Na prvu je zvučalo neobično, nepoznato, nije bilo baš potpuno jasno što je to pripremio Gorički klub mladih, ali nakon prve večeri Žive knjižnice sve je jasno. Ta priča je – ludilo! Riječ je o projektu GKM-a koji je oduševio sve one koji su prepoznali o čemu se tu radi i došli u prostorije Turističke zajednice.

– Ideja se rodila nakon što smo na internetu vidjeli da to u svijetu jako dobro prolazi. Izvorni naziv je ‘Human library’, a ideja je da okupimo ‘knjige’ u živom obliku, ljude sa zanimljivim životnim pričama, koje sudionici eventa ‘posude’. Točnije, sjednu s njima za stol i razgovaraju. Organizirali smo ovo povodom Međunarodnog dana tolerancije, a ja se nadam da će postati i tradicija – objasnila nam je Lucija Lamešić iz Goričkog kluba mladih.

Konkretno, koncept je izgledao ovako… Postavljena su četiri stola, za jednim su sjedila tri nogometaša HNK Gorice – Goričanin Matija Dvorneković, Poljak Lukasz Zwolinski i Gruzijac Gigi Mchedlishvili – za drugim Mile Mrvalj, čovjek s višegodišnjim iskustvom života u beskućništvu, za trećim Zamira Djumashalieva, Kirgistanka s goričkom adresom, a za četvrtim naša poznata humanitarka Dalija Zubek. Posjetitelji sjednu za stol koji odaberu i imaju 15 minuta za razgovor sa sugovornicima. Odnosno, za živim knjigama. Kad 15 minuta prođe, prelazi se na sljedeći stol, a žive knjige ispočetka pričaju svoju životnu priču. I tako četiri puta, što je hodajućim knjigama možda bilo malo naporno, ali posjetiteljima je bilo, spomenuli smo već, ludilo.

– Ja sam iz poljskoga grada Sczeczina i Gorica je prvi inozemni klub i grad u mojoj karijeri… Mislim, ne u karijeri, jer karijere imaju Ronaldo i Messi, ovo moje je, rekao bih, nogometna avantura – govorio je skromni Zwolinski sa smiješkom, da bi nakon njega suigrač Mchedlishvili ispričao o životu u gruzijskoj metropoli Tbilisiju, a Dvorenković o svojim iskustvima iz Albanije, Rusije, s Islanda…

Nakon 15 minuta nogometa, prebaciš se s nogometa na život jedne Kirgistanke u našem gradu, doznaš kako je naučila hrvatski, kako je promijenila vjeru, pa nakon još četvrt sata doznaš kako je to posvetiti život humanitarnom radu, pa onda za kraj čuješ iz prve ruke i kakav je osjećaj ostati bez doma.

– Najgore što se dogodi svakom čovjeku koji propadne je to što te svi ostave, odreknu te se, zaborave… Iskreno, ne znam nijednog beskućnika kojeg žena nije ostavila nakon što je propao – kazao je Mile Mrvalj iz udruge Fajter, koja se bavi pomaganjem beskućnicima.

– Nitko ne propadne preko noći, uvijek to ide postepeno, a kad shvatiš da si došao do ruba, osjećaš samo prazninu. I ništa više. Mučan je to život, spavaš uvijek s jednim okom otvorenim, u tom svijetu bude i tučnjava, i ubojstava, a posebna priča je život u kontejnerima. Skupljaš boce da bi preživio, ali često tu naletiš na sve drugo osim boca. Otvoriš vreću smeća pa ispadnu crkotine životinja, ljudski izmet, ostataci inzulina… A da ne pričam o štakorima, o nedostatku osobne higijene…. A opet, najvažnije u tome svemu je da, kad upadneš u živo blato, napraviš sve da se iz njega izbaviš. I da se ne prepuštaš, ne odustaješ od života – pričao je svoju potresnu priču Mrvalj.

I na kraju, kad sve završi, nakon nešto više od sat vremena, dođe ti žao što je gotovo. I jedva čekaš neku novu priliku da pročitaš žive knjige i doznaš njihove priče.

– Kažem, nadam se da ćemo nastaviti s ovim, sve dok nam ne ponestane životnih priča – kaže Lucija Lamešić, pa se već sljedeće sekunde složi da toga nikad ne može faliti.

Svaki čovjek nosi neku svoju priču, potencijalno vrlo zanimljivu i vrijednu pažnje, iz koje se može i štošta naučiti. Sve u svemu, ako nismo već spomenuli, ludilo od projekta… Čekamo novu rundu.

Prva međunarodna konferencija o zelenim knjižnicama ”Let’s Go Green!” u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Radne grupe za zelene knjižnice Hrvatskog knjižničarskog društva održana je od 8. do 10. studenog. Konferencija je održana u sklopu projekta Zelena knjižnica za zelenu Hrvatsku, koji je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pokrenula 2016. godine s ciljem izobrazbe svojih korisnika, osobito studenata, te podizanja svijesti i među širom javnošću o važnosti zaštite i očuvanja prirodnih bogatstava Hrvatske kao bitnog čimbenika nacionalne kulturne baštine.

Izlagači i sudionici iz više od 20 zemalja svijeta razmijenili su iskustva i primjere dobre prakse s obzirom na ulogu knjižnica u promicanju pitanja koja se tiču održivog razvoja i s njima povezanih rješenja. Održane su tri izložbe i završnica literarnog natječaja Zelena priča za zeleni planet. Upravo u primjerima dobre prakse sudjelovale su tri školske knjižničarke iz Zagrebačke županije: Goranka Braim Vlahović (OŠ Jurja Habdelića), Jelena Šaban (OŠ Novo Čiče) i Sanja Šušnjar Raić (OŠ Klinča Sela).

Knjižničarka Braim Vlahović je na Konferenciji sudjelovala s izlaganjem Održivi razvoj i školske knjižnice (Sustainable Development and School Libraries). O tome je, između ostalog, kazala: ”Budući da smo od 77 sudionika jedino nas tri bile školske knjižničarke na ovom skupu, trudile smo se ostale upoznati s činjenicom da svaka škola u Hrvatskoj ima školsku knjižnicu u kojoj radi stručni suradnik – informacijski stručnjak, koji ima višestruku posredničku ulogu: posreduje između izvora informacija i korisnika, između učenika i učitelja, između škole i lokalne zajednice, a školski su knjižničari i višestruko umreženi u strukovne udruge.”

”Prikazale smo koje kompetencije za održivi razvoj treba početi razvijati što ranije: učiti kako učiti, učiti kako primijeniti naučeno i surađivati, kako razviti osobne potencijale i kreativnost i učiti živjeti u zajednici, prihvaćati različitosti i na koji način to radimo u našim školama kroz program knjižnično-informacijske pismenosti, različite aktivnosti, radionice, projekte” – kazala je još knjižničarka Braim Vlahović. Na kraju je dodala završnu impresiju s Konferencije: ”Sudjelovanje na ovom skupu za nas je bilo iznimno iskustvo, kroz ovakva stručna usavršavanja povezujemo se s kolegama, razmjenjujemo ideje i započinjemo suradnju na nekim drugim ili sličnim projektima, a sudeći po broju razmijenjenih kontakata, do neke nove suradnje će sigurno i doći.”

Galerija fotografija

Srednja strukovna škola Velika Gorica organizirala je danas po sedmi put obilježavanje Međunarodnog dana srednjoškolaca (17. studenog) prigodnom priredbom u holu Srednjoškolskog centra. Program priredbe (zajednički su ga pripremili učenici i nastavnici) ispunile su recitacije na hrvatskom i engleskom jeziku, nastup školskog benda i odlična revija frizura popraćena pedikerskim bravurama. Maturanti Strukovne škole nagradili su po razredima najmaturante u kategorijama: najbolji u struci i najbolji prijatelj (učenici su sami birali najučenike u osam završnih razreda).

Međunarodni dan srednjoškolaca obilježava se u spomen na praške studente i srednjoškolce, koji su zbog mirnog prosvjeda protiv nacističke okupacije svoje zemlje, održanog 17. studenog 1939., strijeljani bez suđenja. Ovaj dan je povezan s Deklaracijom o pravima srednjoškolaca.

Galerija fotografija