Poveži se s nama

Sport

Velike težine njegov su život

Nakon što je osvojio europsku titulu, uspješan niz nastavio je nastupima na Balkan Open-u i državnim prvenstvima

Objavljeno

Posjet teretani ili po novom finess studiju postao je dio životnog stila pripadnika Y generacije, odnosno milenijalaca i onih mlađih. Svijest o važnosti vježbanja i zdrave prehrane sve se više stavlja u fokus. Nakon ere fitness sprava ponovno se vratio trend vježbanja sa slobodnim utezima. Čak i među rekreativnim vježbačima vježbe poput mrtvog dizanja, potisak s klupe i čučanj sa šipkom sve su popularnije. Te tri vježbe čine powerlifting, sport koji se počeo razvijati sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U Velikoj Gorici 2014. godine ovu priču pokrenuo je Ivan Bura kad je i osnovan Powerlifting klub Spiritus Fortis.

– U to vrijeme kretao sam se u krugu ljudi koji su pokrenuli priču o powerliftingu u Hrvatskoj. Kada sam otvarao teretanu, odmah smo osnovali i powerlifting klub. Želja mi je bila da i Velika Gorica postane jedan od centara ovog sporta u našoj zemlji te da imamo ozbiljne natjecatelje – rekao nam je Ivan.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Njemu ni težina od 205 kilograma na ‘benchu’ ne predstavlja neki problem

Nije trebalo dugo čekati da Turopolje i Velika Gorica dobiju kvalitetne predstavnike u ovom sve brže rastućem sportu. Ni manje ni više dobili smo je europskog prvaka. Marko Huzjak 2016. godine na Prvenstvu Europe u Zadru osvojio je prvo mjesto u potisku s klupe podigavši 190 kilograma te prvo mjestu u ukupnom poretku. Niz je zatim nastavio odličnim nastupima na Balkan Open-u i državnim prvenstvima.

– Moja najjača disciplina oduvijek je bila potisak s klupe i on je jedan od razloga zbog čega sam se počeo baviti powerliftingom. Službeni rekord mi je 192,5 kilograma, a na treningu sam uspio podignuti 205 kilograma – otkrio nam je Marko.

Mora se priznati da ovaj podatak zvuči impresivno ako se uzme u obzir da je Huzjak težak oko 93 kilograma.

– Kad sam počeo trenirati powerlifting natjecao sam se u kategoriji 83 kilograma i dizao sam 155 kilograma na benchu – dodao je.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Državni je rekorder, ima 66 kilograma i diže više od 200 kilograma

No, nije Huzjak jedini turopoljski šampion u powerliftingu. Nakon samo godine i pol treniranja Karlu Radočaju pošlo je za rukom da postavi državni rekord u mrtvom dizanju i ukupnom poretku za juniore do 66 kilograma.

– U Zagrebu sam dignuo 201 kilogram, a jučer sam na treningu to podigao na 202,5 kilograma. Nitko mi ne vjeruje da toliko dižem, s obzirom na moju konstituciju. Snagom volje može se puno toga preskočiti. U proteklih godinu i pol nisam propustio niti jedan trening – ispričao nam je Karlo.

Pitali smo naše sugovornike što ih motivira. Ovaj sport ne spada u kategoriju onih od kojih se može živjeti i njima se profesionalno baviti.

– Motiviraju me rekordi. Ja sam u ovom trenutku državni rekorder u svojoj kategoriji. Svako novo dizanje i ukupni zbroj bodova tjeraju me naprijed. Kad dižem te velike težine u glavi mi je samo da to tehnički dobro odradim, a za to je važno biti discipliniran i dobro koncentriran. Svaki udah i izdah su bitni – naglasio je Karlo.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Adrenalin je naš najveći saveznik

Dizanje težina višestruko većih od vlastite težine velik su napor kako na mišiće tako i na živčani sustav. Snaga volje ponekad je presudni faktor u dolasku do cilja.

– Na natjecanjima uvijek možemo računati na jednog saveznika, adrenalin. Težina tada prestaje biti zastrašujuća. S vremenom se i tijelo navikne na te kilaže – objasnio je Marko.

Zanimalo nas je i ostavljali sve to tragove na zdravlju powerliftera i koliko su česte ozljede u ovom sportu. Odgovor nas je više nego iznenadio.

– Ima ih puno manje nego u nekim drugim, kontaktnim sportovima, poput nogometa ili rukometa. Ovdje su najčešće ozlijede zglobova, koljena, ramena i laktova. Ako me zdravlje posluži bavit ću se ovime cijeli život. Zato treniram pametno, kako bi se što duže mogao natjecati – dodao je.

S njime se slaže i naš stari znanac Josip Kos Conan.

– Mnogi se čude kolike težine dižem, a nisam se do sada ozbiljnije ozlijedio. Važna je dobra priprema. Morate se dobro zagrijati i krenuti ‘topli’ u trening. Kod početnika je vrlo važno da usvoje pravilnu tehniku izvođenja, a tek onda kreće ‘igra’ s težinama. Kao i zagrijavanje, važno je i istezanje poslije treninga, a na kraju kvalitetna prehrana – istaknuo je Josip.

Ovaj zaljubljenik tjelovježbu krenuo je kao powerlifter, a zatim se ‘prešaltao’ na boks, da bi se potom vratio utezima. Kako kaže, sada trenira olimpijsko dizanje utega.

– Boks je bio više jedan izlet, ali utezi su moja najveća ljubav. Zadnja tri mjeseca prešao sam na olimpijsko dizanje utega. Sport je sličan powerliftingu, ali je puno zahtjevniji i teži. Izvode se trzaji, nabačaji i izbačaji. Starija garda zasigurno se sjeća Nikolaja Pešalova – otkrio nam je Josip i dodao je kako je jedva čeka da se vrijeme proljepša pa da krene sezona vježbanja na otvorenom.

– Fali mi street workout i vježbanje u Parku dr. Franje Tuđmana. Obožavam izvoditi vježbe s vlastitom težinom i tu se može razviti velika snaga.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Jedan od najboljih europskih juniora ima 66 kilograma i diže 250 kilograma na mrtvom dizanju

I dok se Conan priprema za ljeto, Marko i Karlo pripremaju se za Državno prvenstvo u powerliftingu i bench pressu koje će se 14. i 15. ožujka održati u Zadru.

– Uhvatili ste nas u završnim pripremama za državno prvenstvo. Dobro sam se pripremio i očekujem dobre rezultate. Nakon toga razmišljam o nastupu na nekom svjetskom ili europskom natjecanju. Hoće li to biti ove ili iduće godine, ovisi o tome kakve ću rezultate ostvariti na državnom prvenstvu i koliko će mi faliti do težina koje jamče dobar rezultat na nekom velikom natjecanju. Nakon toga, trener i ja ćemo odlučiti što dalje – kaže Marko.

– Forma mi je na vrhuncu i spreman sam za natjecanje. Ovaj tjedan digao sam 135 kilograma na čučnju, 202,5 kilograma na mrtvom dizanju i 100 kilograma na potisku s klupice. Sanjam da nastupim na europskom prvenstvu, bez obzira na rezultat, volio bih da upoznam tu ekipu. Jedan od najboljih europskih juniora ima 66 kilograma kao i ja, a diže na mrtvom dizanju 250 kilograma – ispričao nam je Karlo.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Od ovog sporta u Hrvatskoj se ne može živjeti, pogotovo od nagradnih fondova na natjecanjima.
– U ovom sportu jedino se može živjeti jedino od sponzorskih ugovora i ‘ online coachinga’. Zadnjih par godina usporedo s rastom interesa javnosti za powerlifting, sve je više i YouTube kanala s raznoraznim tutorijalima, poprilično kvalitetnog sadržaja iz kojih se dosta toga može naučiti.

CityLIGHTS

Poslušali su savjet #Ostanidoma pa treninge gledaju na internetu i vježbaju s roditeljima

Mladim plesačima treneri pokušavaju olakšati boravak u njihova četiri zida

Objavljeno

on

Preko noći više od 100 djece članova Sportsko plesnog kluba Vega ostalo je bez treninga, a treneri bez posla kada je prije dva tjedna nacionalni Stožer civilne zaštite donio odluku o obustavi nastave. Prvi put u 16 godina, koliko postoji ovaj velikogorički klub akrobatskog rock’n’rolla, ne mogu plesati, a otkazana su i sva natjecanja za koja su se pripremali.

– Obzirom da ponekad treniram i reprezentacije drugih država tako sam budno pratio razvoj situacije u svijetu te sam znao što nam slijedi, ali sam ostao smiren. Srećom da sam se početkom veljače vratio iz Švedske neokrznut koronavirusom. Ova situacija je teško pala svima nama, a mišljenja sam da je najteže sportašima i djeci. Ja sam navikao raditi 100 na sat i biti non-stop u pokretu i teško mi je sada sjediti doma, tako je i ostalim trenerima, Našim članovima je vjerojatno i još teže – objasnio je Tomislav Odžić, osnivač i glavni trener Vege.

Kako bi svoje članove održali u formi, ali im i olakšali izolaciju, započeli su s mini treninzima putem interneta. Osim plesnih figura, treneri im šalju i zadatke koji uključuju vježbe tehnike, kondicije i snage.

– Svaki dan smo s njima u kontaktu, a s vremena na vrijeme im šaljemo i neke druge zadatke kako bi razvijali kreativnost te ih potaknuli na razmišljanje. Pazimo da im je sve to zabavno, a često u te zadatke uključujemo i njihove roditelje. Veseli nas što i roditelji i djeca jedva čekaju novi trening, novi zadatak, novi izazov – kaže Odžić i dodaje kako se nada da će ugroza završiti koncem travnja kako bi se svi ponovo okupili u dvorani već početkom svibnja.

Nastavi čitati

Sport

Prije više od 15 slavilo se 70 godina sportskog ponosa Buševca

Za Polet su tada igrali Željko Župetić, Ferenček, Gudiček, Mirenić, Prlić, Čunčić, Igor Rožić..

Objavljeno

on

Sad kad se priroda žestoko pobunila a voljeni Zagreb i mnogi drugi se tresu, ovim vračanjem u sportsku (nogometnu) prošlost želimo Vam barem malo skrenuti misli s okrutne zbilje. Drugačije ne znam ni ne mogu pomoći jer vodim rat s nakupljenim godinama a i s karcinomom ali mislima sam ipak uz one koji sada naviše pate i trpe ili nesebično rade na zbrinjavanju najugroženijih. Iz arhive nastojimo izdvojiti raznolikost i seliti se iz mjesta u mjesto našeg Turopolja, barem virtualno. Jer, OSTAJEM DOMA, a suprugu ne puštam bliže od nekoliko matara (šala mala, a malo i ozbiljno). Barem dok idući tjedan neću morati na Rebro na terapiju. A prije više od 15 godina bili smo u Buševcu. Dogodilo se to 18. prosinca 2004. Dan kasnije Sportske novosti su objavile sljedeće.

– Stanovnici Buševca, mjesta nedaleko Velike Gorice, smještenog uz samu prometnicu Zagreb-Sisak, imaju razloga biti ponosni. Sinoć se u buševečki Dom kulture natiskalo oko 300 članova, počasnih uzvanika, sportskih prijatelja i predstavnika mnogobrojnih organizacija da bi zajedno svečanom sjednicom proslavili 70. godišnjicu od osnutka sportskog društva Polet. Prikazan je 45-minutni film o sportskom društvu u kojem djeluje NK Polet, zapaženi član 4. hrvatske lige, odnosno Jedinstvene županijske lige. U šahovskom klubu djeluju šahistice koje se natječu u 1. hrvatskoj ligi, dok su šahisti drugoligaši. U sportskom društvu još je i konjički klub Buševec 2003. te informatički klub Info.
U filmu je spomenuto da je idejni začetnik kluba daleke 1934. godine (15. ožujka) bio lokalni učitelj Matija Mihatović.Klub je nazvan Seljak, a 1947. godine postaje Polet.Šahovska sekcija djeluje od 1962. godine a danas šahiste vodi Zlatko Rožić. Predsjednik čitavog društva je Nenad Črnko, koji se zahvalio prisutnima na podršci, posebno KUD-u “Ogranku seljačke sloge” iz Buševca, koji inače ima gostovanja po čitavoj Europi, Kanadi i Americi. Upravo to kulturno-umjetničko društvo izvanredno se ukomponiralo u sjednicu kao i gost Vladimir Kočiš Zec.
Među uzvanicima bili su Krešimir Hubak, dogradonačelnik grada Velike Gorice, Željko Mihalj, dopredsjednik Nogometnog saveza Zagrebačke županije, Vladimir Hrenković ispred Zajednice športskih udruga Velike Gorice, Josip Katulić tajnik Nogometnog središta Velike Gorice i mnogi drugi. Uoči samog početka svečane sjednice stigao je telegram NK Zagreba (klub prijatelj, tada još ugledni prvoligaš a 2001/2002 i prvak države) koji je pročitan i u kojem se predsjednik zagrebaša Dražen Medić ispričava za nedolazak.
Osim svečane sjednice priređena je i cjelodnevna izložba koja je također na goste ostavila izvanredan dojam. Stare fotografije, rekviziti, mreže, stare lopte, pokali, imena osnivača. Zaista impresivno kao i domjenak na kraju proslave velikog jubileja -objavile su tada Sportske novosti.

U tom vremenu počelo se razmišljati o pohodu na 3. HNL. Momčad je bila posložena vrhunski a izdvojili smo utakmicu odigrane u travnju 2004. kontra Dugog Sela u kojoj je Polet slavio 4:0. Igralo se na Zvrniku pred 200 gledatelja a sudio je odlično Jakovina (Zaprešić) dok su mu pomagali Špoljar (Bistra) i Novak (Zaprešić). Delegat je bio Bača iz Zaprešića. Za Polet zabili su Krešo Beloša-Fijan, Željko Župetć, Zvonimir Rožić i Igor Rožić. Za Polet su igrali: Domitrović-, Nosić 7,5, Gudiček 7,5, J. Rožić 7,5 (od 65. Pancirov-), Kr. Beloša-Fijan 7,5 (od 74. Z. Rožić 7,5), Ferenček 7,5, Župetić 8, Mirenić 7,5 (od 70. Lovrić-), Prlić 7,5 (od 56. Karlo Beloša-Fijan 7,5), Čunčić 7,5, I. Rožić 7,5. Trener: Nino Matković 8. Igrač utakmice bio je Željko Župetić.

Godine 2005. u kolovozu predsjednik Poleta Nenad Črnko najavio je pohod na 3. HNL. Sportske novosti su 8. kolovoza objavile Črnkov optimizam. “U prošloj sezoni bili smo doprvaci, a u novoj cilj je prvo mjesto i pokušaj pohoda na 3, HNL. Argumenti za optimizam su ostanak svih igrača iz prošle sezone osim Klakočera (Austrija), a pojačani smo petoricom novih. Došli su Dalibor Mazulović, Nikola Komšić (oba Radnik), Tomislav Sedmak (Zagreb), Tomislav Prekratić (Lučko) i Perica Živko (Velika Mlaka). Pregovaramo s još dvojicom. Prozivka je bila još 18. srpnja a već smo odigrali i test utakmice protiv Moslavine iz Kutina (1:2) i Vrbovca (2:0). Trenira se šest puta tjedno a težih napora pošteđen je samo lakše ozlijeđeni Nenad Bibić”-otkrio je tada Nenad Črno. Sve nakon toga je za gospodina Črnka uglavnom uzlazna putanja, do predsjednika uglednog prvoligaša HNK Gorice, člana IO HNS-a i još mnogo toga.

Nastavi čitati

Sport

Nakon ‘Legende turopoljskog nogometa’, ide leksikon!

Davor Štuban živa enciklopedija sporta u Turopolju

Objavljeno

on

Minulo je s vihorom već 20 ljeta, od kad se u Plavom salonu na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici okupilo brojno i vrlo zanimljivo i birano društvo. Bilo je tu nogometnih legendi našeg Turopolja svih generacija, sportskih dužnosnika, predstavnika najvažnijih političkih struktura, predstavnika medija svih sorti, tamburaši. Dogodilo se to 25. veljače 2000. godine na promociji knjige Davora Štuban pod imenom “Legende Turopoljskog nogometa”. Davor je u to vrijeme bio tajnik Zajednice sportskih udruga Velike Gorice, dopisnik Sportskih novosti i urednik sportskih stranica u Glasniku Turopolja, glavnog urednika Aleksandra Božića Saše. Saša je bio i urednik “Legendi”. Jedan od nakladnika knjige bila je Zajednica sportskih udruga čiji je predsjednik u to vrijeme bio legendarni Vlado Stepanić, moglo bi se kazati, dugogodišnji “tata i mama” NK Udarnika a kasnije pomalo i NK Kurilovca (neka se ne uvrijede ostali zaslužni za procvat i prosperitet drugog kluba u Turopolju iza prvoligaša Gorice).


U knjizi je najprije obrađen Branko Peštaj Brane. Davor je uvodno napisao: “Poznavatelji nogometnih legendi odavno su ustvrdili: najbolji nogometaš Turopolja bio je Željko Plepelić, a najveća legenda turopoljskog nogometa Branko Peštaj”. Brane ljepši kompliment nije mogao dobiti. Kao najuspješniji, najpoznatiji i najcjenjeniji naveden je Stjepan Deverić Štef. Ukratko, igrao je i zabijao za Dinamo i Hajduk. Velemajstorski. Na trećem mjestu u knjizi je Mladen Župetić Keber. Radnik(ovac) i dinamovac. Tu je i Branko Godinić Jagoda (nadimak mu je složio legendarni zagrebaš Pero Močibob) iz Odre. Jagoda u tada sjajnom NK Zagrebu i kasnije Radniku. Nije se u Davorovoj knjizi moga zaobići ni plavokosi dečko iz Mraclina Vjekoslav Kovačić Kova, dinamovac po dresu i srcu. Logično, Kova je bio i ostao vezan i za NK Mraclin.

Na 37. stranici “Legendi” je Željko Plepelić Beli. Davor je napisao: “potezi koji se pamti”. Čarobnjak i golgeter prije Messija. Ovo vrijedi za mnoge koji su ga dobro poznavali i cijenili. Stroj za golove bio je i Nikola Cvetnić Đekson iz Mraclina. Isto vrijedi i za “mister gol” Josipa Ledera Kvaku. Ivan Graber Bojs imao je drugačije radno mjesto spram Kvake. Otraga neprelazan ali po potrebi nakon prekida i naprijed u nebeskom skoku.

Što kazati o Stjepanu Mesariću Čapi? Nema ga više među nama a kao da je predosjećao autor knjige prerani odlazak napisavši ispod imena i prezimena “legenda koja traje”. I traje kod nas starijih koji još nekako trajemo. Vlado Mihalj Škija je čudo iz Velike Mlake, i centarfor i centarhalf! Autor knjige je zaista pažljivo birao i nije nigdje pogriješio pa ni kad je za Vladu Mirenića naveo “stup obrane”. A što je Željko Košković Kole? Veliki zaljubljenik u Radnik, strijelac s desnog boka, neustrašiv kao igrač i kasnije trener. Maratonac s dušom je Vlado Benšak Beni. Zašto danas u Turopolju nema takvi igrači? Štuban je za Vladu Lutera napisao “golgeter s osjećajem”, a autor Davor je ekspert za nogomet i svaka mu je na mjestu.

Među legendama je i Silvo Kranjac Šime, beskompromisni Dalmatinac u Turopolju. Sjajan čovjek i uvijek gospodin. Ivica Mikulčić Mika je za svoju generaciju nekako bio intelektualac, odličan nogometaš i kasnije takav prvoligaški sudac. Za Željka Radočaja Spidera autor “Legendi” je naveo: posljednji romantičar. Iz Kurilovca. Među odabranima je u knjizi i Josip Jančić Babriga, libero i šef obrane, te Ivan Kučiš Blohin, Juraj Radočaj Leks, Željo Mrakovčić Čefok golman iz Vukovina, Stjepan Rogina Das, Zlatko Čunčić Čelik, Josip Palorec Rolek i Josip Rožić Skela. U skici za portret spomenuti su Željko Domitrović Beli, Krešimir Marušić Keko, Dubravko Hrkovac Hrki i Branko Sambolić Samba. I na kraju, minulih 20 ljeta Davor Štuban i suradnici nisu mirovali. U finišu je nova knjiga, bolje reći leksikon. Obrađeno je, koliko znamo, blizu tisuću sportaša našeg podneblja! Da se nije dogodilo ovo što nam se dogodilo, prezentacija je trebala biti oko Uskrsa. Ovako, to će se vjerojatno prolongirati za neka ljepša vremena.

Nastavi čitati

Reporter 391 - 12.03.2020.

Facebook

Izdvojeno