Povežite se s nama

Vijesti

‘U samoizolaciji sam se družio s mojim pticama, hranio fazane…’

Dr. Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, 14 dana proveo je u samoizolaciji, iako mu je nalaz bio negativan. Na posao se vratio s optimizmom, uvjeren kako će krivulja koju svi pratimo iz dana u dan krenuti prema dolje

Objavljeno

na

Doktor Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, boravio je dva tjedna u izolaciji zbog kontakta s pacijentom koji je bio pozitivan na koronavirus. Do kontakta je došlo u Ambulanti Črnkovec, u kojoj ordinira dr. Zagorac. U izolaciji je boravila i medicinska sestra koja radi u istoj ambulanti, a slijedom toga i ambulanta je ispala iz sustava. Iako nijedno od njih dvoje nije bilo pozitivno na koronavirus, uslijedila je obvezna dvotjedna izolacija. Nakon izlaska iz izolacije ponovno testiranje je pokazalo da dr. Zagorac nije pozitivan na virus koji izaziva bolest covid-19 te je on u utorak, 7. travnja, opet bio na svom radnom mjestu.

Razgovarali smo s dr. Zagorcem o tome kako je dospio u situaciju da se eventualno zarazi te o vremenu provedenom u izolaciji.

Kako se dogodilo da ste sa zaraženom osobom bili u kontaktu, koji je uzrokovao Vašu izolaciju i ispadanje ambulante iz sustava?

Pacijent mi se četiri dana (četvrtak, 19. ožujka) prije tog kontakta pred ambulantom požalio na kašalj, temperaturu i znojenje tijekom noći, rekao je kako nije bio u kontaktu s bilo kojom osobom iz tada poznatih žarišta epidemije (Italija, Austrija, Slovenija) odnosno da on osobno nije putovao u te zemlje. Pozvao sam ga ipak u ambulantu, jer nisam mogao dozvoliti da se svlači na otvorenom i pregledao sam ga. Preporučio sam sumamed i rekao mu da se javi ako bude opet imao iste simptome, odnosno ako mu se stanje pogorša. Nije se javljao, tek je četvrti dan (ponedjeljak) došao ponovo i rekao kako mu je bolje, iako je dan prije (nedjelja) povraćao. Jedino se požalio da nema apetita i dao sam mu tablete za poboljšanje apetita. Isti dan uvečer bilo mu je slabo i završio je u bolnici gdje je i zadržan. Dva testa na koronavirus bila su negativna, tek je treći bio pozitivan. Jednu noć je završio čak na respiratoru, pa na kisiku, ali mu se stanje ipak stabiliziralo i nije bilo kritično. Sve mi je to sutradan javila njegova žena, a za mene i moju sestru to je značilo da se moramo testirati na koronavirus. Oboje smo bili negativni, ali uslijedila je dvotjedna izolacija. Moram naglasiti da mi je jako žao što nisam u tom vremenu bio na raspolaganju mojim pacijentima i molim ih za razumijevanje. Zaista mi je žao, ali za sve njih isto bih napravio i nimalo ne zamjeram pacijentu zbog kojeg sam dva tjedna bio izvan moje ambulante. Moji pacijenti su morali ići u ordinaciju opće medicine u Veliku Mlaku kod dr. Ivanke Kazalicki, kojoj se puno zahvaljujem da je podnijela toliki teret skrbeći se i za njih i za svoje pacijente, što znači nekoliko stotina pacijenata.

Kako se odvijao život u izolaciji, pogotovo kada ste izolirani u vlastitoj kući?

Izolacija mi je teško pala, jer sam inače stalno u pokretu, bilo na poslu ili negdje u Gorici. Auto nisam palio dva tjedna, nisam uopće izlazio na ulicu kada sam bio u kraćoj šetnji, a sa susjedima sam se pozdravljao na daljinu pokretom ruke. Izolaciju sam provodio doma u dijelu kuće koji ima odvojenu prostoriju s WC-om. Supruga mi je hranu dostavljala do vrata, poštivali smo sve mjere karakteristične za proces izolacije. Prva promjena je bila da sam spavao duže nego obično, nisam bio budan oko 5:30, nego između 7 i 7:30 sati. Nakon jutarnje higijene i doručka pregledavao sam poruke na dva mobitela, privatnom i službenom, te odgovarao na njih. Bio sam u stalnom telefonskom kontaktu s Domom zdravlja odnosno glavnom sestrom i drugim liječnicima. Ručao sam između 13 i 13:30 sati, slijedio je kraći dnevni odmor i kraća šetnja na otvorenom, kada sam se družio s pticama i hranio fazane, koje imam na svom gruntu. Aktivirao sam već dugo zaboravljenu teretanu i ponovo sam se trudio izvesti već zaboravljene vježbe. Bilo je dana kada sam uspio napraviti i preko 800 različitih pokreta na zahtjevnim spravama. Ipak, nedostajalo mi je plivanje i duže kretanje.

Kakav je bio Vaš odnos spram mogućnosti da ste ipak zaraženi bolešću covid-19?

Strah? Ne! Oprez? Da! Koliko god ste sigurni da niste zaraženi, u izolaciji ste konfrontirani s iščekivanjem hoće li se virus ipak odnekud pojaviti. Zaista, nisam se bojao, čak sam bio smiren kada sam došao do faze kada sam si rekao: pa šta, i ako imam virus! Naprosto, bio sam spreman i na tu varijantu. Zapravo, ta razmišljanja su rezultat konfrontacije unutrašnje napetosti i opće psihoze u društvu, koju je izazvala pandemija koronavirusa. Ali, kada znate da u ovoj situaciji imamo dva faktora, faktor uzročnika i faktor organizma, onda povratite svoj psihički sklad i ozbiljnost situacije trezvenije procjenjujete. Zbog toga se moja izolacija ne bi mogla podvesti, primjerice, pod naziv ”štićenje od fantoma u vlastitoj kući”!

Kako ocjenjujete broj liječnika, medicinskih sestara i medicinskih radnika koji su tijekom ovog izvanrednog stanja u izolaciji, samoizolaciji i samim tim izvan sustava?

To je očekivani broj liječnika u izolaciji odnosno samoizolaciji. Poziv liječnika je da pomogne pacijentu, jer tko će prvi pomoći oboljelom ako ne liječnik? Mislim da je zdravstveni sustav jako dobro reagirao u ovoj situaciji, ne samo u Zagrebu, nego i u Splitu, Osijeku, Rijeci. Mi ćemo izdržati ovaj nalet zloćudne bolesti, epidemija ima svoje zakonitosti, kada uzročnik gubi virulenciju (sposobnost da izazove zarazu) u sudaru s kolektivnim imunitetom.

Svakodnevno viđamo duge redove pred ljekarnama. Da li je moguće da se ljudi opskrbljuju lijekovima i koji im nisu trenutno potrebni?

Epidemije kod ljudi izazivaju inicijalni strah na koji se reagira na dva načina: konstruktivno (dosta dobra kontrola zbivanja) i destruktivno (stihijski). Kao eklatantan primjer navodi se epidemija španjolske gripe iz 1918. godine koja je, prema podacima iz tog vremena, usmrtila 20 milijuna ljudi! To je broj stanovnika jedne srednje europske države, tu katastrofu je teško pojmiti. Zbog toga budimo realni i logični, u ljekarne ipak nitko ne dolazi iz luksuza nego iz potrebe. Ima dosta kroničnih bolesnika, postoje kronične terapije i oni su prisiljeni svaki mjesec, ili pak svaki tjedan, dolaziti u ljekarne po nužne lijekove. A, redova pred ljekarnama prije nije bilo iz jednostavnog razloga što kupci nisu čekali vani nego su bili u prostoru ljekarne i ponekad su činili gužvu.

Kad će biti obuzdana pandemija koronavirusa u Hrvatskoj?

Na koronavirus nismo bili pripremljeni i popratni refleks je bio, između ostalih, povećana kupovina medikamenata. U međuvremenu su definirani određeni modeli ponašanja i ova bolest je stavljena pod kontrolu, a to potvrđuju i svakodnevna izvješća Nacionalnog stožera civilne zaštite. Već sam napomenuo da epidemija ima svoje zakonitosti i moguće je da će, recimo za tri tjedna, krivulja novozaraženih pokazivati silazni trend odnosno smirivanje.

Poruka za kraj?

Nemojmo sada odustati, trebamo uvažavati aktualne mjere koje su polučile dobre rezultate, pridržavajmo se socijalne distance, pogotovo u većim trgovinama. Čini mi se da smo u velikim prostorima ipak nešto komotniji i to u ovoj situaciji nije dobro. Izdržimo do kraja, koji ipak nije daleko i onda ćemo svi moći izaći iz svojevrsne izolacije te uživati u ljepšem vremenu i životu bez sadašnjih ograničenja.

Sport

Zaboravljeni identiteti: Kad su Turopoljem harali Partizan, Borac i Proleter…

Mnogi ljubitelji lokalnog nogometa tad nisu bili ni rođeni, ali oni stariji pamte kako su se zvali turopoljski nogometni klubovi u vrijeme bivše države. Imena su to koja su bila prikladna vremenu u kojem se živjelo…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad smo već kod partizana i ustaša, evo malo i turopoljskog nogometa u toj priči. Zašto ne, moderno je… A i svega se čovjek sjeti u tim silnim nogometnim pričama, na nogometnim kavama, s nogometašima i trenerima u društvu.

Jedan od protagonista tih priča, u onim trenucima kad je doma, svakako je i Dean Klafurić. Idealan odabir za gosta u prvoj emisiji “Prva liga” na City radiju u 2026. godini. Teme su bile raznolike, spomenuo je u jednom trenutku “Radnik i Udarnik, odnosno Gorica i Kurilovec”, a nakon toga se tema otvorila sama od sebe.

Fora je već prilično izlizana, ali ako ne znate što je bilo u turopoljskom nogometu u vrijeme bivše države, nek’ vam kaže Klaf.

– Mnogi to ne pamte, ali u vrijeme bivše države većina naših seoskih klubova imala je imena koja su tad bila normalna. Imali smo tako NK Naprijed iz Gradića, NK Budućnost iz moje Donje Lomnice, NK Napredak iz Velike Mlake, čak i NK Partizan iz Lukavca. Budući da se klub iz Laduča u to vrijeme zvao NK Crvena zvijezda, pamtim i okršaje Partizan – Crvena zvijezda usred Lukavca – sa smiješkom se djetinjstva prisjeća Klaf.

NK Radnik ponosno je nosio svoje ime sve do gašenja kluba 2009. godine

Uz Radnik i Udarnik, kao i ove koje je Klaf pobrojao, još je cijeli niz turopoljskih klubova nosio imena prikladna vremenu u kojem se živjelo. U Vukovini je tako lokalne kibice zabavljao NK Borac, u Okuju je uvijek neugodan domaćin bio NK Torpedo, a najstariji klub u Turopolju, iz mjesta koje se zove Turopolje, u to je doba bio NK Proleter. U susjednom Rakitovcu natjecala se NK Mladost, a isto ime nosio je i klub iz Obrezine, koji to nikad nije ni mijenjao.

Tu dolazimo do skupine klubova koji su ostali ono što su bili, a tu spada i NK Polet iz Buševca. U Kobiliću je i tad, kao i sad, egzistirao klub pod nazivom NK Vatrogasac, a na rubu ove kategorije je NK Turopoljac iz Kuča, čije ime ne spada u skupinu režimskih…

Kučani su se dosjetili kako izbjeći “režimsko” ime, pa su klubu 1957. nadjenuli ime NK Turopoljac

Četiri su kluba oduvijek nosila imena svojih toponima, tu grupu čine NK Mraclin, NK Buna, NK Kupa i NK Meštrica, što je bila neobična pojava u tim vremenima. I u bližoj i u široj okolici egzistirali su NK Sloboda iz Bukevja, NK Budućnost iz Leknena, NK Sloga iz Odre, ali i iz Lekenika, NK Bratstvo iz Hrašća, Jedinstvo iz Male Mlake

I baš zato je vrlo posebna priča koja dolazi iz Dubranca. Tamo je, naime, postojao klub kojeg više nema, a zvao se – NK Croatia! Jedini klubovi na svijetu koji su se tako zvali bili su onaj iz Sydneya i ovaj iz Dubranca.

– Staviti ime Croatia i šahovnicu na grb kluba bilo je veliki problem. Nama je tada šahovnica puno značila i svi smo bili zagrizli za ideju Republike Hrvatske. Zbog toga smo proveli i noć u zatvoru, ali nismo posustajali, sve smo prebrodili i na kraju riješili. Uz kompromise, naravno – ispričao je u razgovoru za Kronike Velike Gorice Vinko Pavlečić, jedan od osnivača kluba iz Dubranca.

Kakva vremena…

Nastavite čitati

Obrazovanje

Besplatna edukacija u području sigurnosti informacijskih sustava – prijavi se!

Objavljeno

na

Objavio/la

Veleučilište Velika Gorica poziva na sudjelovanje u programu obrazovanja „Sigurnost informacijskih sustava“.

Sudjelovanje na edukaciji je besplatno za polaznike putem vaučera, a rok za prijave je 15. ožujak 2026.

Program će se provoditi na Veleučilištu Velika Gorica u trajanju od 75 sati, tri puta tjedno po četiri školska sata (utorak, srijeda, četvrtak) od 10:00 do 13:15 sati.

Prva grupa počinje s edukacijom 31. ožujka, a maksimalni broj polaznika po grupi je 14 osoba.

Ovaj program omogućuje stjecanje kompetencija u analiziranju i konfiguriranju zaštite računalne mreže postavljanjem sigurnosnih politika informacijskog sustava, korištenje alata za praćenje mrežnog prometa i kriptografije.

Uspješnom završnom provjerom polaznici stječu 3 CSVET boda i Uvjerenje o usavršavanju za stjecanje mikrokvalifikacije u području sigurnosti informacijskih sustava.

Više o prijavi putem vaučera možete pronaći OVDJE.

Ukoliko ste zainteresirani za sudjelovanje, a ne ostvarujete pravo na korištenje vaučera, cijena prijave iznosi 700 eura, uz uvjet završenog srednjoškolskog obrazovanja.

Prijaviti se možete ispunjavanjem obrasca odnosno klikom na slijedeću poveznicu: Sigurnost informacijskih sustava .

Za dodatne informacije možete se obratiti dr.sc. Davorinu Valenčiću, dipl. ing. el., putem e-maila: [email protected]

Program za stjecanje mikrokvalifikacije „Sigurnost informacijskih sustava“ provodi se prema nastavnom programu Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO), odobrenog od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske, koje je Veleučilištu izdalo dopusnicu za izvođenje programa.

Nastavite čitati

Sport

Goričani očekivano do pobjede u Osijeku, predstavio se i mladi Gruja…

Košarkaši Gorice uvjerljivo su pobijedili Vrijednosnice Osijek, posljednju momčad lige, sa svih 17 poraza ove sezone. Nije sve od početka išlo po planu, ali pobjeda je upisana, a šansu su dobili i mladi igrači…

Objavljeno

na

Kod posljednje momčadi lige, Vrijednosnica Osijek, košarkaši Gorice slavili su rezultatom 81-57,ostvarivši jubilarnu desetu pobjedu ove sezone. I upravo pobjeda, uz sjajnu partiju mladog Petra Gruje, praktički je jedino što je vrijedno spomena s gostovanja u Osijeku.

Domaća momčad odlično je ušla u susret i povela 12-2, a visoki postotak realizacije Osječani su zadržali do kraja prve četvrtine, koju su dobili s 19-15. Druga četvrtina prošla je u rezultatskoj klackalici, da bi s minimalnom prednošću na veliki odmor otišli naši košarkaši (35-26).

U nastavku susreta do izražaja je došla kvaliteta goričkih igrača, koji su krajem treće četvrtine po prvi puta poveli s dvoznamenkastom prednošću (39-49), koju su do kraja utakmice povećali na konačnih plus 24.

– Čestitke objema ekipama. Mislim da smo drugo poluvrijeme bili bolji u svim segmentima i bitno je da smo dali priliku mladim igračima. Još jednom pohvale treneru Budimiru i cijeloj ekipi, koji zaslužuju biti ekipa godine, kao i trener godine u ovim teškim vremenima, gdje trener i ekipa pokušavaju održati sportski duh i ostaju do kraja – kazao je na kraju utakmice naš trener Damir Miljković.

Najbolji strijelac Gorice bio je Filip Kalajžić s 15 poena, kojima je pridodao 11 skokova. Uz njega, dvocifreni još Dramalija (14), Rimac (13), Ivanković (10) i Gruja, koji je uz deset poena imao i sedam skokova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Posljedice cirkusa: Gorica čeka Vukovar bez trenera, ali i bez kapetana!

Gorica je bizarnim porazom (0-3) kod Lokomotive ostala bez bodova, a zahvaljujući odlukama suca Zdenka Lovrića i bez trenera na nekoliko utakmica, kao i bez kapetana za prvu sljedeću, iznimno važnu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošla su sad već dva i pol dana, (ne)prospavane su već tri noći, ali i dalje ostaju repovi cirkusa kojeg je u petak navečer na Maksimiru režirao sudac Zdenko Lovrić. Arbitraža ovog iskusnog suca iz Đakova potpuno je obilježila utakmicu koju je Gorica rezultatski uvjerljivo izgubila (0-3), ali sam poraz u cijeloj je priči ostao u drugom planu upravo zbog Lovrića.

Sporan je prvi jedanaesterac za Lokomotivu, igranje rukom Kavelja u živom zidu nakon slobodnjaka do kojeg nije ni trebalo doći, jer Pršir nije napravio prekršaj u toj situaciji. Sporno je i to što mu je kod oba jedanaesterca za Goricu bila potrebna pomoć VAR-a, što će reći da je izostala odlučnost koja je bila prisutna pri pokazivanju na bijelu točku u korist “lokosa”… Nećemo, međutim, ići u teorije zavjera i tvrditi da je Lovrić želio oštetiti Goricu, jer situacija koja se dogodila na izmaku poluvremena pokazala je da čovjek jednostavno loše radi svoj posao.

Prvo nije sudio prekršaj nad Pajačem, nakon čega je Gorica jurnula u kontru, a on – označio kraj?! Trener Mario Carević potpuno je izgubio kontrolu, svašta izgovorio Lovriću, ali teško mu je i zamjeriti… Dobio je crveni karton, nije mogao s klupe voditi nastavak ove utakmice, a neće ih moći voditi ni još nekoliko, a utakmica je otprilike tu negdje potpuno unišena.

– S jedne strane mi je drago što Car ima problema problema s kukovima pa nije mogao stići Lovrića u poluvremenu. S druge strane mi ne bi bilo žao da ga je malo čvaknuo. Teško je pričati o nogometu pored Zdenka Lovrića. Prije par mjeseci bio je glavni akter utakmice Hajduka i Vukovara i tad sam mu poželio da ode. Međutim, ne da se. Ima se tu, je li, sedamsto ili osamsto eura po utakmici – govorio je analitičar Joško Jeličić u studiju MaxSporta, nastavljajući u istom tonu.

– Mislim da bi većina trenera, evo i ja ću participirati da skupimo za otpremninu da on otiđe. On je jedan od zadnjih relikata one mračne i tužne sudačke prošlosti. Imam dobar odnos Marijanom Kustićem, nikad ga nisam ništa tražio, znam da se ne želi miješati u suđenje, ali s tog aspekta mora nešto napraviti jer ovo više nema smisla. Layec živi u Francuskoj i, ako ne zna što je bilo, trebao bi mu Kustić reći jer te stvari mora rješavati. Lovrić je ovu utakmicu uništio. Govorio sam prije Careviću da se mora smiriti, ali to je nemoguće u ovoj situaciji. Kavelj se u živom zidu drži za ono što Lovrić nema i proširi obujam za 1,4 centimetra i to je kazneni udarac!? Uništio je utakmicu – dodao je Jeličić.

Ogled Gorice i Lokomotive pretvorio se u nogometni cirkus kojeg je teško zaboraviti… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Gorica je tako, u velikoj mjeri zahvaljujući upravo 44-godišnjem sucu iz Đakova, ostala bez bodova, za sljedećih nekoliko utakmica i bez trenera na klupi, ali i bez – kapetana! Jurica Pršir, naime, napucao je loptu nakon što je Lovrić svirao taj bizaran kraj poluvremena i za to je nagrađen žutim kartonom. Četvrtim, eliminirajućim za utakmicu protiv Vukovara. Nakon svega što se događalo ovoga vikenda, silno bitnu utakmicu protiv Vukovara, jer ulog je u ovom slučaju točno duplo veći nego obično.

Gorica ima četiri boda više, pobjedom bi otišla na velikih sedam, i zato treba učiniti apsolutno sve da do pobjede i dođe. Svaki drugi scenarij ponudio bi razlog za laganu paniku, pogotovo onaj najlošiji mogući, koji bi značio prilazak Vukovaraca na samo bod zaostatka…

Vrijeme je za potpunu mobilizaciju. I da se, kako je to lijepo sročio Joško, krenu skupljati pare…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Obrazovanje

Kreativnost na djelu – učenici Velike Gorice uspješni na LiDraNu

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošli tjedan kreativni školarci iskazali su se na ovogodišnjoj smotri literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva, LiDraNo.

Gradsko-općinska razina održana je u Osnovnoj školi Pokupsko, gdje su učenici Osnovne škole Eugena Kvaternika nastupali u pojedinačnim i skupnim scenskim nastupima te literarnim razinama.

Učenici srednjih škola svoje literarne, dramske i novinarske stvaralačke vještine pokazali su na gradskoj razini smotre, u Ekonomskoj školi Velika Gorica.

U literarnom izričaju, među osnovnoškolcima, Osnovnu školu Eugena Kvaternika predstavljale su Judita Sičić, Mila Sokić i Lajita Gaurangi Jirasek. Gimnaziju Velika Gorica zastupale su Lorena Štancl i Anita Rečić, Ekonomsku školu Velika Gorica Lucija Kalanj, dok je Zrakoplovnu tehničku školu Rudolfa Perešina predstavljala učenica Lucija Babić. Srednjoškolke su svojom kreativnošću izborile pravo predstavljanja svojih radova na županijskoj razini smotre.

Foto: Gimnazija Velika Gorica

Što se tiče scenskih nastupa djevojčica iz OŠ Eugen Kvaternik, zasijale su: Nika Pažin Sara Brabenec Anđela Ćosić, Tia Tot te najmlađa natjecateljica Paola Prevolnik, koja je izvedbom monodrame „Moja priča – Crvenkapica“ zaslužila pravo nastupa i na županijskoj razini. Skupni dramski nastup izvele su Dora Ćosić, Dora Prelec i Eva Naglić.

Foto: OŠ Eugen Kvaternik

Scenski nastupi srednjoškolaca oduševili su publiku i svi su predloženi za županijsku razinu smotre. Oni su: Lejla Jurković iz Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina, Laura Malenica iz Ekonomske škole Velika Gorica te Sara Azinović, Luka Azinović, Korina Sučec, Nika Jukić i Karlo Ruškovački iz Gimnazije Velika Gorica pokazali su svoj talent i kreativnost.

U novinarskom izrazu, na županijsku razinu predložene su Lucija Ajduković i Ana Popović iz Gimnazije Velika Gorica, dok su izravno plasirane radijske emisije slijedećih učenika: Lucija Horvat, Stella Pitterrof, Vito Pilatuš iz GVG-a, Lucija Matić, Luka Petrović, Patrik Grgić, Mia Ljubičić, Nika Krvarić iz Zrakoplovne škole te Fran Mikulčić, Ana Milatović i Ivona Vinacar iz Ekonomske škole.

Županijska razina smotre LiDraNo održat će se 25. veljače 2026. u Zaprešiću.

 

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno