Povežite se s nama

Vijesti

‘U samoizolaciji sam se družio s mojim pticama, hranio fazane…’

Dr. Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, 14 dana proveo je u samoizolaciji, iako mu je nalaz bio negativan. Na posao se vratio s optimizmom, uvjeren kako će krivulja koju svi pratimo iz dana u dan krenuti prema dolje

Objavljeno

na

Doktor Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, boravio je dva tjedna u izolaciji zbog kontakta s pacijentom koji je bio pozitivan na koronavirus. Do kontakta je došlo u Ambulanti Črnkovec, u kojoj ordinira dr. Zagorac. U izolaciji je boravila i medicinska sestra koja radi u istoj ambulanti, a slijedom toga i ambulanta je ispala iz sustava. Iako nijedno od njih dvoje nije bilo pozitivno na koronavirus, uslijedila je obvezna dvotjedna izolacija. Nakon izlaska iz izolacije ponovno testiranje je pokazalo da dr. Zagorac nije pozitivan na virus koji izaziva bolest covid-19 te je on u utorak, 7. travnja, opet bio na svom radnom mjestu.

Razgovarali smo s dr. Zagorcem o tome kako je dospio u situaciju da se eventualno zarazi te o vremenu provedenom u izolaciji.

Kako se dogodilo da ste sa zaraženom osobom bili u kontaktu, koji je uzrokovao Vašu izolaciju i ispadanje ambulante iz sustava?

Pacijent mi se četiri dana (četvrtak, 19. ožujka) prije tog kontakta pred ambulantom požalio na kašalj, temperaturu i znojenje tijekom noći, rekao je kako nije bio u kontaktu s bilo kojom osobom iz tada poznatih žarišta epidemije (Italija, Austrija, Slovenija) odnosno da on osobno nije putovao u te zemlje. Pozvao sam ga ipak u ambulantu, jer nisam mogao dozvoliti da se svlači na otvorenom i pregledao sam ga. Preporučio sam sumamed i rekao mu da se javi ako bude opet imao iste simptome, odnosno ako mu se stanje pogorša. Nije se javljao, tek je četvrti dan (ponedjeljak) došao ponovo i rekao kako mu je bolje, iako je dan prije (nedjelja) povraćao. Jedino se požalio da nema apetita i dao sam mu tablete za poboljšanje apetita. Isti dan uvečer bilo mu je slabo i završio je u bolnici gdje je i zadržan. Dva testa na koronavirus bila su negativna, tek je treći bio pozitivan. Jednu noć je završio čak na respiratoru, pa na kisiku, ali mu se stanje ipak stabiliziralo i nije bilo kritično. Sve mi je to sutradan javila njegova žena, a za mene i moju sestru to je značilo da se moramo testirati na koronavirus. Oboje smo bili negativni, ali uslijedila je dvotjedna izolacija. Moram naglasiti da mi je jako žao što nisam u tom vremenu bio na raspolaganju mojim pacijentima i molim ih za razumijevanje. Zaista mi je žao, ali za sve njih isto bih napravio i nimalo ne zamjeram pacijentu zbog kojeg sam dva tjedna bio izvan moje ambulante. Moji pacijenti su morali ići u ordinaciju opće medicine u Veliku Mlaku kod dr. Ivanke Kazalicki, kojoj se puno zahvaljujem da je podnijela toliki teret skrbeći se i za njih i za svoje pacijente, što znači nekoliko stotina pacijenata.

Kako se odvijao život u izolaciji, pogotovo kada ste izolirani u vlastitoj kući?

Izolacija mi je teško pala, jer sam inače stalno u pokretu, bilo na poslu ili negdje u Gorici. Auto nisam palio dva tjedna, nisam uopće izlazio na ulicu kada sam bio u kraćoj šetnji, a sa susjedima sam se pozdravljao na daljinu pokretom ruke. Izolaciju sam provodio doma u dijelu kuće koji ima odvojenu prostoriju s WC-om. Supruga mi je hranu dostavljala do vrata, poštivali smo sve mjere karakteristične za proces izolacije. Prva promjena je bila da sam spavao duže nego obično, nisam bio budan oko 5:30, nego između 7 i 7:30 sati. Nakon jutarnje higijene i doručka pregledavao sam poruke na dva mobitela, privatnom i službenom, te odgovarao na njih. Bio sam u stalnom telefonskom kontaktu s Domom zdravlja odnosno glavnom sestrom i drugim liječnicima. Ručao sam između 13 i 13:30 sati, slijedio je kraći dnevni odmor i kraća šetnja na otvorenom, kada sam se družio s pticama i hranio fazane, koje imam na svom gruntu. Aktivirao sam već dugo zaboravljenu teretanu i ponovo sam se trudio izvesti već zaboravljene vježbe. Bilo je dana kada sam uspio napraviti i preko 800 različitih pokreta na zahtjevnim spravama. Ipak, nedostajalo mi je plivanje i duže kretanje.

Kakav je bio Vaš odnos spram mogućnosti da ste ipak zaraženi bolešću covid-19?

Strah? Ne! Oprez? Da! Koliko god ste sigurni da niste zaraženi, u izolaciji ste konfrontirani s iščekivanjem hoće li se virus ipak odnekud pojaviti. Zaista, nisam se bojao, čak sam bio smiren kada sam došao do faze kada sam si rekao: pa šta, i ako imam virus! Naprosto, bio sam spreman i na tu varijantu. Zapravo, ta razmišljanja su rezultat konfrontacije unutrašnje napetosti i opće psihoze u društvu, koju je izazvala pandemija koronavirusa. Ali, kada znate da u ovoj situaciji imamo dva faktora, faktor uzročnika i faktor organizma, onda povratite svoj psihički sklad i ozbiljnost situacije trezvenije procjenjujete. Zbog toga se moja izolacija ne bi mogla podvesti, primjerice, pod naziv ”štićenje od fantoma u vlastitoj kući”!

Kako ocjenjujete broj liječnika, medicinskih sestara i medicinskih radnika koji su tijekom ovog izvanrednog stanja u izolaciji, samoizolaciji i samim tim izvan sustava?

To je očekivani broj liječnika u izolaciji odnosno samoizolaciji. Poziv liječnika je da pomogne pacijentu, jer tko će prvi pomoći oboljelom ako ne liječnik? Mislim da je zdravstveni sustav jako dobro reagirao u ovoj situaciji, ne samo u Zagrebu, nego i u Splitu, Osijeku, Rijeci. Mi ćemo izdržati ovaj nalet zloćudne bolesti, epidemija ima svoje zakonitosti, kada uzročnik gubi virulenciju (sposobnost da izazove zarazu) u sudaru s kolektivnim imunitetom.

Svakodnevno viđamo duge redove pred ljekarnama. Da li je moguće da se ljudi opskrbljuju lijekovima i koji im nisu trenutno potrebni?

Epidemije kod ljudi izazivaju inicijalni strah na koji se reagira na dva načina: konstruktivno (dosta dobra kontrola zbivanja) i destruktivno (stihijski). Kao eklatantan primjer navodi se epidemija španjolske gripe iz 1918. godine koja je, prema podacima iz tog vremena, usmrtila 20 milijuna ljudi! To je broj stanovnika jedne srednje europske države, tu katastrofu je teško pojmiti. Zbog toga budimo realni i logični, u ljekarne ipak nitko ne dolazi iz luksuza nego iz potrebe. Ima dosta kroničnih bolesnika, postoje kronične terapije i oni su prisiljeni svaki mjesec, ili pak svaki tjedan, dolaziti u ljekarne po nužne lijekove. A, redova pred ljekarnama prije nije bilo iz jednostavnog razloga što kupci nisu čekali vani nego su bili u prostoru ljekarne i ponekad su činili gužvu.

Kad će biti obuzdana pandemija koronavirusa u Hrvatskoj?

Na koronavirus nismo bili pripremljeni i popratni refleks je bio, između ostalih, povećana kupovina medikamenata. U međuvremenu su definirani određeni modeli ponašanja i ova bolest je stavljena pod kontrolu, a to potvrđuju i svakodnevna izvješća Nacionalnog stožera civilne zaštite. Već sam napomenuo da epidemija ima svoje zakonitosti i moguće je da će, recimo za tri tjedna, krivulja novozaraženih pokazivati silazni trend odnosno smirivanje.

Poruka za kraj?

Nemojmo sada odustati, trebamo uvažavati aktualne mjere koje su polučile dobre rezultate, pridržavajmo se socijalne distance, pogotovo u većim trgovinama. Čini mi se da smo u velikim prostorima ipak nešto komotniji i to u ovoj situaciji nije dobro. Izdržimo do kraja, koji ipak nije daleko i onda ćemo svi moći izaći iz svojevrsne izolacije te uživati u ljepšem vremenu i životu bez sadašnjih ograničenja.

Sport

Super Gorica! Lude četiri minute, autogol za povijest i poker za “lokose”

Nogometaši Gorice pobijedili su Lokomotivu 4-1 na svome stadionu u posljednjoj utakmici 12. kola SuperSport HNL-a. Veliku utakmicu odigrao je Jurica Pršir, a autogol za pamćenje zabio je Aleks Stojaković…

Objavljeno

na

Objavio/la

Baš kao u slavnoj reklami, lakše se diše! Nakon što su se šesticom provozali kroz Rudeš, nogometaši Gorice u ponedjeljak navečer su dokazali da je kriza definitivno stvar prošlosti. Luda liga je taj HNL, sve se tu brzo okrene, ne treba poletjeti ni nakon ovih deset komada u dvije utakmice, ali definitivno je neusporedivo ljepše ići dalje nakon partije poput one u posljednjoj utakmici 12. kola HNL-a…

Mario Carević gradio je optimizam na tom raspucanom izdanju u osmini finala Kupa, iako svjestan da pet dana poslije slijedi potpuno drukčija utakmica, za nekoliko razina zahtjevnija. Tako je i pripremao momčad, pa na teren poslao Matijaša, ispred kojeg su bili Filipović, Leš i Čabraja. Trontelj i Vrzić držali su bokove, Pozo i Kavelj sredinu igrališta, a majstori Pršir i Fiolić nadirali su iza leđa isturenog Čuića.

Takva, nešto ofenzivnija varijanta, krenula se isplaćivati već u četvrtoj minuti. Iker Pozo oteo je jednu loptu Katiću na rubu kaznenog prostora, povukao metar naprijed i fenomenalno pogodio suprotnu malu mrežicu. Treći je to već gol u sezoni za sjajnog Španjolca, ponajveće pojačanje Gorice ove sezone.

Fešta među navijačima Gorice još se nije ni stišala, a dogodila se – povijest! Aleks Stojaković naumio je poslati loptu prema svome golmanu Josipu Posavcu, učinio je to sa svoje polovice, a učinio je to i prejako. Lopta je zaokružila golmana Lokomotive i završila u mreži, a mladi Slovenac Stojaković postao je igrač koji je zabio autogol iz najveće daljine u povijesti HNL-a. A i većine drugih liga diljem svijeta, jer bilo je tu više od 50 metara udaljenosti…

Međutim, tu ludilu nije bio kraj, jer samo dvije minute poslije, cijele četiri nakon Pozova gola, Stojaković je zabio i na drugoj strani! Ubacivanje je došlo s desne strane, u skoku su bili Stojaković i Filipović, lopta je odsjela na prečki, a onda se od leđa Davora Matijaša odbila u mrežu. Gol je upisan kao autogol Matijaša, što možda i nije najlogičnije, ali je po pravilima.

U svakom slučaju, Gorica je nakon nepunih osam minuta imala vodstvo 2-1 i dobar kapital za nastavak utakmice koja, naravno, nije mogla ići dalje u ovakvom ritmu. Veliku priliku imao je ponovno izvrsni Jurica Pršir u 18. minuti, no Posavec je obranio, a onda je krenula sasvim drukčija serija. Naime, do kraja poluvremena treneri su morali mijenjati čak trojicu igrača zbog ozljeda, počevši od promjene Perić za Leša u 20. minuti, dok je Jelavić morao mijenjati čak dvojicu do kraja poluvremena.

A do kraja poluvremena Gorica je i povećala svoju prednost. Tek smo ušli u 33. minutu kad je Žan Trontelj probio desni bok i poslao loptu u sredinu, gdje je glavom to ubacivanje dočekao kapetan Pršir. Jednostavno je loptu zakucao u mrežu i učinio goričku prednost kudikamo komfornijom. Šteta što Ivan Fiolić nije bolje zahvatio loptu pet minuta poslije, nakon bravure mladog Luke Vrzića, lijepo bi to zaokružilo jedno vrlo sadržajno poluvrijeme.

Jurica Pršir zabio je gol, asistirao, ali i dominirao travnjaku u dobrom dijelu utakmice… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Lokomotiva je u nastavku išla spasiti što se spasiti da, ali nisu Zagrepčani mogli ozbiljno zaprijetiti Gorici. Koja je sve riješila u 77. minuti, nakon još jedne bravure iz majstorske radionice Jurice Pršira. Lopta koju je poslao za Ognjena Bakića nogometna je poezija, a dobro je došlo i to što je Crnogorac u goričkim redovima loptu poslao u mrežu za konačnih 4-1.

