Prema procjenama u Hrvatskoj danas nedostaje oko 12 tisuća medicinskih sestara. One su te koje su možda i najbliže pacijentima te podnose najveći teret u našem sustavu javnog zdravstva. U manjim sredinama njihova uloga još je važnija, one poznaju gotov sve stanovnike i odnosi među njima jako su prisni. Jadranka Krvarić pet godina radila je kao patronažna sestra u Črnkovcu. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Jadranka nije imala službeno vozilo, njezino vozilo bio je bicikl. Dnevno je na njemu prelazila 25 do 30 kilometara.
– Patronaža danas nije omiljena među kolegicama. Na nju se gleda kao na svojevrsnu degradaciju. Ja sam tada bila sretna da radim. U to vrijeme sam se i rastala. Sin mi je tada bio mali. Morala sam nam osigurati egzistenciju. Automobila službenog nije bilo, niti sam imala svoj automobil pa sam lijepo sjela na bicikl i na posao. Po ljeti vruće, po zimi hladno. Meni je taj posao bio jako lijep. Upoznate ljude i dužite se s njima. Dođete u kuću izmjerite tlak, popričate s ljudima, date im poneki savjet. Ljudi su vas tada uvažavali – rekla nam je sestra Jadranka.
Foto: privatni album
Smatra kako se ozračje u društvu promijenilo prema zdravstvenoj struci. Ljudi su se više okrenuli Google-u i medijima, a sve manje traže mišljenje svojih liječnika. Pacijenti često dovode u pitanje njihovu stručnost.
– Danas ljudi misle da sve znaju. Svoje znanje temelje na informacijama pročitanima na internetu. Danas je recimo cijepljenje djece postala tabu tema. Tijekom svoje karijere nisam imala niti jedno loše iskustvo s cijepljenjem djece. Mi smo nekad svu djecu cijepili i procijepljenost je bila vrlo dobra – objasnila je sestra.
Jadranka se u zdravstvu našla sasvim slučajno. Naime, namjeravala je postati trgovac ili cvjećar. Igrom sudbine postala je medicinska sestra.
Foto: privatni album
– Bilo je to vrijeme upisa u srednje škole. Krenula sam upisati trgovačku školu, kad sam na autobusnoj stanici srela prijateljicu. Rekla sam joj kako želim ići za trgovca, a ona me nagovorila da upišem srednju medicinsku školu. Nije mi žao što sam izabrala ovu profesiju. Tada nije bilo posla kao danas i teško je bilo dobiti posao u bolnici. Jedna moja prijateljica radila je u Domu zdravlja u Velikoj Gorici i obavijestila me kako primaju sestre u hitnu pomoć. Svaki drugi dan radila sam smjenu od 12 sati, što je bilo jako naporno uz malo dijete kod kuće – objasnila nam je Jadranka.
Početkom Domovinskog rata u Velikoj Gorici nalazila se ratna bolnica. Od kolovoza 1991. do veljače 1992. godine u njoj je radila i Jadranka. U bolnici su dovoženi ranjenici sa sisačkog i glinskog područja, a u njoj se obavljale operacije i liječili ranjenici.
– Ponekad mi bude teško kad se sjetim tih mladića. Većinom su to bili dečki između 20 i 25 godina, bilo je nešto i starijih muškaraca. Većinom su to bile prostrjelne rane, a najgore su bile rane od gelera. Bio je to veliki stres za sve nas, ali smo morali biti jaki i uspjeli smo u tome. Teško je bilo ostati ravnodušan na njihov osjećaj za našu domovinu. Ti mladi ljudi riskirali su svoje živote za našu slobodu – otkrila nam je medicinska sestra.
Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr
Nakon iskustva u ratnoj bolnici, Jadranka je počela raditi kao sestra u zubnoj ambulanti u Črnkovcu. No, baš kad se činilo da je sve sjelo na svoje mjesto u njezinom životu, pogodila ju je velika tragedija. U prometnoj nesreći izgubila je 21-godišnjeg sina jedinca. Cijeli svijet joj se u jednom danu srušio. Pala je u tešku depresiju. Pred njom je bila možda najteža životna borba. Kako nastaviti živjeti nakon takve tragedije. U tim trenutcima nije joj bilo lako.
– Borba je život i život je borba, ako se pustite začas odete. Teško mi je bilo vratiti se i raditi s ljudima. No, kad sam došla u ambulantu i vidjela ljude kojima je bilo stalo do mene, sebi sam rekla moram početi raditi. Na sprovod je došlo preko dvije i pol tisuće ljudi. Nema kuće iz koje netko nije došao. Shvatila sam to kao podršku i poštovanje ljudi te odlučila im to vratiti tako što ću biti uz njih i pomoći im kako god mogu. Ljudi često dođu kod stomatologa dođu u strahu i jako je važno smanjiti njihovu nelagodu. Ponekad ih držim i za ruku, jer im je lakše kad sam ja uz njih. Rad i razgovor s ljudima jako mi je pomogao u borbi s depresijom. Najgore je kad se čovjek zatvori u sebe. Nitko vam ne može pomoći, ako vi ne želite sami pomoći sebi. Odlučila i sam pokušati smanjiti količinu lijekova koje pijem kao terapiju, ali to nije baš lako. Iako mi ti lijekovi pomažu, ne želim biti ovisna o njima. Tijelo se naviknulo i traži lijekove, a ja taj problem rješavam tako da čitam, vozim bicikl, planinarim, šetam psa ili sjednem s prijateljicom na kavu – povjerila nam se sugovornica.
Foto: privatni album
Jadranku uz Dom zdravlja u Črnkovcu vežu lijepa sjećanja. Kada je tamo počela raditi 1985. godine ordinacije su se grijale kaminom i pećima na drva, nije bilo centralnog grijanja, ali je zato je bilo zajedništva napretek.
– Tada tu nije bilo trgovina, doručkovali smo svi zajedno. Svatko je nešto donio od kuće. Pokrenuli smo i kasu uzajamne pomoći. Tu su se rodila cjeloživotna prijateljstva. Moja kolegica, koja je sada u mirovini, i ja radile smo 34 godine zajedno i niti jednom se nismo posvađale. Svi smo bili kako jedna velika obitelj. Danas su uvjeti rada puno bolji nego prije, ali je teže raditi s ljudima. Ljudi više nisu što su bili – ispričala nam je sestra.
Gorica dobra i – poražena! Bakrar u devetesetoj za nezasluženi posrtaj…
Nogometaši Gorice poraženi su 2-1 od Dinama na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bili i za nijansu bolja momčad. Nažalost po Goričane, Dinamo je iskoristio sve svoje (polu)prilike
Ohrabrena s dvije uzastopne pobjede, mirna zbog osiguravanja ostanka i motivirana eventualnom borbom za Europu, Gorica je na svom stadionu dočekala novoga prvaka. Dinamo je tjedan dana ranije proslavio novu titulu, trener Kovačević napravio je neke rotacije, a Goričani su iskoristili moment i odigrali jako dobru utakmicu. Međutim, uzalud im sve, jer bio je ovo dan kad je Dinamo pokazao što znači imati individualnu kvalitetu.
Gorica je krenula u najjačoj mogućoj postavi, u kojoj je bio i dvojbeni Ante Erceg, a sami početak ponudio je nogometni vatromet. Prve dvije prilike, naime, pretvorene su u golove, počevši od pete minute, kad je Ärber Hoxha podsjetio na onog Hoxhu iz jesenskog dijela prvenstva. Išao je jedan na jedan s Tronteljem, taman je došao pomoći i Pozo, ali Albanac je provukao loptu negdje između njih i naciljao suprotni kut, neuhvatljivo za Davora Matijaša na golu Gorice.
Brzo su odgovorili i Goričani, već u 12. minuti, i to nakon kornera. Lopta je otišla prema drugoj vratnici, efektno ju je prema sredini vratio Ante Kavelj, a tamo je iz prve reagirao Jurica Pršir. Nekoliko sekundi svi su se na stadionu pogledavali, jer Jura nije zatresao mrežu, ali pomoćni sudac odmah je signalizirao da je lopta prešla gol-liniju. I da je rezultat 1-1, da je kapetan Pršir zabio svoj sedmi gol ove sezone. Uz tri asistencije…
A onda je, nakon takvog otvaranja, uslijedilo zatišje. Pravo, istinsko nogometno zatišje, u kojem se utakmica pretvorila u borbu na sredini terena, a prilike su – nestale. Imao je Kavelj dobru priliku u 24. minuti, a prvi sljedeći pokušaj zabilježen je u 75. minuti, kad je solidno pucao Topić s druge strane. Pravih šansi tako nije bilo sve do 89. minute i jako dobre prilike za Goricu. Vrzić je donio loptu u opasnu zonu, Pavičić dospio u veliku priliku, ali Livaković je odbio, nakon čega ni Epailly nije uspio naciljati okvir gola.
Kazna je stigla već u sljedećem napadu. Dinama nije bilo nigdje gotovo 85 minuta, ali na isteku devedesete Monsef Bakrar je opalio s 25 metara, a “žabica” koju je uputio prevarila je Davora Matijaša, koji baš i nije imao svoj dan. Dvaput su “modri” ozbiljnije zapucali na njegov gol, dvaput je išao po loptu u mrežu…
Imala je Gorica još jednu lijepu mogućnost u trećoj minuti nadoknade, Vrzić je pucao sekundu nakon dvojbene situacije u kaznenom prostoru Dinama, ali ništa ni od toga. Ni od penala na Pozu, ni od gola Vrzića, čiji udarac je efektno zaustavio Livaković. I sav trud, sve dobro što je napravljeno, palo je u vodu.
– Bili smo jako dobri od prve do zadnje minute, iako smo izgubili utakmicu. A nismo je zaslužili izgubili. Imali prije drugog primljenoga gola dvije dobre situacije za vodstvo, ali tako se okrene… I na kraju izgubiš utakmicu u kojoj si stvarno bio dobar, ja bih rekao i za nijansu bolji od protivnika, ali to je Dinamo, koji kazni svaki raskorak, svaku lošiju reakciju pretvaraju u gol – analizirao je trener Mario Carević, uz dodatak:
– Visoko smo pritiskali, pogotovo dok je Erceg bio u igri, tražili smo nekakve situacije za gol… Sve u svemu, stvarno dobra utakmica, čestitke mojim igračima, ali izgubili smo je…
Borba za Europu ovim je porazom praktički završena, no trebalo bi biti dovoljno motiva i za preostala tri kola. U sljedećem kolu Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, zatim će odraditi zadnju domaću utakmicu protiv Osijeka, pa sezonu završiti gostovanjem kod Rijeke na Rujevici.
KUD Stari grad Lukavec održat će svoj tradicionalni godišnji koncert u subotu, 10. svibnja 2026. godine, s početkom u 19 sati, u Društvenom domu u Lukavcu.
Uz domaćine iz Lukavca, na pozornici će nastupiti i gosti iz Ogranka Seljačke sloge Buševec, koji će dodatno obogatiti program.
Koncert počinje u 19 sati, a ulaz je otvoren za sve koji žele provesti večer uz folklorni program.
Dinamo opet u Turopolju: ‘Znamo tko je s druge strane, ali možemo iznenaditi’
Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati dočekuju Dinamo, novog prvaka države koji će pokušati doći do treće uzastopne pobjede u Velikoj Gorici. Međutim, i Gorica ima svoje želje, planove i ambicije…
Tjedan dana nakon što je Gorica i matematički osigurala ostanak u ligi, a Dinamo i matematički osigurao novi naslov prvaka države, na našem stadion sudarit će se upravo Gorica i Dinamo. U ovih nepunih osam sezona, otkad je Gorica u najvišem rangu, igrali su naši nogometaši protiv Dinama utakmice raznih vrsta, pa čak i manje rezultatski važne od ove. Naime, iako je prvi cilj ostvaren, u goričkom taboru sve do samoga kraja neće odustati i od viših ciljeva poput, recimo, borbe za Europu. Četvrta Rijeka, naime, bježi pet bodova, a do kraja ih je još 12 u igri…
– Svi dobro znamo tko je i što je Dinamo, ali ja vjerujem u svoju momčad. Dinamo će sigurno doći maksimalno ozbiljan i siguran sam da “modri” žele pobjedu, a mi moramo biti spremni da će oni dominirati i svjesni smo da ćemo biti manje u posjedu nego inače – rekao je trener Mario Carević u najavi ovoga ogleda.
Svjestan je, naravno, da će se njegova momčad morati prilagođavati protivniku, jer nema druge u situacijama kad je sa suprotne strane najbolja momčad u državi. Međutim, recept postoji, još ga “samo” treba provesti u djelo.
– Morat ćemo se dobro braniti i trčati tranziciju. Budemo li u svom najboljem izdanju, nadam se da možemo iznenaditi – kazao je Carević, koji ni ovoga puta vjerojatno neće moći računati na sve igrače u svom rosteru.
– Kao i uvijek, ima ozljeda. Erceg vjerojatno neće moći konkurirati, ali vidjet ćemo još što će se događati do utakmice. Nadam se da će svi ostali biti spremni i jedva čekamo utakmicu – zaključio je Carević.
Njegov kolega i imenjak Kovačević dobro pamti posljednji posjet Turopolju, koji se dogodio ne tako davno.
– Zadnja utakmica u Kupu koju smo igrali, bila je jako zanimljiva. Svaku našu slabost Gorica je iskoristila i to ovoga puta moramo spriječiti. Vjerujem da ćemo to i napraviti i da ćemo biti pravi. Po meni čak oni imaju malo bodova koliko kvalitetno igraju. I tako je nekako cijele ove sezone. Što tiče gostovanja tamo, u zadnje dvije utakmice smo ih pobijedili, tako da se nadamo da će tako biti i ovog puta. Imaju iskusnu momčad, posebno tu veznu liniju, kolega Carević je to posložio dobro. Tu su Pozo, Pršir, Pavičić… Sigurno nam neće biti lako, ali mi gledamo samo sebe – kazao je Kovačević.
Povodom Međunarodnog dana roditelja prijevremeno rođene djece, Gradska knjižnica Velika Gorica organizira interaktivno predavanje posvećeno izazovima roditeljstva prijevremeno rođene djece, u srijedu, 6. svibnja u 18 sati, u Središnjem odjelu za odrasle.
Predavanje vodi Martina Stojanović, magistra socijalne pedagogije i edukantica logoterapije i egzistencijalne analize, koja će govoriti o traumama trudnoće i prijevremenog poroda, neskladu između očekivanja i stvarnosti te svakodnevnim izazovima s kojima se roditelji suočavaju.
Ulaz je slobodan i nije potrebna prethodna najava.