Povežite se s nama

Vijesti

Već gotovo četiri desetljeća tu je za Goričane

Nekada je biciklom prelazila i 30 kilometara kako bi došla do ljudi kojima je potrebna pomoć

Objavljeno

na

Prema procjenama u Hrvatskoj danas nedostaje oko 12 tisuća medicinskih sestara. One su te koje su možda i najbliže pacijentima te podnose najveći teret u našem sustavu javnog zdravstva. U manjim sredinama njihova uloga još je važnija, one poznaju gotov sve stanovnike i odnosi među njima jako su prisni. Jadranka Krvarić pet godina radila je kao patronažna sestra u Črnkovcu. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Jadranka nije imala službeno vozilo, njezino vozilo bio je bicikl. Dnevno je na njemu prelazila 25 do 30 kilometara.

– Patronaža danas nije omiljena među kolegicama. Na nju se gleda kao na svojevrsnu degradaciju. Ja sam tada bila sretna da radim. U to vrijeme sam se i rastala. Sin mi je tada bio mali. Morala sam nam osigurati egzistenciju. Automobila službenog nije bilo, niti sam imala svoj automobil pa sam lijepo sjela na bicikl i na posao. Po ljeti vruće, po zimi hladno. Meni je taj posao bio jako lijep. Upoznate ljude i dužite se s njima. Dođete u kuću izmjerite tlak, popričate s ljudima, date im poneki savjet. Ljudi su vas tada uvažavali – rekla nam je sestra Jadranka.

Foto: privatni album

Smatra kako se ozračje u društvu promijenilo prema zdravstvenoj struci. Ljudi su se više okrenuli Google-u i medijima, a sve manje traže mišljenje svojih liječnika. Pacijenti često dovode u pitanje njihovu stručnost.

– Danas ljudi misle da sve znaju. Svoje znanje temelje na informacijama pročitanima na internetu. Danas je recimo cijepljenje djece postala tabu tema. Tijekom svoje karijere nisam imala niti jedno loše iskustvo s cijepljenjem djece. Mi smo nekad svu djecu cijepili i procijepljenost je bila vrlo dobra – objasnila je sestra.

Jadranka se u zdravstvu našla sasvim slučajno. Naime, namjeravala je postati trgovac ili cvjećar. Igrom sudbine postala je medicinska sestra.

Foto: privatni album

– Bilo je to vrijeme upisa u srednje škole. Krenula sam upisati trgovačku školu, kad sam na autobusnoj stanici srela prijateljicu. Rekla sam joj kako želim ići za trgovca, a ona me nagovorila da upišem srednju medicinsku školu. Nije mi žao što sam izabrala ovu profesiju. Tada nije bilo posla kao danas i teško je bilo dobiti posao u bolnici. Jedna moja prijateljica radila je u Domu zdravlja u Velikoj Gorici i obavijestila me kako primaju sestre u hitnu pomoć. Svaki drugi dan radila sam smjenu od 12 sati, što je bilo jako naporno uz malo dijete kod kuće – objasnila nam je Jadranka.

Početkom Domovinskog rata u Velikoj Gorici nalazila se ratna bolnica. Od kolovoza 1991. do  veljače 1992. godine u njoj je radila i Jadranka. U bolnici su dovoženi ranjenici sa sisačkog i glinskog područja, a u njoj se obavljale operacije i liječili ranjenici.

– Ponekad mi bude teško kad se sjetim tih mladića. Većinom su to bili dečki između 20 i 25 godina, bilo je nešto i starijih muškaraca. Većinom su to bile prostrjelne rane, a najgore su bile rane od gelera. Bio je to veliki stres za sve nas, ali smo morali biti jaki i uspjeli smo u tome. Teško je bilo ostati ravnodušan na njihov osjećaj za našu domovinu. Ti mladi ljudi riskirali su svoje živote za našu slobodu – otkrila nam je medicinska sestra.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

Nakon iskustva u ratnoj bolnici, Jadranka je počela raditi kao sestra u zubnoj ambulanti u Črnkovcu. No, baš kad se činilo da je sve sjelo na svoje mjesto u njezinom životu, pogodila ju je velika tragedija. U prometnoj nesreći izgubila je 21-godišnjeg sina jedinca. Cijeli svijet joj se u jednom danu srušio. Pala je u tešku depresiju. Pred njom je bila možda najteža životna borba. Kako nastaviti živjeti nakon takve tragedije. U tim trenutcima nije joj bilo lako.

– Borba je život i život je borba, ako se pustite začas odete. Teško mi je bilo vratiti se i raditi s ljudima. No, kad sam došla u ambulantu i vidjela ljude kojima je bilo stalo do mene, sebi sam rekla moram početi raditi. Na sprovod je došlo preko dvije i pol tisuće ljudi. Nema kuće iz koje netko nije došao. Shvatila sam to kao podršku i poštovanje ljudi te odlučila im to vratiti tako što ću biti uz njih i pomoći im kako god mogu. Ljudi često dođu kod stomatologa dođu u strahu  i jako je važno smanjiti njihovu nelagodu. Ponekad ih držim i za ruku, jer im je lakše kad sam ja uz njih. Rad i razgovor s ljudima jako mi je pomogao u borbi s depresijom. Najgore je kad se čovjek zatvori u sebe. Nitko vam ne može pomoći, ako vi ne želite sami pomoći sebi. Odlučila i sam pokušati smanjiti količinu lijekova koje pijem kao terapiju, ali to nije baš lako. Iako mi ti lijekovi pomažu, ne želim biti ovisna o njima. Tijelo se naviknulo i traži lijekove, a ja taj problem rješavam tako da čitam, vozim bicikl, planinarim, šetam psa ili sjednem s prijateljicom na kavu – povjerila nam se sugovornica.

Foto: privatni album

Jadranku uz Dom zdravlja u Črnkovcu vežu lijepa sjećanja. Kada je tamo počela raditi 1985. godine ordinacije su se grijale kaminom i pećima na drva, nije bilo centralnog grijanja, ali je zato je bilo zajedništva napretek.

– Tada tu nije bilo trgovina, doručkovali smo svi zajedno. Svatko je nešto donio od kuće. Pokrenuli smo i kasu uzajamne pomoći. Tu su se rodila cjeloživotna prijateljstva. Moja kolegica, koja je sada u mirovini, i ja radile smo 34 godine zajedno i niti jednom se nismo posvađale. Svi smo bili kako jedna velika obitelj. Danas su uvjeti rada puno bolji nego prije, ali je teže raditi s ljudima. Ljudi više nisu što su bili – ispričala nam je sestra.

 

CityLIGHTS

Telka je i dalje glavna – Hrvati tjedno pred televizorom provedu više od 9 sati, 66 posto nas posjeduje smart TV

“Ima se-može se”: Imamo gotovo najmodernije televizore u Europi, no gledamo ih puno manje od ostalih 

Objavljeno

na

Objavio/la

Ukupno 81,5 posto hrvatskog stanovništva gleda televiziju svaki tjedan, no vremenski nešto manje od svjetskog prosjeka, pokazuju rezultati nove digitalne studije, piše Canonical SEO Agency. 

Premda je televizija kao medij u padu, televizori su svejedno jedan od glavnih izvora zabave. Prema podacima platforme za usporedbu cijena Shoptok, televizori su i dalje u vrhu najtraženijih proizvoda u Hrvatskoj, a svjetske analize govore da se još uvijek najviše koriste u kućanstvima. 

Hrvati tjedno provedu više vremena koristeći televizor u odnosu na bilo koji drugi uređaj, prosječno 9 sati i 30 minuta, donosi velika studija Digital 2026. 

Taj rezultat nešto je manji od svjetskog prosjeka, koji iznosi 9 sati i 56 minuta, ali i znatno manji od velike većine zapadne Europe, koja na TV troši puno više vremena od Hrvata. Prosječni stanovnik Ujedinjenog Kraljevstva tako tjedno provede 16 sati i 30 minuta uz televizor, Danci 16 sati i 20 minuta, Francuzi 16 sati i 4 minute, a Španjolci 15 sati i 42 minute. 

Ipak, Hrvati još uvijek gledaju televizor više od istočnijih europskih zemalja. Primjerice, Srbija je u toj kategoriji na 8 sati i 30 minuta tjedno, dok su Bugari na 9 sati i 22 minute. Općenito, razlika između europskog istoka i zapada u količini vremena provedenog pred TV-om vrlo je vidljiva. 

Hrvatska ponešto kaska za svjetskim prosjekom i u gledanju streaming servisa. Te usluge koristi ukupno 85,6 posto hrvatske populacije, za 6,1 posto manje od svjetskog prosjeka. Prevedeno u dane, prosječni Hrvat na streaming tjedno potroši 2,32 dana, nešto manje od ostatka svijeta koji je na 2,67 dana. 

Ta statistika ne čudi, dodaje Canonical, budući da je penetracija lokaliziranog streaming sadržaja manja nego na velikim tržištima, a jedan dio populacije, poput one starije, još uvijek ostaje vjeran linearnim TV kanalima. 

Međutim, postoje i kategorije korištenja televizora u kojima je Hrvatska praktički u svjetskom vrhu. Ukupno 66,7 posto Hrvata posjeduje smart TV, što je drugi najviši rezultat u Europi iza Italije (68,1 posto) i Norveške (66,6 posto). Za usporedbu, svjetski rekorder je Brazil, u kojemu pametne televizore ima 74,7 posto populacije, dok je prosjek na 49,3 posto. 

Shodno toj statistici, trendovi pokazuju kako Hrvati iznadprosječno koriste televizore u manje klasičnom smislu. Hrvati se više služe televizorima u svrhu konzumacije digitalnog sadržaja (OTT aplikacije, glazba, YouTube) u odnosu na ostatak svijeta. Svjetski prosjek korištenja TV-a s tom namjerom stoji na 31,6 posto, dok je Hrvatska na 42,8. 

Hrvati, tako, tjedno provedu u prosjeku 14 minuta više koristeći TV za streaming, nego za klasično gledanje televizijskih kanala.  

Sveukupno, hrvatskim građanima televizori su još uvijek jedni od najvažnijih uređaja u domu, no ne troše toliko vremena na njih u odnosu na neke druge europske zemlje. U tehnološkom smislu imaju moderniju opremu u odnosu na ostatak svijeta, ali je i ne koriste toliko intenzivno. 

Također, vidljiva je namjera prema korištenju TV-a kao hibridnog uređaja za digitalne formate, što je svakako pospješeno širokom upotrebom pametnih televizora.  

Hrvatska, dakle, spada u skupinu zemalja s visokom opremljenošću, no s umjerenijim navikama gledanja samog sadržaja. 

Nastavite čitati

Vijesti

IN MEMORIAM Otišao Branko Petrina Mindi – nekadašnji golgeter Dinama Novo Čiče

Iz najbolje generacije kluba svih vremena napustio nas je još jedan, nezamjenjivi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Maglovito je bilo i tmurno jutro 29. prosinca u Novom Čiču. Kod susjeda na ogradi zapaljen lampion – znak da je netko od obitelji preminuo.  

Šokantna vijest i potvrda da nas je iznenada zauvijek napustio Branko Petrina-Mindi, legendarni nogometaš i najbolji strijelac nogometnog kluba Dinamo iz Novog Čiča svih vremena!  

Pa kako, zašto prijatelju? 

Zajedno smo odrastali na takozvanom Čičkom “frtalju” nedaleko groblja uz sestru mu Miru, brata Borisa, Iceka, Franju Anića, Mirka Gajec…Gotovo svaki dan zajedno, a uz ostale dječje ludorije, nogometna lopta nam je ipak bila na prvom mjestu. Logično je onda da smo svi, osim Mire, kasnije bili nogometaši i ostali u nogometu čitav život. 

 

Evo tko je bio naš Mindi 

Branko Petrina rođen je 1952. godine. Zaigrao je vrlo mlad za Dinamo Novo Čiče uz brata Borisa i ostale uglavnom samo domaće dečke iz Čičke župe (uz Novo Čiče, župi još pripadaju mjesta Ribnica, Lazina Čička, Jagodno, Donje Podotočje, dio Čičke Poljane). Bila su to romantična nogometna vremena kad se igralo iz ljubavi prema nogometu i bila je čast braniti boje svojeg mjesta. Mindi je odmah odabrao dres s brojem devet. Onako korpulentan, visok i snažan postao je tipičan centarfor tog vremena uvijek gladan golova. Specijalitet su mu bili oni postignuti glavom a bio je i vrlo snalažljiv te lukav u gužvama pred suparničkim vratima. 

Tijekom vremena stigle su i osamdesete minulog stoljeća. Bile su to godine ponosa i slave za klub iz Novog Čiča. Uz vrlo talentirane domaće dečke, dovedena su pojačanja iz Velike Gorice kao legendarni Željko Plepelić Beli, Stjepan Mesarić Čapa, Stjepan Pribić, kasnije Kruno Zaloker, braća Čužić, Deraković…U tri godine dinamovci su napredovali tri ranga sve do ondašnje Regionalne lige. Branko Petrina Mindi bio je standardan igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče svih vremena, a svojim golovima i više od toga. Na utakmice u Novom Čiču znalo je doći i više stotina gledatelja 

Eee, moj susjede, a mogu kazati i prijatelju, gdje su nestala ta prekrasna vremena? Koliko si samo ljetnih malonogometnih turnira osvojio?  

Branko se kao igrač nije micao iz Dinama Novo Čiče unatoč ponudama sa strane. Nakon igračke karijere zauvijek je ostao u klubu a posljednjih desetljeća moglo ga se redovito vidjeti gotovo na svakoj domaćoj utakmici.  

I kuda si baš sada požurio? Pa nadareni 12-godišnji unuk Ivor Žužić ti zapaženo igra u mladeži HNK Gorice na što si bio ponosan i tako te to veselilo… 

  

A kako je i koliko Branko volio nogomet može posvjedočiti i ova priča…  

Imali smo valjda 14-15 godina kad je pala ideja da sami odemo na tada veliki nogometni derbi u Maksimir između Dinama i Partizana iz Beograda. Igralo se u nedjelju od 17 sati a mi smo krenuli pješke prema Velikoj Gorici na autobus rano u jutro. Na stadionu smo bili oko podneva, i kaj sad?  

Branku je sinulo da negdje na Borongaju ima rodbinu, taman da dođemo na ručak. Ispred zgrade višekatnice jedan mladi gospodin je popravljao svoj stari motor na tri kotača a iznenađeni Brankovi rođaci pitali su nas jesmo li kao dinamovci prepoznali dotičnog. Nismo, i bilo je smijeha.  

“Pa to vam je Vlatko Marković, igrat će popodne za Dinamo”. Sjurili smo se natrag pred zgradu ali Vlatka više bilo nije, otišao je valjda put stadiona. Na utakmici je Marković kao neprelazni centarhalf bio ozlijeđen i morao je igrati s povezom na glavi. Dinamo je pobijedio 1:0 a jedini gol Šoškiću je na južni gol zabio omaleni Željko Perušić. Presretni, u Novo Čiče vratili smo se oko ponoći, opet pješke iz Gorice. Nismo žalili, idućih dana bili smo “glavni” u Čiču, jer bili smo na derbiju u Maksimiru pred 50 tisuća gledatelja. I pobijedili.  

  

Mindi, koliko puta smo se toga prisjetili, kako nam je bilo dobro. Jedan tvoj bivši suigrač i imenjak, kad je saznao da si nas zauvijek napustio, rekao je da si sada tamo negdje gore, sigurno u društvu svojih suigrača Plepelića (Beloga), Mesarića (Čape), Paviše (Majeka), Vrhovca (Zokija) Paviše (Iceka), Milanščaka (Gire), Đuksija (Čukija), Đuksija (Čepeka)… 

Tvoje nogometna priča nikada ne blijedi, Mindi. 

Svi moramo doći na red, kad-tad. Zato, počivaj u miru, dragi naš golgeteru. 

Posljednji ispraćaj bit će u petak, 2. siječnja 2026. godine od 11 sati na mjesnom groblju u Novom Čiču.   

(Fotografije: Monografija Dinamo Novo Čiče, 2020.)


Nastavite čitati

Vijesti

Kraj jedne ere – kovanice kune mogu se zamijeniti još samo sutra

HNB podsjeća građane da vrijeme za zamjenu kovanica kune istječe 31. prosinca 2025.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Pixabay/kschneider2991

Ulazak Hrvatske u eurozonu mnogima je već odavno postao svakodnevica, no kune još nisu u potpunosti nestale iz kućanstava. Upravo zato Hrvatska narodna banka ponovno podsjeća građane da ne odgađaju zamjenu, osobito kada je riječ o kovanicama.

Rok za kovanice se bliži. Sve kovanice kune i lipe mogu se zamijeniti samo do 31. prosinca 2025. Nakon toga postaju bezvrijedne. S druge strane, novčanice kune mogu se zamjenjivati trajno, bez vremenskog ograničenja, piše Dnevno.hr. Od 1. siječnja 2024. zamjena gotovog novca kune za eure moguća je isključivo u Hrvatskoj narodnoj banci i to bez naknade. Preračunavanje se provodi prema fiksnom tečaju; 1 euro = 7,53450 kuna, u skladu sa zakonskim pravilima zaokruživanja.

Građani kune mogu donijeti osobno u HNB u Zagrebu, u Ulici Nikole Jurišića 17, radnim danom od 8.30 do 17 sati. Posljednjeg dana 2025. godine, koji pada u srijedu, zamjena će biti moguća do 14 sati. Druga opcija je slanje poštom, ali uz jasno propisana pravila. Putem poštanskih usluga moguće je poslati najviše 14.999,99 kuna, i to na vlastitu odgovornost. Pošiljke s iznosom od 15.000 kuna ili više HNB neće zamijeniti, već će novac zadržati dok pošiljatelj osobno ne dođe u Banku.

U pošiljci je potrebno priložiti osnovne osobne podatke te navesti želite da se isplata eura obavi u HNB-u ili dostavom na kućnu adresu. HNB posebno upozorava na slučajeve oštećenih, zaprljanih ili djelomičnih novčanica, za koje vrijede dodatna pravila i dokumentacija, a postupak može potrajati i do 60 dana. Za veće iznose vrijede stroža pravila. Ako se namjerava zamijeniti 40.000 kuna ili više, ili više od 1.000 kovanica, dolazak je potrebno unaprijed najaviti putem e-maila ili telefona. U suprotnom, HNB može odbiti zaprimanje novca.

Iz banke poručuju kako građani ne bi trebali čekati zadnji trenutak, osobito kada je riječ o kovanicama, jer nakon isteka roka više neće postojati nikakva mogućnost zamjene.

Drugim riječima, ako još imate kune kod kuće, sada je pravo vrijeme da provjerite ladice i kasice. Vrijeme za dio tog novca doslovno curi.

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Održana redovna izborna sjednica Skupštine ŠSSVG-a, treći mandat Borisu Konjeviću

Objavljeno

na

Objavio/la

Redovna izborna sjednica Skupštine Školskog sportskog saveza Grada Velike Gorice održana je danas (ponedjeljak, 29.12.2025.) u prostoru Hotela Garden Hill u Velikoj Gorici. Na sjednici je bilo 16 nastavnika Tjelesne i zdravstvene kulture osnovnih i srednjih škola te predstavnik Grada Neven Topolnjak.

Velika Gorica, 29.12.2025. Izborna sjednica Skupštine Školskog sportskog saveza Grada Velike Gorice. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 29.12.2025. Izborna sjednica Skupštine Školskog sportskog saveza Grada Velike Gorice. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sjednicu s dnevnim redom od 12 točaka vodio je Boris Konjević, predsjednik ŠSSVG-a. Sva izvješća za 2025. godinu kao i planovi za 2026. godinu usvojeni su jednoglasno. Za predsjednika Saveza, osnovanog 2017. godine, ponovo je, treći put, na mandat od 4 godine izabran Boris Konjević, prof., a za tajnika Zlatko Palčić.

Velika Gorica, 29.12.2025. Izborna sjednica Skupštine Školskog sportskog saveza Grada Velike Gorice. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon završenog službenog dijela sjednice, ugodno druženje nastavljeno je uz prigodni domjenak.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Strašna scena s Avenije pape Ivana Pavla II!

Vozač je prebačen u KBC Zagreb.

Objavljeno

na

Strašna scena u ranim poslijepodnevnim satima na križanju Avenije pape Ivana Pavla II i državne ceste, gdje se gradi HNS-ov kamp u Velikoj Gorici!

Oko 13 sati zbog neprilagođene brzine vozač osobnog vozila sletio je s kolnika i zabio se u semaforski stup. Očevici tvrde da je vozilo jurilo 200 km/h!

Prema dostupnim informacijama, unatoč smrskanom vozilu, vozač je preživio nesreću i prebačen je u KBC Zagreb.

Ostali vozači pozivaju se na oprez zbog krhotina i dijelova vozila koji su prosuti po kolniku.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno