Povežite se s nama

HOTNEWS

Vaš mališan kreće u vrtić? Otkrijte male tajne uspješnog razdvajanja od djeteta

Dječji plač, nešto je što možemo čuti već prvih dana u hodniku kada uđete u vrtić, to je neizbježno…

Objavljeno

prije 5 godina

na

Ljeto je na samom kraju. Godišnji odmori su uglavnom iza nas, a jesen pred nama mnogima donosi velike prekretnice u životu. Pred roditeljima i djecom nova su životna putovanja i iskustva. Neki će po prvi puta sjesti u školske klupe, dok će neki krenuti u vrtić. Pedagoška godina ove godine počinje 1.rujna, a u goričke vrtiće upisano je 611 djece. Kako bi roditelji, ali i djeca, što lakše prebrodili to razdoblje prilagodbe, u razgovoru s odgajateljicom Petrom Petek iz Dječjeg vrtića Žirek donosimo vam nekoliko korisnih informacija i savjeta.

Da se prilagode novonastaloj situaciji i djeci i roditeljima treba vremena. Roditeljima je teško ostaviti svoje dijete, a djetetu je pak teško jer je naučilo biti s mamom i tatom prvih godinu dana svoga života. Ono što bi svaki roditelj od samog početka trebao imati je pozitivna slika o vrtiću i tako ga prezentirati djetetu.

– Kretanje u jaslice dosta je stresno i za roditelje i za dijete, pogotovo jer se kod tako male djece oko 8.mjeseca djetetova života javlja separacijski strah. Dijete kada vidi da nema roditelja ono misli da on ne postoji. Tu predodžbu ima u glavi sve dok ne nauči da će roditelj doći po njega. Zato smo mi odgajatelji ovdje da im pomognemo – ističe Petra.

U prvim danima prilagodbe roditelj zajedno s djetetom boravi u skupini. Proučavaju igračke, prostor, upoznaju odgojitelje i nove prijatelje. Potom se djeca ostavljaju sama na sat ili dva pa se to vrijeme postepeno produžuje. U drugom tjednu djeca ostaju do spavanja, a kako se dani prilagodbe bliže kraju ostanu i na spavanju.

– Dječji plač, nešto je što možemo čuti već prvih dana u hodniku kada uđete u vrtić, to je neizbježno. Ali zagrljaj i utjeha jedan je od načina kako mi to rješavamo, baš onako kako bi to učinio i svaki roditelj kod kuće pružajući im zaštitu i osjećaj sigurnosti. To je nešto što im i najviše treba u početku. Uvijek upali i nekoliko pjesmica kao i balončići od sapunice, ali i planirane aktivnosti koje odgajateljice pripreme pa im se na neko vrijeme zaokupi pažnja – priča nam Petra dodajući kako niti same odgajateljice nisu imune na dječji plač te ponekad se dogodi da i one same ispuste koju suzu.

Iskustvo jedne mame: “Brzo stigne onaj dan kada dođete po svoje dijete u vrtić, a odgajateljica kaže: “Bilo je sve u redu”

– Mama sam dvojice dječaka (2 i 5 godina) koji su krenuli u jaslice s navršenih godinu dana. Sjećam se svog straha od prilagodbe jer se nisu znali sami uspavati, hraniti, nisu imali prijelazne predmete i imali su 2 dnevna spavanja – dakle sve suprotno od dnevne vrtićke rutine na koju su se morali naviknuti. Početak je bio težak za njih, kao i za mene. Oni su bili djeca kojima je trebalo malo duže da potpuno prihvate tu životnu promjenu, a meni kao mami je, proživljavajući to s njima, teško padalo. No, uz veliki trud odgajateljica koje su ih tješile, mazile i pomagale da se uspavaju, uz tematske slikovnice kojima smo im kod kuće uvijek pozitivno predočavali vrtić, uz dobru suradnju s odgajateljicama i uz veliku dozu strpljenja – danas imam 2 samostalna dječaka koji s veseljem ulaze u vrtić u svoju skupinu, a ponekad se ni ne daju doma kad se zaigraju s prijateljima. Prilagodba na vrtić je zahtjevan period, no težak dio se zajednički prebrodi i brzo stigne onaj dan kada dođete po svoje dijete u vrtić, a odgajateljica kaže: “Bilo je sve u redu” – ispričala nam je mama Jelena.

Ponijeti nešto poznato

Svako dijete je individua za sebe stoga cijeli proces prilagodbe može potrajati i duže nego što roditelj očekuje, a u tom periodu dijete može pokazivati brojne emocionalne, tjelesne i ponašajne reakcije.

– Dijete postane više vezano uz roditelje. Mnoge mame se žale kada dođu doma da se u prvim mjesecima dijete ne odvaja od njih što god radile. Upravo zato jer traje taj strah od separacije pa ih stalno drže u vidokrugu. Dijete se u tom periodu može povući u sebe, postati agresivnije, ponekad dolazi i do regresije u razvojnoj fazi. Tu su i promjene u navikama spavanja kao i odbijanja hrane. Često se događa i u vrtiću u periodu adaptacije da djeca ne žele jesti i piti – upozorava naša sugovornica te savjetuje kako djeci može pomoći i neki prijelazni objekti koje donesu od kuće jer uz sebe imaju nešto što im je poznato.

Socijalizacija i empatija

Prije polaska u vrtić dobro je da roditelj razgovara s djetetom. Koliko god nam se ono činilo malo i da ne razumije, oni shvaćaju i bolje nego što mislimo.

– Govorite im unaprijed i pripremite ih da će ići u vrtić i da će imati nove prijatelje, no nemojte im davati lažna obećanja da će tamo biti sretni i da će sve biti super jer u početku im sigurno neće biti tako. No, s vremenom će doći i do toga. Ne bi preporučila zavaravanje djece jer će izgubiti povjerenje u roditelja, a ono je izrazito bitno u ovom cijelom procesu prilagodbe. Svakako probajte osamostaliti djecu koliko je to moguće. Dajte im da jedu sami rukama ili žlicom, kao i učenje samostalnog pijenja iz čaše – govori Petra.

Jedna od većih grešaka koje roditelj rade je predugo zadržavanje u vrtiću. Kada dovedete dijete, presvucite ga u papučice, poljubite i zagrlite te predajete odgojitelju. Imajte u njih povjerenje jer znaju što rade.

I na kraju, sve teškoće prilagodbe će proći i uvijek imajte na umu da vrtić treba biti mjesto puno igre i zabave kao i stvaranje novih prijateljstva. Dijete će se u vrtiću socijalizirati, razviti empatiju, higijenske i zdrave prehrambene navike te prolaziti različite aktivnosti.

 

Povezane teme:

HOTNEWS

FOTO Klas i dalje dominira, Kurilovec prati, VG Boys sigurni na 3. mjestu

Objavljeno

prije 7 minuta

na

19. svibnja 2026.

Objavio/la

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 21. i 22. kola u kojem je na 11 odigranih utakmica postignuto 45 golova (21+ 24). Klas i dalje dominira i sigurno ide ka osvajanju prvog mjesta. Kurilovec je također s dvije nove pobjede potvrdio drugu poziciju.

Kobilić, 18.05.2026. Liga veterana NSVG-a 22.kolo: VG Boys – Dinamo 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 18.05.2026. Liga veterana NSVG-a 22.kolo: VG Boys – Dinamo 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 18.05.2026. Liga veterana NSVG-a 22.kolo: VG Boys – Dinamo 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Derbi 22. kola bila je utakmica između VG Boysa i Dinama (Novo Čiče) na igralištu u Kobiliću. Susret je odigran u prijateljskom tonu, nije bilo težih prekršaja, a prema igri rezultat je posve realan. Utakmicu je vodio sudac Davor Merkaš.

Kobilić, 18.05.2026. Liga veterana NSVG-a 22.kolo: VG Boys – Dinamo 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 18.05.2026. Liga veterana NSVG-a 22.kolo: VG Boys – Dinamo 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 18.05.2026. Liga veterana NSVG-a 22.kolo: VG Boys – Dinamo 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmice 23. kola igraju se u petak, 22. svibnja, odnosno u ponedjeljak 25. svibnja 2026. godine.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 21.-22. kolo

Rezultati 22. kola (ponedjeljak, 18.05.2026.): Gradići – Vatrogasac 1:0, Hruševec – Polet 2:3, Lekenik – Velika Mlaka 1947 1:2, Klas – Posavec 9:1, VG Boys – Dinamo 4:0, Kurilovec – Buna 1:0, Lukavec slobodni.

Rezultati 21. kola (petak, 15.05.2026.): Dinamo – Kurilovec1:3, Posavec – VG Boys 0:7, Velika Mlaka 1947 – Klas 1:4, Polet – Lekenik 1:1, Lukavec – Gradići 1:2, Vatrogasac – Hruševec odgođeno, Buna slobodni.

Poredak nakon 22. kola: 1. Klas 49 (19 15 4 0 92:25), 2. Kurilovec 47 (20 15 2 3 60:18), 3. VG Boys 44 (21 14 2 5 66:22), 4. Dinamo 35 (20 11 2 7 62:43), 5. Velika Mlaka 1947 34 (20 11 1 8 50:42), 6. Lekenik 30 (20 9 3 8 51:44), 7. Vatrogasac 30 (19 9 3 7 33:26), 8. Lukavec 22 (20 6 4 10 30:37), 9. Buna 21 (20 6 3 11 28:38), 10. Gradići 21 (20 6 3 11 24:60), 11. Polet 18 (21 5 3 13 29:47), 12. Hruševec 9 (18 2 3 13 23:79), 13. Posavec 8 (19 1 5 13 10:77).

Nastavite čitati

CityLIGHTS

INTERVJU Margareta Biškupić Čurla: Od peglanja nošnji do ravnateljice

Od folklora i studija etnologije do vođenja Muzeja Turopolja, njezin rad svjedoči o kontinuitetu interesa za baštinu i kulturu te o odgovornosti koju nosi čuvanje identiteta lokalne zajednice.

Objavljeno

prije 1 sat

na

19. svibnja 2026.

Objavio/la

Malo je onih koji već u mladosti pronađu poziv kojem će ostati vjerni cijeli život. Upravo je takav put Margarete Biškupić Čurla, koja je na čelo Muzeja Turopolja došla sa samo 26 godina, nakon što je još kao djevojčica kroz folklor razvila ljubav prema tradiciji, narodnoj nošnji i baštini.

Od volontiranja u Etnografskom muzeju i terenskog rada među starim škrinjama i tavanima, do muzejske pedagoginje i naposljetku ravnateljice, njezin profesionalni put obilježila je jasna predanost struci. Povodom Međunarodnog dana muzeja razgovarali smo o muzejskoj djelatnosti, očuvanju baštine i izazovima koje donosi vođenje jedne od najvažnijih kulturnih ustanova Turopolja.

Recite nam Margareta, kako se zapravo postaje kustosica u muzeju?

– U principu, proces kreće upisom, odnosno završetkom fakulteta. To mogu biti razno razni smjerovi na fakultetu, ovisno o kakvom se muzeju radi. Svaki muzej traži specifičnu struku bilo da je riječ o prirodoslovnom, povijesnom ili etnografskom muzeju. Zatim, kada počnete raditi u muzeju i baviti se muzejskom strukom, nakon godinu dana morate pristupiti stručnom ispitu za kustosa.

Što na tom stručnom ispitu morate sve znati?

– Morate znati Ustav, morate znati spektar zakonodavnih stvari poput zakona o muzejima, o zaštiti spomenika kulture, o čuvanju kulturne baštine, razne pravilnike, o pohrani muzejske građe. Zatim, položiti stručne predmete vezane za samu muzejsku znanost. Netko tko je završio Prirodoslovni fakultet i zapošljava se u Prirodoslovnom muzeju, nije u svom obrazovanju prošao muzeološke predmete pa je i to potrebno naučiti.

Kada ste znali da želite biti kustosica i muzeologinja?

– Teško pitanje. Nisam znala zapravo do završetka fakulteta. Kad sam upisala fakultet, upisala sam etnologiju zato što sam silno voljela folklor i narodnu nošnju. Bavila sam se folklorom od četvrtog razreda osnovne škole i prema tome sam odabrala fakultet. Na moj odabir, majka mi je rekla da ću s time umrijet od gladi i jedino što ću moć raditi je peglanje nošnji. Igrom slučaja, nakon fakulteta, zaposlila sam se u Ministarstvu kulture i medija. To mi se baš nije dopalo jer je posao bio dosta administrativan. Međutim, kao studentica, volontirala u Etnografskom muzeju i u muzeju Turopolja što je u konačnici, nakon godinu dana, rezultiralo mojim zaposlenjem u muzeju Turopolja i to je bila ljubav koja traje sad već skoro 27 godina.

Pričajmo malo o kustosima, koji je vaš primarni zadatak?

– Kustosi prvenstveno prikupljaju predmete za svoju zbirku, a onda rade na njihovoj obradi. Predmet se evidentira, opisuje, saznaje se što je više moguće podataka o njemu i odlučuje se da li će taj predmet ići na restauraciju. Kasnije se taj predmet dovodi u priču sa svim ostalim predmetima i sa svim onim nematerijalnim oko njega kako taj isti predmet ne bi bio izdvojen iz konteksta. Na taj način, on će nam dati kontekst povijesti prošlosti kako bi u konačnici sve imalo nekog smisla te da možemo rekonstruirati prošli život koji ćemo čuvati za buduće generacije. U suvremenoj muzeologiji,  pažnja se posvetila upravo nematerijalnoj kulturnoj baštini jer je ona puno krhkija od ove materijalne.

Što spada pod nematerijalnu baštinu?

– To su vještine znanja, od toga znamo li heklati pa do toga znamo li pjevati. To su narodne priče, bajke, mitologija, sve ono što ne možete materijalno primiti u ruke. Taj sadržaj je izuzetno bitan. Posljednjih 15 godina, svjetska muzeologija, raspravlja o tome koji je ispravan način očuvanja nematerijalne kulturne baštine. Na primjer, proslava Jurjeva je nematerijalna kulturna baština koja se nekada slavila na potpuno drugačiji način nego što se to obilježava danas. I tako se postavlja pitanje, koji je ispravan način očuvanja Jurjeva? Onoga nekada ili ovoga danas.

Kada smo se već dotakli našeg Turopolja, kako Vi, kao ravnateljica muzeja Turopolja, možete reći koliko se promijenio život u našem kraju?

– Velika Gorica, ako govorimo o našem lokalnom području, startala je kao malo selo, kao sajmeno područje. Danas smo mi šesti grad po veličini i jedna smo urbana sredina. Na primjer, nekada su narodne nošnje u Turopolju krenule iz obitelji, iz kuće, iz materijala koji su im bili dostupni i koji su uspijevali na ovome području. Ovdje su uspijevali lan i konoplja. U konačnici, najveća razlika između prošlosti i sadašnjosti je upravo to iskorištavanje onoga što nam je područje na kojem živimo dalo. Kod narodnih nošnji su to biljke koje su se uzgajale i uspijevale na ovom području, kod graditeljstva je to materijal koji nam je bio dostupan u prirodi, a u ovom slučaju to je hrast. Zato i imamo jako puno drvenih kuća jer je Turopolje bilo prirodno bogato hrastovim šumama. Tako da se u prošlosti lokalno bogatstvo prirode maksimalno iskorištavalo. Danas to više ne možete. Cijeli svijet je postao toliko mali i sve nam je toliko dostupno da više ne možete pojedine stvari lokalizirati.

Recite nam nešto više o samom muzeju Turopolja i njegovoj višestoljetnoj povijesti.

– Muzej Turopolja je stvarno jedan povijesni raritet. Kada sam ja došla raditi u muzej još 2001. godine, tada je on bio jedna zgrada, zgrada koju svi poznamo kao muzej Turopolja, zgrada Plemenite općine turopoljske. Ta poveznica Plemenite općine s Velikom Goricom i muzejom danas je neraskidiva. Zgradu je sagradila Plemenita općina turopoljska 1765. godine. Nastala je kao centralna administrativna zgrada Plemenite općine turopoljske. Tu su se čuvali arhivi, održavali sastanci, postojao je unutar zgrade i kafić i tako je bilo dok 1960. godine ta ista zgrada nije postala muzej. Tada je jedna sitna, ali dinamitna žena, Višnja Huzjak, preuzela funkciju ravnateljice muzeja kojoj možemo biti zahvalni što danas uopće imamo tako bogatu zbirku i muzej. Danas smo na više lokacija. Imamo etno kuću U Ščitarjevu, zavičajnu zbirku Vukomeričkih gorica na Ključić brdu, partnerstvo s obitelji koji su vlasnici Kurije Modić-Bedeković. U međuvremenu, uspjeli smo dobiti sredstva europskih fondova i izgraditi novi Interpretacijski centar muzeja Turopolja.

 Krenuli ste u cjelovitu obnovu muzeja od potresa, kako to ide?

– Iskoristit ću priliku pa prvenstveno pojasniti da Interpretacijski centar nije izložbeni prostor. On ima multifunkcionalnu dvoranu više za izvan izložbene djelatnosti koje muzej radi poput predavanja, promocija i radionica. S druge strane, stara muzejska zgrada, nakon obnove, postat će isključivo izložbeni prostor. U prizemlju će biti proširena izložbena dvorana koja će se mijenjati na godišnjoj razini. Vjerujem da će obnova biti gotova kroz nešto više od godine dana, računam negdje sredinom 2027. godine da će biti gotova.

Imate li najdražu stvar koju volite vidjeti u muzeju, koja vas uvijek nekako razveseli ili koja vam je posebna?

– Silno volim moju tekstilnu zbirku. To su predmeti za proizvodnju platna od kuhinjskih krpa, ručnika, stolnjaka, jastučnica pa do narodnih nošnji. To je sve staro preko sto godina, odnosno, onoliko koliko se etnografija čuva.

Možete li nam reći kako se održavaju narodne nošnje?

– Kada su u izložbi narodne nošnje, uzmete praško pa malo prođete po njima. To moramo paziti jer se ne smije puno dirati. Ono što je najveći problem je što ih zapravo ne bi smjeli prati zato što nošnje mogu pustiti boju. Zato se mi javimo gospodinu Tomislavu Miličeviću iz folklornog ansambla „Turopolje“ i kažemo: „Tomica pliz pomozi“. Imamo sreće da imamo njega u Velikoj Gorici koji je vrhunski stručnjak. On možda nije formalno obrazovan kao etnolog, ali mislim da je jedan od najvećih etnologa koji Hrvatska ima po pitanju tekstila.

Koliko je muzej Turopolja bitan za identitet našeg Turopolja, Velike Gorice i na kraju krajeva Zagrebačke županije i grada Zagreba?

– Mislim da je jako bitan. Nekako, ta naša povijesti, kultura i kulturna baština nose naš identitet i zapravo civilizacijsku razinu razvoja koju imamo. Mi u njemu zapravo čuvamo tu našu stvarno vrijednu, važnu, super bogatu prošlost. Općenito, Hrvatska ima jako izražen kulturni identitet, ali toliko silno različit na tako malom geografskom području da je to nevjerojatno. To nosi cijelu životnu priču naroda. Kao što smo spomenuli, svijet je sve manji, sve nam je dostupno i nikada nije bilo bitnije čuvati osobni identitet.

Što zapravo znači Plemenita općina, Plemenitaška obitelj?

– Danas, ako ćemo gledati u nekom formalnom smislu, plemstvo nema neku vrijednost jer nema razlike. Nekada je to imalo jako velike značaje u smislu poreznih olakšica. Da se ne bi krivo shvatilo, oni su se borili u razno raznim ratovima gdje su zadužili kraljeve i na temelju toga su dobili svoje povelje i povlastice. Ono što je u cijeloj toj priči fantastično jest da su oni te povlastice jako dobro iskoristili podignuvši cijeli kraj na jednu višu razinu. Izgradili su zgradu muzeja Turopolja, Stari grad Lukavec, izgradili su cijeli centar Velike Gorice i sve one niske kuće oko današnje Općine i muzeja Turopolja. To je sve njihova zasluga i samim time, ostavili su neizbrisiv trag bez kojeg Velika ne bi bila ono što je danas.

Možemo li reći da je cijeli grad Velika Gorica muzej Turopolja?

– Grad Velika Gorica priča svoju priču. Cijeli naš kraj, ima toliko toga za pokazati, za vidjeti. Sve naše tradicijske drvene gradnje, kurije koje još danas postoje, zatim drvene kapelice.. cijela regija je vrlo, vrlo bogata takvim primjercima.

Što biste još, osim Muzeja Turopolja, preporučili građanima za posjetiti?

– Imamo Perunfest, manifestaciju koja se bavi slavenskom mitologijom, narodnim pričama i predajama. Zatim, KUD Novo Čiče jako radi na promociji etnologije i napravili su prostor za dječje izlete kojim potiču kulturu i pomažu turističkom sektoru da nije samo riječ o zaradi novca već o podizanju kulturne svijesti među najmlađima.

Imate li nešto za kraj dodati?

– Iskoristit ću ovu priliku pa spomenuti ljude s kojima radim. Oni su mi najdraži dio našeg Muzeja. Mi smo zaista jedan kolektiv koji je obiteljski organiziran. Svi smo se upoznali u Muzeju i nismo se međusobno odabrali, ali smo jako tolerantni jedni prema drugima. Svi volimo svoj posao, a najviše volimo surađivati sa svima u Gorici, od škola do turističke zajednice.

Priča Margarete Biškupić Čurla pokazuje kako se profesionalni put može oblikovati iz ranih interesa i ustrajnosti, ali i koliko je važno ostati vjeran vlastitoj struci unatoč različitim skretanjima na tom putu. Od folklora i studija etnologije do vođenja Muzeja Turopolja, njezin rad svjedoči o kontinuitetu interesa za baštinu i kulturu te o odgovornosti koju nosi čuvanje identiteta lokalne zajednice.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Ministar Ružić obišao radove na obnovi Centra za odgoj i obrazovanje

Novi prostori trebali bi donijeti suvremenije uvjete rada i kvalitetnije usluge za ukupno 182 djece uključene u sustav obrazovanja i socijalne skrbi.

Objavljeno

prije 1 dan

na

18. svibnja 2026.

Objavio/la

Foto: mrosp.gov.hr

Vrijedna obnova Centra za odgoj i obrazovanje u Velikoj Gorici, teško oštećenog u potresu, trebala bi biti završena do rujna 2027. godine, a projekt financiran iz državnog proračuna procijenjen je na više od šest milijuna eura.

Tijekom posjeta Velikoj Gorici ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić obišao je radove na obnovi zgrade Centra u Zagrebačkoj ulici. U pratnji su bili gradonačelnik Krešimir Ačkar i ravnateljica ustanove Ivana Kokić Ajazaj.

Novi prostori trebali bi donijeti suvremenije uvjete rada i kvalitetnije usluge za ukupno 182 djece uključene u sustav obrazovanja i socijalne skrbi. Uz infrastrukturnu obnovu planirano je i tehnološko opremanje Centra. Privremeni prostor nalazi se u najmu Međunarodne zračne luke Zagreb. Ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj pritom je istaknula važnost suradnje sa Zračnom lukom koja traje od 2016. godine, kada je potpisana Povelja o suradnji i prijateljstvu s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju na području Velike Gorice.

Ministar Ružić zahvalio je upravi zračne luke na kontinuiranoj podršci Centru, ocijenivši suradnju institucija i lokalne zajednice važnim primjerom pomoći djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Goričke večeri: sezona otvorena!

Objavljeno

prije 2 dana

na

17. svibnja 2026.

Objavio/la

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Nastavite čitati

HOTNEWS

Kaufland škola voća i povrća: Pet ustanova Velike Gorice u borbi za donaciju

Status partnera pojedine Kauflandove trgovine ili logističko-distributivnog centra dobit će ona škola koja prikupi najveći broj glasova.

Objavljeno

prije 4 dana

na

15. svibnja 2026.

Objavio/la

Foto: Yan Krukau/Pexels

Kaufland je pokrenuo glasovanje u sklopu projekta „škola voća i povrća”, u kojem osnovne škole iz Hrvatske konkuriraju za cjelogodišnju donaciju svježeg voća i povrća, a odluka je sada u rukama kupaca.

Glasovanje traje od 13. do 26. svibnja i provodi se isključivo putem Kaufland mobilne aplikacije. Svaki korisnik jednom dnevno može aktivirati kupon vrijedan 10 bodova i na taj način dati svoj glas školi po izboru. U natjecanju sudjeluje i pet obrazovnih ustanova iz Velike Gorice: OŠ Vukovina, OŠ Novo Čiče, OŠ Velika Mlaka, OŠ Eugena Kumičića te Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica.

Dodatno, korisnici koji kao matičnu poslovnicu imaju bilo koji Kaufland u Zagrebu ili Karlovcu mogu svoj kupon usmjeriti i prema školama iz Jastrebarskog. Na kraju natjecanja, status partnera pojedine Kauflandove trgovine ili logističko-distributivnog centra dobit će ona škola koja prikupi najveći broj glasova među svim prijavljenim ustanovama.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno