategorija, vidi se da ta djeca prolaze kvalitetnu školu nogometu, jasno je to iz načina na koji dodaju i primaju loptu, na koji se kreću, da su tehnički dobri… Uostalom, Hrvatska je u Rusiji bila druga na svijetu, to sve govori. Ovo je dobra zemlja za igranje nogometa, a i liga je među 15-ak najboljih u Europi.

Ima, naravno, i omiljene hrvatske nogometaše.

– Imate jako puno dobrih igrača, od Rakitića, Modrića… Evo, obojica su plavokosi, ne previsoki, s odličnom tehnikom, valjda nije slučajno što mi se baš oni sviđaju, ha, ha – nasmijao se Paulius, pa za kraj otkrio svoje snove:

– Otkad sam bio dječak, sanjam da jednog dana zaigram za Barcelonu. I radim sve što je u mojoj moći da se taj san ostvari. Naravno, netko će reći da to baš i nije realno, ali ja mislim da si moraš postavljati visoke ciljeve, najviše moguće, na taj način lakše je postati bolji.

S Goricom u četvrtak ide na pripreme u Medulin, odigrat će naša momčad u Istri i četiri utakmice, sasvim dovoljno da se mladi Litavac još bolje uklopi, još brže prilagodi svemu što ga čeka. I da onda, u nogometnoj simbiozi, Paulius i Gorica krenu prema ostvarivanju ciljeva.

Nastavi čitati

Sport

Ima u glavi, a ima i u nogama: Napadač Kurilovca uzeo lovu u “Potjeri”!

Luka Sedlaček, nogometaš kurilovečkog trećeligaša, oduševio je nastupom u HTV-ovu kvizu, emitiranom u ponedjeljak. S još dvoje suigrača osvojio je 77.000 kuna, ponudio nekoliko impresivnih odgovora i srušio dobar dio stereotipa o nogometašima

Objavljeno

on

Ja sam Luka iz Velike Gorice, student, imam 21 godinu.

Tim se riječima, na početku još jednog izdanja kviza “Potjera”,  emitiranog u ponedjeljak, javnosti predstavio Luka Sedlaček. Nije spomenuo da igra nogomet u dresu trećeligaša Kurilovca, taj je detalj, formuliran u rečenicu “aktivno igram nogomet”, ostavio za ono malo opširnije predstavljanje, ali ovoga puta lopta je ionako bila u drugom planu. Nastupao je četvrti po redu, prije njega dvoje suigrača je izborilo završnu potjeru, a on je u minuti “brzopoteznih” točno odgovorio na pet pitanja i osvojio 17.500 kuna.

– Čestitam, najbolji ste od svih igrača danas – pohvalio je našeg Luku lovac Mladen Vukorepa.

Pokušao je lovac navući ofenzivca Kurilovca na višu ponudu sa 75.000 kuna, ali Luka nije želio igrati “va banque”, odlučio se na zatvoreniju varijantu i uzeo osvojeni iznos. A onda je krenuo lov po ploči…

Za početak je Sedlaček pogriješio, ali nije se dao smesti. U kolosijek ga je vratilo nogometno pitanje, koje je glasilo “čiji je nadimak Giallorossi”, a Luka je znao da je riječ o Romi. Točno je odgovorio i na pitanje “koje se ime može složiti od tri kemijska elementa”, odabravši odgovor “Morana”, a znao je i da je “Liberté, égalité, fraternité” moto kojim se vode baš na Haitiju. Pošteno je nasmijao voditelja i lovca odgovorom na pitanje s kim je u suradnji Alicia Keys 2009. došla na vrh Bilboardove liste. Pritisnuo je “Jay Z”, a koju sekundu poslije priznao:

– A to je Alicia Keys bila? Ja sam mislio na Beyonce! Uh, ovo je onda čista sreća, ha, ha.

Znao je na kraju i da je Amy Welborn opovrgnula tvrdnje iz romana Dana Browna, da bi u završnoj potjeri dao još nekoliko točnih odgovora. Znao je sastojke ruske juhe, prepoznao je koje godišnje doba Novi fosili spominju u svojoj pjesmi, kao i da je Kaspijsko jezero najslanije… Ukupno je ekipa skupila 16 koraka prednosti i pred lovcem je bio težak posao. Zapinjao je u pokušaju da ih ulovi, a jednim odgovorom usporio ga je i nogometaš i student Luka. I usput vjerojatno impresionirao mnoge, budući da je znao četiri dijela Kartezijeve koordinantne ravnine, koji razdvajaju koordinantne osi, zovu – kvadranti!

Luka Sedlaček prošao je omladinsku školu HNK Gorice, a sad igra za našeg trećeligaša Kurilovec… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Mladen Vukorepa na kraju je uspio doći samo do 11, a tročlana ekipa podijelila je 77.000 kuna. U prijevodu, po 25.666 kuna. Nije loše.

– Tim je pobijedio. Ja sam se došao ovdje ne osramotiti, a ovo je kao šlag na torti – sa širokim osmijehom govorio je Luka Sedlaček u trenucima kad je odjavna špica već krenula.

Svakakvi stereotipi često vrijede za sportaše, pogotovo nogometaše, često se misli kako je riječ o tipovima koje zanima samo lopta i, eventualno, manekenke, no Luka je dokazao da je istina daleko od toga. I da ima i sportaša, nogometaša, koji osim u nogama imaju i u glavi…

Nastavi čitati

Reporter 389 - 19.12.2019.

Facebook

Izdvojeno