Sport

Velike težine njegov su život

Nakon što je osvojio europsku titulu, uspješan niz nastavio je nastupima na Balkan Open-u i državnim prvenstvima

Objavljeno

prije 6 godina

15. ožujka 2020.

Objavio/la

Anes Šuvalić

Posjet teretani ili po novom finess studiju postao je dio životnog stila pripadnika Y generacije, odnosno milenijalaca i onih mlađih. Svijest o važnosti vježbanja i zdrave prehrane sve se više stavlja u fokus. Nakon ere fitness sprava ponovno se vratio trend vježbanja sa slobodnim utezima. Čak i među rekreativnim vježbačima vježbe poput mrtvog dizanja, potisak s klupe i čučanj sa šipkom sve su popularnije. Te tri vježbe čine powerlifting, sport koji se počeo razvijati sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U Velikoj Gorici 2014. godine ovu priču pokrenuo je Ivan Bura kad je i osnovan Powerlifting klub Spiritus Fortis.

– U to vrijeme kretao sam se u krugu ljudi koji su pokrenuli priču o powerliftingu u Hrvatskoj. Kada sam otvarao teretanu, odmah smo osnovali i powerlifting klub. Želja mi je bila da i Velika Gorica postane jedan od centara ovog sporta u našoj zemlji te da imamo ozbiljne natjecatelje – rekao nam je Ivan.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Njemu ni težina od 205 kilograma na ‘benchu’ ne predstavlja neki problem

Nije trebalo dugo čekati da Turopolje i Velika Gorica dobiju kvalitetne predstavnike u ovom sve brže rastućem sportu. Ni manje ni više dobili smo je europskog prvaka. Marko Huzjak 2016. godine na Prvenstvu Europe u Zadru osvojio je prvo mjesto u potisku s klupe podigavši 190 kilograma te prvo mjestu u ukupnom poretku. Niz je zatim nastavio odličnim nastupima na Balkan Open-u i državnim prvenstvima.

– Moja najjača disciplina oduvijek je bila potisak s klupe i on je jedan od razloga zbog čega sam se počeo baviti powerliftingom. Službeni rekord mi je 192,5 kilograma, a na treningu sam uspio podignuti 205 kilograma – otkrio nam je Marko.

Mora se priznati da ovaj podatak zvuči impresivno ako se uzme u obzir da je Huzjak težak oko 93 kilograma.

– Kad sam počeo trenirati powerlifting natjecao sam se u kategoriji 83 kilograma i dizao sam 155 kilograma na benchu – dodao je.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Državni je rekorder, ima 66 kilograma i diže više od 200 kilograma

No, nije Huzjak jedini turopoljski šampion u powerliftingu. Nakon samo godine i pol treniranja Karlu Radočaju pošlo je za rukom da postavi državni rekord u mrtvom dizanju i ukupnom poretku za juniore do 66 kilograma.

– U Zagrebu sam dignuo 201 kilogram, a jučer sam na treningu to podigao na 202,5 kilograma. Nitko mi ne vjeruje da toliko dižem, s obzirom na moju konstituciju. Snagom volje može se puno toga preskočiti. U proteklih godinu i pol nisam propustio niti jedan trening – ispričao nam je Karlo.

Pitali smo naše sugovornike što ih motivira. Ovaj sport ne spada u kategoriju onih od kojih se može živjeti i njima se profesionalno baviti.

– Motiviraju me rekordi. Ja sam u ovom trenutku državni rekorder u svojoj kategoriji. Svako novo dizanje i ukupni zbroj bodova tjeraju me naprijed. Kad dižem te velike težine u glavi mi je samo da to tehnički dobro odradim, a za to je važno biti discipliniran i dobro koncentriran. Svaki udah i izdah su bitni – naglasio je Karlo.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Adrenalin je naš najveći saveznik

Dizanje težina višestruko većih od vlastite težine velik su napor kako na mišiće tako i na živčani sustav. Snaga volje ponekad je presudni faktor u dolasku do cilja.

– Na natjecanjima uvijek možemo računati na jednog saveznika, adrenalin. Težina tada prestaje biti zastrašujuća. S vremenom se i tijelo navikne na te kilaže – objasnio je Marko.

Zanimalo nas je i ostavljali sve to tragove na zdravlju powerliftera i koliko su česte ozljede u ovom sportu. Odgovor nas je više nego iznenadio.

– Ima ih puno manje nego u nekim drugim, kontaktnim sportovima, poput nogometa ili rukometa. Ovdje su najčešće ozlijede zglobova, koljena, ramena i laktova. Ako me zdravlje posluži bavit ću se ovime cijeli život. Zato treniram pametno, kako bi se što duže mogao natjecati – dodao je.

S njime se slaže i naš stari znanac Josip Kos Conan.

– Mnogi se čude kolike težine dižem, a nisam se do sada ozbiljnije ozlijedio. Važna je dobra priprema. Morate se dobro zagrijati i krenuti ‘topli’ u trening. Kod početnika je vrlo važno da usvoje pravilnu tehniku izvođenja, a tek onda kreće ‘igra’ s težinama. Kao i zagrijavanje, važno je i istezanje poslije treninga, a na kraju kvalitetna prehrana – istaknuo je Josip.

Ovaj zaljubljenik tjelovježbu krenuo je kao powerlifter, a zatim se ‘prešaltao’ na boks, da bi se potom vratio utezima. Kako kaže, sada trenira olimpijsko dizanje utega.

– Boks je bio više jedan izlet, ali utezi su moja najveća ljubav. Zadnja tri mjeseca prešao sam na olimpijsko dizanje utega. Sport je sličan powerliftingu, ali je puno zahtjevniji i teži. Izvode se trzaji, nabačaji i izbačaji. Starija garda zasigurno se sjeća Nikolaja Pešalova – otkrio nam je Josip i dodao je kako je jedva čeka da se vrijeme proljepša pa da krene sezona vježbanja na otvorenom.

– Fali mi street workout i vježbanje u Parku dr. Franje Tuđmana. Obožavam izvoditi vježbe s vlastitom težinom i tu se može razviti velika snaga.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Jedan od najboljih europskih juniora ima 66 kilograma i diže 250 kilograma na mrtvom dizanju

I dok se Conan priprema za ljeto, Marko i Karlo pripremaju se za Državno prvenstvo u powerliftingu i bench pressu koje će se 14. i 15. ožujka održati u Zadru.

– Uhvatili ste nas u završnim pripremama za državno prvenstvo. Dobro sam se pripremio i očekujem dobre rezultate. Nakon toga razmišljam o nastupu na nekom svjetskom ili europskom natjecanju. Hoće li to biti ove ili iduće godine, ovisi o tome kakve ću rezultate ostvariti na državnom prvenstvu i koliko će mi faliti do težina koje jamče dobar rezultat na nekom velikom natjecanju. Nakon toga, trener i ja ćemo odlučiti što dalje – kaže Marko.

– Forma mi je na vrhuncu i spreman sam za natjecanje. Ovaj tjedan digao sam 135 kilograma na čučnju, 202,5 kilograma na mrtvom dizanju i 100 kilograma na potisku s klupice. Sanjam da nastupim na europskom prvenstvu, bez obzira na rezultat, volio bih da upoznam tu ekipu. Jedan od najboljih europskih juniora ima 66 kilograma kao i ja, a diže na mrtvom dizanju 250 kilograma – ispričao nam je Karlo.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Od ovog sporta u Hrvatskoj se ne može živjeti, pogotovo od nagradnih fondova na natjecanjima.
– U ovom sportu jedino se može živjeti jedino od sponzorskih ugovora i ‘ online coachinga’. Zadnjih par godina usporedo s rastom interesa javnosti za powerlifting, sve je više i YouTube kanala s raznoraznim tutorijalima, poprilično kvalitetnog sadržaja iz kojih se dosta toga može naučiti.

Sport

Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!

Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića

Objavljeno

prije 1 sat

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Pobjednički niz košarkaša Gorice nastavljen je i u Đakovu! Na izuzetno vrućem i neugodnom gostovanju, gdje se ove sezone već poskliznulo Škrljevo, naši su košarkaši potvrdili uzlaznu rezultatsku putanju, ostvarivši četvrtu uzastopnu pobjedu, kojom su došli do trećeg mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Na isteku četrdeset minuta semafor je pokazao 88-74 u korist naše momčadi.

Izuzev nekoliko početnih vodstava domaće momčadi, ostatak susreta rezultatska prednost bila je na goričkoj strani. Nakon prve četvrtine imao je sastav trenera Miljkovića šest poena viška (24-18), da bi na odmor otišli s lijepih +13 (45-32).

U nastavak susreta domaći igrači ulaze agresivnije, no bez previše učinka, jer nakon dvije minute igre po drugi puta je +16 (52-36) za Goricu. Mala dekoncentracija u posljednjim trenucima treće četvrtine, kad domaći igrač Hajduković sa zvukom sirene pogađa tricu za -8 (60-52), donijela je Đakovčanima slamku spasa, koju su objeručke prihvatili te s tri uzastopne trice bivšeg igrača Gorice Ivana Oštrića dolaze na samo minus četiri (65-61). Nešto kasnije Oštrić i Šustić smanjuju u dva navrata na samo minus dva, i to šest i pol minuta prije kraja.

Probudila se u tim trenucima i publika, koju je najprije tricom za 71-66 utišao Niko Rimac, a nakon toga je uslijedila serija 14-4 goričkih košarkaša igrača, kojom su na dvije minute prije kraja došli do novih plus 15 (85-70) i time riješili pitanje pobjednika.

– Dobra utakmica moje momčadi, na čemu čestitam igračima. Vodili smo cijelo vrijeme, bili smo kompletniji, držali smo se dogovora, a znali smo da imamo i prednost u visini, što smo maksimalno iskoristili – kazao je nakon susreta trener Gorice Damir Miljković.

Sa 26 poena najučinkovitiji igrač Gorice bio je Niko Rimac, Filip Kalajžić je uz 21 poen imao i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je i Borna Dramalija, koji je ubacio 14 poena. Kod Đakova po 18 poena Ivana Oštrića i Blaža Vojedilova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’

Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom

Objavljeno

prije 2 sata

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.

– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.

Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.

– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.

Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.

Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.

– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.

Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.

– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:

– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!

Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!

Nastavite čitati

Sport

Istra je opet u gradu: ‘Morat ćemo biti na najvišem mogućem nivou…’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 18.15 sati na svom travnjaku dočekuju Istru 1961, koja je nedavno loše prošla u obližnjem Kurilovcu. Kakav će taj travnjak biti tek ćemo vidjeti, budući da grijanje terena zasad nije u funkciji

Objavljeno

prije 2 sata

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Punih 16 dana od posljednje prvenstvene utakmice, od domaćeg remija s Vukovarom (1-1) u jednoj ludoj utakmici, nogometaši Gorice na svom će stadionu dočekati Istru 1961. Bilo je dovoljno vremena za pripremiti se, analizirati Istru i postaviti zahtjeve koji bi trebali voditi do uspjeha, a upravo se recentnim uspjesima svojih igrača trener Mario Carević poželio posvetiti na početku najave sudara s Puljanima.

– Ovim putem bih čestitao na vrhunskim rezultatima i selekcijama U-19 i U-21, i našem Vrzi i Kavi. Vrza je bio učinkovit u nekim utakmicama, Kava je dobio neke minute, ali jako je bitno da su dio tih reprezentacija koje stvaraju vrhunske rezultate – rekao je uvodno Carević misleći, naravno, na Luku Vrzića i Antu Kavelja.

Njih dvojica, jasno, nisu sudjelovali u najvećem dijelu klupskog trenažnog procesa tijekom reprezentativne stanke, ali svi ostali vrijedno su radili.

– Odigrali smo tu prijateljsku utakmicu u Kopru, neki igrači bili su odsutni, neki su imali lakše ozljede, ali sad smo manje-više svi na okupu i treniramo stvarno dobro. U pozitivnom smo nizu i jedva čekamo utakmicu u nedjelju – ističe Carević.

Pitanje je u kakvom će sastavu istrčati Gorica, tko će sve biti spreman, ali alibija nema niti ih trener traži.

– Imamo neke upitnike, vidjet ćemo još uoči same utakmice hoće li svi biti spremni, no imamo dobru grupu, imamo polivalentne igrače, koji mogu odigrati i na nekim drugim pozicijama, tako da nećemo plakati – kaže trener Gorice.

Istra je u Turopolju, sudeći po statistici, rado viđen gosti. Samo dvaput Puljani su odnosili puni plijen iz Velike Gorice, u kojoj su gostovali 14 puta. Međutim, naravno da statistika neće igrati, da je ovo potpuno nova priča.

– Istra je u dobrom rezultatskom nizu, igraju stvarno dobar nogomet, čvrsti su i pragmatični, dobri u tranziciji, čak i odlični… Međutim, mislim da moji momci mogu tome parirati. Ako budemo na svojoj razini, a ja ne sumnjam da ćemo biti, vjerujem da možemo doći do pobjede – rekao je Carević i dodao:

– U pripremi utakmice i analizi, kroz cijeli tjedan, govorili smo o detaljima na koje treba obratiti pozornost, no ključno je da mi budemo pravi. Isključivo sam fokusiran na svoju momčad, koliko god imam puno poštovanje prema Istri, koja je u dobrom nizu i igra dobro. Pobijedili su Dinamo doma prije stanke i jasno je da ćemo morati uložiti maksimalan trud i biti na najvećem mogućem nivou da uzmemo bodove.

Uz odnose snaga između dvaju protivnika, bit će ovoga puta zanimljivo vidjeti i kako će se ponašati novi travnjak našega stadiona. Iz tehničkih razloga grijanje travnjaka zasad i dalje nije u funkciji, pa je mnogobrojno društvo iz kluba subotu i najveći dio nedjelje provelo uklanjajući snijeg s igrališta. Ogroman je to posao, koliko god bi se čovjek na prvu možda i prevario… Naime, samo peterac ima više od stotinu kvadrata, šesnaesterac se proteže na više od 600 kvadrata, pa sve to puta dva, pa kad to sve očistiš, i dalje nisi napravio ništa! Tek nakon toga ide se na čišćenje ostatka igrališta, koje ukupno ima više od sedam tisuća kvadrata.

U prijevodu, bilo bi sjajno da se cijevi ispod igrališta što prije budu stave u pogon… Zasad idemo po starom.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu u Velikoj Gorici

Objavljeno

prije 4 sata

23. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Svjetsko prvenstvo i Svjetski kup u akrobatskom rock’n’rollu otvoreno je kvalifikacijskim nastupima jučer (subota, 22.11.2025., početak u 10 sati), a finalna natjecanja u pojedinim kategorijama započela su u 18 sati u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.