I sve se, eto, brzo okrenulo. Praktički do jučer Lokomotiva je bila sjajna treća u prvenstvu, a Gorica nakon četiri uzastopna poraza u zabrinjavajućoj situaciji, bod od samoga dna. Danas, kako to već ide u svijetu HNL-a, Gorica je na samo dva boda do Lokomotive, na samo tri boda od trećega mjesta i na sigurnoj udaljenosti od slavonskog dvojca na dnu.

Na samome dnu je i dalje Vukovar, koji već u petak stiže u Veliku Goricu. Neće biti puno vremena za odmor, ali možda je tako i bolje. Možda će s novom utakmicom već za četiri dana i ovaj aktualni momentum ostati otprilike isti, pa da krenemo u novi, puno ljepši niz, taman prije reprezentativne stanke…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Vijesti

Nešto je čudno u sustavu školskom! Vršnjačko nasilje izmiče kontroli, koliko još prije nego što reagiramo?

Vršnjačko nasilje u hrvatskim školama sve je brutalnije, a reakcije sustava često stižu tek kad je prekasno. Iza svake snimke i naslova stoje djeca koja više ne žele u školu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Cottonbro studio/pexels.com

U posljednje vrijeme mediji su sve češće puni naslova o nasilju u školama. “Glavom su ga lupali o lavabo”, “Izbio mu je četiri zuba, ležao je u lokvi krvi” i tako dalje. Takvi su slučajevi šokantni, ali nisu izolirani. Iza njih stoje stvarne priče djece i obitelji, sustavi koji sporo reagiraju i tišina mnoštva koji promatraju.

U samo tjedan dana mogli smo vidjeti dva slučaja. U prvom slučaju, dvojica maloljetnika iz zagrebačkog područja napala su vršnjaka u školi u Sesvetama. Napad je bio brutalnog karaktera: glavom su ga lupali o lavabo i zid, pred svjedocima. Dječak je lakše ozlijeđen. Policija je reagirala brzo. Kako piše Dnevnik.hr, razgovori s napadačima održani su uz roditelje, a protiv njih je podnesena kaznena prijava. Osim kaznenog postupka, bit će obaviješten i Hrvatski zavod za socijalni rad radi moguće intervencije u obitelji.

Drugi slučaj odvija se u zagrebačkoj strukovnoj školi. Učenik je, prema svjedočenju majke, brutalno pretučen nakon verbalne razmirice. Izgubio je četiri zuba, zadobio lom vilice i nosne kosti, ostao bez svijesti, te naknadno jeo na slamku jer nije mogao žvakati. Napadač je obrazložio da to čini kao “trening” za buduće borbe. Majka je odbila pokušaj mirenja od strane škole, prenosi Jutarnji list. Također, pomoć su potražili u Savjetovalištu Luka Ritz.

U oba opisana slučaja postoji ista slika, nasilje pred publikom koja šuti. Učenici gledaju, ponekad snimaju, rijetko tko reagira. Možda djeca ne žele “biti drukeri”, boje se osvete ili jednostavno misle da to “nije njihov problem”. No time nasilje zapravo dobiva publiku, a žrtva ostaje sama. Roditelji često doznaju što se dogodilo tek kad je već kasno, kad dijete više ne želi u školu, kad se povuče ili kad završi u bolnici.

A kakva je situacija na razini cijele Hrvatske? Prema istraživanju provedenom 2024. godine na uzorku od 10.138 srednjoškolaca iz pet hrvatskih gradova, čak 18,2 % učenika izjavilo je da su tada, u posljednjih mjesec dana doživjeli neki oblik vršnjačkog zlostavljanja. Oblici su varirali od fizičkih napada do ismijavanja, ogovaranja i namjernog isključivanja iz društva. Godinu dana kasnije, možemo vidjeti da situacija ne ide na bolje.

Nažalost, vršnjačko nasilje u hrvatskim školama više nije rijetkost ni iznimka. Postalo je svakodnevica koju smo, čini se, počeli prihvaćati kao “dio odrastanja”. No nasilje nikad ne smije biti normalno, ni kad se dogodi jednom, ni kad ga svi vide, ni kad žrtva šuti. Dječaci koji tuku i dječaci koji šute odrastaju u isto društvo. Ako ne naučimo kako prekinuti taj krug i ako sustav ne počne djelovati prije nego što se dogodi tragedija, školski hodnici mogli bi postati mjesta straha, a ne znanja.

Zato, treba prestati uludo kriviti društvene mreže, igrice i sve ostalo što ide uz to i početi raditi na boljem odgoju i usmjeravanju onih za koje uvijek kažemo “da na njima svijet ostaje”. Stoga, ako želimo bolji svijet, trebamo raditi na boljem usmjeravanju najmlađih.

Nastavite čitati

Sport

Od Obreža do HNL-a: Nesretan poraz u susjedstvu pa – utakmica godine!

Nogometaši Kurilovca povezali su dva poraza u prvenstvu, na gostovanju kod Dinama u Odranskom Obrežu završilo je 2-1 za domaćina, ali Kurilovčani su se brzo okrenuli sljedećem izazovu – spektaklu u osmini finala Kupa!

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije trebalo tako završiti, svi nogometni zakoni govorili su da Kurilovec to ne može izgubiti, ali zato je nogomet ono što jest… Kurilovec je, dakle, izgubio prvenstvu utakmicu u Odranskom Obrežu, ostao bez bodova nakon 90 minuta u kojima smo vidjeli tri gola, od toga dva u mreži Leona Išeka, pravi mali festival kurilovečkih promašaja, ali i poneki poništeni gol.

Dobro je otvorio Kurilovec, krenuo hrabro prema naprijed i – kreirao. Da je do te 18. minute bilo 2-0, možda i 3-0 za Kurilovec, ne bi bilo nerealno, jer velike su prilike propuštene prije nego što je stigla dupla kazna. Borna Cerjak prvo je, nakon nepunih 18 minuta igre, poslao prvu loptu u kurilovečku mrežu, a Antonio Crnković to je ponovio iz drugog ozbiljnog dolaska pred gol, sedam minuta poslije. Praktički još nisu stigli ni prežaliti svoje šanse, a dečki s Udarnika gubili su 2-0!

Nastavili su momci trener Harambašića u istom ritmu i do kraja poluvremena, a ništa se nije bitno mijenjalo ni u nastavku. Kurilovec bolji, na trenutke i dominantan, uz osjećaj da bi jedan gol u mreži domaćeg Dinama puno toga promijenio. Jedan priznati gol, jer čak dvaput su Kurilovčani zabijali, ali sudac Sven Pintarić oba je puta te golove poništavao.

Uzalud se tako na trenutak poveselio Fran Vujnović, ali i Mateo Pršir, koji se ovom prilikom vratio kući. Dečko iz Obreža, zajedno sa svojim bratom Davidom, prvi je put s Kurilovcem gostovao u svom selu, šteta što to nije obilježio golom koji bi bio priznat. I koji je mogao biti priznat, budući da ovo definitivno nije bila predstavavna koju će sudac Pintarić moći biti ponosan…

Kad već nije uspio Mateo, zabio je David Pršir, no dogodilo se to ipak malo prekasno. Tek u prvoj minuti sudačke nadoknade Kurilovec je uspio smanjiti svoj zaostatak, a na tome je i ostalo. Nakon Samobora doma, povezao je tako Kurilovec i drugi poraz u prvenstvu, a sve to događa se u predvečerje utakmice sezone.

– Nismo bili dobri u Obrežu, treba to priznati, kao i reći da mi nismo bili jedini akteri utakmice koji nisu bili na razini… Nevjerojatno je što promašujemo, koliko toga propuštamo, čak i u situacijama koje su potpuno čiste. Nadam se samo da smo ispucali sve promašaje uoči Istre – sa smiješkom kaže trener Senad Harambašić.

A tako i treba biti. Unatoč kraćem postu od bodova, vedrina i optimizam nisu napustili nogometni Kurilovec. Dapače, već od ponedjeljka su Kurilovčani ulovili pravi zalet, jer u srijedu u 14 sati na redu je ogled s Istrom 1961 u osmini finala Kupa. Dva izvrsna izdanja u prethodna dva kola dovela su “udarnike” do prilike da peti put u recentnoj prošlosti zaigraju s klubom iz HNL-a. U osmini finala dosad su ispadali od Osijeka, Slaven Belupa i Gorice, ali i upravo Istre, kojoj su u jesen 2019. za prolazak bili potrebni produžeci.

– Budući da smo u Obrežu igrali u nedjelju, da se tek oporavljamo od te utakmice, dečki gotovo da nisu stigli biti “nabrijani” na Istru, ali naravno da je ovo posebna utakmica za sve nas. Drukčije su i pripreme, cijela organizacija, jer dolaze i televizijske kamere, za goste pripremamo i ručak, a očekujemo i dolazak gostujućih navijača. Prema informacijama iz Pule, trebalo bi ih doći 40-50. Ali dobro, imat ćemo i mi svoje navijače, naše “Red Boyse”, jedine navijače koji se u poluvremenu krijepe grickalicama – govori Senad, misleći na simpatične klince iz omladinskog pogona, koji su redovni na utakmicama seniora.

Ukratko, u srijedu od 14 sati, uz izravni televizijski prijenos, igra se utakmica za pamćenje.

– Naravno da se veselimo toj utakmici i da ćemo dati sve od sebe da se prezentiramo na što bolji način. Da, proći će samo tri dana od utakmice u Obrežu, ali ovo je utakmica u kojoj “ne mogu” ne postoji. Idemo uživati u svemu što nas čeka i pokušati napraviti što bolji rezultat – zaključio je trener Harambašić.

Nikad još Kurilovec nije uspio proći ovu stepenicu, iako je nekoliko puta bilo gusto za protivnike, ali zato nove prilike i postoje. Kurilovcu nova prilika stiže ove srijede… Vidimo se na Udarniku!

Nastavite čitati

Obrazovanje

Zrakoplovcima nikad dosadno – Izborni predmet: Bespilotna letjelica!

Uvertira za veće letjelice i dronove – mini policijski helikopter.

Objavljeno

na

Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina u Velikoj Gorici specifična je sama po sebi, budući da srednjoškolcima nudi nekoliko smjerova vezanih uz avionski promet, a koji će ih obučiti za zanimanja zrakoplovnih tehničara i prometnika.  

No, posebnost su i izborni predmeti poput vježbi osnovnog pilotiranja, na kojima učenici imaju probni let mini školskim multikopterom, dronom za letenje u zatvorenim dvoranama – policijskim helikopterom Bell 206 Jet Ranger koji je zapravo replika pravog.   

Osim samog leta letjelicom s rotirajućim krilima, učenici se susreću i s pripadajućom opremom i rukovanjem Li-Po baterijama, što je ujedno i uvod u izvanučioničku nastavu s većim letjelicama i dronovima kojima se izvode određene letačke operacije poput snimanja i fotografiranja iz zraka, te obilaska određenih letačkih ruta i povratak na mjesto polijetanja.  

Vrijedna znanja i iskustva učenicima su prijeko potrebna jer je primjena besposadnih i bespilotnih letjelica svakodnevna u civilnom i vojnom sektoru inovacija i vještina. 

(Foto: Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina)

Nastavite čitati

Kultura

Aleksandar Kačurov: Publiku častimo s malo klasike, malo tradicije i brojevima iz mjuzikla – a imamo i iznenađenje

VIS Danice poziva na godišnji koncert uz svoje goste!

Objavljeno

na

Grupa zaljubljenica u vokalnu glazbu, naš gorički VIS Danice, 12 godina je djelovao pod vodstvom Sandre Kulier, a od 2019. godine stručni voditelj im je profesor Aleksandar Kačurov, koji je za City radio najavio tradicionalni godišnji koncert za svoju vjernu publiku. 

-Veliko mi je zadovoljstvo pozvati sve na naš godišnji koncert “19 godina uz VIS Danice” na kojem ćemo izvesti tradicionalne, zabavne, klasične i pjesme iz mjuzikla, a dolaze nam i gosti s kojima ćemo dijeliti pozornicu. Posebno iznenađenje je mladi pijanista iz Bosne i Hercegovine Danis Halilagić, koji je pripremio zanimljiv spoj klasične i zabavne glazbe, tako da će publika svakako uživati – pozvao je Kačurov. 

Osim poznatog pijanista nastupit će i Gradski zbor “Franjo pl. Lučić” i Pjevačko društvo Novi Zagreb. 

Večer glazbe uz godišnji koncert bit će u Dvorani Galženica 6. studenog s početkom u 19.30 sati. 

Podsjetimo, 2021. godine članice VIS-a Danice  premijerno su izvele originalni mjuzikl „Teško je biti penzioner“ čiju glazbu potpisuje Aleksandar Kačurov. 

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno