Sport

Udarnik ostao neokrznut

Objavljeno

prije 9 godina

6. ožujka 2017.

Objavio/la

U prvom proljetnom kolu prvenstva Međužupanijske lige središte Zagreb (četvrti rang natjecanja) na gradskom stadionu u Kutini domaća Moslavina i lider Udarnik odigrali su 1:1. Nakon utakmice osjetila se nepotrebna mala nervoza u redovima gostiju (uglavnom kod onih koji nisu igrali) dok je iz svlačionice Moslavine odjekivala pjesma. Odakle i zašto takav epilog dvoboja?

Moslavcima bod ne znači mnogo u borbi za ostanak u ligi jer su posljednji u redoslijedu s popriličnim bodovnim zaostatkom. Očito nisu se nadali ni polovičnom uspjehu i stoga je valjda bilo radosti i zadovoljstva. Na drugoj strani lider Udarnik prošao je kolo neokrznut jer remizirali su i Špansko doma protiv Gaja 0:0 te istim rezultatom i Karlovac u Gradiću. Tako Kurilovčani i dalje imaju dva boda više od drugoplasiranog Španskog i čak 14 od trećeg Karlovca a u 3. HNL idu prva dva kluba. Za Udarnik je dakle i dalje sve pod kontrolom. Nije se ni igralo tako loše u formaciji 4-2-3-1.

Mijo Šarić na stadionu u Kutini. Foto: Mato Paviša/cityportal.hr

Secirajući igru pojedinaca nema se tu mnogo toga zamjeriti. Vratar Kranjčec bio je uglavnom bez posla. Obranio je bravuroznom paradom zicer Oršiću u 27. minuti a u istoj nekoliko sekundi kasnije nije mogao ništa fantastično rezanoj lopti Turkalja koja je odsjela u “devedest”. Mihanović na desno beku odigrao je solidno a sudjelovao je i u kombinaciji za izjednačenje zajedno sa asistentom Stojićem. Milanović na desnom stoperu besprijekoran i neprelazan a kapetanski je pokušavao bodrenjem “gurati” svoje suigrače iz napada.

Petković u odsutnosti Ladovića (kartoni) na lijevom stoperu solidan. Mijo Šarić na lijevom beku vrlo dobar, posebno u prvom dijelu. Zatvorio je prilaze Kranjčecu a u napadu poduzetan i opasan u suradnji sa Brčićem. Tko je Mijo Šarić 22-godišnji dečko koji živi u Kobiliću?

Pristupio je Udarniku kao junior iz Troglava (BiH). Igrao je zadnjeg veznog kod Senada Harambašića, Željka Pavkovića, Damira Dittricha i Dinka Livade a na lijevi bok preselio ga je sadašnji strateg Boris Perković i pogodio. Miju malo koče radne obaveze (što mu je svakako prioritet) ali pred njim je svijetla nogometna budućnost. U Kutini desnog zadnjeg veznog igrao je borbeni Stojić a lijevog majstor Džaja kojem nije išlo kako nas je navikao. Ipak, na slabije izdanje ima pravo i po mnogima najbolji svih vremena Leo Messi, zar nije to viđeno?

E, sada oni koji su trebali više dati u fazi napada. Mladi Ramljak sasvim desno nije mogao ništa konkretno a previše toga je pokušavao solo. Uočio je to i trener Perković te ga na poluvremenu zamijenio Grdenićem koji je unio živost, probojnost, sportsku drskost i okomitost. Šteta što nije zabio iz dvije dobre situacije. Gredenić je očito koleteralna žrtva jer utakmicu moraju započeti trojica mlađih. Mladi Kelava u sredini vezne linije solidan ali nekonkretan prema naprijed. Zamijenio ga je u 73. minuti također mladi Kelihar koji se vratio nakon sanirane ozljede a igrao premalo za neku procjenu. Više se očekivalo i od Brčića sasvim lijevo daleko od gola. U prvom poluvremenu igrao je bolje a nekoliko opasnih ubačaja nije imao tko iskoristiti. U nastavku je pokušavao soliranjem ali nije išlo jer su ga domaći poznavajući ga pročitali i sasvim zatvorili te prikovali uz aut-liniju. Uputio je jedan opasan udarac izdaleka ali to je premalo za Brčićeve kapacitete i renome.

Mijo Šarić u crvenom dresu nema razloga za brigu. Foto: Mato Paviša/cityportal.hr

Brajko u špici zabio je gol, borio se i uspješno gradio ali nije imao dovoljno pomoći od suigrača u završnicama akcija. Možda ga trener Perković nije trebao vaditi u 71. minuti. Pralas je svakako trebao ući i pomoći Brajku a s travnjaka je morao možda netko drugi. To je samo mišljenje novinara i ne mora biti ispravno. To također nije kritika treneru jer on ima najbolji uvid u momčad i zna najbolje. To je uostalom i dokazao kroz tekuće prvenstvo a i radom u drugim klubovima. Perković je najmanji “krivac” što Udarnik nije pobijedio a prema nekima je “morao”. Svima koji nisu bili zadovolji nakon remija u Kutini, strateg Perković može pokazati u Sportskim novostima ljestvicu MŽNL središte, podsjetiti dotične na ciljeve prije starta prvenstva i onda mirno i spokojno otići na trening svojim dečkima iz momčadi.

Mogu oni opet odigrati slabije, što će im se vjerojatno i još dogoditi ali ukupni zbroj uspjeha na njihovoj je strani. Na kraju rečenica i o domaćim nogometašima. Ostavili su Moslavčani srce na terenu i zaslužili su bod. Oni su glavni krivci što Udarnik nije pobijedio.

Povezane teme:Moslavina Udarnik

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 12 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 18 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.