HOTNEWS

Velikogorički taksisti jedinstveni: Vozači Ubera nemaju licencu za obavljanje djelatnosti

Objavljeno

prije 9 godina

22. rujna 2016.

Objavio/la

Nakon što smo objavili priču o incidentu koji se jučer dogodio u Zračnoj luci između tri taksista i vozača Ubera, u redakciju nam se, ispred Udruge goričkih taksista, javio Damir Bračić koji je i sam svjedočio događaju, želeći ispričati i njihovu stranu priče, a kolegino pokazivanje stražnjice nikako ne odobrava i smatra neprimjerenim.
Naime, Bračić objašnjava kako već neko vrijeme imaju problema s Uberovim vozačima koji po njegovim riječima ne posjeduju dozvole za takav oblik rada na području Hrvatske, Zagreba i u konačnici na području Velike Gorice. Za obavljanje takve djelatnosti potrebno je niz dokumentacije i položenih ispita (licenca, liječnički pregled, dozvole od grada itd.), što Uberovi vozači nemaju, jer je riječ o običnim građanima koji žele dodatno zaraditi. Dakle, to može biti bilo tko od nas tko ima automobil i tko skine aplikaciju na svoj smartphone. Jedini je uvjet da otvorite obrt, kako bi se novac koji zaradite, mogao legalno pravdati.

„Počelo je još u travnju. Prvo su dnevno uzimali po dvoje-troje putnika na aerodromu, da bi nam na kraju počeli uzimati naš kruh. To je dnevno 40-50 vožnji. Kad to zbrojimo na godišnjoj bazi, radi se o velikim novcima, a mi živimo od toga. Ne možemo dopustiti da nam ilegalni vozači oduzimaju posao. Nemamo ništa protiv toga da netko tko dobije dozvolu od grada Velike Gorice dođe ovdje obavljati posao, ali taj netko se neće onda skrivati po šumama i čekati putnike, jer oni to upravo rade.“ – kaže Bračić.
Naime, preko Uberove aplikacije moguće je vidjeti gdje se svaki vozač nalazi u određenom trenutku.
„To u biti to nije nikakva zarada. Recimo, vožnja košta 75 kuna. Od toga je vozač Uberu dužan dati 20 kuna i ostane mu 50. Od tih 50 kuna dio ide na gorivo i amortizaciju. Zapravo ispadne da vozač radi za 30 kuna. Problem je u tome što mi nemamo podršku policije. Ovako to funkcionira: nakon što mi obavijestimo policiju o ilegalnim vozačima, oni su dužni obavijestiti carinu koja treba dalje postupati. Ako sami direktno prijavimo carini, oni nas ponovno vraćaju policiji koja se ogluši na naše prijave. Neki dan smo carini poslali 15 slika Uberovih vozača koji nam pokazuju srednji prst i provociraju nas i carina je morala izaći na teren. Došli su u 10 sati, u najgore vrijeme kad nema aviona i onda Ubera nema. Rekli smo carinskom službeniku da pričeka još sat vremena, ali se njemu nije dalo čekati i na tome je ostalo.“ – govori nam Bračić.

Taksisti koji imaju dozvolu u jednom gradu ne smiju obavljati djelatnost u drugom. Kako naš sugovornik objašnjava, velikogorički taksisti smiju putnika iz Velike Gorice odvesti u Zagreb, ali ne smiju nikoga povesti natrag. To je prazna vožnja na kojoj se mnogo gubi.
„Razumijem da ljudi žele proći što jeftinije da bi se prevezli, ali nadam se da i ti isti ljudi razumiju i naš posao. To nam je kruh s kojim prehranjujemo obitelj i od toga živimo. Sad ima oko 40 Uberovih vozača, a za godinu dana će ih biti 100. Hoće li se dogoditi da nas istjeraju sa Zračne luke?“

Trenutno na području Velike Gorice djeluje oko 80 taksista koji su stacionirani na nekoliko ključnih točaka u gradu. Dozvole se obavljanje usluge taksi prijevoza dodjeljuje Grad Velika Gorica, kao što i određuje cijene prijevoza.
Što se konkretnog incidenta tiče, Bračić govori: „Uberovi vozači su jako bezobrazni prema nama. Ovaj gospodin s kojim smo imali problema, mi smo došli do njega, pitali smo ga da li je Uber, on je odgovorio da je i zatvorio je prozor od auta. Pokušali smo mu objasniti da ne smije uzimati putnike, a on nam je pokazao srednji prst i smijao nam se i podrugivao. Vidjeli ste na snimci. Bili smo kolega, njegov sin i ja. Ne opravdam njegov čin pokazivanja stražnjice, ali morate razumjeti da smo mi uložili velike novce u taj posao i kad dođe netko sa strane, ako mu pokušavaš lijepo objasniti da tu ne može raditi, on ti se izruguje, naravno da druga strana izgubi živce.”

Na naše pitanje da li su ga pratili, Bračić odgovara: “Ne, nismo. Na snimci se vidi da smo otišli, a on je ostao. Nismo išli za njim i nismo mu prijetili. Kolega je pokazao to što je pokazao i otišli smo. Oni svi znaju da ovdje ne smiju raditi, ali se i dalje prave ludi.“

Medalja uvijek ima dvije strane. U situaciji kada i bez konkurencije taksisti teško proživljavaju, kad se konkurencija pojavi dolazi i do nepotrebnih i neželjenih napetosti. Da li je konkurencija uopće legalna o tome bi vrlo brzo netko morao donositi sudove, da ovakvi problemi ne eskaliraju još više. Do tada Gorički taksisti prijavili su Uberove vozače i njihovo ponašanje nadležnom Inspektoratu, no još uvijek čekaju njihov odgovor, a na nama je da zajedno sa njima čekamo i službeno mišljenje.

Povezane teme:Uber VGTaxi

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 47 minuta

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 7 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.