Ono što su preživjeli stanovnici Siska, Petrinje, Gline i svih okolnih naselja i zaseoka tijekom potresa, teško je opisati riječima. Samo jedan dan s volonterima interventnog tima Društva Crvenog križa iz Dugog Sela u obilasku sela Luščani u okolici Petrinje, bio je dovoljan da vas osvijesti koliko je priroda moćna. U jednom trenutku ovi ljudi ostali su bez doma koji su gradili, bez životinja koje su ih prehranjivale, bez uvjeta za život koji su preko noći postali luksuz…

Dušan Vujanović priprema ručak u kamp kućici, Foto: Sanjin Vrbanus

– Dvije noći spavao sam u štali, u šatoru koji sam si napravio, dok preko prijatelja iz Zagreba nisam dobio kamp kućicu. Živim sam. Zahvalan sam na svakoj pomoći, ali znate, teško je. Zima mi je. Grijalicu imam, ali vani su minusi i noći su hladne. – govori nam Dušan Vujanović dok mu volonteri nose namirnice.

No, ipak, u ovom kraju topla riječ je danas “tražena roba” – To nam je sada više, nego da nam ne znam što donesete. Kad nam netko dođe, popriča s nama, to nam puno znači jer smo daleko od grada. Odmah se i mi bolje osjećamo jer se ne osjećamo zaboravljenima. – kroz suze priznaje gospođa Bosiljka Vilus. Njena imenjakinja, Bosiljka Vranjanin, u Luščanima je zajedno sa suprugom i sinom imala veliko poljoprivredno gospodarstvo. Potres je uništio staje i sve su morali prodati, pošto-poto.

– Morali smo, znate, prodati prekupcima krave i svinje. Inače vam je tržišna cijena jedne krave 1.500 eura. Sad smo ih dali za 300. Žalosno. Bojim se vremena koje je pred nama. Kažu da će nam graditi kuće kroz 6 mjeseci, no ja se bojim kako ću ovako u kontejneru i mjesec dana. Nismo mi više mladi da zidamo, bolje da nam naprave montažne kuće. Ali, tko zna što je pred nama. – zabrinuta je Bosiljka, dok nam njezin sin Stevo prepričava trenutke potresa tijekom kojeg su on i otac iz kuće spašavali 90-godišnju baku.

Stevo Vranjanin pokazuje tragove razornog potresa u dnevnom boravku, Foto: Sanjin Vrbanus

– To vam je bilo neopisivo, kuću kao da je netko uvijao u oba smjera, po nama je sve padalo, i namještaj i žbuka. I dan danas imam taj osjećaj trešnje u sebi. Bespomoćan si. Sve se ruši, a tebe baca na sve strane, no uspjeli smo nekako pobjeći van neozlijeđeni. Sve se srušilo, i štala i garaža, stradali su nam strojevi. – kaže Stevo.

Unutrašnjost kuće obitelji Vranjanin, Foto: Sanjin Vrbanus

Na OPG-u gospodina Damjana Gvojića zatekli smo ruševine. – Uzgajam svinje i ovce, a morao sam ih sve odvesti kod prijatelja, i kuća je stradala i štale su urušene. Pas Medo mi je sada najveći prijatelj. – govori nam mazeći uplašenog “čuvara” svojeg imanja.

Volonteri Crvenog križa s Damjanom Gvojićem, Foto: Sanjin Vrbanus

– Sve što smo stvarali sada je izgubljeno. I ne samo materijalno. Očajni smo, izgubljeni. Majci mi je danas zbog bolesti u bolnici amputirana noga. Gdje da je sada dovezem kad je otpuste s liječenja? – pita se Damjan.

Kuća obitelji Gvojić, Foto: Sanjin Vrbanus

Tisuće ovakvih sudbina slušaju naši volonteri Crvenog križa koji iz svih dijelova Hrvatske dolaze pomoći. Društva Crvenog križa s područja Zagrebačke županije u smjenama od po 5 dana obilaze stanovnike razrušene Banije i ovakve katastrofe podsjete ih zašto je volontiranje neizmjerno važno. – Moj volonterski staž započeo je zaposlenjem u OŠ Božjakovina gdje sam kao izvannastavnu aktivnost vodila Prvu pomoć u suradnji s Crvenim križem Dugo Selo. Volontiram već 15 godina jer želim pomoći drugima. Motivira me sreća koju vidim u onima kojima sam na bilo koji način pomogla. – kaže volonterka Ivana Skočić, inače profesorica biologije.

Ivana i Tomislav, Foto: Sanjin Vrbanus

S kolegom Tomislavom svaki dan prelazi kilometre i kilometre seoskih cesta, uz bezbroj puta ponovljena pitanja: Što vam treba? Imate deka? A hrane, imate dosta? – Humanost i humanitarnost, u biti, oduvijek su me privlačile, to je u vama, ta želja da date sebe i svoje vrijeme besplatno kako bi nekome uljepšali dan, pomogli na bilo koji način. Iako smo obučeni za sve situacije, srce mi se steže od pogleda na ove ljude. Oni su većinom u poodmaklim godinama i u normalnim uvjetima im treba ruka pomoći, a kamo li u ovim teškim. – priznaje Tomislav Lakić Grgec, inače zaposlen u privatnoj tvrtki a ujedno i dobrovoljni vatrogasac.

– Članovi lnterventnih timova Crvenog križa za žurne situacije u pružanju humanitarne pomoći na području Sisačko-moslavačke županije sudjeluju od 29. prosinca. Do 10. siječnja ove godine u pružanju humanitarne pomoći sudjelovalo je 209 volontera i 31 djelatnik Crvenog križa, a u ovom trenutku su na tom području članovi timova iz Dugog Sela, Vrbovca i Samobora. – izjavila je ravnateljica Društva Crvenog križa Zagrebačke županije Drinka Sopta. Društva Crvenog križa iz Ivanić-Grada, Velike Gorice i Zaprešića na svom području rada skrbe o 91 korisniku stradalom u potresu, dok Vrbovec,  Dugo Selo, Ivanić-Grad, Velika Gorica i  Jastrebarsko dodatno skrbe o 225 osoba s područja Sisačko-moslavačke, a nalaze se na području Zagrebačke županije.

– To je zaista jedna velika i koordinirana akcija na velikom teritoriju na kojem je ukupno dostavljeno preko 38 tona hrane, 14 tona higijenskih potrepština, 9 tisuća litara vode, preko tisuću deka, gotovo 900 kilograma odjeće, preko 300 kilograma pseće hrane, kao i grijalice, gumene čizme i agregati. Ponosni smo na naše djelatnike i volontere koji su i u ovoj situaciji katastrofe pokazali svoju svrhu  –  neizmjernu volju za pomaganjem. Bezuvjetno. – zaključila je Sopta.