Vijesti
Već gotovo četiri desetljeća tu je za Goričane
Nekada je biciklom prelazila i 30 kilometara kako bi došla do ljudi kojima je potrebna pomoć
Prema procjenama u Hrvatskoj danas nedostaje oko 12 tisuća medicinskih sestara. One su te koje su možda i najbliže pacijentima te podnose najveći teret u našem sustavu javnog zdravstva. U manjim sredinama njihova uloga još je važnija, one poznaju gotov sve stanovnike i odnosi među njima jako su prisni. Jadranka Krvarić pet godina radila je kao patronažna sestra u Črnkovcu. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Jadranka nije imala službeno vozilo, njezino vozilo bio je bicikl. Dnevno je na njemu prelazila 25 do 30 kilometara.
– Patronaža danas nije omiljena među kolegicama. Na nju se gleda kao na svojevrsnu degradaciju. Ja sam tada bila sretna da radim. U to vrijeme sam se i rastala. Sin mi je tada bio mali. Morala sam nam osigurati egzistenciju. Automobila službenog nije bilo, niti sam imala svoj automobil pa sam lijepo sjela na bicikl i na posao. Po ljeti vruće, po zimi hladno. Meni je taj posao bio jako lijep. Upoznate ljude i dužite se s njima. Dođete u kuću izmjerite tlak, popričate s ljudima, date im poneki savjet. Ljudi su vas tada uvažavali – rekla nam je sestra Jadranka.
Foto: privatni album
Smatra kako se ozračje u društvu promijenilo prema zdravstvenoj struci. Ljudi su se više okrenuli Google-u i medijima, a sve manje traže mišljenje svojih liječnika. Pacijenti često dovode u pitanje njihovu stručnost.
– Danas ljudi misle da sve znaju. Svoje znanje temelje na informacijama pročitanima na internetu. Danas je recimo cijepljenje djece postala tabu tema. Tijekom svoje karijere nisam imala niti jedno loše iskustvo s cijepljenjem djece. Mi smo nekad svu djecu cijepili i procijepljenost je bila vrlo dobra – objasnila je sestra.
Jadranka se u zdravstvu našla sasvim slučajno. Naime, namjeravala je postati trgovac ili cvjećar. Igrom sudbine postala je medicinska sestra.
Foto: privatni album
– Bilo je to vrijeme upisa u srednje škole. Krenula sam upisati trgovačku školu, kad sam na autobusnoj stanici srela prijateljicu. Rekla sam joj kako želim ići za trgovca, a ona me nagovorila da upišem srednju medicinsku školu. Nije mi žao što sam izabrala ovu profesiju. Tada nije bilo posla kao danas i teško je bilo dobiti posao u bolnici. Jedna moja prijateljica radila je u Domu zdravlja u Velikoj Gorici i obavijestila me kako primaju sestre u hitnu pomoć. Svaki drugi dan radila sam smjenu od 12 sati, što je bilo jako naporno uz malo dijete kod kuće – objasnila nam je Jadranka.
Početkom Domovinskog rata u Velikoj Gorici nalazila se ratna bolnica. Od kolovoza 1991. do veljače 1992. godine u njoj je radila i Jadranka. U bolnici su dovoženi ranjenici sa sisačkog i glinskog područja, a u njoj se obavljale operacije i liječili ranjenici.
– Ponekad mi bude teško kad se sjetim tih mladića. Većinom su to bili dečki između 20 i 25 godina, bilo je nešto i starijih muškaraca. Većinom su to bile prostrjelne rane, a najgore su bile rane od gelera. Bio je to veliki stres za sve nas, ali smo morali biti jaki i uspjeli smo u tome. Teško je bilo ostati ravnodušan na njihov osjećaj za našu domovinu. Ti mladi ljudi riskirali su svoje živote za našu slobodu – otkrila nam je medicinska sestra.
Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr
Nakon iskustva u ratnoj bolnici, Jadranka je počela raditi kao sestra u zubnoj ambulanti u Črnkovcu. No, baš kad se činilo da je sve sjelo na svoje mjesto u njezinom životu, pogodila ju je velika tragedija. U prometnoj nesreći izgubila je 21-godišnjeg sina jedinca. Cijeli svijet joj se u jednom danu srušio. Pala je u tešku depresiju. Pred njom je bila možda najteža životna borba. Kako nastaviti živjeti nakon takve tragedije. U tim trenutcima nije joj bilo lako.
– Borba je život i život je borba, ako se pustite začas odete. Teško mi je bilo vratiti se i raditi s ljudima. No, kad sam došla u ambulantu i vidjela ljude kojima je bilo stalo do mene, sebi sam rekla moram početi raditi. Na sprovod je došlo preko dvije i pol tisuće ljudi. Nema kuće iz koje netko nije došao. Shvatila sam to kao podršku i poštovanje ljudi te odlučila im to vratiti tako što ću biti uz njih i pomoći im kako god mogu. Ljudi često dođu kod stomatologa dođu u strahu i jako je važno smanjiti njihovu nelagodu. Ponekad ih držim i za ruku, jer im je lakše kad sam ja uz njih. Rad i razgovor s ljudima jako mi je pomogao u borbi s depresijom. Najgore je kad se čovjek zatvori u sebe. Nitko vam ne može pomoći, ako vi ne želite sami pomoći sebi. Odlučila i sam pokušati smanjiti količinu lijekova koje pijem kao terapiju, ali to nije baš lako. Iako mi ti lijekovi pomažu, ne želim biti ovisna o njima. Tijelo se naviknulo i traži lijekove, a ja taj problem rješavam tako da čitam, vozim bicikl, planinarim, šetam psa ili sjednem s prijateljicom na kavu – povjerila nam se sugovornica.
Foto: privatni album
Jadranku uz Dom zdravlja u Črnkovcu vežu lijepa sjećanja. Kada je tamo počela raditi 1985. godine ordinacije su se grijale kaminom i pećima na drva, nije bilo centralnog grijanja, ali je zato je bilo zajedništva napretek.
– Tada tu nije bilo trgovina, doručkovali smo svi zajedno. Svatko je nešto donio od kuće. Pokrenuli smo i kasu uzajamne pomoći. Tu su se rodila cjeloživotna prijateljstva. Moja kolegica, koja je sada u mirovini, i ja radile smo 34 godine zajedno i niti jednom se nismo posvađale. Svi smo bili kako jedna velika obitelj. Danas su uvjeti rada puno bolji nego prije, ali je teže raditi s ljudima. Ljudi više nisu što su bili – ispričala nam je sestra.
Sport
Važno je imati Pozu. I zabiti baš kad treba…
Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 1-0 na svom stadionu, golom Ikera Poza u 44. minuti! Goričani su tako u velikom stilu, i to potpuno zasluženo, prekinuli slabiju seriju rezultata i odmaknuli se od dna…
Veliku, ogromnu, iznimno važnu pobjedu izborili su nogometaši Gorice ove subote poslijepodne na svom stadionu, ali u gostujućoj atmosferi! Ponovno su navijači Hajduka ispunili tribine, no nisu se dali ni naši Good Boysi, koji su se na kraju čuli puno bolje. Zahvaljujući svojim miljenicima na terenu, naravno, jer oni su utišali gostujuću publiku…
Točnije, učinio je to Iker Pozo, sjajni Španjolac koji je još jednom pokazao koliko je važan za momčad koju vodi Mario Carević. Razgrađuje i izgrađuje, oduzima lopta i kreira prema naprijed, a zna i pogoditi kad je najvažnije. Trenutak odluke dogodio se u 44. minuti, nakon što se lopta odbila Pozu na nekih 20-ak metara. Iker je opalio i pogodio neobranjivo za vratara Silića.
Stigao je taj gol kao velika nagrada za učinjeno u tom prvom poluvremenu, jer Gorica je u prvoj polovici utakmice definitivno bila opasnija i konkretnija momčad. Majstorija koju je izveo Jurica Pršir potez je za prepričavanje, a da je zabio, možda bi to bio i kandidat za gol sezone… Primio je loptu od razigranog Vrzića, gurnuo kroz noge Skelinu i pucao, ali Silić je to zaustavio. Nije to bila i jedina prilika Gorice, bila je splitska obrana na iskušenjima, a gol za vodstvo stigao je u idealnom trenutku.
Na odmoru je trener Carević još malo posložio svoje redove, organizirao defenzivni zid impresivne kakvoće i izdao zapovijed: “Nema gola!” Njegovi su igrači naredbu proveli u djelo kroz vrlo zahtjevnih drugih 45 minuta, u kojima su u potpunosti bili u podređenom položaju, ali bili su i odlučni da sačuvaju ono što su krvavo zaradili. Dresovi su se pošteno uprljali, udarci šutke primali, a sve to Goričani su radili – zajedno!
Davor Matijaš vrhunski je odradio svoj dio posla, a na kraju se i žrtvovao žutim kartonom… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Doista, fenomenalan je bio govor tijela goričkih igrača tijekom cijele utakmice, gotovo da su izgledali kao da su potpuno uvjereni da neće primiti gol. Za to što je tako na kraju i bilo velike zasluge idu i vrataru Davoru Matijašu, koji je odradio vjerojatno svoju najbolju utakmicu otkad je u Gorici. Livaju je zaustavio na rukometni način, na svakoj lopti bio je prvi, siguran i miran…
Nakon svega, nije u splitskim redovima bilo ni one poslovične ljutnje nakon poraza, kao da su i sami Splićani bili svjesni da je s ovakvom Goricom jako, jako teško igrati. Šanse koje su stvarali u drugom dijelu uglavnom nisu spadale u red čistih, stopostotnih, ali stalno su prijetili i tražili maksimalan fokus kod društva koje se brani. Fokus su Goričani i isporučili, do posljednje sekunde, sve do zajedničkog zagrljaja nasred igrališta. Čvrstog, emotivnog, zagrljaja koji je donio veliko olakšanje.
Pet posljednjih utakmica u prvenstvu Gorica nije uspjela pobijediti, upisala je četiri poraza i remi, i nakon posrtaja protiv Varaždina neizmjerno je važno bilo uzeti ova tri boda. Gorica je uspjela, odvojila se još malo od Vukovara i Osijeka, a od ponedjeljka ujutro slijedi zaokret prema Lokomotivi, prvom sljedećem protivniku.
HOTNEWS
Ako ne znaš šta je bilo nek’ ti kaže slika!
Uključivanje Spomen parka u Noć muzeja pokazalo se kao pun pogodak!
U Noći muzeja, u Spomen parku 153. brigade Hrvatske vojske, zidovi su odisali pričama i uspomenama koje podsjećaju na hrabrost i zajedništvo.
Izložba „Sjećanja koja nas obvezuju“ Udruga pripadnika 153. brigade HV-a Velika Gorica pripremila je s ciljem da povijest oživi pred očima posjetitelja. Unutarnji prostor muzeja upotpunio je kratki film o ratnom putu brigade, a posebnu priču donijela je Ankica Paljević, dugogodišnja članica udruge i braniteljica Domovinskog rata.
Foto: Vanesa Miković
Ankica je u udruzi od 1991. godine. Nakon službe u 153. brigadi, nastavila je u 202. topničko-raketnoj brigadi, a potom i u ratnom zrakoplovstvu, gdje je završila vojnu karijeru.
– Moja želja je, kroz djelovanje u Udruzi, upoznati i informirati djecu i mlade o stvaranju naše domovine. U suradnji s osnovnim školama, nastojimo učenicima približiti Domovinski rat kroz iskustva i činjenice – tematiku koja danas „visi u zraku“ i nedovoljno se obrađuje u školama.
Ističe naša Ankica Paljević te govori kako je ovaj Spomen park, osim mjesta sjećanja, upravo škola zajedništva i upornosti.
– Domovina se ne gradi samo u ratu, dapače više se stvara u miru, u svakodnevnom životu i našim međusobnim odnosima – u obitelji, školi, na poslu.
Posebno naglašava važnost naših korijena i pripadnosti:
– Naravno da ćeš putovati, možda ostvariti karijeru u inozemstvu, ali moraš znati odakle dolaziš i tko si. Gdje god dođeš bit ćeš stranac, a domovina je uvijek tvoja.
Udruga želi uključiti mlade u svoje djelovanje. Pozivaju učenike i mlade s idejama i informatičkim znanjem da sudjeluju u kreiranju sadržaja, od filmova i prezentacija do multimedijalnih projekata. Ističu da na taj način, osim što doprinose programu, stječu nova poznanstva i iskustva te bolje razumijevanje povijest i vrijednosti koje udruga čuva.
Uključivanje Spomen parka u Noć muzeja pokazalo se kao pun pogodak. Posjetitelji su rado došli, upoznavali se i susretali stare prijatelje te razgledavali sve objekte koji obilježavaju čitavu povijest Udruge.
– Ja sam danas u knjizi dojmova napisala jednu uvodnu rečenicu: ako ne znaš šta je bilo nek’ ti kaže slika – mi ovdje imamo slike, eksponate koji su sada već doista povijesni.
Istaknula je te rekla da se divi mladima danas, jer nije lako živjeti u ovim vremenima. Posebno je raduje vidjeti kako posjetitelji dolaze na Noć muzeja s malom djecom – ne da bi gledali nešto što je bilo strašno ili zlo, nego da bi upoznali i cijenili ono lijepo i inspirativno iz naše povijesti.
FOTO galerija:
Foto: Vanesa Miković
Moja županija
Nove akcije darivanja krvi u veljači! Donosimo popis termina i lokacija
Tri dana planirana su i u Velikoj Gorici.
HOTNEWS
Mogu li oldtimeri pričati priče? Noć muzeja u Mičevcu
“Ljubav prema oldtimerima i tehničkoj kulturnoj baštini dio je nas, a ona se često prenosi s generacije na generaciju.”
Žamor posjetitelja, sjaj kroma i priče koje su preživjele desetljeća – Oldtimer klub Turopolje sinoć je obilježio Noć muzeja svojom izložbom, vraćajući nas u vremena kada su automobili imali dušu, a svaka vožnja svoju priču.
Koliko sjećanja stane u 1000 kilometara? Odgovor su ponudili članovi kluba i sjajni restauratori koji su bili glavne zvijezde večeri. Ispričali su nam svoje priče o bogatoj automobilskoj prošlosti i emocijama vezanim uz svako vozilo.
– Ljubav prema oldtimerima i tehničkoj kulturnoj baštini dio je nas, a ona se često prenosi s generacije na generaciju. Zato ovdje danas i svaki put kad nešto organiziramo vlada pozitivna i vesela atmosfera – ističe predsjednik kluba Vladimir Štarkelj, dodajući kako poseban značaj za njega imaju vozila iz vremena Drugog svjetskog rata.
– Kada sam kupio prvi automobil iz tog razdoblja, dva dana nisam izlazio iz njega – voziti automobil star 80 godina za mene je bilo posebno iskustvo.
Foto: Vanesa Miković
Predsjednik kluba najavio je da će oldtimeri uskoro ponovo izaći na ulice Velike Gorice i to u posebnom fašničkom izdanju.
– Naše djevojke iz KUD-a Mičevec kostimirane u krasne američke ministrice provozat ćemo u oldtimerima kao američki vojnici te time cijeloj priči dati filmski štih. Više možete ćuti i vidjeti 7. veljače na goričkom Fašniku.
Tajnik kluba Vladimir Gašparec istaknuo je kako je izložba rezultat višemjesečnih priprema, s ciljem da se posjetiteljima predstavi bogata i raznolika kolekcija. Iz vlastitog fundusa izložio je dvadesetak vozila, među kojima su i rijetki motocikli te bicikli, dok je pritom podsjetio kako restauracija oldtimera često traje godinama, osobito kada je riječ o rijetkim i vrijednim primjercima. Kao svoje favorite izdvaja legendarne marke BMW, Moto Guzzi i Jawu.
Među restauratorima našli su se Dalibor Matija Sabo i njegov dugogodišnji kolega iz školskih klupa, Tomislav Radoš, koji već godinama zajedno obilaze ovakve susrete i predstavljaju svoje pažljivo restaurirane projekte. Za Dalibora, jedan od izloženih traktora ima posebnu, emotivnu vrijednost.
– Obnovio sam ga iz čiste sentimentalnosti i gušta – traktor je od moga dede. Otkad sam s dvije godine prvi put primio njegov volan u ruke, više ga nisam ispuštao.
Tomislav dodaje kako iza njih stoji čitav niz projekata te da je restauracija za njih puno više od hobija – riječ je o strasti koja uvijek traži novi izazov i stalni rad.
Uz bogatu izložbu i priče s kotača prošlih vremena, večer je protekla u ugodnoj i razigranoj atmosferi. Posjetitelje su pjesmom i plesom zabavile članice KUD-a Mičevec, dok su vani svi uživali u slasnim zalogajima i osvježavajućim napicima, upotpunivši tako spoj tehničke baštine, tradicije i zajedništva koji je Noć muzeja učinio posebno toplom i živahnom.
FOTO galerija:
Foto: Vanesa Miković
Sport
Hajduk u Gorici: ‘Bit ćemo pod pritiskom, ali bit će i situacija kakve mi volimo…’
Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati na svom stadionu dočekuju Hajduk, koji će ponovno napuniti tribine, a igrači trenera Carevića u takvom će okruženju pokušati doći do prve pobjede nakon pet utakmica
Nakon što je potpisao novi ugovor s HNK Goricom i tako dobio punu podršku da nastavi raditi najbolje što može, trener Mario Carević posvetio se posljednjim pripremama za dolazak Hajduka u Veliku Goricu. Prošle sezone Goričani su Splićanima “uzeli” pet bodova u srcu Turopolja, ispalo je na kraju da su remijem 1-1 u završnici prvenstva doslovno bili kobni za Hajdukove šampionske ambicije, no ove sezone bijeli s Poljuda dvaput su bili bolji od Gorice, u drugom kolu na Poljudu, u desetom na Gradskom stadionu.
Novi sudar s Hajdukom stiže u nezgodnom trenutku, jer Splićani moraju nadoknađivati propušteno u porazu od Istre u prvom kolu proljeća, a ni Goričani nisu u dobrom ritmu što se tiče rezultata. Poraz od Varaždina (1-2) bio je peta uzastopna prvenstvena utakmica bez pobjede, Gorica je u tih pet utakmica uzela samo jedan bod.
– Izgubili smo utakmicu s Varaždinom, iako bih čak rekao da smo u dobrom dijelu igrali odlično. To je ono što jako boli jer način na koji smo izgubili mi najviše smeta. No, nema vremena za plakanje i dobro je da sljedeća utakmica dolazi brzo – kaže trener Carević i nastavlja:
– Nadam se kako ćemo zadržati dobre stvari iz dvoboja protiv Varaždina, a treba nam i bolja realizacija, pa i da nas malo poljubi sreća da situacije koje imamo bolje koristimo. U obrani moramo minimalizirati individualne pogreške, a pogotovo protiv Hajduka, koji će to kažnjavati. Igrači su svjesni situacija koje nisu bile dobre i koje moramo ispraviti da bismo došli do pozitivnog rezultata.
Između Varaždina i Hajduka dobio je Car i dva nova igrača, no teško je vjerovati da će Francuz Theo Epailly i Nigerijac Wisdom Aondowase Sule u ovakvoj utakmici značajniju priliku, budući da su se tek priključili momčadi.
– Theo Epailly igra krilne pozicije, izuzetno je dobar ‘jedan na jedan‘, hitar je i dobar u tranziciji. Nadam se kako će nam donijeti ono što nam je nedostajalo u prvom dijelu sezone, ali nije spreman još za prve minute u dresu Gorice. Sule je igrač koji zna zadržati loptu, zna napasti dubinu i on je dobar u tranziciji. Bio je u ritmu utakmica u Sloveniji i njemu će trebati manje vremena za prilagodbu – vjeruje Carević.
Na ogledu s Varaždinom u ponedjeljak na tribinama Gradskog stadiona skupilo se tek nešto više od stotinjak gledatelja, no u subotu u 15 sati atmosfera će biti potpuno drukčija. I ponovno gostujuća…
– Iz naše perspektive ovakve utakmice su najlakše za igrati, u smislu da ne treba posebna motivacija. Bit će pun stadion, igraš protiv dobrog protivnika i ide se do kraja. Ono što moramo popraviti su te nekakve generalne, banalne stvari u igri. Moramo biti dosta čvršći, pogotovo protiv Hajduka i njegove prednje linije, koja je stalno u presingu, od Rebića i Šege do Pukštasa i Almene. Morat ćemo imati brža rješenja u izlasku, biti aktivniji na ‘druge lopte‘, koristiti puno više tijelo i dobivati više duela. Čeka nas takva utakmica u kojoj će nas Hajduk staviti pod pritisak, ali moramo u tim situacijama znati reagirati – ističe Carević i dodaje:
– Bit će sigurno i situacija kakve ja volim. Kad smo mirni u organizaciji, imamo stvarno dobre mehanizme igre. Iz takve organizacije smo protiv Varaždina ulazili u konkretne šanse i to želimo zadržati i pokušati biti još bolji. Nadam se da ćemo biti odlučniji u tim situacijama i tako napraviti željeni rezultat.
MOGUĆIH PRVIH 11 ZA HAJDUK
Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja, Duraković – Pozo, Kavelj – Trontelj, Pršir, Bakić – Čuić
Dan uoči utakmice iz kluba su objavili i nekoliko uputa za navijače:
-
Vijestiprije 5 danaEKSKLUZIVNO Naša sugrađanka iz Clevelanda – “Ljudi paničare, trgovine su prazne”
-
Sportprije 2 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 2 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Sportprije 2 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!