Poveži se s nama

CityLIGHTS

VESNA TAFRA: Od nezaposlene žene do čuvarice tradicije

Objavljeno

Ostati bez posla u današnje vrijeme i biti u neizvjesnosti kada ćete se ponovno zaposliti najgora je noćna mora koju možemo zamisliti. Kada bez posla ostanete u srednjim godinama, vjerojatnost za zaposlenje je ravna dobitku na lutriji. Sugovornica iz naše slijedeće priče poznata je mnogima, tri godine bez posla za nju bile su preduge, ali nije očajavala nego je uzela stvar u svoje ruke.

 

Ona je Vesna Tafra, život je provela u Mraclinu, imala život kakav bi mnogi poželjeli, a onda je krenulo nizbrdo. Prvo joj je umro suprug, ostala je sama s tada osmogodišnjim sinom Domagojem, a onda i bez posla što ju je dovelo na rub egzistencije.

 

Foto: Facebook

Kako sama kaže tri godine bezuspješno je tražila posao, slala zamolbe na koje uredno ni odgovor nije dobivala. A onda je odlučila stati na kraj svojoj agoniji. Otkrila je jednu svoju crtu za koju nije ni znala da ju ima, a to je kreativnost.

 

„Godine bez posla izgledale su stravično, često nije bilo novca za najosnovnije potrebe, i da mi nije bilo mame koja je umirovljenik, ne znam kako bih.“ – ističe Tafra. No, kako to u životu biva, jedan mail promijenio joj je život. Poziv Pučkog otvorenog učilišta za radionice decoupage tehnike.

 

„Zainteresirala sam se za to, odmah nabavila salvete, ljepilo, ma sve što mi je bilo potrebno. Još uvijek se usavršavam, ali već mi ide dosta dobro. A nikad prije mi to nije palo na pamet raditi, jedino što znam je heklanje iako još uvijek završavam stolnjak koji sam počela raditi kad sam bila trudna sa svojim sinom, i tako čeka već godinama da ga dovršim.“ – uz osmijeh govori Tafra.

 

Foto: Suzana Majstorović

 

Kako je dane kratila u kreativnoj izradi raznih predmeta, došla je na ideju da otvori poklon galeriju.

„Prvog rujna prošle godine počela sam raditi u jednom prostoru koji nije bio toliko pristupačan kao ovaj danas. Puno je veći i ljepši, omogućava mi održavanje radionica za koje je doista dobar interes, riječ je o decoupageu, a u dogledno vrijeme se namjeravam pozabaviti i Lepoglavskom čipkom, izrađivati Turopoljsku poculicu, a jedva čekam da osposobim tkalački stan u ovom prostoru.“ – rekla je Tafra najavljujući planove kojih zaista ima puno.

 

Poradila je na turopoljskim suvenirima poput kutijica, podmetača čiji su motivi kulturni spomenici Velike Gorice i Turopolja (kurija Modić-Bedeković, kapela svete Barbare…) sve je to je autorsko djelo.

 

Foto: Suzana Majstorović

 

„Velika Gorica mora imati jedan ovakav prostor, u centrima možemo kupovati svašta, ali kad to nosi potpis ljudi iz ovog kraja, onda to ima dodatnu težinu i vrijednost. Doista želim očuvati i spasiti od zaborava kulturu i tradiciju Turopolja i smatram da su ovom kraju potrebni suveniri koji se ovog kraja i tiču, a ne neki kineski proizvodi.“ – kaže Tafra.

 

Prijatelji su joj velika podrška, i kada osjeti da joj ne ide kako je zamislila, tu su da je dignu, i vrate na put koji je zacrtala. Ima i onih koji su je, čini se zaboravili, ali kako sama kaže, tako to ide u životu. Vesna je sretna što su teško dani iza nje iako ni sada nije lako, ali za sve treba vremena, pa tako da se i ova priča s turopoljskim suvenirima razvije.

 

Foto: Suzana Majstorović

Prostor galerije koja se nalazi na Tomislavovom trgu u Velikoj Gorici sama je osmislila i svaki kutak odiše ljubavlju, spojem tradicionalnog i modernog. Osim njenih radova tu su i drugi autori, keramika iz Velike Gorice – Atelje Vilus, domaća radinost Manda Burić, Etno udruga Ivančica…

 

Vesna je dugi niz godina i – tajnica! Prvo svog matičnog KUD-a Dučec iz Mraclina, a sada već drugi mandat radi kao tajnica Zajednice Kulturno umjetničkih udruga Velike Gorice, stoga njena ljubav prema tradiciji nimalo ne čudi.

 

I sama kaže voli svoj grad, svoje Turopolje, i želi da budu predstavljeni na najbolji mogući način.

CityLIGHTS

Traži se Lucky – umiljati crni pas u tipu labradora!

Na području Petrovine iz dvorišta nestao pas. Lucky je čipiran, dobroćudan pas u tipu labradora, a prepoznatljiv je po tome što mu nedostaje dio repića. Ima oko otprilike 40 kilograma i 4,5 godine starosti. Je li ga itko vidio?

Objavljeno

on

Pažnja, Goričani, Goričanke i okolica! Traži se umiljati crni pas, a odaziva se na ime Lucky. Tihana i Marija apeliraju na sugrađane za pomoć, ukoliko ga itko primjeti i prepozna.

– Pas je udomljen, pa po procjeni veterinara sada ima 4,5 godine. Karakterističan je po tome što, kao mu fali dio repa, odnosno sami vrh. U trenutku nestanka nije imao nikakvu ogrlicu. Dobroćudan je i pametan,nikada se nije udaljavao od kuće. Molimo, ukoliko ga itko prepozna, da ga zadrži i javi  nam, kako bi došli po Luckyja – ističe sugrađanka Marija Šapina Gale.

Nalaznici se mogu javiti na kontakt brojeve Marije – 098/139-7298 ili Tihane – 091/2070-401.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Ugodni razgovori sa Stjepanom pl. Brigljevićem

Prošetali smo se sa zapovjednikom voda turopoljskog banderija, povijesne vojne postrojbe našega kraja, danas najpoznatije po rubcu koji nosi oko vrata – podgutnici koju je i Luj XIV. primjetio u 16. stoljeću u Parizu. Stjepan pl. Brigljević član je ove postrojbe oko 23 godine. Otkrio nam je ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, a malo smo se našalili i na račun Zagoraca

Objavljeno

on

Iz obveze Plemenite opčine turopoljske da se plemići odazovu kraljevom pozivu u vojnu službu stvoren je Turopoljski banderij, počasni zbor turopoljskih plemenitaša, koji je ratovao kao samostalna postrojba pod svojom zastavom, a pod zapovjedništvom hrvatskog bana. Danas je Turopoljski banderij svečana povijesna postrojba hrvatske vojske koja sudjeluje na važnim gradskim, županijskim i državnim manifestacijama i događanjima.

Imali smo čast razgovarati sa zapovjednikom turopoljskog voda banderija, Stjepanom pl. Brigljevićem, koji nam je otkrio ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, ali i zanimljivost o mašni koja nalikuje na kravatu, a koju je nosio na sebi.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Turopoljski banderij je od Bele IV. do 1224. godine ustoličen za obranu Gradeca, i to su bili njegovi prvi čuvari. To je jedina povijesna postrojba koja se borila za sve vlastodršce. Bili smo pravi ratnici, borili smo se za Austro-Ugarsku, Francusku, u Tridesetogodišnjem ratu, u Češkoj, Moravskoj, Slovačkoj, u Szegedvaru itd.

Pl. Brigljević kaže kako Turopoljci prepoznaju odoru koju nosi, a svim ostalima je nepoznata, ali zanimljiva.

– Ovo što nosim je odora za ratnika konjanika, zato se menten (gornji dio odore) nosi  preko  lijevog ramena da bi se desnom rukom moglo baratati sabljom, a u zimskim danima preoblačila se i na desno zbog hladnoće, naravno.  Mašna koju nosim zove se turopoljska podgutnica. Nju su na vrat mladića, odnosno pod gut vezale djevojke i žene dok je bio na konju pri odlasku u bitku. Crveni rubac  bio je znak ljubavi i sjećanja na njih i dom. Turopoljski konjanik se sam morao opskrbljivati, spremiti si zalihe hrane, ratnici su sami šivali odoru, takav je bio zakon. Turopoljsku podgutnicu je vojska donijela u Tridesetogodišnjem ratu do Pariza, gdje je tadašnjeg zapovjednika Pogledića iz Kurilovca primjetio i Luj XIV, a vezanje ovog rubca nazvao ‘a la Croat’. Vjeruje se da je to preteča današnje kravate.

Zapovjednik voda, plemeniti Brigljević, našalio se i kako ih od 1573. godine Matija Gubec nije naročito volio jer su ih u Zagori i kod Kerestinca porazili.

– Zato se može reći da su današnji Zagorci 50 posto Turopoljci, jer kad smo riješili muže, Turopoljci su ostali održavati mir i poženili Zagorke. To je malo onak’ šala – smije se plemeniti Brigljević.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Budite dio lijepe priče: Donirajte za đake prvake!

Donacije za nabavu školske opreme potrebitih malenih đaka možete uplatiti do 28. kolovoza, a podjela kupljene opreme bit će 30. kolovoza, u dvorani Galženica u 17 sati. Prvake će u okviru ove akcije opremiti s novim anatomskim torbama, popunjenim pernicama, flomasterima, pastelama, vodenim bojicama, drvenim bojicama, bilježnicama i ostalim sitnicama koje su im potrebne da bezbrižno krenu u usvajanje novih znanja

Objavljeno

on

Mjesec rujan je pred nama i nova školska godina glasno kuca na vrata. Šestu godinu zaredom, krenula je Humanitarka Prvaci koju je pokrenula naša sugrađanka Dalija Zubek – žena velikog srca, kako bi i đaci iz obitelji slabijeg imovinskog stanja imali ono najnužnije za početak svog životnog obrazovanja.

Prvake će u okviru ove akcije opremiti s novim anatomskim torbama, popunjenim pernicama, flomasterima, pastelama, vodenim bojicama, drvenim bojicama, bilježnicama i ostalim sitnicama koje su im potrebne da bezbrižno krenu u usvajanje novih znanja u novoj životnoj avanturi zvanoj osnovna škola.

 

– Komplet po prvašiću biti će 250 kuna, pošto nam Fokus svake godine izađe u susret sa fenomenalnim cijenama. Molim vas da donirate u svojim mogućnostima i da se uključite u ovu humanitarnu akciju kako bi pomogli u opremanju što više đaka prvaka – istaknula je organizatorica Dalija Zubek.

Poseban humanitarni uplatni račun Knjigovodstva Legalis na koji možete uplatiti donacije je HR0323600001501571471 uz opis plaćanja “Za humanitarku Prvaci”.

Legalisovi Prvaci svi su redom odlikaši koji će uskoro preuzeti kormila velikih projekata i velikih postignuća, a nije li lijepo biti barem dijelićem priče sa sretnim završetkom? Akcija traje do 28. kolovoza, a podjela kupljene opreme bit će 30. kolovoza, u dvorani Galženica u 17 sati.

Nastavi čitati

Reporter 385 - 29.08.2019.

Facebook

Izdvojeno