Vijesti
Velikogoričanka nadgleda izbore
Jedna od najznačajnijih velikogoričkih političarki, poznata pravnica te prije svega majka, Vesna Fabijančić Križanić prije otprilike mjesec dana izašla je iz politike. Podnijela je ostavku na mjestu predsjednice velikogoričkog ogranka Socijalno demokratske partije, na mjestu gradske vijećnice te na mjestu saborske zastupnice kako bi obnašala dužnost potpredsjednice Državnog izbornog povjerenstva.
Kada bismo u Velikoj Gorici birali osobu čije je ime obilježilo život grada u proteklih petnaest godina sigurno je da bi se ime Vesne Fabijančić Križanić našlo na najužem popisu. Kada čitav svoj život posvetite imaginarnoj „borbi za pravicu“ i kada kroz takav društveni i politički život stvaraš i prijatelje i „neprijatelje“ u trenutku svojeg vrhunca karijere koji je za Vesnu došao upravo imenovanjem na dužnost potpredsjednice DIP-a ne možeš ne sakriti ponos upravo i zbog činjenice što su ovaj iskorak u Vesninom životu pozdravili ama baš svi Velikogoričani, pa i oni koji su joj bili najžešći politički protivnici.
U politici je bila od 2001. godine, a sada će umjesto sudjelovanja na izborima kao politički akter, nadzirati provode li se po pravilima. – Svaki početak traži izazov i na svoj je način težak. Ono što ja pamtim je da je moj početak u politici bio dosta težak, jer sve se dogodilo nakon lokalnih izbora 2001. godine. Tada nisam bila na listi kao gradska vijećnica, ali sam vrlo brzo zahvaljujući podršci svojih kolega dobila priliku za napredovanjem u stranci, pa tako i u samom političkom životu našeg grada. Na ono što se svakako morate naviknuti kada ste u javnom životu je to da vam se u jednom danu može dogoditi puno lijepih, ali istodobno i ružnih stvari i to kada se najmanje nadate.- kaže Fabijančić Križanić dodajući kako joj je u bavljenju politikom svakako pomoglo i to što je radila u različitim granama prava.- Po završetku fakulteta radila sam u gospodarstvu, nakon položenog pravosudnog ispita bila sam izabrana za sutkinju Općinskog suda u Velikoj Gorici, potom sam radila kao odvjetnica te tajnica županijske skupštine. Smatram da je ta činjenica najveće bogatstvo mog radnog iskustva i u mnogome mi je pomogla u aktivnom bavljenju politikom, jer kad prođete različite grane poslovanja to svakako olakšava i djelovanje u politici. Usuđujem se reći da je malo pravnika koji su u svom radnom iskustvu prošli sve grane prava.- rekla je Fabijančić Križanić.
U današnje vrijeme žene zauzimaju značajan položaj u društvu obnašajući važne uloge u svim sferama kulturnog, političkog i socijalnog života, a osigurana im je i veća zastupljenost na izbornim listama. No, iako je prema posljednjoj izmjeni izbornog zakon na listama potrebno imati najmanje 40%posto žena, u većini slučajeva one se rijetko nalaze na samom vrhu liste. Žene se svakodnevno susreću s različitim oblicima diskriminacije. –Nikada u poslu nisam kretala od pozicije svog spolnog određenja, već mi je bilo važno kvalitetno obavljanje posla. No, da je to evidentan problem u društvu, s time ću se složiti. Uzmite primjer sudova, gdje je puno više sutkinja nego sudaca, no malo je žena na poziciji predsjednika sudova, tu funkciju uglavnom obnašaju muškarci. Slična je situaciji u i u mnogim upravnim tijelima trgovačkih društava. Kako to da žena može biti zamjenica direktora ili potpredsjednica uprave, ali ne i predsjednica ili direktorica?!- kaže Fabijančić Križanić koja napominje kako je tu važan i vlastiti stav žena, a ona na sreću nema negativnih iskustava po tom pitanju.
U svakom aspektu života važan je balans
Biti uspješna poslovna žena, raditi nekoliko poslova i pritom imati kvalitetan obiteljski život nije ni malo jednostavno, žene se ponekad nađu na prekretnici. Trebam li izabrati karijeru ili obitelj , pitanje je koje si je sigurno više puta postavila većina žena. No, neke su stvari ipak moguće, rekli bi sve se može kad se hoće. Neke žene zaista uspijevaju žonglirati sa više loptica.
-Organizacija je ključ svega. Potrebno je uspostaviti balans između poslovnog i obiteljskog života. Ja mislim da sam u tome uspjela. To bi svakako trebali pitati članove moje obitelj, mislim da sam ja tu dosta subjektivna, ali kada gledam svoje sinove, koji su kvalitetno posložili svoje živote, onda mislim da sam dobro odradila posao. – kroz smiješak će Fabijnčić Križanić. Tijekom svoje političke karijere ova se snažna žena više puta istaknula kao jedan od stalnih boraca za bolji status sportaša u našem gradu i županiji, a važan čimbenik u tome su njezina djeca.- Moj mlađi sin u sportu je od svoje 9 godine, a već dvadeset godina time se i profesionalno bavi. Upravo na svojim sinovima vidjela sam koliko sport utječe na kvalitetno odrastanje djece, na njihov pogled na život i vidjela da nijedna kuna uložena u sport nije bačena, već multiplicira sve ono dobro kod odgoja i odrastanja djece. Sport je grana koja zaslužuje našu pažnju i zato sam uvijek gledala da se ulaže u sport i sportsku infrastrukturu. S obzirom da mi i novi posao dozvoljava da se bavim humanitarnim i društveno korisnim radom, sigurno ću i dalje promovirati sport.- rekla je Vesna Fabijančić Križanić.
U politici nema pravednog i nepravednog
-Svaka politička karijera ima svoj početak i kraj, pa tako i moja. Sve što se događa u politici splet je vlastitih sposobnosti i datih okolnosti u društvu i stranci u kojoj djelujete. U politici nema pravednog i nepravednog. Nitko nije ne zamjenjiv. – rekla ja Fabijančić Križanić koja ističe kako u velikogoričkom SDP-u svakako ima kvalitetnih ljudi koji mjestu stati na čelo ogranka. – Bila sam 14 godina predsjednica velike stranke u Velikoj Gorici , u tim godinama odrasli su neki novi klinci koji su ispekli zanat. U rukovodstvu velikogoričkog SDP-a ima puno kvalitetnih ljudi koji mogu obavljati funkciju predsjednika ogranka. Naravno, to sve ovisi o pojedinačnim ambicijama.- naglasila je Fabijančić Križanić koja je svakako bila jedna od najaktivnijih vijećnica Gradskog vijeća Grada Velike Gorice.- Na sjednicama vijeća donose se značajne odluke koje se tiču svih koji žive na tom području. Ne mogu se složiti s činjenicom da treba samo sjediti, primati naknadu i dizati ruke, a da se pritom ništa ne komentira. Doista bih pozvala vijećnike da se malo više aktivno uključe u donošenje odluka.- rekla je Vesna Fabijančić Križanić koja smatra kako je loše mišljenje ljudi u politi odraz krivih poteza pojedinih političara. – Svaki političar treba poraditi na svom imidžu. Jedino aktivnim političkim radom utjecat ćete na kvalitetu društvene zajednice u kojoj živite. Svatko od nas mora dati određeni doprinos, jedni kroz sport, drugi kroz rad udruge, a treći kroz politiku. Pozivam stoga kvalitetne mlade ljude da odaberu put kojim će utjecati na kvalitetu života u svojoj sredini. – savjetuje Fabijančić Križanić.
DIP je kruna moje karijere
Izborom na mjesto potpredsjednice DIP-a Vesna Fabijančić Križanić već je nekoliko puta naglasila kako je to kruna njezine karijere.- Radi se o jednoj stručnoj funkciji koja nadzire sve izborne procese u našoj državi te praćenje financiranja političkih aktivnosti i izborne promidžbe. To je odgovoran posao u daljnjem građenju demokratičnosti društva. Stoga onoliko koliko mi je čast, što obnašam tu funkciju, toliko je to i izuzetna odgovornost. Kruna u onom smislu mog pravnog djelovanja i to će svakako obogatiti moje iskustvo i doista sam ponosna što sam tu. – pojasnila nam je Vesna Fabijančić Križanić koja dodaje kako je njezina zadaća pomaganje u radu predsjednika DIP-a, koji je ujedno i predsjednik Vrhovnog suda te obavljanje poslove iz njegovog djelokruga. Krivo je shvaćanje da DIP radi samo kada su izbori, stručna služba itekako ima što raditi i onog trena kada Vlada propiše bilo koju vrstu izbora sve mora biti spremno, jer nikad se ne zna što se može dogoditi.
Priča iz kvarta
Senzacija za 8.000 eura: Zagrijavanje u hodniku, trener od 22 godine i – Superliga!
Odbojkaši Gorice osvojili su drugo mjesto u drugom rangu hrvatske odbojke i izborili plasman među elitu! Do tog uspjeha došli su prolazeći kroz priču od koje bi se u Americi snimio jedan dobar film…
Kalendar je baš tih dana napravio iskorak iz siječnja u veljaču, siva, sumorna i depresivna zima 2025/26. i dalje ne posustaje. Nekakav je utorak pri kraju, zapravo nikakav, jer hladnoća probija do kosti, a ne pomaže ni vjetar koji udara u mozak. Na željezničkoj postaji Gradići nema psa. Kasni su sati, uskoro će i ponoć, mrkli je mrak, tko bi i bio tu…
A opet, jedna figura nazire se u daljini. Posljednji vlak za Sisak upravo treba stići, a mladić sa sportskom torbom na leđima cvokoće zubima. I čeka. Dok čeka, razmišlja o izazovu koje nosi sutra. Četvrti razred gimnazije debelo je zagazio u svoje drugo polugodište, ključni ispiti su pred klincem sakrivenim iza vunene kape i šala prebačenog preko nosa. Mora taj sutrašnji ispit, razmišlja smrzavajući se, odraditi što je bolje moguće, jer neće na PMF primiti baš bilo koga, a to je jedina želja. A i derbi je za vikend, posebno važna utakmica…
Za to vrijeme jedan automobil skromnijih prostornih gabarita sve više odmiče od željezničke postaje Gradići. U automobilu su petorica odraslih muškaraca, svi visoki i snažni, a do koji trenutak prije toga bilo ih je i šest. Onaj šesti je, nesretnik, ostao čekati na stanici.
Uz neskriveno divljenje posvećenosti tog šestog, ova petorica ne prestaju pričati. A tema je samo jedna. Samo odbojka. Za volanom je trener, uz njega i oko njega raspoređeni su igrači. Neki od njih i stariji od trenera, prekaljenog stratega s navršene 22 godine, nitko tu nikome ne persira, ali ni ne upada u riječ. Ideje se vrte, analize rade, pričaju i kako su se zagrijavali u hodniku dvorane, kako su im malo ta tri termina za trening na tjedan, smišljaju kako će pomoći predsjedniku kluba da plati suce, putovanja… I kako će pobijediti za vikend.
Jer, sve se čini da se otvara lijepa prilika da svi oni, svim okolnostima unatoč, nepuna dva mjeseca kasnije izbore ulazak u elitu, među najbolje u državi!
A to se, pogađate, i dogodilo. Klinac iz uvoda je Ivan Čičak, mladi Siščanin koji je u borbi za plasman u Superligu za odbojkaše bio najbolji napadač OK Gorice, momčadi čiji je trener 22-godišnji Gašpar Škorić-Budimir, momčadi koja je društvo najboljih klubova u Hrvatskoj izborila unatoč svim ovim slikama iz uvoda.
Da, oni su doista ulazak u Superligu izborili s tri treninga na tjedan! Zato se i zagrijavaju u hodniku dvorane, jer vremena definitivno nema za gubljenje… Njima je ponajbolji igrač doista 18-godišnji klinac, trener im stvarno ima samo 22 godine, a nitko od njih od odbojke ne zarađuje ni jednog jedinog centa. Što i čudi ako znaš da je OK Gorica u svemu tome uspjela sa, pazite sad, osam tisuća eura?! Ne mjesečno, osam tisuća eura za cijelu sezonu…
I kad je tako, naravno da je jedina opcija za prvo pitanje nešto u ovom stilu: Pa dobro, kako je to moguće??
– Ha, moguće je… Ako ima dovoljno ljubavi prema tome što radiš, ako dovoljno dobro radiš to što radiš, onda je moguće – kaže Marko Barunović, predsjednik OK Gorice, 43-godišnji Velikogoričanin kojeg možda znate i kao začetnika pub kviz scene u našem gradu, ali odbojka je u ovoj priči bez ikakve dvojbe najveća ljubav i stras.
Postojao je ranije OK Velika Gorica, koji se 2007. podijelio na dva djela, pa je nastala i OK Gorica. Ovaj prvi klub ugasio se 2010. godine, a godinu poslije bivši igrač Mladosti Marko Barunović došao je pojačati ovaj drugi klub, koji se mučio na svim razinama. Od 2017. Bara je na poziciji predsjednika, između ostaloga i zato što nitko drugi to nije želio biti. Devet godina kasnije, situacija je bitno drukčija nego tad.
– Kad sam preuzeo klub, zatekao sam šest seniora i šest kadeta. Malo po malo, korak po korak, uspjeli smo sve skupa nekako pokrenuti, a onda je taman došla korona i opet smo se vratili na početak – sjeća se Barunović, koji je baš u vrijeme korone klub doveo do premijernog nastupa u Superligi.
Međutim, ples je trajao samo jedno ljeto, velikim dijelom i zato što klub nije bio spreman za takav iskorak. Danas je, dojam je, kudikamo spremniji.
– Promijenilo se stvarno puno toga. Prije četiri godine bio sam, rekao bih, potpuno sam u svemu tome, a u posljednje četiri godine dečki u klubu su odrasli, pomažu puno oko svega, a neki su postali i treneri. Stvarno smo se bitno pomaknuli organizacijski, ali i po pitanju kvalitete rada u školi odbojke. U svim kategorijama smo redovni na državnim prvenstvima, posljednjih pet godina praktički nema završnice na kojoj nismo, a u posljednje dvije godine funkcionira i Gorica II, mlada momčad koja se natječe u trećem rangu – s razlogom je ponosan predsjednik Marko.
– Godinama sam to slagao koliko sam mogao i stigao uz posao, no za mene angažman u odbojci nikad nije imao cijenu. To jednostavno volim i želio sam davati sto posto u svakom trenutku, budući da smatram da se jedino tako nešto može napraviti – dodao je.
Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odbojkaški klub Gorica, dakle, u novu superligašku avanturu ide bogatija za vrijedno iskustvo iz te prethodne epizode, ali tu prestaju sve priče o bogatstvu. A počinje ona priča o osam tisuća eura godišnje. Točno toliko, naime, ovaj klub dobije od Zajednice sportskih udruga, toliko je ovom klubu bilo dovoljno za, s obzirom na tu cifru, apsolutno senzacionalan uspjeh. I zato se sve one pozitivne emocije znaju pomiješati sa zabrinutošću…
– Je, emocije su baš pomiješane. Prevladava osjećaj sreće i zadovoljstva, ali s druge strane i znamo što nas čeka. Bili smo već prije četiri godine u Superligi, znamo koliko je to zahtjevno. I dosad smo putovali po cijeloj Hrvatskoj, tu se neće previše promijeniti, ali sad ćemo morati više ulagati u opremu, budući da ćemo biti i u televizijskim prijenosima, pa neke stvari treba dovesti na viši nivo, a skuplji su i suci, skuplje je sve… I s te strane, iskreno, baš se i ne veselim. Ali dobro, tu su naši gradski oci, tu je i naša Zajednica sportskih udruga, koja će svesrdno pomagati, kao i do sad – govori predsjednik Barunović.
Ako ne i više nego do sad, ubacujemo se s opaskom…
– Ako ne i više, naravno. Mi smo otišli na razinu više, a jedno vuče drugo, to tako ide…
Dok to izgovara, usne će se možda čak i raširiti u kiseli smiješak, jer svatko tko je ovdje primijetio dozu sarkazma, pazio je na satu.
– Uvjeti su, što se financija tiče, oduvijek bili minorni. Naša Zajednica broji nekih 55 članica, možda koju više ili manje, nisam ni siguran, ali znam da smo mi negdje 38. po visini prihoda. Evo, nemam problem reći da je tu riječ o osam tisuća eura godišnje. Znam da u gradu imamo nogometaše i rukometaše u najvišem rangu, možda i još nekoga, ali prilično sam siguran da nemamo 36 prvoligaša… Niti 36 klubova koji su na svim državnim prvenstvima, pogotovo u ekipnim sportovima – primjećuje Barunović.
A da se primijetiti i da odbojka u našem gradu nema status kakav bi možda trebala imati na temelju poveznica koje postoje…
– Ne znam koliko ljudi to znaju, ali velikogorički sport jedini trofej na seniorskoj razini ima iz odbojke, to je onaj Kup kojeg je osvojila Azena! Uz to, ni to ne zna previše ljudi, u Velikoj Gorici žive ili su živjeli ljudi čija imena nose hrvatski kupovi, Vinko Dobrić i Snježana Ušić sa svojom Sennom i curama, i Rade Malević, da ne pričam o Barbari i Vesni Jelić s roditeljima, pa sad i o kapetanu Mladosti Timofeju Žukovskom… Jako puno toga veže ovaj grad i odbojku, ali nikako da se to prepozna u punoj mjeri od strane Grada i Zajednice. Pogotovo kad pričamo o muškoj odbojci… Dobro, moram reći da nam je gradonačelnik Ačkar pomagao u doba kad smo igrali Superligu, bio je spreman pomoći kad god bismo ga zvali, a ja se nadam da će tako biti i dalje.
Bude li tako, bit će za nijansu lakše nastaviti ovaj put prema gore, koji je jedan od svojih vrhunaca doživio baš ove sezone. Kako je to moguće, da se vratimo na to pitanje, priča je od koje bi Ameri napravili jedan dobar sportski film, idealan za Netflix.
– Mislim da su naši treninzi dečkima bili zabavni, a zbog nedostatka vremena preskakao se onaj neobavezni dio, kojim se većina trenera bavi. U tih sat i pol saželi su se svi elementi, i tehnički i taktički, trener Gašpar Škorić-Budimir odradio je odličan posao, a za svaku utakmicu se odrađivala temeljita priprema. Znalo se tko što treba raditi, pazili smo na detalje, jako puno se razgovaralo i analiziralo, znamo doslovno svakog igrača u ovoj našoj ligi. Čak i kad igramo malu odbojku s djecom, pregledavamo utakmice suparnika, sve analiziramo čak i na toj razini, i na taj način tražimo prostor gdje bismo mogli osvajati poene – nudi ponešto odgovora prvi čovjek kluba.
I nije to baš cijele sezone izgledalo kao da će završiti ovako kako je završilo. Događali su se tu i usponi i padovi, bilo je i promjena i zaokreta.
– Počeli smo sezonu pobjedom protiv Rijeke II, da bi prvi dio sezone završili s učinkom od četiri pobjede i pet poraza, a usput smo i kao drugoligaš izborili osminu finala Kupa, u kojem smo igrali protiv Ribole Kaštela – ubacuje se u našu priču i mlađahni trener Gašpar Škorić-Budimir.
– Za drugu polusezonu dobro smo se pripremili, doveli i neka pojačanja, nekim igračima smo i zahvalili, malo pročistili svlačionicu, a dečki koji su ostali bili su željni rada. U drugi dio sezone krenuli smo sa četiri pobjede zaredom, a jedina dva poraza u cijeloj ovoj drugoj polusezoni doživjeli smo protiv osječkog Željezničara i Splita na domaćem terenu u pretposljednjem kolu. Dečki su fenomenalno radili, od prvog do zadnjeg, na čelu s kapetanom Matejem Šakotom, koji mi je bio i suigrač. Bilo je i nekih manjih iskakanja, trzavica koje smo brzo riješili, a nakon svega smo dobili izuzetno pozitivnu svlačionicu, ja bih rekao najbolju u državi. Svi smo se držali kao jedan, podizali se međusobno u teškim trenucima i, naravno, slavili zajedno kad se pobjeđivalo – sa smiješkom kaže trener.
Drugo mjesto u prvenstvu, vrijedno promocije, jer ispred je bila samo Mladost II, izborila je momčad u kojoj su i neki domaći dečki, poput ponajboljeg blokera lige Matije Klasnića i ponajboljeg libera lige Patrika Vidakovića, a tu su i neki igrači iz one prve superligaške epizode.
– Matija i Patrik su Goričani, dugi niz godina su u klubu, Gabrijel Cindrić, Karlo Pejić i ja u klubu smo od vremena kad se prvi put igrala Superliga, a imamo i nekoliko igrača iz Zagreba, kao i neke dečke koji su došli ovdje na studij, pa nas ima i iz Šibenika, Nuštra, Siska… Tin Devald je bio naš najbolji igrač, inače aktualni prvak Hrvatske u odbojci na pijesku – predstavlja kapetan Matej Šakota momčad koju predvodi.
– Svi smo se poznavali od ranije, neki smo i igrali zajedno, a tako smo i stvorili pravu momčad. Da nismo imali takvo zajedništvo, takvu energiju, siguran sam da bismo bili daleko od ovog drugog mjesta. A nije bilo lako stvoriti takvu kemiju u samo tri treninga tjedno, dapače… Nema tu vremena da se radi na nekim automatizmima, nemamo mogućnosti kakve imaju drugi klubovi, ali imali smo u svakoj utakmici bolju povezanost i veću želju za pobjedom. Neke utakmice koje su se lomile na lopti ili dvije, dobivali smo glavom više nego rukama i nogama – govori Šakota i nastavlja:
– Uz sve to, jako smo mlada momčad. Luka Mačvanin najstariji je s 29 godina, ja sam s 26 treći najstariji, a svi ostali su mladi igrači, od 2003. do 2007. godišnta. Evo, konkretno, najbolji napadač nam je 2007. godište… Većinom su dečki studenti, i to na ozbiljnim fakultetima poput FER-u, TVZ-u, FSB-u i sličnim, a neki od nas i rade, ima i školaraca… Ima nas, dakle, raznih dobi i raznih interesa, ali kad izađemo na teren, osjeća se to neko zajedništvo. Svi imamo isti cilj, u apsolutno svakoj utakmici želimo pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane mreže. Siguran sam da će ova momčad ostati na okupu, a uz još poneko kvalitetno pojačanje i još koji trening više tjedno, mogli bismo ozbiljno zapapriti i nekim protivnicima u Superligi.
Poneki trening više trebao bi biti realnost, jer u pogon je konačno puštena balon dvorana, valjda će se dogoditi i nekakav financijski pomak, ali ovi će se dečki i dalje prije svega držati zajedno. Kakvi god uvjeti i mogućnosti bili.
– Ove sezone svi su bili sjajni, vozili su jedni druge, skupljali smo se i po Zagrebu i Gorici, pa se pola sata prije treninga već krenuli zagrijavati. A zagrijavali smo se u hodniku dvorane zato da što bolje iskoristimo tih sat i pol u dvorani. Točnije, i manje od toga, budući da moramo prije svega postaviti teren, stupove i mrežu, tako da ispadne da nam ostane nešto više od sat vremena efektivnog treninga. U takvim uvjetima teško je biti veliki trener, s velikim planovima, jer u sat vremena moraš proći jako puno toga… – priča trener Škorić-Budimir vraćajući film na tek završenu sezonu.
– Svi se mi poznajemo od ranije, igrali smo i zajedno, i jedni protiv drugih. Često se družimo, pijemo kave, čujemo se, a u svim tim druženjima ne pričamo o izlascima, curama ili nečemu takvom, nego o odbojci. Jako puno razgovora odradi se na tim kavama, u vožnji do treninga, kad se skupimo, a pripreme i analize nikad ne staju. Zna biti dana kad me ujutro probudi poziv našeg predsjednika, pričamo i analiziramo, šaljemo si linkove, imamo i statističara Miću, koji nam pomaže, a mi gledamo snimke, videe, predstavljamo to igračima, pri čemu smo svjesni da ćemo doći do uspjeha i ako napravimo barem pola od zamišljenog posla.
Eto, to su problemi. Kako napraviti nešto praktički ni iz čega. A pare, kako kaže pjesma, nisu problem, jer para nikad nema…
– Baš to što ne živimo od odbojke i najbolje govori koliko volimo odbojku. Svi znamo što ovdje možemo dobiti, a to su super treninzi, kompetitivne utakmice, dobru ekipu i puno prijatelja. Svi smo mi prijatelji, svi se družimo, a pomažu i naše djevojke, koje su se uključile u vođenje klupskog Instagrama, budući da su one jače u tome. A na kraju, kad se sve oduzme i zbroji, nikome od nas nije žao uložiti sve što treba za uspjeh kluba. Naravno, ima tu i težih situacija, pogotovo kod mlađih igrača, bude i nervoze i bezvoljnosti, najviše nakon nekih poraza, ali bilo je fascinantno koliko smo se brzo vadili iz tih loših perioda. Ali i ti teži dani grade svakog od nas pojedinačno, a grade i momčad. Prošli smo već puno toga i zato smo sad na razini na kojoj jesmo – kaže kapetan Šakota.
Pojačanja se, dakle, ozbiljno planiraju, a u pregovorima se neće govoriti o ciframa, na stolu će biti neke druge teme.
– Ja volim reći da smo mi profesionalci za nula eura. Točnije, ovo što mi radimo je besplatni profesionalizam. Nažalost, tako je… Svi koji kod nas dolaze, znaju što će dobiti: dobru atmosferu, dobre treninge, vrhunske utakmice i mogućnost igranja Superlige. To svaki pravi sportaš sanja, nosi u sebi, teži za boljim. Dečki koje mislimo privući znaju, poznaju ljude u klubu, sve nas. Želja su nam mladi igrači koji bi došli na posudbu iz Mladosti, možda i juniori… U svakom slučaju, cilj nam je dovesti mlade igrače, dečke koji se žele dokazivati na najvišoj razini. Ako to budu domaći igrači, tim bolje, kao što je recimo Stjepan Sokol iz Kravarskog, koji trenutačno igra za Mladost II. Kad bismo njega uspjeli vratiti, bio bi to velik uspjeh – ističe predsjednik Barunović, dodajući još i jednu anegdotu, vic, životnu mudrost, što li već…
– Stalno mi se vrti po glavi kako je jedan stari trener nedavno meni i Gašparu objasnio što je odbojka. Danima sam razmišljao o tome što je on nazvao vicem, a za mene je to mudrost. Kaže da su nogometaše pitali što imaju, a oni su rekli da imaju novac i aute. Kad su pitali košarkaše što imaju, rekli su da imaju novac i najljepše žene. Kad su pitali odbojkaše što imaju, rekli su da imaju odbojku… Tako je i s nama. Jednostavno smo ludi za tim, potpuno smo u tome, s time se budimo i idemo spavati. Pogotovo kad vodiš cijelu priču, kad imaš odgovornost prema tim mladim ljudima.
Mlad je, ako ste zaboravili, i trener. Mlad i lud u najboljem mogućem smislu.
– Kad pričamo o toj sljedećoj sezoni, predsjednik je tu da bude realan i da kaže da je cilj opstanak, a ja sam trener i moje je da budem lud i ambiciozan. I zato ću reći da ciljamo doigravanje. Pa neka završimo negdje između toga… Mislim da imamo zdravu podlogu, da ciljamo igrače iz jako dobre generacije, 2005. godište i mlađe, a s takvim klincima, željnima rada, uz seniore koje imamo, vjerujem da ni doigravanje nije toliko neostvariva ambicija – zaključio je ovo posebno odbojkaško druženje Gašpar Škorić-Budimir.
Priča je zaista filmska, nevjerojatna, a s ovakvim likovima bi i snimanje nastavka ovoga filma moglo imati ozbiljan smisao. Samo za vas, stiže blockbuster pod radnim nazivom “Profesionalni amateri i njihovih nula eura 2″…
Vijesti
Vozači, pripremite se! Vlada objavila nove cijene goriva, dizel skače čak 12 centi
Benzin skuplji, dizel još više, a plin pojeftinjuje.
Vijesti
Policija upozorava! Sezona biciklista i motociklista kreće, oprez na cestama je ključan
PU zagrebačka apelira na bicikliste, mopediste, motocikliste i vozače romobila da poštuju pravila i prilagode brzinu kako bi se spriječile nesreće.
Vijesti
Bez struje u dijelovima grada i okolice – objavljen raspored radova
Radovi su planirani kroz tri dana, od utorka do četvrtka.
-
Vijestiprije 5 danaKako urediti dom za Uskrs – Ana Novak iz White Poppya donosi jednostavne ideje koje svatko može napraviti
-
CityLIGHTSprije 4 danaVIDEO Uskršnji intervju s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom
-
CityLIGHTSprije 5 danaVlada potvrdila snažan razvoj Velike Gorice i darovala zemljište vrijedno više od 31 milijun eura
-
CityLIGHTSprije 4 danaSUTRA Ačkar poziva na uskrsno druženje: pržene ribice i čestitke kod Tržnog centra