Sport

Udarnikov Filip Gabelica sportski djelatnik godine

Objavljeno

prije 9 godina

6. siječnja 2017.

Objavio/la

Idila caruje u zasad samo četvrtoligašu Udarniku iz Kurilovca. Senirska momčad zimuje na prijestolju Međužupanijske lige središte s pet bodova fore ispred drugog u redosljedu Španskog i 14 trećeg Karlovca 1919 pa je Udarnik praktički već trećeligaš jer u 3. HNL sele dva prvoplasirana. Osim toga, nedavno je predsjednik kurilovečkog mezimca Filip Gabelica po izboru Zajednice sportskih udruga Velike Gorice proglašen za sportskog djelatnika 2016. godine zajedno uz Ivana Galu iz NK Gradića i Dragutina Kovačevića iz HRK Gorice.

Filip Gabelica. Foto: Nikica Topić/cityportal

Prvi čovjek Udarnikove Uprave Filip Gabelica držao se čitavu prošlu jesen u medijskoj sjeni puštajući u prvi plan tako uspješnu struku i igrače svojeg kluba. Konačno sada, kada su tako munjevito minuli dani blagdana a pred start proljetne polusezone, uspjeli smo za cityportal posjesti za stol Gabelicu, čovjeka koji je imao viziju i najzaslužniji je uz braću Krmpotić i ostale za uzlet Udarnika dovodeći u klub najprije sportskog direktora Darka Janječića Žicu a onda i ostale.

“Hvala onima koji su procijenili da zaslužujem priznanje za sportskog djelatnika godine. Priznanje je to i svima u Udarniku koji se žrtvuju za klub volontirajući na razne načine. Moram tu izdvojiti braću Ivicu i Robija Krpmpotića, vječitog Silvija Kranjca, Vladu Stepanića, Dražena Vujnovića, domara Miru Halilića koji tako zdušno brine o terenima i ostaloj infrastrukturi, te ostale da ne nabrajam jer bi potrajalo. Teška su vremena kada nije jednostavno voditi bilo koji sportski kolektiv a još biti uspješan je gotovo prava umjetnost. Bez podrške čelnika grada Velike Gorice gradonačelnika Dražena Barišića i zamjenika Ervina Kolareca te sponzora (Ro-Termo Danijela Belčevića i Alpas su tu najznačajniji i najozbiljniji) bila bi to nemoguća misija”- uvodno je kazao Gabelica.

Filip Gabelica prima priznanje. Foto: Nikica Topić/cityportal

Tko je prvi čovjek Udarnika? Četrdesetogodišnjak dolazi iz Imotskog, grada nogometa i nogometaša. Dovoljno je sa tih prostora spomenuti samo Zvonu Bobana (legendarnog i najboljeg igrača kojeg je iznjedrila novija Hrvatska, mladića koji je 90-tih u Maksimiru hrabro stao u obranu domoljublja, kasnije internacionalca planetarno priznatog, intelektualca s neumrljanim stavom prema karakteru, istini i poštenju a koji je za Sportske novosti napisao mnoge nezaboravne kolumne specifičnog stila).

Gabelica već poduže živi u Velikoj Gorici kao uspješan poslovni čovjek i poduzetnik a u Kurilovec ga je privukla ljubav prema nogometu i nastojanje da mu sin Ante kao mladi nogometaš živi zdravi sportski život (danas je Ante kadet Udarnika). Filip se postepeno, pomažući klub, infiltrirao u Upravu gdje je najprije bio 4 godine dopredsjednik a sada je već 3 godine prvi čovjek kluba.

Darko Janječić i pomoćni trener Udarnika Jurica Šimir. Foto: Mato Paviša/cityportal.hr

“Bez lažne skromnosti, mislim da smo napravili mnogo u posljednji nekoliko godina. Uređene su prostorije u potkrovlju velikog sportskog doma, napravili smo teren s umjetnom travom prikladan za treninge i utakmice najmlađima, složili stručni stožer za primjer dovođenjem sportskog direktora Darka Janječića Žicu, visoko školovanog i licenciranog trenera Borisa Perkovića, zamjenika Juricu Šimira. Doveli smo i igrače koji su velika pojačanja a koji sigurno ne bi pristupili Udarniku da nisu prepoznali korektnost i ambicije s pokrićem.”

Gabelica je sadašnja događanja i uspjehe najavio autoru ovog teksta još prije dvije godine u velikoj reportaži (Sportske novosti-20. studenog 2014).

“Nastojimo se držati kontinuiteta bez nerealnog srljanja na kratke staze. Kada smo se odlučili za pohod na 3. HNL onda smo procijenili da smo sposobni da na trećeligaškoj razini možemo dugoročno i egzistirati. Teče posljednja godina mandata sadašnje garniture koja vodi klub i sigurno želimo uspješno zaključiti četvrtogodišni ciklus. Da smo na pravom putu možda potvrđuje i nedavno održana Udarnikova noć na kojoj je bilo blizu 300 uzvanika i prijatelja Udarnika a veselica je potrajala do ranih jutarnjih sati. U vremenima kada kod nas u Hrvatskoj, zbog raznoraznih i mnogostrukih razloga, zanimanje za nogomet nije kao nekada, gledanost Udarnika raste i to veseli a daje i dodatni motiv za volontiranje.”

Prvi s desna trener Boris Perković. Foto: Mato Paviša/cityportal.hr

Lopta trenutno miruje ali krajem siječnja na Udarniku će sve oživjeti. Javio se i sportski direktor četvrtoligaša Udarnika iz Kurilovca Darko Janječić.

“Najozbiljnije planiramo od ljeta postati trećeligaši. Pripreme započinjemo u nedjelju 22. siječnja. Iz kluba nitko nije otišao a pristupio nam je Hrvoje Šimić iz Segeste. Seniorima se priključuju i juniori Gršić, Kolarec i Krasnić. Dogovorene su i pripremne utakmice. Jamnicu ugošćujemo 29. siječnja u Velikoj Gorici, 1. veljače u Rudešu igramo kontra Kustošije a od 4. do 12. veljače smo na turniru HAŠK-a gdje imamo pet suparnika. Na turniru sudjeluju Samobor, Stupnik, Trnje, Udarnik, klub iz Austrije i HAŠK. U goste Španskom odlazimo 15. veljače, Turopoljcu u Kuče tri dana kasnije, juniorima Lokomotive 23. a 26. veljače igra se Kup grada Velike Gorice. U 16. kolu prvenstva 4. ožujka gostujemo kod Moslavine u Kutini”-otkrio je svoje najnovije aktivnosti i dogovorene pripremne utakmice sportski direktor jesenskog prvaka MŽNL središta Udarnika Darko Janječić.

Filip Gabelica je pak zaključno naglasio događaj za posljednu subotu u siječnju. “Planiramo tada odraditi redovnu Godišnju skupštinu i službeno podastrti sve urađeno kroz vrlo uspješnu 2016. ali i iznijeti planove za 2017. koju želimo pak završiti kao uspješni Hrvatski trećeligaši”.

Poželimo i mi Udarniku uspješan i udarnički nastavak djelovanja a Filipu Gabelici sretno i sigurno skijanje negdje u Austriji na koje se uputio sa obitelji i prijateljima.

Povezane teme:FILIP GABELICA nk udarnik

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.