Vijesti
Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’
Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju
Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.
– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.
Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.
– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.
Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.
– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.
Foto: cityportal.hr
S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU
Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.
– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.
Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.
– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.
U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI
Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.
– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.
U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.
– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.
‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’
Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.
– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.
Foto: Facebook/Velimir Šandor
Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.
-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.
U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.
– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.
‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’
Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove. Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.
– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.
-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.
Vijesti
FOTO Sveti Nikola, ali i Krampus, darivali mališane u Novom Čiču
Mjesni odbor i Udruge mjesta razdragali oko 150 dječice ali i roditelje, bake i djedice, goste.
Stanovnici Novog Čiča ali i institucije, te lokalne Udruge, ljubomorno čuvaju svoje dobre stare i tradicionalne običaje.
Između ostalog, u petak 5. prosinca u večernjim satima, uoči blagdana Svetog Nikole, organiziran je za najmlađu dječicu doček Svetog Nikole koji donosi darove, ali i neizbježnog Krampusa za one malo nestašnije koji bi trebali dobiti “šibe”. Za pohvalu, takvih ovaj put bilo nije.
Za “klince” dugo očekivan događaj pripremljen je na prekrasno uređenom prostoru lokalnog KUD-a Čiče. Glavni organizator hvale vrijednog događaja bio je Mjesni odbor Novo Čiče na čelu s predsjednikom Čedomirom Tomašićem.
-Za lokaciju ovog događaja u igri je bio i naš potpuno novi dom Vatrogasnog društva Novo Čiče ali zbog velikog broja posjetitelja (djeca, roditelji, bake, djedovi, gosti..), odlučili smo se za vjerojatno pogodniji prostor KUD-a. Hvala na tome predsjedniku spomenute Udruge Stipi Duvnjak i Snježani Pastuović, organizatorici i voditeljici sekcija u KUD-u. Suorganizator je bilo Društvo žena Novo Čiče na čelu s predsjednicom Verom Stepančić i prisutnom dopredsjednicom Melitom Panić, koje je najmlađima spremilo i prigodni domjenak – uvodno je otkrio Tomašić.
S lijeva: Čedomir Tomašić, Stipo Duvnjak, Melita Panić i Snježana Pastuović
A zanimalo nas je kako su prikupili sredstva za poklone tolikom broju djece?
-Mjesni odbor dobiva od grada Velike Gorice određena sredstva (svakako zaslugom i gradonačelnika Krešimira Ačkara) za svoje potrebe kao što je tradicionalna proslava Ivanja jer naša crkva nosi ime Svetog Ivana Krstitelja. Tu je i Dan sjećanja na Vukovar kad organizirano palimo lampione po čitavom Novom Čiču pa i još neke potrebe. Tako su pribavljeni i prigodni pokloni za naše mališane za Svetog Nikolu – otkrio je Tomašić.
Tomašić je istaknuo i hvalevrijednu suradnju s ostalim Udrugama u Novom Čiču.
-Mogli ste zapaziti da je na okupljanju povodom Svetog Nikole bilo i mnogo mještana starije dobi. Mnogi od njih su članovi Udruge umirovljenika a dio ih i pjeva u zboru našeg KUD-a.
Zbor pjevača Udruge umirovljenika Novo Čiče
“Penziće” je do sada vrlo uspješno vodila Nevenka Drapić koja zbog osobnih obaveza traži zamjenu. O djelovanju KUD-a Čiče iz Novog Čiča ne treba trošiti previše riječi. Treba se samo prisjetiti kako je ranije izgledala zgrada (pra)stare škole nedaleko crkve i okolina te pogledati kako to fantastično izgleda danas. Moram spomenuti i naš nogometni klub Dinamo Hidrel kojem jesenas baš ne “cvatu ruže” ali vjerujem da će predsjednik Željko Hemen i suradnici pronaći izlaz iz rezultatske krize – iskoristio je Tomašić prigodu da ukratko spomene kompletan društveni život u Novom Čiču.
Zamolili smo za nekoliko riječi i predsjednicu Udruge umirovljenika Nevenku Drapić koja je pojasnila djelovanje njezinog resora.
-Udruga ima oko 140 članova uglavnom starije populacije a želja je da se više uključe i oni mlađi. Koliko god možemo, brinemo o najpotrebitijima posjetama, darivanjem i pomaganjem. Oformili smo zbor pjevača oba spola koji su dio našeg KUD-a. Zajedno organiziramo posjete domovima za starije, odlaske u toplice, na more, svetišta od Marije Bistrice do Trsata u Rijeci. Surađujemo odlično s ostalim Udrugama u Novom Čiču a hvala Mjesnom odboru uz čiju smo pomoć nedavno nabavili jabuke za sve naše članove. Velika želja mi je da pronađemo adekvatnu zamjenu za moju funkciju jer zbog velikih osobnih obaveza, nisam više u mogućnosti voditi umirovljenike kako to oni zaslužuju – zaključila je čelnica umirovljenika, a mi se nadamo se da će se Neni želja i ostvariti.
Na kraju spomenimo da su se dječica i roditelji rotirali prostorom KUD-a između 18 i 20 sati družeći se na razne načine, za što organizatori svakako zaslužuju velike čestitke.
(Foto: Mato Paviša)
Sport
Balon dvorana otvara se – rukometom! Dječji žamor kreće od Dana grada…
Turnirom u organizaciji ŽRK Udarnika bit će otvorena nova balon dvorana. Natjecanje će početi već u jutarnjim satima, a samo službeno otvaranje predviđeno je za 12.30 sati
Vijesti
Sveti Nikola stiže s darovima za mališane! Pogledajte što vas sve čeka u sljedeća dva tjedna
Predstava za djecu, upaljena druga adventska svijeća, večernji koncert i omiljeni dvodnevni blagdanski sajam.
Sport
Turopoljsko srce kuca sve jače: Borba za vrijedne dresove, ali i za – prestiž!
U subotu 13. prosinca u Lobby baru će se održati Donatorska večer, na kojoj će se licitirati za vrijedne primjerke nogometnih dresova, a tjedan dana poslije igrat će se turnir goričkih kafića kod Panadića
Ideja se rodila početkom 2018. godine, krajem iste te godine zaživjela je u svom premijernom izdanju, a uoči blagdana 2025. godine došli smo i do osmog izdanja humanitarne akcije “Turopoljsko srce”. Budući da je idejni kreator cijele priče Ivan Prelec, nogometni trener, budući da su iz nogometa i njegovi najbliži prijatelji i suradnici u cijeloj priči, naravno da je ovo projekt koji dobrotu traži – loptom.
Vizija je bila imati donatorsku večer na kojoj će se licitirati za potpisane dresove poznatih nogometaša, ali i malonogometni turnir između ekipa koje će složiti velikogorički kafići. Ovaj prvi dio imao je svoj rast iz godine u godinu, vrtjeli su se vrijedni primjerci dresova, skupljao se novac za potrebite, a u ovom drugom dijelu stvorio se i ozbiljan prestiž među goričkim kafićima…
Koncept se neće mijenjati ni ove godine, u osmom izdanju. Organizatori su na svojim društvenim mrežama objavili ovogodišnje datume, pa smo doznali da će Donatorska večer biti u subotu, 13. prosinca, ovoga puta u Lobby baru. Točno tjedan dana kasnije, u subotu 20. prosinca, igrat će se malonogometni turnir kod Panadića.
Sav prihod iz ove prekrasne akcije ide potrebitim obiteljima u našem kraju, u čemu sudjeluje i Centar za socijalnu skrb, Crveni križ, svećenici… Lanac dobrote nastavlja se i dalje, osmi put zaredom.
Moja županija
Stigli poklon bonovi – Županija nagradila i učenike
Za ostvareni uspjeh na državnim natjecanjima učenici su nagrađeni poklon bonovima u iznosu od 180 eura za 1. mjesto
Zagrebačka županija pred kraj godine razveselila je učenike i njihove mentore!
Poklon bonovi u vrijednosti od 90 do 180 eura dostavljeni su početkom tjedna u njihove škole, a riječ je o 150 učenika i njihovih 65 mentora koji su u protekloj školskoj godini osvojili jedno od prva tri mjesta na predmetnim, umjetničkim i sportskim državnim natjecanjima.
Gimnazijalku Petru Dumanić od djetinjstva je zanimala grčka mitologija, a osvojila je 1. mjesto na natjecanju iz povijesti.
-Pripreme su išle dosta glatko, jedino sam pred sam kraj svaki dan učila i pripremala se, ali išlo je glatko – rekla je Petra.
Interes za astronomijom od malih nogu ima Fran Podvorac Mihajlović, učenik OŠ Bogumila Tonija a na posljednjem natjecanju postigao je i najbolji uspjeh osvojivši 1. mjesto.
-Astronoomija me zanima još dok sam bio mali. Nisam imao nikakvih problema s učenjem tijekom priprema jer je to ono što me zanima i prošlo je super . poručio je Fran.
Ženska rukometna ekipa, učenice Srednje škole Ivan Švear iz Ivanić-Grada, osvojile su 2. mjesto na natjecanju iz rukometa-
-Mi smo ekipa koja je inače zajedno na treninzima i kroz te treninge smo uvježbavale, tako da sam jako zadovoljna rezultatom – naglasila je njihova golmanica Gabrijela Gregorek.
Tea Babojelić, učenica Glazbene škole Ferdo Livadić, osvojila je 1. mjesto na natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa.
-Sviram mandolin! Odabrala sam ovaj instrument jer me zanimalo kako on zvuči i na koji način se svira, na kraju sam uspješna u tome – ispričala je Tea.
Čestitke talentiranim školarcima i mentorima uputio je zamjenik župana Ervin Kolarec.
– Vi ste ponos i budućnost Zagrebačke županije, a kako ste vi uspješni na natjecanjima tako se i Županija trudi biti maksimalno uspješna u ulaganju u obrazovanje. Zahvaljujući uspješnim prijavama Zagrebačka županija je do sada kroz NPOO osigurala bespovratnih 81 milijun eura za gradnju i dogradnju 13 škola, a do kraja ove godine očekuje nas potpisivanje ugovora za još četiri škole – istaknuo je Kolarec.
Za ostvareni uspjeh na državnim natjecanjima učenici su nagrađeni poklon bonovima u iznosu od 180 eura za 1. mjesto, 130 eura za 2. mjesto i 90 eura za 3. mjesto. Svi mentori nagrađeni su poklon bonovima u iznosu od 90 eura.
Podsjetimo, zahvaljujući uspješnim prijavama Zagrebačka županija do sada je kroz NPOO osigurala bespovratnih 81 milijun eura za gradnju i dogradnju 13 škola, a do kraja ove godine slijedi i potpisivanje ugovora za još četiri škole.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
-
Moja županijaprije 3 danaMarina Golemac: Sad kad sam u penziji, kupila sam 10 kila gline a putovat ću i na more u suprugov rodni kraj!
-
HOTNEWSprije 4 danaAmazona u srcu Turopolja – Vilim Elez u Goricu “doveo” biljke mesožderke, zračne biljke i žive slike!
-
Priča iz kvartaprije 3 dana22 GODINE U KOLICIMA Pad s balkona u 7. mjesecu trudnoće Renati je obilježio život
-
Sportprije 4 danaHvala, Kapetane! Ikona Turopoljca Mislav Čunčić završio karijeru – šepajući…