Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Sport

Iz Udarnika pozivaju djevojčice: ‘Foxy je pravo mjesto za sportski početak!’

Ženski rukometni klub Udarnik u ponedjeljak od 18.20 sati u dvorani srednjih škola počinje s treninzima u svojoj univerzalnoj sportskoj školi Foxy

Objavljeno

na

Nema što se ne nudi u našem gradu po pitanju sportskih aktivnosti, Velikogoričani svih generacija bave se jednim od čak 23 sporta u ponudi, pri čemu čak 80 posto naših aktivnih sugrađana otpada na mlađe od 18. Ovoga puta iz ŽRK Udarnika obraćaju se onima najmlađima, koje pozivaju na upis u svoju univerzalnu sportsku školu Foxy.

“Ako tražite zabavan, siguran i aktivan početak bavljenja sportom za svoje dijete, Foxy je pravo mjesto!”, poručuju iz Udarnika, uz dodatak:

“Što radimo? Puno igre i kretanja, razvoj koordinacije, ravnoteže i motorike, upoznavanje sporta kroz igru, a sve to bez rezultatskog pritiska. Samo zabava!”

Program je namijenjen za djevojčice rođene 2019., 2020. i 2021. godine, a prvi trening na rasporedu je u ponedjeljak, 12. siječnja, s početkom u 18:20 sati u dvorani Srednjoškolskog centra. Treninzi će biti svakog ponedjeljka i srijede u istom terminu, od 18:20 do 19:20 sati, a sve informacije o upisima mogu se dobiti na broj 098 471 130 ili na e-mail [email protected].

“Foxy treninzi su veseli, razigrani i prilagođeni djevojčicama predškolske dobi jer ljubav prema sportu počinje kroz igru!”, poručuju za kraj iz našeg rukometnoga kluba.

Nastavite čitati

Sport

VIDEO “Buzzer beater” u Gorici: Šutalo srušio lidera sa zvukom sirene!

Košarkaši Gorice u prvoj su utakmici u novoj godini pripremili pravi spektakl! U grad je stiglo Škrljevo, vodeća momčad Prve lige, a Gorica je do sedme pobjede (89-87) u sezoni došla na najdramatičniji mogući način…

Objavljeno

na

Sjajna košarkaška utakmica u Velikoj Gorici, gdje je Gorica dočekala vodeću momčad lige DepoLink Škrljevo i došla do velike pobjede 89:87 kojom je ostala u igri za TOP 4. Pobjednika je odlučio Kristijan Šutalo koji je zabio pobjednički koš sa zvukom sirene za veliku euforiju domaćih igrača i navijača, koji su u lijepom broju ispunili dvoranu.

Domaći igrači sjajno su otvorili utakmicu te su na krilima raspoloženog Šutala i Validžića nakon šest i pol minuta imali vodstvo od 20:4. Visoko vodstvo igrači trenera Damira Miljkovića zadržali su do isteka prve četvrtine te su na mali predah Goričani otišli s +15 (29:14). Druga četvrtina protekla je u izjednačenoj igri, u kojoj domaći košarkaši gostima nisu niti jednog trenutka dozvolili da zaostatak spuste na manje od deset poena, pa se tako na veliki odmor otišlo s prednošću Gorice 49:39.

Treća četvrtina u potpunosti pripada gostima koji serijom trica (Akrap, Đugum, Jelenković, Akrap) u pet minuta rade seriju 16:2 za prelazak u vodstvo 55:51. Brzo su domaći košarkaši zbili redove te mini serijom 5:0 (trica Ivankovića, dvica Bljaića) nakratko vratili prednost na svoju stranu, nakon čega je krenula igra koš za koš uz konstantno izmjenjivanje u vodstvu do kraja četvrtine, nakon koje je semafor pokazivao 67:65.

Takav rasplet situacije sugerirao je veliku neizvjesnost u posljednjih deset minuta u kojima Gorica polaganjem Šutala u 34. minuti ima prvo značajnije vodstvo 75:70, da bi četiri i pol minute prije kraja susreta Niko Rimac s tri pogođena slobodna bacanja donio Gorici +6 (80:74). Cetina i Piletić uzvraćaju mini serijom 5:0 za 80:79 na 2,20 do kraja.

U ključnog igrača domaće momčadi tada se promeće Šutalo koji je postigao sedam koševa uz onaj najvažniji pobjednički sa zvukom sirene. Prethodno je Fran Pilepić tri sekunde prije kraja pogodio tricu za 87:87, da bi nakon minute odmora domaći igrači u preostale tri sekunde pronašli Šutala koji je sa zvukom sirene pogodio za veliko slavlje i konačnih 89:87.

– Ovoga puta nam se vratilo i malo te sportske sreće. Ovo je lijep potica za ono što nam sada slijedi. Mislim da smo cijelu utakmicu bili stvarno dobri. U jednom trenutku ekipi Škrljeva prelagano smo dopustili da se vrati, da bi onda u posljednjih pet minuta krenula igra koš za koš. Uspjeli smo nekako uz Šutala uz taj zadnji šut završiti utakmicu i zasluženo pobijediti – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

S 26 poena, 6 skokova i pet asistencija Šutalo je bio prvo ime domaće momčadi, za koju je Kristijan Validžić ubacio 14, Filip Kalajžić 11 uz 9 skokova, a dvocifren je s 12 ubačaja bio i Niko Rimac. Kod DepoLink Škrljeva najefikasniji s 18 postignutih poena bio je iskusni Fran Pilepić, po 16 su ubacili Toni Jelenković i Davor Konjević.

Nastavite čitati

Sport

Remi za početak godine: Trontelj pogodio svoju, Pršir protivničku mrežu

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 u prvoj pripremnoj utakmici u Umagu. Slovenski Koper poveo je već nakon 70 sekundi, a Goričani su se vratili u nastavku golom svoga kapetana Jurice Pršira

Objavljeno

na

Objavio/la

Trećeg dana boravka u Umagu, na centralnom dijelu priprema, nogometaši Gorice odigrali su i prvu od tri planirane utakmice u ovom ciklusu. S druge strane bio je ozbiljan protivnik, jer Koper je treća momčad slovenskog prvenstva, s nekim vrlo zanimljivim pojedincima u svome kadru, no ozbiljna je i Gorica, što je potvrđeno i ovoga puta, u utakmici koju ćemo opisati kao – prava pripremna!

Dakle, nastupile su dvije različite postave, svaka je dobila po 45 minuta, što će reći da je trener Carević odlučio dati svima prilika u ovom prvom ogledu. Vremena za uigravanje nema previše i za pretpostaviti je da će u naredne dvije utakmice više prilike dobiti oni kojima je trener namijenio status prvotimaca, no ovoga puta prilika je bila jednaka za sve…

Utakmicu je tako na vratima počeo Žarkov, ispred njega bila je trojka Josić – Filipović – Čabraja, na bokovima Trontelj i mladi Orešković, u sredini Pozo i Bakić, dok su Fiolić i Pavičić bili iza leđa isturenog Gashija. I počelo je sve skupa dosta konfuzno, pogotovo nakon što je već na otvaranju druge minute utakmice loptu u svoju mrežu zakucao Slovenac Trontelj, ali nakon uvodne faze uspjela se Gorica posložiti, a u drugoj polovici poluvremena i ozbiljno prijetiti. Gashi je zabio gol koji je poništen zbog zaleđa, tresla se i greda Koperova gola…

U nastavak je ušlo novih 11 igrača Gorice, počevši od mladog Došena na golu, ispred koji su bili njegov vršnjak Prgomet, Perić i Leš, na bokovima su bili Vrzić i Duraković, u sredini Kavelj i Kučiš, a Pršir i Erceg nadirali su iza napadača Čuića. U tom je obliku Gorica bila još malo bolja, još ozbiljnija, a u 65. minuti došla je i do izjednačenja. Pritisak na zadnju liniju protivnika urodio je plodom, loptu je preuzeo Jurica Pršir, namjestio se i pogodio za konačnih 1-1.

Prva provjera tako je završila uspješno, a prvi tjedan u Istri završit će rekuperacijskim treningom u nedjelju. U utorak će Goričani ponovno navući dresove i zaigrati protiv Radomlja, još jednog slovenskog prvoligaša, a sljedeće subote, neposredno prije polaska kući, protivnik će biti mađarski ZTE.

Nastavite čitati

Vijesti

Vatrogasci intervenirali u Auguštanovcu – uklonjena zapreka s ceste

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Vatrogasci Pokupsko/FB

Vatrogasci iz Pokupskog intervenirali su u petak, u mjestu Auguštanovec nakon dojave o zapreci na kolniku koja je ugrožavala sigurno odvijanje cestovnog prometa. Dojava je zaprimljena u 10:11 sati putem Županijskog vatrogasnog operativnog centra, a na teren je odmah upućena vatrogasna ekipa.

Na intervenciju je izašlo sedam vatrogasaca s dva vozila, koji su u kratkom vremenu uklonili zapreku s prometnice. Time je osigurana prohodnost ceste i smanjen rizik od prometnih nezgoda.

Na mjestu događaja bili su i policijski službenici Policijske postaje Velika Gorica, kao i djelatnici zimske službe, koji su koordinirano djelovali kako bi se situacija što brže i sigurnije riješila.

Nastavite čitati

Sport

Nogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’

Nogometaši Bune krenut će u pripreme za premijerligaško proljeće prvog dana veljače, kad će trener Đuretić okupiti praktički isti kadar kao i jesenas. Planova za budućnost ima, a imaju na bregima i dobar razlog za to…

Objavljeno

na

Objavio/la

Da postoji nagrada za najbolji nogometni tulum 2025. godine, velike su šanse da bi taj laskavi trofej otišao u Malu Bunu! U dom NK Bune, na naše živopisne i pitoreskne brege, u ruke družine koja je obilježila turopoljski nogometni univerzum u godini iza nas. Učinila je to Buna svojim rezultatima, uspjesima za povijest, ali i načinom na koji su se utakmice ovog posebnoga kluba pratile, proživljavale, zalijevale…

Bilo je tu i doze dramatike, neizostavne za svaku povijesnu priču poput ove naše, jer Buna u proljeće 2025. nije uspjela uzeti titulu u 1. ŽNL, već je plasman u najviši rang županijskog nogometa izborila kroz dodatne kvalifikacije. Organizirali su se autobusi za gostovanja, uključujući i to posljednje, presudno, mjesto i cijeli kraj živio je za uspjeh svoga kluba, a kad se on i dogodio, kad je NK Buna prvi put u povijesti izborila mjesto u županijskoj eliti, u čuvenoj “premijerki”, naravno da su Brežani to znali i proslaviti.

Međutim, kao i sve dobre stvari u životu, i ta 2025. godina nekako je proletjela, prošla, ostala iza nas, a s dolaskom nove godine pojavljuju se i novi izazovi. Odmor će potrajati sve do početka veljače, za kad je trener Mario Đuretić odredio datum prve prozivke, ali klupska uprava vrijedno je radila čak i u blagdansko vrijeme.

– Je, aktivno je u klubu, stalno nešto dogovaramo, planiramo… – javio se predsjednik NK Bune Josip Jerleković, prvi među jednakima u vodstvu kluba.

– Za početak, za seniorsku momčad doveli smo samo jednog novog igrača. Iz Buševca se vratio vratar David Petrac i to će vjerojatno ostati jedina prinova ove zime. Smatramo da nema potrebe dovoditi bilo koga samo da bismo doveli, budući da imamo 25 igrača u seniorskom kadru, da za svaku poziciju imamo po dvojicu igrača… Bilo je još nekih razgovora i dogovora, željeli smo dovesti tri igrača koja bi nam bila prava, velika pojačanja, ali niti jednog njihovi trenutačni klubovi nisu željeli pustiti, tako da smo njihove dolaske prolongirali za ljeto – upotpunjuje svoj izvještaj o aktualnostima presidente Joža.

Naravno da su u Buni zadovoljni učinjenim u prvoj polovici debitantske sezone u Premijer ligi Zagrebačke županije, drže sedmo mjesto sa 26 bodova, šest manje od vodećeg Poleta, no ambicije neće ići u nebeske visine.

– Zadovoljni smo i rezultatima i svime ostalim, zato smo i zaključili da nam nekakvi veliki dodaci nisu potrebni. Idemo mi lijepo odraditi dobre pripreme, dočekati nastavak sezone spremni i nastaviti skupljati bodove. Naš jedini cilj je da ostanemo stabilni, da se pokušamo zadržati u prvih deset momčadi lige, a onda ćemo dalje planirati. U tim planovima važno mjesto imaju i naši mladi igrači, naši sjajni juniori, koje ćemo polako uvoditi i u prvu momčad – otkriva planove Jerleković.

Ta juniorska momčad poseban je dio ove fenomenalne breške nogometne priče. Klinci su odradili vrhunsku jesen, trenutačno su prvi u svojoj ligi, što nije nimalo slučajno.

– Sve su to domaći dečki, iz našeg sela i okolice, a vodi ih Miro Lukinić, bivši trener seniorske momčadi. To je generacija koja je svojevremeno na Alpas Cupu igrala četvrtfinale, što je bio nevjerojatan rezultat za klub poput našega, a nakon toga su najbolje dečke uzeli veći klubovi iz našega kraja. Neki su bili u Gorici, neki u Kurilovcu, neki u Jelačiću… Prošlog ljeta dio ih se poželio vratiti u Bunu, samim time povukli su i neke druge, pa su se na kraju vratila njih čak sedmorica. Nadamo se da će baš ti klinci biti nositelji igre naše seniorske momčadi u godinama koje dolaze, to nam je želja i plan – ističe predsjednik kluba.

Agilna uprava planove radi i izvan samog travnjaka, a odnose se na infrastrukturu. Velika želja je uređenje pomoćnog igrališta na parceli odmah uz glavni teren, ali to se može dogoditi tek nakon što Grad zemljište prenamijeni iz poljoprivrednog u sportsko.

– To bi nam puno značilo, budući da sad treniramo u Šiljakovini, do koje ipak imamo četiri kilometra. Pomoćni teren donio bi nam i bolje mogućnosti za rad s mladima, ali to nije i jedina želja. Planiramo postaviti i male tribine, koje bismo podijelili u dva dijela, jednu za domaće, a drugu za gostujuće navijače. Tu bi bilo stotinjak sjedećih mjesta, jer vrijeme je da našim navijačima omogućimo ugodnije praćenje utakmica, da ne moraju svi biti na nogama cijelo vrijeme – zaključio je prvi čovjek NK Bune.

Nogometni tulum na bregima, prema svemu sudeći, nastavlja se u istom ritmu… I to je, realno, najbolja moguća vijest za turopoljski niželigaški svijet.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno