Povežite se s nama

Vijesti

‘U samoizolaciji sam se družio s mojim pticama, hranio fazane…’

Dr. Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, 14 dana proveo je u samoizolaciji, iako mu je nalaz bio negativan. Na posao se vratio s optimizmom, uvjeren kako će krivulja koju svi pratimo iz dana u dan krenuti prema dolje

Objavljeno

na

Doktor Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, boravio je dva tjedna u izolaciji zbog kontakta s pacijentom koji je bio pozitivan na koronavirus. Do kontakta je došlo u Ambulanti Črnkovec, u kojoj ordinira dr. Zagorac. U izolaciji je boravila i medicinska sestra koja radi u istoj ambulanti, a slijedom toga i ambulanta je ispala iz sustava. Iako nijedno od njih dvoje nije bilo pozitivno na koronavirus, uslijedila je obvezna dvotjedna izolacija. Nakon izlaska iz izolacije ponovno testiranje je pokazalo da dr. Zagorac nije pozitivan na virus koji izaziva bolest covid-19 te je on u utorak, 7. travnja, opet bio na svom radnom mjestu.

Razgovarali smo s dr. Zagorcem o tome kako je dospio u situaciju da se eventualno zarazi te o vremenu provedenom u izolaciji.

Kako se dogodilo da ste sa zaraženom osobom bili u kontaktu, koji je uzrokovao Vašu izolaciju i ispadanje ambulante iz sustava?

Pacijent mi se četiri dana (četvrtak, 19. ožujka) prije tog kontakta pred ambulantom požalio na kašalj, temperaturu i znojenje tijekom noći, rekao je kako nije bio u kontaktu s bilo kojom osobom iz tada poznatih žarišta epidemije (Italija, Austrija, Slovenija) odnosno da on osobno nije putovao u te zemlje. Pozvao sam ga ipak u ambulantu, jer nisam mogao dozvoliti da se svlači na otvorenom i pregledao sam ga. Preporučio sam sumamed i rekao mu da se javi ako bude opet imao iste simptome, odnosno ako mu se stanje pogorša. Nije se javljao, tek je četvrti dan (ponedjeljak) došao ponovo i rekao kako mu je bolje, iako je dan prije (nedjelja) povraćao. Jedino se požalio da nema apetita i dao sam mu tablete za poboljšanje apetita. Isti dan uvečer bilo mu je slabo i završio je u bolnici gdje je i zadržan. Dva testa na koronavirus bila su negativna, tek je treći bio pozitivan. Jednu noć je završio čak na respiratoru, pa na kisiku, ali mu se stanje ipak stabiliziralo i nije bilo kritično. Sve mi je to sutradan javila njegova žena, a za mene i moju sestru to je značilo da se moramo testirati na koronavirus. Oboje smo bili negativni, ali uslijedila je dvotjedna izolacija. Moram naglasiti da mi je jako žao što nisam u tom vremenu bio na raspolaganju mojim pacijentima i molim ih za razumijevanje. Zaista mi je žao, ali za sve njih isto bih napravio i nimalo ne zamjeram pacijentu zbog kojeg sam dva tjedna bio izvan moje ambulante. Moji pacijenti su morali ići u ordinaciju opće medicine u Veliku Mlaku kod dr. Ivanke Kazalicki, kojoj se puno zahvaljujem da je podnijela toliki teret skrbeći se i za njih i za svoje pacijente, što znači nekoliko stotina pacijenata.

Kako se odvijao život u izolaciji, pogotovo kada ste izolirani u vlastitoj kući?

Izolacija mi je teško pala, jer sam inače stalno u pokretu, bilo na poslu ili negdje u Gorici. Auto nisam palio dva tjedna, nisam uopće izlazio na ulicu kada sam bio u kraćoj šetnji, a sa susjedima sam se pozdravljao na daljinu pokretom ruke. Izolaciju sam provodio doma u dijelu kuće koji ima odvojenu prostoriju s WC-om. Supruga mi je hranu dostavljala do vrata, poštivali smo sve mjere karakteristične za proces izolacije. Prva promjena je bila da sam spavao duže nego obično, nisam bio budan oko 5:30, nego između 7 i 7:30 sati. Nakon jutarnje higijene i doručka pregledavao sam poruke na dva mobitela, privatnom i službenom, te odgovarao na njih. Bio sam u stalnom telefonskom kontaktu s Domom zdravlja odnosno glavnom sestrom i drugim liječnicima. Ručao sam između 13 i 13:30 sati, slijedio je kraći dnevni odmor i kraća šetnja na otvorenom, kada sam se družio s pticama i hranio fazane, koje imam na svom gruntu. Aktivirao sam već dugo zaboravljenu teretanu i ponovo sam se trudio izvesti već zaboravljene vježbe. Bilo je dana kada sam uspio napraviti i preko 800 različitih pokreta na zahtjevnim spravama. Ipak, nedostajalo mi je plivanje i duže kretanje.

Kakav je bio Vaš odnos spram mogućnosti da ste ipak zaraženi bolešću covid-19?

Strah? Ne! Oprez? Da! Koliko god ste sigurni da niste zaraženi, u izolaciji ste konfrontirani s iščekivanjem hoće li se virus ipak odnekud pojaviti. Zaista, nisam se bojao, čak sam bio smiren kada sam došao do faze kada sam si rekao: pa šta, i ako imam virus! Naprosto, bio sam spreman i na tu varijantu. Zapravo, ta razmišljanja su rezultat konfrontacije unutrašnje napetosti i opće psihoze u društvu, koju je izazvala pandemija koronavirusa. Ali, kada znate da u ovoj situaciji imamo dva faktora, faktor uzročnika i faktor organizma, onda povratite svoj psihički sklad i ozbiljnost situacije trezvenije procjenjujete. Zbog toga se moja izolacija ne bi mogla podvesti, primjerice, pod naziv ”štićenje od fantoma u vlastitoj kući”!

Kako ocjenjujete broj liječnika, medicinskih sestara i medicinskih radnika koji su tijekom ovog izvanrednog stanja u izolaciji, samoizolaciji i samim tim izvan sustava?

To je očekivani broj liječnika u izolaciji odnosno samoizolaciji. Poziv liječnika je da pomogne pacijentu, jer tko će prvi pomoći oboljelom ako ne liječnik? Mislim da je zdravstveni sustav jako dobro reagirao u ovoj situaciji, ne samo u Zagrebu, nego i u Splitu, Osijeku, Rijeci. Mi ćemo izdržati ovaj nalet zloćudne bolesti, epidemija ima svoje zakonitosti, kada uzročnik gubi virulenciju (sposobnost da izazove zarazu) u sudaru s kolektivnim imunitetom.

Svakodnevno viđamo duge redove pred ljekarnama. Da li je moguće da se ljudi opskrbljuju lijekovima i koji im nisu trenutno potrebni?

Epidemije kod ljudi izazivaju inicijalni strah na koji se reagira na dva načina: konstruktivno (dosta dobra kontrola zbivanja) i destruktivno (stihijski). Kao eklatantan primjer navodi se epidemija španjolske gripe iz 1918. godine koja je, prema podacima iz tog vremena, usmrtila 20 milijuna ljudi! To je broj stanovnika jedne srednje europske države, tu katastrofu je teško pojmiti. Zbog toga budimo realni i logični, u ljekarne ipak nitko ne dolazi iz luksuza nego iz potrebe. Ima dosta kroničnih bolesnika, postoje kronične terapije i oni su prisiljeni svaki mjesec, ili pak svaki tjedan, dolaziti u ljekarne po nužne lijekove. A, redova pred ljekarnama prije nije bilo iz jednostavnog razloga što kupci nisu čekali vani nego su bili u prostoru ljekarne i ponekad su činili gužvu.

Kad će biti obuzdana pandemija koronavirusa u Hrvatskoj?

Na koronavirus nismo bili pripremljeni i popratni refleks je bio, između ostalih, povećana kupovina medikamenata. U međuvremenu su definirani određeni modeli ponašanja i ova bolest je stavljena pod kontrolu, a to potvrđuju i svakodnevna izvješća Nacionalnog stožera civilne zaštite. Već sam napomenuo da epidemija ima svoje zakonitosti i moguće je da će, recimo za tri tjedna, krivulja novozaraženih pokazivati silazni trend odnosno smirivanje.

Poruka za kraj?

Nemojmo sada odustati, trebamo uvažavati aktualne mjere koje su polučile dobre rezultate, pridržavajmo se socijalne distance, pogotovo u većim trgovinama. Čini mi se da smo u velikim prostorima ipak nešto komotniji i to u ovoj situaciji nije dobro. Izdržimo do kraja, koji ipak nije daleko i onda ćemo svi moći izaći iz svojevrsne izolacije te uživati u ljepšem vremenu i životu bez sadašnjih ograničenja.

Sport

Oproštaj od godine za povijest: Tekma, jelka, gulaš, anđeo čuvar i poneka suza

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.

Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:

“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.

Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…

Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.

Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.

Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.

Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.

Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.

Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.

Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.

Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!

Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!

Sretan vam i blagoslovljen Božić svima!!!”

Nastavite čitati

Najave

Vani je novi Reporter: Okrugli rođendan, zapisi o zavičaju, lovkinja i Laponija

Potražite svoj besplatan primjerak na poznatim lokacijama po gradu i okolici

Objavljeno

na

U nešto bucmastijem izdanju, na blagdanskom broju stranica, na velikogoričke ulice ovog je četvrtka stigao novi, 456. broj Reportera, najdugovječnijih lokalnih novina u našem gradu. Uz najljepše želje za predstojeće blagdane, i ovoga puta donosimo raznolik sadržaj, pa bi svatko tu mogao pronaći ponešto za sebe…

Opsežno se, naravno, bavimo okruglim 30. rođendanom našega grada, pa donosimo kompletnu priču o goričkoj borbi za samostalnost. Tu su nam puno pomogli akteri toga vremena Vlado Horina i Neven Karas, koji su se prisjetili svih koraka dvogodišnje bitke za odvajanje od Grada Zagreba i povijesne prve sjednice Gradskog vijeća 29. studenog 1995. godine.

– Obavili smo to što smo imali, formirali sva tijela i razišli se. Iskreno, ni na pijaču nismo otišli – pamti Horina te povijesne dane.

Bili smo, naravno, i na Svečanoj akademiji povodom rođendana Grada, na kojoj je u glavnoj ulozi, čak i unatoč prisustvu Andreja Plenkovića i drugih visokih gostiju, bio naš Ivan Rožić. Dobitinik ovogodišnje gradske Nagrade za životno djelo par dana prije tog događaja ugostio nas je u svome domu u Buševcu i ispričao nam svoju neobičnu životnu priču, koja je maksimalno obogaćena u danima mirovine…

Povodom rođendana Grada donosimo i intervju s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom, a na gradskim stranicama bavimo se i posljednjom sjednicom Gradskog vijeća, kao i uređenjem Tržnice i otvaranjem nove balon dvorane.

Obitelj Gričar iz Šćitarjeva odvela nas je na putovanje u selo Djeda Mraza, u finsku Laponiju, a Ana Bundalo objasnila nam je kako se to majka dvoje djece zaljubi u – lov! Donosimo vam i priču o dašku Amazone u našem gradu, kao i vijesti iz grada, županije, naših komunalnih tvrtki… Tu su i redovni savjeti iz naših ljekarni, kao i dobri napuci za uspješan odabir božićne jelke.

Na sportskim stranicama osvrćemo se na nogometnu 2025. godinu, posebnu po mnogim kriterijima, u dobrom raspoloženju pratimo rukometaše i na gradskoj i na županijskoj razini, a tu je i još malo dobronamjernih savjeta, ovoga puta za sve naše sugrađane koji planiraju putovati na Svjetsko prvenstvo.

Sve to možete prelistati i u ONLINE IZDANJU.

Nastavite čitati

Moja županija

Radioamater Željko Lah dobio nagradu za životno djelo Zajednice tehničke kulture

U županijskom proračunu za 2026. godinu za tehničku kulturu osigurana je 171.000 eura. 

Objavljeno

na

Zajednica tehničke kulture Zagrebačke županije u Samoboru je dodijelila godišnje nagrade “Rudolf Perešin” za 2024. godinu.  

Tri Nagrade za životno djelo primili su Feliks Škiljanu iz Društva pedagoga tehničke kulture i informatike Samobor, Miroslav Klarić iz Foto kino video kluba Zaprešić i Željko Lah iz Radio kluba Velika Gorica. 

Današnji svijet je ovisan o svim vrstama bežičnih usluga, mobitela, interneta, TV, radija. Cijeli svijet je na kliku ‘miša’ i tipkovnice. I što ako jedna karika u toj infrastrukturi pukne? Zamislite si tu mogućnost. Radioamateri imaju mogućnost i znanje da se sve to ublaži. U slučaju neke apokalipse budite sigurni – prvu vezu uspostavit će radioamateri!  – ispričao je Lah svojevremeno za Cityportal.

-U tehničku kulturu utkali ste sebe i dugogodišnje znanje, i dali veliki doprinos da Zajednica ide prema naprijed, posebno smo ponosni na inovatore koji na međunarodnim natjecanjima, ali i na domaćem terenu postižu sjajne rezultate – istaknuo je Kolarec. 

Godišnje nagrade Zajednice tehničke kulture laureatima je uručila pročelnica za kulturu, sport, tehničku kulturu i civilno društvo Jadranka Dujić Frlan, i to Tereziji Šestak, Kristini Panižić, Antunu Paulinu, Vladimiru Gašparecu i Mateu Jurkoviću.  

Povelja u prigodi 20. obljetnice djelovanja dodijeljena je Društvu pedagoga tehničke kulture i informatike Samobor i Foto video klubu “35 mm” iz Križa. 

-Lepeza djelatnosti u tehničkoj kulturi sve više se širi. U trenutku osnutka, Zajednica tehničke kulture  imala je svega desetak članova, a danas ona u svome članstvu ima 40 udruga. Imamo udruge koje su ‘skroz tehničke’, udruge koje su kombinacija tehnike i umjetnosti – poput foto, kino i video klubova, udruge koje su kombinacija sporta i tehničke kulture – poput zrakoplovno-modelarskih klubova, udruge koje su kombinacija prirodoslovlja i tehničke kulture – rekao je Ivan Vlainić, predsjednik Zajednice. 

Dodajmo kako je u proračunu za 2026. godinu za tehničku kulturu osigurana 171.000 eura.   

Nastavite čitati

Najave

VG Legacy zove na još jedan Sharewood charity plac u bunkeru!

Objavljeno

na

Nakon uspješnog prvog izdanja humanitarnog buvljaka u sklopu goričkog adventa, VG Legacy vas opet poziva na SHAREwood – humanitarni vintage charity plac, u petak 19. prosinca. 

-Nemojte propustiti original Najkice i Pumice po 10 i 20 eura, parfeme po 10 eura, torbice, cipele, hoodice i top haljine po 5 eura, zimske jakne po 10 eura, i još puno lijepe garderobe, šalova, božićnih poklona – pozivaju iz VG Legacyja. 

Sve donacije namijenjene su za Božićnu humanitarku Robin Fooda u kojoj postavljaju blagdanski stol za više od 100 kućanstva osoba starije životne dobi i trajno nesposobnih za rad, uslijed bolesti.  

Sharewood buvljak počinje u 9 sati. 

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Nezaposlenost u Gorici pada! Evo tko se najviše zapošljavao i koja su zanimanja trenutačno najtraženija

Manje nezaposlenih, više prilika za posao.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Andy Barbour/pexels.com

Na području Velike Gorice krajem studenog 2025. godine u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bilo je ukupno 927 nezaposlenih osoba. U odnosu na listopad to je 1,1 % manje, dok je u usporedbi sa studenim prošle godine nezaposlenost niža za 2,6 %. Tijekom studenog s burze rada zaposleno je 103 ljudi.

Najveći broj zaposlenih posao je pronašao u zanimanju prodavača, gdje je tijekom mjeseca zaposleno 11 osoba. Slijede konobari, njih sedam, dok su po tri osobe zaposlene kao administrativni službenici, skladištari, recepcionari, dostavljači, frizeri i vozači taksija.

Istodobno, potražnja za radnicima ostaje visoka. Tijekom studenog poslodavci su Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prijavili ukupno 184 slobodna radna mjesta. Najviše se tražilo poštara, čak 30, dok je za transportne radnike prijavljeno 15 radnih mjesta. Slijede poštanski šalterski službenici i fasaderi s po 10 oglasa.

Među traženijim zanimanjima su i čuvari (7), odgojitelji predškolske djece, skladištari, kuhari i čistači, svako od tih zanimanja s po šest otvorenih radnih mjesta, dok je za edukacijske rehabilitatore prijavljeno pet slobodnih pozicija. Konobari su se također našli na listi najtraženijih, s pet prijavljenih radnih mjesta.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno