Magla je već tko zna koji dan zaredom gnjavila u svom najraskošnijem izdanju, sivilo na sve strane, ali na goričkom stadionu bilo je živahno. U Pevecovom kafiću predsjednik kluba je častio s kobasicama iz vlastite proizvodnje, a za to vrijeme igrači su odrađivali posljednjih trening prije ukrcavanja u autobus. Smjer je poznat već neko vrijeme, ide se na pripreme u Medulin, gdje će nogometaši Gorice sudjelovati na čuvenom Arena Cupu.

Dan ranije, u srijedu u poslijepodnevnim satima, odigrana je i zanimljiva utakmica na terenu s umjetnom travom. “Pravog” protivnika nije bilo, pa je trener Sergej Jakirović podijelio igrače na dvije momčadi, koje su zaigrale međusobno. U jednoj su bili Kahlina, Periša, Jovičić, Krizmanić, Čabraja, Gluić (Steenvoorden), Gadža, Dvorneković, Kelava, Šroler i Cahani, a u drugoj Čović, Musa, Ćelić, Ljubisavljević, Žutić, Babec, Maslowski, Mathieu, Golubickas i Ndiaye. Igralo se dva puta po pola sata, završilo je 1-1, ovi drugi poveli su preko Mathieua, a prvi su izjednačili preko Čabraje.

Sve to sa strane su gledali Zwolinski, Lovrić, Suk i Čanađija, zbog bronhitisa nije bilo ni Maloče, no dobra je vijest kako se ovdje radi samo o preventivi, ne o nekim ozbiljnijim zdravstvenim problemima. Osim u slučaju Martina Maloče, koji mora mirovati dva tjedna, zbog čega nije ni krenuo za Medulin s ostatkom momčadi. Dobro u lošem je to što je jedini koji će morati propustiti ovaj pripremni ciklus…

Na popisu putnika za Istru tako se našlo 25 imena, među kojima i tri nova lica. Litavcu Pauliusu Golubickasu pridružili su se mladi veznjak Gojko Gadže (19), koji je posljednjih desetak dana na probi, kao i 17-godišnji albanski napadač Lion Cahani. Obojica su u prvoj fazi priprema pokazali da zaslužuju da ostanu s momčadi, što nije uspjelo Andreju Gluiću, Paolu Matteoniju, Mateu Božiću i Mateju Kelavi. Posljednji trening s Goricom u četvrtak je odradio i Damir Žutić, koji je trenirao s momčadi dok čeka novi angažman nakon povratka iz Litve.

Na pripreme su otišli Kahlina, Čović, Išek, Musa, Periša, Čabraja, Krizmanić, Ćelić, Ljubisavljević, Steenvoorden, Jovičić, Babec, Maslowski, Čanađija, Suk, Gadže, Golubickas, Dvorneković, Mathieu, Šroler, Hamad, Lovrić, Zwolinski, Ndiaye i Cahani.

Već u petak Gorica će igrati svoju prvu utakmicu u Medulinu, desetak minuta pješke od hotela u kojem će momčad biti smještena idućih desetak dana. Utakmica protiv srpskog drugoligaša Žarkova igra se od 14.30 sati, a tri dana poslije, u istom terminu, protivnik će biti češki drugoligaš Slavoj. Posljednja utakmica u skupini, 23. siječnja protiv Prelecove Istre, igrat će se na pulskom stadionu Aldo Drosina, budući da će se tom prilikom testirati VAR.

Kući se Goričani vraćaju 25. ili 26. siječnja, ovisno o tome hoće li igrati za treće ili prvo mjesto. Pod uvjetom, naravno, da u skupini izbore jedno od prva dva mjesta. Vremena je dovoljno, vremenski uvjeti bit će neusporedivo bolji od ovih koji zadnjih dana okupiraju Veliku Goricu, bit će i utakmica… Trener Jakirović i njegovi suradnici gradit će momčad za nastavak sezone u takvim okolnostima, sve govori da će je i izgraditi. Uostalom, temelji su iznimno čvrsti. Atmosfera je dobra, osmijesi su na licima, sve skupa djeluje kao početak jedne lijepe i uspješne proljetne priče…

HOK Gorica i Diana Reščić Breko opet su dokazali svoju profesionalnost, korektnost i sportsku veličinu, vjerojatno velikim dijelom etabliranih i od legendarnog Antuna Azenića Dede. Poslali smo zamolbu ispred City portala za najavu njihovog memorijalnog turnira, a odgovor je stigao u roku ODMAH i prenosimo ga u cijelosti.

“Hrvatski odbojkaški klub sad već tradicionalno, četvrti put za redom, novu kalendarsku godinu započinje organizacijom memorijalnog turnira Antun Azenić Deda, u sjećanje na tvorca velikogoričkog odbojkaškog čuda stvorenog iz osnovne škole.

Njegove bivše igračice, koje su svoje prve odbojkaške korake učinile pod paskom Snježane Ušić i profesora doktora odbojke Vladimira Brace Jankovića, nastavljaju dalje s tradicijom održavanja ‘festivala dana odbojke’ u Velikoj Gorici organizirajući 4. memorijalni turnir Antun Azenić Deda.

Ove godine na turniru će nastupiti djevojke rođene 2003. godine i mlađe, u kategoriji kadetkinja, nastupajući i predstavljajući svoje klubove: OK Dinamo, OK Olimpik, OK Karlovac, OK Vrbovec, OK Nebo, OK Glina, domaćina HOK Gorica i OK Novo Mesto iz Slovenije.

Sudionici su podijeljeni u dvije skupe s po četiri ekipe, odigravaju se utakmice po kolima, nakon čega prva dva mjesta iz svake grupe vode u polufinale, odnosno finalnu utakmicu. Za sve djevojke i trenere osigurani su topli sendviči i napitak, te zagarantirana dobra zabava i poštena igra.

Foto: Vedran Đulić

Kao i na prethodna tri memorijalna turnira, osim natjecateljica, kojih će biti oko 150, sigurni smo da će velik broj bivših igračica Azene, koje su započele sjajnu odbojkašku priču u Velikoj Gorici, sportskih djelatnika, uvaženih čelnih ljudi grada Velike Gorice, predstavnika sportskih saveza kao i Hrvatskog odbojkaškog saveza, Hrvatskog olimpijskog odbora, bivših sportaša, ljubitelja odbojkaškog sporta i Dedinih suradnika svojim dolaskom podržati ovu lijepu priču i istinsku emociju prema sportu koji je proslavio velikogorički sport 90-ih i ranih 2000-tih godina. Vjerujemo kako članovi obitelji Azenić i Ušić neće biti spriječeni nazočiti turniru te da će svojim dolaskom uveličati slavlje i sjećanje na Dedu.

Dogradonačelnici Ervin Kolarec i Krešimir Ačkar, predsjednik Goran Kovačić i predstavnici Zajednice sportova grada Velika Gorica, predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Ante Baković sa suradnicima, Siniša Krajač ispred Hrvatskog olimpijskog odbora, bivši odbojkaši i odbojkašice, sad treneri Vladimir Braco Janković, Marija Anzulović, Ljubo Travica, Vinko Dobrić, Ivica Jelić, Tomislav Đurković i Tomica Rešetar, profesori s Kineziološkog fakulteta… To su samo neki od istaknutih sportskih imena koja su potvrdila svoj dolazak.

Trener Braco Janković sa svojim djevojkama iz slavne generacije Azene

Nakon godina na aparatima, na kojima je preživljavala Azena, ponovno se u zadnjih pet godina o velikogoričkoj odbojci priča s poštovanjem i vjerom da postoji nada – temeljena na znanju, iskustvu i želji bivših djevojaka iz bivše Azene, a sad žena koje vode ozbiljan i respektabilan klub – da će se o odbojci u Velikoj Gorici opet pisati posebna priča.

Turnir se održava 19. siječnja u Gradskoj sportskoj dvorani, s početkom odigravanja utakmica od 9 sati, a trajat će do 16 sati, kad je planirana ceremonija zatvaranja turnira i podjela pehara i medalja”, stoji u najavi turnira.

Što još dodati o turniru i gospodinu Azeniću? Oni koji prate sport pa i odbojku znaju sve, a mi tek prilažemo nekoliko naslova iz medija iz vremena ponosa i slave ženske odbojke u Velikoj Gorici.

Odradio je snimanje za litavsku televiziju, jer u svojoj zemlji on je zvijezda u nastajanju, reprezentativac s desetkom na leđima, a onda je Paulius Golubickas odvojio nekoliko minuta da se predstavi velikogoričkoj i hrvatskoj javnosti. Mladi Litavac je 20-godišnjak, rođen u kolovozu 1999., ali ovako na prvu izgleda čak i koju godinu mlađe. Puno je važnije, naravno, da na terenu izgleda kao pravi igrač. A izgleda, složit će se s tim i trener Jakirović, koji je već nakon prvog treninga bio zadovoljan viđenim.

Potvrda je stigla u prvoj prijateljskoj utakmici, u onih njegovih premijernih 45 minuta protiv Lokomotive, kad su i laici mogli vidjeti da je riječ o dečku koji zna igrati, koji ima ogroman potencijal, a razdoblje pred nama dat će konačan odgovor na pitanje koliko je Paulius doista dobar.

Prije svega je, naravno, trebalo riješiti jednu jezičnu dvojbu. Neki njegovo prezime, naime, izgovaraju Golubickas, a neki Golubičkas.

– Ja sam Golubickas, sa C – otklonio je za početak sve dvojbe, pa krenuo pričati o svojim prvim danima u Gorici.

– Sretan sam ovdje, sviđaju mi se treneri, način na koji se radi, suigrači… Jako su me lijepo primili, svi mi prilaze i razgovaraju sa mnom, tako da zaista uživam u svemu, u ovom trenutku. I uvjeren sam da je dolazak u Goricu pravi potez, važan korak naprijed u mojoj karijeri. Sad je sve na meni, budem li dobro trenirao i igrao, vjerujem da je moguće ostvariti svoje snove – kazao je Paulius.

Prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje Gorice, a na ovom poslu je sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu javno čestitao i predsjednik kluba Nenad Črnko. Naravno da ćemo tek u budućnosti moći biti sigurni kako je ovdje riječ o vrhunskom poslu, no sama činjenica da su Golubickasa željeli velikani poput Šahtara i moskovskog CSKA dovoljno govori…

– Puno smo razgovarali s ljudima iz Gorice, stvarno su me željeli, a istovremeno sam i ja pokušavao doznati što više o klubu i gradu, o svemu što će me dočekati ovdje. Ljudi koji brinu o mojoj karijeri došli su ovdje, uvjerili su da su uvjeti za rad dobri, da je sredina kvalitetna. Dugo je sve to trajalo, bilo je i ponuda iz drugih klubova, ali vjerujem da je ovo dobar izbor, da ću dobiti priliku napredovati, što je za mladog igrača poput mene i najvažnije – zrelo razmišlja Golubickas, drugi Litavac u goričkim redovima.

Onaj prvi nosi odijelo, Niko se već pošteno udomaćio u Turopolju, naučio i hrvatski jezik, a ovaj drugi će nositi dres, driblati, asistirati, zabijati… I sve to uz veliku podršku sunarodnjaka, uz kojeg će i prilagodba biti kudikamo lakša.

– Je, Niko je imao važnu ulogu u mojoj odluci da dođem ovdje, ali nije stvar samo u njemu. Razgovarao sam i s trenerom, s drugim ljudima iz kluba, i shvatio sam da me svi zaista žele ovdje. Sad je na meni da pokažem kako su bili u pravu što su me odabrali – skroman je Paulius.

Već je u debiju u goričkom dresu pokazao puno kvaliteta, ali ovo je bila prilika da se sam predstavi kao igrač.

– Napadački sam orijentirani veznjak, volim imati loptu u nogama. Nisam posebno visok, ali vižljast sam, s dobrom kontrolom lopte i pregledom igre, ali naravno da ima i elemenata u kojima moram napredovati. Primjerice, u realizaciji, što vjerujem da ću ovdje popraviti. Zato sam i došao, da postanem još bolji igrač i da pomognem klubu da ostvari ciljeve, da osvoji to četvrto mjesto – ambiciozno najavljuje mladi Litavac.

Iza njega je neobična karijera, u kojoj stoji da je bio član engleskog Yeovil Towna, ali i litavskog niželigaša Dainave te aktualnog prvaka Suduve. Gorica je četvrti klub na njegovu nogometnom putu.

– Otišao sam u Englesku sa 16 i ostao tamo dvije godine, ali nije to bilo dobro razdoblje moje karijere. Imao sam puno problema s ozljedama i nisam dobio pravu priliku. Zato sam se odlučio vratiti kući, u Dainavu, klub iz moga grada koji igra u drugoj litavskoj ligi. Odigrao sam jako dobru polusezonu, a kako taj klub ima dobre odnose sa Suduvom, dobio sam priliku doći na probu. Odlučili su me ostaviti, dobio sam šansu na terenu i odigrao jako dobro prošlu sezonu, nakon čega je došao poziv iz Gorice – ukratko je prepričao svoju karijeru Golubickas, koji zahvaljujući tim engleskim godinama danas perfektno govori engleski, što će mu puno pomoći u prilagodbi.

Uostalom, riječ je o mladiću koji je igrao i kvalifikacije za europska natjecanja, ali i o klincu koji sa samo 20 godina ima već sedam nastupa za reprezentaciju Litve.

– Naravno da svaki nogometaš želi igrati za reprezentaciju svoje zemlje, da je svakome to san. I ja uživam u tome, lijep je osjećaj biti dio nacionalne momčadi, igrati za svoju državu i navijače, a ja se samo nadam da ćemo u budućnosti biti bolji, dobivati više utakmica i pokazati da litavski nogomet može biti uspješniji nego što je to trenutačno slučaj – govori Paulius.

Dolazi iz zemlje koja nije nogometna, priče iz Litve kažu da tamo ljudi neobičnima smatraju one koji nogomet izaberu prije košarke.

– Da, Litva je zemlja košarke, imamo jako dobru reprezentaciju i Žalgiris u Euroligi, ali mogu vam reći da sve češće roditelji dovode djecu na nogomet. U košarci je konkurencija ogromna, nije se lako probiti, a moraš biti i visok, što ja baš i nisam, ha, ha. Nisam loš ni u košarci, uostalom svi u Litvi znaju igrati košarku, ali nogomet je ipak oduvijek bio moj izbor – kaže 173 centimetra visoki Golubickas.

Sad je u zemlji u kojoj je nogomet glavna fora, u zemlji svjetskih doprvaka, u gradu u kojem sport buja posljednjih godina. I o tome je znao jako puno prije nego što je došao.

– Znao sam da Gorici dobro ide u prvenstvu, znao sam i koja je klupska filozofija, tko će me sve dočekati u svlačionici, znao sam i da je ovdje puno mladih i motiviranih igrača… Znao sam i da se ovdje dobro radi i da ću imati lijepu priliku za napredak. Uglavnom, Google je radio ovih zadnjih tjedana, napravio sam sve što sam mogao da se adaptiram što brže i što bolje – istaknuo je Paulius.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Naučio je i koji sve klubovi igraju u hrvatskom prvenstvu, s kim će se sve nadmetati u dresu Gorice.

– Znam za Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeku, igrali smo protiv Lokomotive… I ove ostale ću vrlo brzo upoznati, jedva čekam da prvenstvo krene, da dođu utakmice – nestrpljiv je Golubickas, koji o Hrvatskoj ima jako dobro mišljenje u nogometnom smislu:

– Hrvatska nije velika zemlja, sa samo četiri milijuna stanovnika, ali ovo je definitivno nogometna sredina. Gledao sam i neke treninge mlađih kategorija, vidi se da ta djeca prolaze kvalitetnu školu nogometu, jasno je to iz načina na koji dodaju i primaju loptu, na koji se kreću, da su tehnički dobri… Uostalom, Hrvatska je u Rusiji bila druga na svijetu, to sve govori. Ovo je dobra zemlja za igranje nogometa, a i liga je među 15-ak najboljih u Europi.

Ima, naravno, i omiljene hrvatske nogometaše.

– Imate jako puno dobrih igrača, od Rakitića, Modrića… Evo, obojica su plavokosi, ne previsoki, s odličnom tehnikom, valjda nije slučajno što mi se baš oni sviđaju, ha, ha – nasmijao se Paulius, pa za kraj otkrio svoje snove:

– Otkad sam bio dječak, sanjam da jednog dana zaigram za Barcelonu. I radim sve što je u mojoj moći da se taj san ostvari. Naravno, netko će reći da to baš i nije realno, ali ja mislim da si moraš postavljati visoke ciljeve, najviše moguće, na taj način lakše je postati bolji.

S Goricom u četvrtak ide na pripreme u Medulin, odigrat će naša momčad u Istri i četiri utakmice, sasvim dovoljno da se mladi Litavac još bolje uklopi, još brže prilagodi svemu što ga čeka. I da onda, u nogometnoj simbiozi, Paulius i Gorica krenu prema ostvarivanju ciljeva.