Povežite se s nama

Vijesti

Već gotovo četiri desetljeća tu je za Goričane

Nekada je biciklom prelazila i 30 kilometara kako bi došla do ljudi kojima je potrebna pomoć

Objavljeno

na

Prema procjenama u Hrvatskoj danas nedostaje oko 12 tisuća medicinskih sestara. One su te koje su možda i najbliže pacijentima te podnose najveći teret u našem sustavu javnog zdravstva. U manjim sredinama njihova uloga još je važnija, one poznaju gotov sve stanovnike i odnosi među njima jako su prisni. Jadranka Krvarić pet godina radila je kao patronažna sestra u Črnkovcu. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Jadranka nije imala službeno vozilo, njezino vozilo bio je bicikl. Dnevno je na njemu prelazila 25 do 30 kilometara.

– Patronaža danas nije omiljena među kolegicama. Na nju se gleda kao na svojevrsnu degradaciju. Ja sam tada bila sretna da radim. U to vrijeme sam se i rastala. Sin mi je tada bio mali. Morala sam nam osigurati egzistenciju. Automobila službenog nije bilo, niti sam imala svoj automobil pa sam lijepo sjela na bicikl i na posao. Po ljeti vruće, po zimi hladno. Meni je taj posao bio jako lijep. Upoznate ljude i dužite se s njima. Dođete u kuću izmjerite tlak, popričate s ljudima, date im poneki savjet. Ljudi su vas tada uvažavali – rekla nam je sestra Jadranka.

Foto: privatni album

Smatra kako se ozračje u društvu promijenilo prema zdravstvenoj struci. Ljudi su se više okrenuli Google-u i medijima, a sve manje traže mišljenje svojih liječnika. Pacijenti često dovode u pitanje njihovu stručnost.

– Danas ljudi misle da sve znaju. Svoje znanje temelje na informacijama pročitanima na internetu. Danas je recimo cijepljenje djece postala tabu tema. Tijekom svoje karijere nisam imala niti jedno loše iskustvo s cijepljenjem djece. Mi smo nekad svu djecu cijepili i procijepljenost je bila vrlo dobra – objasnila je sestra.

Jadranka se u zdravstvu našla sasvim slučajno. Naime, namjeravala je postati trgovac ili cvjećar. Igrom sudbine postala je medicinska sestra.

Foto: privatni album

– Bilo je to vrijeme upisa u srednje škole. Krenula sam upisati trgovačku školu, kad sam na autobusnoj stanici srela prijateljicu. Rekla sam joj kako želim ići za trgovca, a ona me nagovorila da upišem srednju medicinsku školu. Nije mi žao što sam izabrala ovu profesiju. Tada nije bilo posla kao danas i teško je bilo dobiti posao u bolnici. Jedna moja prijateljica radila je u Domu zdravlja u Velikoj Gorici i obavijestila me kako primaju sestre u hitnu pomoć. Svaki drugi dan radila sam smjenu od 12 sati, što je bilo jako naporno uz malo dijete kod kuće – objasnila nam je Jadranka.

Početkom Domovinskog rata u Velikoj Gorici nalazila se ratna bolnica. Od kolovoza 1991. do  veljače 1992. godine u njoj je radila i Jadranka. U bolnici su dovoženi ranjenici sa sisačkog i glinskog područja, a u njoj se obavljale operacije i liječili ranjenici.

– Ponekad mi bude teško kad se sjetim tih mladića. Većinom su to bili dečki između 20 i 25 godina, bilo je nešto i starijih muškaraca. Većinom su to bile prostrjelne rane, a najgore su bile rane od gelera. Bio je to veliki stres za sve nas, ali smo morali biti jaki i uspjeli smo u tome. Teško je bilo ostati ravnodušan na njihov osjećaj za našu domovinu. Ti mladi ljudi riskirali su svoje živote za našu slobodu – otkrila nam je medicinska sestra.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

Nakon iskustva u ratnoj bolnici, Jadranka je počela raditi kao sestra u zubnoj ambulanti u Črnkovcu. No, baš kad se činilo da je sve sjelo na svoje mjesto u njezinom životu, pogodila ju je velika tragedija. U prometnoj nesreći izgubila je 21-godišnjeg sina jedinca. Cijeli svijet joj se u jednom danu srušio. Pala je u tešku depresiju. Pred njom je bila možda najteža životna borba. Kako nastaviti živjeti nakon takve tragedije. U tim trenutcima nije joj bilo lako.

– Borba je život i život je borba, ako se pustite začas odete. Teško mi je bilo vratiti se i raditi s ljudima. No, kad sam došla u ambulantu i vidjela ljude kojima je bilo stalo do mene, sebi sam rekla moram početi raditi. Na sprovod je došlo preko dvije i pol tisuće ljudi. Nema kuće iz koje netko nije došao. Shvatila sam to kao podršku i poštovanje ljudi te odlučila im to vratiti tako što ću biti uz njih i pomoći im kako god mogu. Ljudi često dođu kod stomatologa dođu u strahu  i jako je važno smanjiti njihovu nelagodu. Ponekad ih držim i za ruku, jer im je lakše kad sam ja uz njih. Rad i razgovor s ljudima jako mi je pomogao u borbi s depresijom. Najgore je kad se čovjek zatvori u sebe. Nitko vam ne može pomoći, ako vi ne želite sami pomoći sebi. Odlučila i sam pokušati smanjiti količinu lijekova koje pijem kao terapiju, ali to nije baš lako. Iako mi ti lijekovi pomažu, ne želim biti ovisna o njima. Tijelo se naviknulo i traži lijekove, a ja taj problem rješavam tako da čitam, vozim bicikl, planinarim, šetam psa ili sjednem s prijateljicom na kavu – povjerila nam se sugovornica.

Foto: privatni album

Jadranku uz Dom zdravlja u Črnkovcu vežu lijepa sjećanja. Kada je tamo počela raditi 1985. godine ordinacije su se grijale kaminom i pećima na drva, nije bilo centralnog grijanja, ali je zato je bilo zajedništva napretek.

– Tada tu nije bilo trgovina, doručkovali smo svi zajedno. Svatko je nešto donio od kuće. Pokrenuli smo i kasu uzajamne pomoći. Tu su se rodila cjeloživotna prijateljstva. Moja kolegica, koja je sada u mirovini, i ja radile smo 34 godine zajedno i niti jednom se nismo posvađale. Svi smo bili kako jedna velika obitelj. Danas su uvjeti rada puno bolji nego prije, ali je teže raditi s ljudima. Ljudi više nisu što su bili – ispričala nam je sestra.

 

Vijesti

Interaktivne lektire goričkih gimnazijalaca u borbi za top 5! Evo kako ih možete podržati

Glasanje je otvoreno do 28. studenoga.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Dom J/pexels.com

Učenici Gimnazije Velika Gorica ušli su među najbolje u prvom zadatku projekta “Lektira na mreži”, u kojem su izrađivali interaktivne putopisne karte temeljene na lektirama. Glasovanje za njihove radove otvoreno je do 28. studenoga 2025. u 12 sati.

Riječ je o zadatku “Putopisna lektira – od teksta do digitalne mape”, u kojem su učenici uz pomoć Google Eartha pratili autora, djelo ili lika te gradili digitalnu rutu inspiriranu odabranom lektirom. Karte su mogli obogatiti i fotografijama generiranima umjetnom inteligencijom, a izbor je bio ograničen na četiri književna naslova: Camao A. G. Matoša, Tena J. Kozarca, Stranac A. Camusa i Kabanica N. V. Gogolja.

Nakon prvog kruga vrednovanja mentora, četiri rada učenika velikogoričke gimnazije ušla su među najbolje i natječu se za ulazak u top 5 u sljedećoj fazi procjene. Ovo je popis imena odabarnih učenja kao i šifre pod kojima možete naći njihove radove:

  • Dora Dončić / Petra Varivoda, 3. a – LNM365042
  • Vanesa Buti, 3. d – LNM479503
  • Lucija Cindrić, 3. d – LNM638705
  • Ema Mihanović, 3. d – LNM287601

Glasovi čitatelja donijet će učenicima dodatne bodove u nastavku natjecanja, pa iz škole pozivaju sve zainteresirane da pogledaju radove i podrže favorite ovdje.

Nastavite čitati

Sport

Bravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!

Desetak sati prije utakmica sa Istrom 1961 travnjak našeg stadiona bio je prekriven snježnim pokrivačem, a već malo nakon podne vrijedna ga je ekipa dovela u izvrsno stanje. U akciju su krenuli svi koji su mogli…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je u subotu ujutro krenuo padati snijeg, pa kad je kasnije u subotu nastavio padati, a sve to događalo se dan prije dolaska Istre 1961 na Gradski stadion, prva pomisao mnogima je bila: “Ok, sad ćemo vidjeti kako radi to novo grijanje terena!” Međutim, s obzirom da i dalje nisu osigurani svi uvjeti da grijanje terena krene u pogon, preostalo je jedino pouzdati se u “old school” način rješavanja snijega – lopate u ruke!

Situacija je bila takva da se treba organizirati brzo, jer nije jednostavno očistiti više od sedam tisuća kvadrata snijega. I zato su u akciju pozvani svi koji su bili na raspolaganju!

Lopatu u ruke uzeo je tako i dojučerašnji predsjednik kluba Nenad Črnko, jednako kao i aktualni sportski direktor Boštjan Blažinčič te njegov prvi suradnik Luka Perić i tehnički direktor kluba Darko Blažinčić, a vlasnik kluba Ilija Karamatić pobrinuo se za čaj, koji se kuhao u dvije ogromne posude. Bio je tu i direktor Škole nogometa Slavko Perković, voditelj Škole Marko Radanić i gotovo svi treneri iz omladinskog pogona, ali i dvije momčadi: snijeg su čistili juniori 1 i juniori 2, i oni su dijelili dobro i zlo zajedno sa svima nabrojenima, kao i sa ostalim zaposlenicima kluba, ali i ljudima iz Ustanove.

Iako, nije tu bilo zla, vladalo je samo dobro. Klupski zaposlenik Filip Pazman s razglasa je puštao domoljubne pjesme, koje su se miješale s klupskim hitovima, a u svemu tome uživali su i – navijači! Neizostavni Bobi, naravno, ovo nije propustio, ali nije bio i jedini, jer uključilo se još nekoliko njegovih kolega s tribina. Ukupno je tu bilo nešto više od 50 ljudi, odreda mali heroji ove nogometne nedjelje…

– Malo iza devet sati počeli smo se skupljati na stadionu, prvo smo teren podijelili na četiri dijela, dali svakome njegova zaduženja i krenuli na posao. Snijeg smo prvo skupljali na cerade, pa ih izvlačili van, da bi ga na kraju Mario iz Ustanove ralicom odgurao dalje od ruba. Sve skupa ispalo je jako lijepo, baš pravo zajedništvo, dobro druženje, a mislim da smo i napravili dobar posao – zadovoljan je Slavko Perković, za kojeg kažu da je prvi stigao na snijegom prekriveni teren.

Sve skupa bilo je gotovo oko 12.20 sati, preostalo je nakon toga još samo popiti malo toplog čaja, dobro se ugrijati pa krenuti na odmor. Već od 18.15 sati, naime, kreće utakmica protiv Istre, koja će se igrati u gotovo idealnim uvjetima. Svaka čast svima, ovo je događaj za svaku pohvalu!

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Održan III. Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata

Objavljeno

na

Objavio/la

Povodom blagdana Sv. Cecilije održan je III. Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata u Crkvi bl. Alojzija Stepinca, jučer (subota, 22.11.2025., početak u 18:30 sati).

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogorièko-odranskog dekanata. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sudjelovalo je šest zborova (ovim redom): 1. Župni zbor ”Stepinac” župe bl. Alojzija Stepinca Velika Gorica (22 člana, zborom dirigira i zbor vodi Irena Markulin, korepetitorica je Andreja Markulin), 2. Župni zbor Barka župe sv. Barbare Velika Mlaka (Dirigentica/voditeljica je Lucija Guščić, korepetitorica je Josipa Kurilovčan), 3. Župni zbor župe sv. Martina Šćitarjevo (25 članova, predstavilo se 16), 4. Župni zbor župe Sv. Petra i Pavla Velika Gorica (14 članova, dirigentica/voditeljica Snježana Špehar), 5. Župni zbor župe Sv. Tri kralja, Donja Lomnica (16 članova), 6. Župni zbor župe Navještenja Blažene Djevice Marije Velika Gorica (30 članova, dirigent/voditelj Dražen Kurilovčan, korepetitorica Zrnika Cvetković).

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izvedeno je 12 skladbi, svaki zbor po dvije. Završnu riječ pozdrava i zahvale svim sudionicima, prije Svete Mise, uputio je župnik vlč. Luka Brešić.

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Voditeljica programa bila je Tina Karlović Papak.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!

Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića

Objavljeno

na

Pobjednički niz košarkaša Gorice nastavljen je i u Đakovu! Na izuzetno vrućem i neugodnom gostovanju, gdje se ove sezone već poskliznulo Škrljevo, naši su košarkaši potvrdili uzlaznu rezultatsku putanju, ostvarivši četvrtu uzastopnu pobjedu, kojom su došli do trećeg mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Na isteku četrdeset minuta semafor je pokazao 88-74 u korist naše momčadi.

Izuzev nekoliko početnih vodstava domaće momčadi, ostatak susreta rezultatska prednost bila je na goričkoj strani. Nakon prve četvrtine imao je sastav trenera Miljkovića šest poena viška (24-18), da bi na odmor otišli s lijepih +13 (45-32).

U nastavak susreta domaći igrači ulaze agresivnije, no bez previše učinka, jer nakon dvije minute igre po drugi puta je +16 (52-36) za Goricu. Mala dekoncentracija u posljednjim trenucima treće četvrtine, kad domaći igrač Hajduković sa zvukom sirene pogađa tricu za -8 (60-52), donijela je Đakovčanima slamku spasa, koju su objeručke prihvatili te s tri uzastopne trice bivšeg igrača Gorice Ivana Oštrića dolaze na samo minus četiri (65-61). Nešto kasnije Oštrić i Šustić smanjuju u dva navrata na samo minus dva, i to šest i pol minuta prije kraja.

Probudila se u tim trenucima i publika, koju je najprije tricom za 71-66 utišao Niko Rimac, a nakon toga je uslijedila serija 14-4 goričkih košarkaša igrača, kojom su na dvije minute prije kraja došli do novih plus 15 (85-70) i time riješili pitanje pobjednika.

– Dobra utakmica moje momčadi, na čemu čestitam igračima. Vodili smo cijelo vrijeme, bili smo kompletniji, držali smo se dogovora, a znali smo da imamo i prednost u visini, što smo maksimalno iskoristili – kazao je nakon susreta trener Gorice Damir Miljković.

Sa 26 poena najučinkovitiji igrač Gorice bio je Niko Rimac, Filip Kalajžić je uz 21 poen imao i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je i Borna Dramalija, koji je ubacio 14 poena. Kod Đakova po 18 poena Ivana Oštrića i Blaža Vojedilova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’

Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom

Objavljeno

na

Objavio/la

Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.

– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.

Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.

– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.

Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.

Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.

– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.

Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.

– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:

– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!

Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno