Prema procjenama u Hrvatskoj danas nedostaje oko 12 tisuća medicinskih sestara. One su te koje su možda i najbliže pacijentima te podnose najveći teret u našem sustavu javnog zdravstva. U manjim sredinama njihova uloga još je važnija, one poznaju gotov sve stanovnike i odnosi među njima jako su prisni. Jadranka Krvarić pet godina radila je kao patronažna sestra u Črnkovcu. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Jadranka nije imala službeno vozilo, njezino vozilo bio je bicikl. Dnevno je na njemu prelazila 25 do 30 kilometara.
– Patronaža danas nije omiljena među kolegicama. Na nju se gleda kao na svojevrsnu degradaciju. Ja sam tada bila sretna da radim. U to vrijeme sam se i rastala. Sin mi je tada bio mali. Morala sam nam osigurati egzistenciju. Automobila službenog nije bilo, niti sam imala svoj automobil pa sam lijepo sjela na bicikl i na posao. Po ljeti vruće, po zimi hladno. Meni je taj posao bio jako lijep. Upoznate ljude i dužite se s njima. Dođete u kuću izmjerite tlak, popričate s ljudima, date im poneki savjet. Ljudi su vas tada uvažavali – rekla nam je sestra Jadranka.
Foto: privatni album
Smatra kako se ozračje u društvu promijenilo prema zdravstvenoj struci. Ljudi su se više okrenuli Google-u i medijima, a sve manje traže mišljenje svojih liječnika. Pacijenti često dovode u pitanje njihovu stručnost.
– Danas ljudi misle da sve znaju. Svoje znanje temelje na informacijama pročitanima na internetu. Danas je recimo cijepljenje djece postala tabu tema. Tijekom svoje karijere nisam imala niti jedno loše iskustvo s cijepljenjem djece. Mi smo nekad svu djecu cijepili i procijepljenost je bila vrlo dobra – objasnila je sestra.
Jadranka se u zdravstvu našla sasvim slučajno. Naime, namjeravala je postati trgovac ili cvjećar. Igrom sudbine postala je medicinska sestra.
Foto: privatni album
– Bilo je to vrijeme upisa u srednje škole. Krenula sam upisati trgovačku školu, kad sam na autobusnoj stanici srela prijateljicu. Rekla sam joj kako želim ići za trgovca, a ona me nagovorila da upišem srednju medicinsku školu. Nije mi žao što sam izabrala ovu profesiju. Tada nije bilo posla kao danas i teško je bilo dobiti posao u bolnici. Jedna moja prijateljica radila je u Domu zdravlja u Velikoj Gorici i obavijestila me kako primaju sestre u hitnu pomoć. Svaki drugi dan radila sam smjenu od 12 sati, što je bilo jako naporno uz malo dijete kod kuće – objasnila nam je Jadranka.
Početkom Domovinskog rata u Velikoj Gorici nalazila se ratna bolnica. Od kolovoza 1991. do veljače 1992. godine u njoj je radila i Jadranka. U bolnici su dovoženi ranjenici sa sisačkog i glinskog područja, a u njoj se obavljale operacije i liječili ranjenici.
– Ponekad mi bude teško kad se sjetim tih mladića. Većinom su to bili dečki između 20 i 25 godina, bilo je nešto i starijih muškaraca. Većinom su to bile prostrjelne rane, a najgore su bile rane od gelera. Bio je to veliki stres za sve nas, ali smo morali biti jaki i uspjeli smo u tome. Teško je bilo ostati ravnodušan na njihov osjećaj za našu domovinu. Ti mladi ljudi riskirali su svoje živote za našu slobodu – otkrila nam je medicinska sestra.
Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr
Nakon iskustva u ratnoj bolnici, Jadranka je počela raditi kao sestra u zubnoj ambulanti u Črnkovcu. No, baš kad se činilo da je sve sjelo na svoje mjesto u njezinom životu, pogodila ju je velika tragedija. U prometnoj nesreći izgubila je 21-godišnjeg sina jedinca. Cijeli svijet joj se u jednom danu srušio. Pala je u tešku depresiju. Pred njom je bila možda najteža životna borba. Kako nastaviti živjeti nakon takve tragedije. U tim trenutcima nije joj bilo lako.
– Borba je život i život je borba, ako se pustite začas odete. Teško mi je bilo vratiti se i raditi s ljudima. No, kad sam došla u ambulantu i vidjela ljude kojima je bilo stalo do mene, sebi sam rekla moram početi raditi. Na sprovod je došlo preko dvije i pol tisuće ljudi. Nema kuće iz koje netko nije došao. Shvatila sam to kao podršku i poštovanje ljudi te odlučila im to vratiti tako što ću biti uz njih i pomoći im kako god mogu. Ljudi često dođu kod stomatologa dođu u strahu i jako je važno smanjiti njihovu nelagodu. Ponekad ih držim i za ruku, jer im je lakše kad sam ja uz njih. Rad i razgovor s ljudima jako mi je pomogao u borbi s depresijom. Najgore je kad se čovjek zatvori u sebe. Nitko vam ne može pomoći, ako vi ne želite sami pomoći sebi. Odlučila i sam pokušati smanjiti količinu lijekova koje pijem kao terapiju, ali to nije baš lako. Iako mi ti lijekovi pomažu, ne želim biti ovisna o njima. Tijelo se naviknulo i traži lijekove, a ja taj problem rješavam tako da čitam, vozim bicikl, planinarim, šetam psa ili sjednem s prijateljicom na kavu – povjerila nam se sugovornica.
Foto: privatni album
Jadranku uz Dom zdravlja u Črnkovcu vežu lijepa sjećanja. Kada je tamo počela raditi 1985. godine ordinacije su se grijale kaminom i pećima na drva, nije bilo centralnog grijanja, ali je zato je bilo zajedništva napretek.
– Tada tu nije bilo trgovina, doručkovali smo svi zajedno. Svatko je nešto donio od kuće. Pokrenuli smo i kasu uzajamne pomoći. Tu su se rodila cjeloživotna prijateljstva. Moja kolegica, koja je sada u mirovini, i ja radile smo 34 godine zajedno i niti jednom se nismo posvađale. Svi smo bili kako jedna velika obitelj. Danas su uvjeti rada puno bolji nego prije, ali je teže raditi s ljudima. Ljudi više nisu što su bili – ispričala nam je sestra.
Atletski klub Turopolje jučer je imao predstavnike na dvije potpuno različite utrke, od trail staza Cresa do piste nekadašnje vojne baze Željava u Lici.
Na Cresu je održan Griffon Trail, gdje su Toni i Kristina Terzić trčali utrku Piccolo Griffon dugu osam kilometara, s oko 200 metara elevacije. Toni Terzić kroz cilj je prošao za 55 minuta i 39 sekundi, što mu je donijelo 23. mjesto, dok je Kristina Terzić s vremenom 1:02:15 zauzela sedmo mjesto ukupno. Uz to, osvojila je i prvo mjesto u kategoriji Ž50.
U isto vrijeme u Lici je održan Željava Airbase polumaraton, utrka koja se trči na prostoru nekadašnjeg vojnog aerodroma, uz mogućnost izbora više dionica.
Na polumaratonu su nastupili Ivica Prpa, Ivan Rečić i Valerija Prpa. Ivica Prpa istrčao je vrijeme 1:41:04 i završio na 23. mjestu u muškoj konkurenciji, dok je Ivan Rečić s rezultatom 1:47:16 zauzeo 30. mjesto. Valerija Prpa ostvarila je novi osobni rekord, 2:13:11 i time završila na 18. mjestu među ženama.
Na utrci na 10 kilometara nastupila je Severina Prpa, koja je dionicu završila za 1:11:05 te zauzela 51. mjesto u ženskoj konkurenciji.
Akcija dobrovoljnog darivanja krvi, Velika Gorica, foto:Facebook Crveni Križ Velika Gorica
Društva Crvenog križa Zagrebačke županije tijekom svibnja organiziraju redovite akcije dobrovoljnog darivanja krvi na više lokacija, uključujući Samobor, Vrbovec, Zaprešić, Dugo Selo, Jastrebarsko i Veliku Goricu. Akcije će se provoditi od 4. do 27. svibnja
Akcije počinju u Samoboru, gdje se krv može darovati 4. i 5. svibnja od 11:30 do 18 sati u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa Samobor. Nakon toga slijedi Vrbovec. Tamo će se akcije održati 11. svibnja od 11 do 18 sati, 12. svibnja od 12 do 18 sati te 13. svibnja od 12 do 17 sati, također u prostorijama tamošnjeg crvenog križa.
Zaprešić dolazi na red 12. svibnja, i to od 11:30 do 18:30 u Novim dvorima, u prostoru Vršilnice. U Dubravi će se krv darivati 14. svibnja od 14 do 18 sati, u Restoranu Sablić, a za Bukovje Bistransko akcija je najavljena 16. svibnja od 10 do 13 sati, u prostoru Mjesnog odbora Bukovje.
Sveti Ivan Zelina imat će čak tri termina. Prvi je 18. svibnja od 10 do 15 sati, a zatim 19. i 20. svibnja od 13 do 19 sati. Sve tri akcije održavaju se u GDCK Sv. Ivan Zelina. Bedenica je na rasporedu 21. svibnja od 15 do 18 sati, a darivanje će se održati u Vatrogasnom domu.
U Dugom Selu krv će se moći darovati 25. svibnja od 12 do 18 sati u GDCK Dugo Selo, a u naš grad stižu 25. svibnja, akcija se održava i u Velikoj Gorici. Velikogoričani će krv moći darovati u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa, i to 25. svibnja od 9 do 14 sati, zatim 26. svibnja od 12 do 18 sati te 27. svibnja od 13 do 19 sati.
Pisarovina je na rasporedu 26. svibnja od 12 do 16:15 sati, i to u Staroj školi Pisarovina. Isti dan, 26. svibnja, održat će se i akcija u Desincu, od 17:30 do 19 sati u DVD-u Gornji Desinec. Za kraj mjeseca, 27. svibnja, darivanje krvi organizirano je i u Klinča Selima. Akcija traje od 15 do 18:30 sati, a održava se u DVD-u Klinča Sela.
Krv mogu darivati osobe dobrog općeg zdravstvenog stanja u dobi od 18 do 65 godina, s tjelesnom težinom iznad 55 kilograma. Muškarci krv mogu darivati četiri puta godišnje, a žene tri puta godišnje. Prije darivanja preporučuje se pojesti lagani obrok i popiti dovoljno bezalkoholne tekućine.
Stanovnici dijela Dubranca i Vukomerića u srijedu, 6. svibnja, trebali bi se pripremiti na privremeni prekid opskrbe električnom energijom zbog planiranih radova na elektroenergetskim postrojenjima.
Prekid struje u Vukomeriću najavljen je u vremenu od 8:30 do 10:30 sati, a odnosi se na kućne brojeve od kč. br. 1 do 99 te od 2 do 98.
U Dubrancu će do prekida doći nešto kasnije, od 11 do 13 sati, i to za dio naselja koji obuhvaća kućne brojeve od kč. br. 220 do 322 te od 273 do 325.
Iz nadležnih službi napominju kako će se, u slučaju loših vremenskih uvjeta, radovi odgoditi.
Gorica dobra i – poražena! Bakrar u devetesetoj za nezasluženi posrtaj…
Nogometaši Gorice poraženi su 2-1 od Dinama na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bili i za nijansu bolja momčad. Nažalost po Goričane, Dinamo je iskoristio sve svoje (polu)prilike
Ohrabrena s dvije uzastopne pobjede, mirna zbog osiguravanja ostanka i motivirana eventualnom borbom za Europu, Gorica je na svom stadionu dočekala novoga prvaka. Dinamo je tjedan dana ranije proslavio novu titulu, trener Kovačević napravio je neke rotacije, a Goričani su iskoristili moment i odigrali jako dobru utakmicu. Međutim, uzalud im sve, jer bio je ovo dan kad je Dinamo pokazao što znači imati individualnu kvalitetu.
Gorica je krenula u najjačoj mogućoj postavi, u kojoj je bio i dvojbeni Ante Erceg, a sami početak ponudio je nogometni vatromet. Prve dvije prilike, naime, pretvorene su u golove, počevši od pete minute, kad je Ärber Hoxha podsjetio na onog Hoxhu iz jesenskog dijela prvenstva. Išao je jedan na jedan s Tronteljem, taman je došao pomoći i Pozo, ali Albanac je provukao loptu negdje između njih i naciljao suprotni kut, neuhvatljivo za Davora Matijaša na golu Gorice.
Brzo su odgovorili i Goričani, već u 12. minuti, i to nakon kornera. Lopta je otišla prema drugoj vratnici, efektno ju je prema sredini vratio Ante Kavelj, a tamo je iz prve reagirao Jurica Pršir. Nekoliko sekundi svi su se na stadionu pogledavali, jer Jura nije zatresao mrežu, ali pomoćni sudac odmah je signalizirao da je lopta prešla gol-liniju. I da je rezultat 1-1, da je kapetan Pršir zabio svoj sedmi gol ove sezone. Uz tri asistencije…
A onda je, nakon takvog otvaranja, uslijedilo zatišje. Pravo, istinsko nogometno zatišje, u kojem se utakmica pretvorila u borbu na sredini terena, a prilike su – nestale. Imao je Kavelj dobru priliku u 24. minuti, a prvi sljedeći pokušaj zabilježen je u 75. minuti, kad je solidno pucao Topić s druge strane. Pravih šansi tako nije bilo sve do 89. minute i jako dobre prilike za Goricu. Vrzić je donio loptu u opasnu zonu, Pavičić dospio u veliku priliku, ali Livaković je odbio, nakon čega ni Epailly nije uspio naciljati okvir gola.
Kazna je stigla već u sljedećem napadu. Dinama nije bilo nigdje gotovo 85 minuta, ali na isteku devedesete Monsef Bakrar je opalio s 25 metara, a “žabica” koju je uputio prevarila je Davora Matijaša, koji baš i nije imao svoj dan. Dvaput su “modri” ozbiljnije zapucali na njegov gol, dvaput je išao po loptu u mrežu…
Imala je Gorica još jednu lijepu mogućnost u trećoj minuti nadoknade, Vrzić je pucao sekundu nakon dvojbene situacije u kaznenom prostoru Dinama, ali ništa ni od toga. Ni od penala na Pozu, ni od gola Vrzića, čiji udarac je efektno zaustavio Livaković. I sav trud, sve dobro što je napravljeno, palo je u vodu.
– Bili smo jako dobri od prve do zadnje minute, iako smo izgubili utakmicu. A nismo je zaslužili izgubili. Imali prije drugog primljenoga gola dvije dobre situacije za vodstvo, ali tako se okrene… I na kraju izgubiš utakmicu u kojoj si stvarno bio dobar, ja bih rekao i za nijansu bolji od protivnika, ali to je Dinamo, koji kazni svaki raskorak, svaku lošiju reakciju pretvaraju u gol – analizirao je trener Mario Carević, uz dodatak:
– Visoko smo pritiskali, pogotovo dok je Erceg bio u igri, tražili smo nekakve situacije za gol… Sve u svemu, stvarno dobra utakmica, čestitke mojim igračima, ali izgubili smo je…
Borba za Europu ovim je porazom praktički završena, no trebalo bi biti dovoljno motiva i za preostala tri kola. U sljedećem kolu Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, zatim će odraditi zadnju domaću utakmicu protiv Osijeka, pa sezonu završiti gostovanjem kod Rijeke na Rujevici.