Poveži se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Vijesti

Udruga Suncokret pokrenula slikovnicu i chatbox s ciljem prevencije elektroničkog nasilja nad djecom i mladima s invaliditetom

Dio je to projekta VirtuS, koji Suncokret provodi s Hrvatskim savezom udruga cerebralne i dječje paralize

Objavljeno

on

Digitalna slikovnica “VirtuS” i chatbox pokrenuti su kako pomogli u prevenciji elektroničkog nasilja koje trpe djeca i mladi s invaliditetom, a s prvim danom ožujka dostupni su za sve kojima su potrebni. Kroz priču o dječaku Marku, koji ima cerebralnu paralizu i jako voli crtati, te međuvršnjačkom nasilju koje doživljava slikovnica progovara o ovoj važnoj temi.

– Slikovnica je dostupna u raznim formatima te je, kao i web stranica, prilagođena osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju. Internetska stranica, osim slikovnice, uključuje i pitanja i odgovore o elektroničkom nasilju te korisne kontakte – objasnili su iz Udruge Suncokret te dodali kako je u donjem desnom kutu web stranice chatbox koji je u ponedjeljak započeo s radom, a bit će aktivan svakog tjedna, od ponedjeljka do petka u vremenu od 9 do 13 sati.

– Ukoliko dijete sumnja ili zna da se njemu, njegovom prijatelju, bratu ili sestri, bratiću ili sestrični dogodio bilo kakav oblik nasilja, može nam se slobodno obratiti putem chatboxa. Isto mogu i roditelji koji sumnjaju ili imaju informaciju o elektroničkom nasilju. Važno je naglasiti da je svaka poruka anonimna, osim u slučaju da dijete/roditelj bude imao/la želju predstaviti se! – objasnili su iz Sucokreta.

Slikovnica i chatbox dio su projekta “VirtuS – Virtualni savjetnik” koji provodi Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize u partnerstvu s goričkom Udrugom osoba s invaliditetom Suncokret, a pridružili su se i Dječji vrtić Žirek te Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica.

Do sada su sudionici u sklopu projekta  proveli tri tematske radionice u Dječjem vrtiću Žirek i Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica. Teme radionica bile su: Prevencija elektroničkog nasilja nad i među djecom i mladima, Zaštita djece i mladih u digitalnom okruženju te Postupanje u slučajevima nasilja i govorima mržnje.

– Zlostavljanje djece i mladih te uznemiravanje putem interneta jedno je od najznačajnijih socijalnih rizika kojima su izložena djeca i mladi u Hrvatskoj. Uočava se nedostatak usluga i mjera koje pridonose prevenciji nasilja i zlostavljanja djece i mladih s invaliditetom s posebnim naglaskom na elektroničko nasilje, manjak lako dostupnih savjetodavnih usluga te nedovoljna informiranost stručnog kadra i roditelja o vršnjačkom nasilju i govoru mržnje u digitalnom okruženju – objasnili su iz Suncokreta zašto su pokrenuli projekt te dodali kako elektroničko nasilje na žrtvama ostavlja teške posljedice na samopoštovanje, samopouzdanje i mentalno zdravlje, a to dovodi do depresije i tjeskobe čak češće nego klasično nasilje. Specifično je i što se u ovakvim slučajevima nasilje može odvijati 24 sata dnevno, čak i kada su mediji provedbe elektroničkog nasilja (računalo, mobitel) isključeni.

 

Nastavi čitati

Vijesti

Manje vijećnika primat će manje naknade, novi gradonačelnik imat će jednog zamjenika

Naknade su manje, ali ostaju maksimalne zakonom dozvoljene. Predsjednik vijeća imat će 1.350 kuna, zmjenici 1.170 kuna, a vijećnici 900 kuna

Objavljeno

on

Nakon predstojećih lokalnih izbora, gorički gradonačelnik imat će jednog, umjesto dosadašnjih dva, zamjenika. Također, broj gradskih vijećnika smanjuje se na 27, a mijenja se i visina naknade koju mogu primati gradski vijećnici te članovi stalnih i povremenih radnih tijela Gradskog vijeća. Razlog ovih promjena je usklađivanje s promjenama u Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi.

Prema novom Zakonu, propisano je kako u gradu s više od 60 tisuća stanovnika, kao što je Velika Gorica, neto naknada ne može na godišnjoj razini iznositi više od 13 tisuća kuna po članu predstavničkog tijela, uz iznimku predsjednika i potpredsjednika predstavničkog tijela. Prema tome, izglasali su vijećnici na 25. sjednici Gradskog vijeća, predsjednik vijeća imat će 1.350 kuna naknade, što je maksimalna naknada prema novom usklađivanju zakona. Zamjenici će imati naknadu od 1.170 kuna mjesečno, a vijećnici će dobivati 900 kuna.

– Naknadu dobivamo svaki mjesec, pa smatram da bi i sjednice trebali imati svaki mjesec. Budući da sjednice imamo svaka tri mjeseca, naknade bi mogle biti samo za mjesec kada se održavaju sjednice – smatra MOST-ova Karmen Rak, dok nezavisni  vijećnik Alan Šembera pak misli da oni koji ne dolaze na sjednice, za njih ne bi trebali biti ni plaćeni.

– Glasamo za smanjenje naknade, treba to podržati, ali opet imamo maksimalnu dozvoljenu naknadu, pa ću ja glasati protiv. 900 kuna mislim da je previše, trebalo bi veće smanjenje biti – kazao je vijećnik Stranke Ivana Pernara Tomislav Jakovljević.

Dodajmo i kako je Statutom, osim smanjenja broja zamjenika gradonačelnika, propisana i obveza javnog objavljivanja informacija o trošenju proračunskih sredstava na mrežnim stranicama tako da te informacije budu lako dostupne i pretražive.

Usvajanjem novog Poslovnika Grada Velike Gorice, pročelnik upravnog tijela nadležnog za poslove predstavničkog tijela ili službenik kojeg on ovlasti odsad može sazvati konstituirajuću sjednicu, a uređen je način sazivanja i održavanja elektroničke sjednice u iznimnim situacijama poput prirodnih katastrofa ili bolesti.

Nastavi čitati

Vijesti

Ukinut porez na potrošnju, gospodarstvenici oslobođeni plaćanja komunalne naknade i zakupnine gradskih prostora te korištenja terasa

Klub vijećnika SDP-a: Ovo su u stvarnosti naše mjere

Objavljeno

on

Grad Velika Gorica na današnjoj je 25. sjednici Gradskog vijeća donio novi set mjera za pomoć gospodarstvenicima. Ovu odluku podržalo je 24 vijećnika, dok je jedan bio suzdržan. Novim mjerama, gospodarstvenici kojima je privremeno bio obustavljen rad odlukama Nacionalnog stožera civilne zaštite do 31. prosinca u potpunosti su oslobođeni plaćanja komunalne naknade i zakupnine za poslovne prosotre u vlasništvu Grada, kao i naknade za korištenje ugostiteljskih terasa. Osim toga, do kraja ove godine obveznici poreza na potrošnju alkoholnih pića, prirodnih i specijalnih vina, piva i bezalkoholnih pića u ugostiteljskim objektima, Grad oslobađa plaćanja poreza na potrošnju od 3 posto koji plaćaju ugostitelji, a mogu i privremeno proširiti terase.

No, ni ova odluka, iako se s njome načelno slažu svi vijećnici, nije prošla bez diskusije. Klub vijećnika SDP-a o ovoj je temi održao je i konferenciju za novinare.

– Sve mjere koje predlaže vršitelj dužnosti gradonačelnika je SDP predlagao prošle godine u ožujku i travnju. Iste te mjere su tada bile odbijene bez ikakvoga obrazloženja. Htjeli bi naglasiti kako ćemo mi svakako podržati ove mjere jer su to u stvarnosti SDP-ove mjere, ali je nevjerojatno kako su neke mjere, kada ih predlaže oporba loše i odbijene, a kada ih predlaže vladajuća opcija ili v.d. Ačkar, onda su savršene, divne i krasne. Razlika je bitna između nas i njih, jer mi smo predlagali sa stvarnim ciljem da se pomogne kada je kriza krenula i kada je bilo bitno sačuvati svako radno – istaknuo je vijećnik Mario Zdelar i zaključio kako je razlog za donošenje ovih mjera dva mjeseca prije lokalnih izbora da one pomognu Krešimiru Ačkaru da postane gradonačelnik.

Tiskovna konferencija Kluba vijećnika SDP-a. Fto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavno na to, Zdelar se osvrnuo i na rebalans proračuna jer, kaže, donošenjem ovih mjera naš proračun će se slabije puniti, a rebalans nije donesen.

– Nas zanima koliko će to smanjiti sredstva u proračunu, od kojih projekata ćemo morati odustati. Na koji način ćemo te rupe pokrpati, nigdje nije rečeno. Ovo je nered, ovo nije dopustivo i ovaj grad se vodi na jedan nestručan način. Želimo uvesti red kada dođu lokalni izbori, i kad ovaj način grada postane prošlost  – zaključio je Mario Zdelar.

Kasnije u raspravi o točki dnevnog reda Odluka o pomoći gospodarskim subjektima pogođenim pandemijom COVID-19 za 2021. godinu, objašnjeno je i koliko će točno nove mjere utjecati na proračun.

Ukidanjem poreza na potrošnju od tri posto, gradska blagajna će se odreći 1,5 milijuna kuna. Oslobađanjem plaćanja komunalne naknade do kraja godine, proračun će uprihoditi dva milijuna kuna manje. Ukupno, šest milijuna kuna Grad će koštati nove mjere koje su vijećnici danas podržali.

V.d. gradonaćelnika Krešimir Ačkar najavio je i kako su u pripremi nove mjere, ovoga puta za gospodarstvenike koji nisu u potpunosti morali prekinuti poslovanje , ali im je ono značajno narušeno.

Nastavi čitati

Reporter 401 - 18.02.2021.

Facebook

Izdvojeno