Povežite se s nama

Vijesti

‘U samoizolaciji sam se družio s mojim pticama, hranio fazane…’

Dr. Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, 14 dana proveo je u samoizolaciji, iako mu je nalaz bio negativan. Na posao se vratio s optimizmom, uvjeren kako će krivulja koju svi pratimo iz dana u dan krenuti prema dolje

Objavljeno

na

Doktor Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, boravio je dva tjedna u izolaciji zbog kontakta s pacijentom koji je bio pozitivan na koronavirus. Do kontakta je došlo u Ambulanti Črnkovec, u kojoj ordinira dr. Zagorac. U izolaciji je boravila i medicinska sestra koja radi u istoj ambulanti, a slijedom toga i ambulanta je ispala iz sustava. Iako nijedno od njih dvoje nije bilo pozitivno na koronavirus, uslijedila je obvezna dvotjedna izolacija. Nakon izlaska iz izolacije ponovno testiranje je pokazalo da dr. Zagorac nije pozitivan na virus koji izaziva bolest covid-19 te je on u utorak, 7. travnja, opet bio na svom radnom mjestu.

Razgovarali smo s dr. Zagorcem o tome kako je dospio u situaciju da se eventualno zarazi te o vremenu provedenom u izolaciji.

Kako se dogodilo da ste sa zaraženom osobom bili u kontaktu, koji je uzrokovao Vašu izolaciju i ispadanje ambulante iz sustava?

Pacijent mi se četiri dana (četvrtak, 19. ožujka) prije tog kontakta pred ambulantom požalio na kašalj, temperaturu i znojenje tijekom noći, rekao je kako nije bio u kontaktu s bilo kojom osobom iz tada poznatih žarišta epidemije (Italija, Austrija, Slovenija) odnosno da on osobno nije putovao u te zemlje. Pozvao sam ga ipak u ambulantu, jer nisam mogao dozvoliti da se svlači na otvorenom i pregledao sam ga. Preporučio sam sumamed i rekao mu da se javi ako bude opet imao iste simptome, odnosno ako mu se stanje pogorša. Nije se javljao, tek je četvrti dan (ponedjeljak) došao ponovo i rekao kako mu je bolje, iako je dan prije (nedjelja) povraćao. Jedino se požalio da nema apetita i dao sam mu tablete za poboljšanje apetita. Isti dan uvečer bilo mu je slabo i završio je u bolnici gdje je i zadržan. Dva testa na koronavirus bila su negativna, tek je treći bio pozitivan. Jednu noć je završio čak na respiratoru, pa na kisiku, ali mu se stanje ipak stabiliziralo i nije bilo kritično. Sve mi je to sutradan javila njegova žena, a za mene i moju sestru to je značilo da se moramo testirati na koronavirus. Oboje smo bili negativni, ali uslijedila je dvotjedna izolacija. Moram naglasiti da mi je jako žao što nisam u tom vremenu bio na raspolaganju mojim pacijentima i molim ih za razumijevanje. Zaista mi je žao, ali za sve njih isto bih napravio i nimalo ne zamjeram pacijentu zbog kojeg sam dva tjedna bio izvan moje ambulante. Moji pacijenti su morali ići u ordinaciju opće medicine u Veliku Mlaku kod dr. Ivanke Kazalicki, kojoj se puno zahvaljujem da je podnijela toliki teret skrbeći se i za njih i za svoje pacijente, što znači nekoliko stotina pacijenata.

Kako se odvijao život u izolaciji, pogotovo kada ste izolirani u vlastitoj kući?

Izolacija mi je teško pala, jer sam inače stalno u pokretu, bilo na poslu ili negdje u Gorici. Auto nisam palio dva tjedna, nisam uopće izlazio na ulicu kada sam bio u kraćoj šetnji, a sa susjedima sam se pozdravljao na daljinu pokretom ruke. Izolaciju sam provodio doma u dijelu kuće koji ima odvojenu prostoriju s WC-om. Supruga mi je hranu dostavljala do vrata, poštivali smo sve mjere karakteristične za proces izolacije. Prva promjena je bila da sam spavao duže nego obično, nisam bio budan oko 5:30, nego između 7 i 7:30 sati. Nakon jutarnje higijene i doručka pregledavao sam poruke na dva mobitela, privatnom i službenom, te odgovarao na njih. Bio sam u stalnom telefonskom kontaktu s Domom zdravlja odnosno glavnom sestrom i drugim liječnicima. Ručao sam između 13 i 13:30 sati, slijedio je kraći dnevni odmor i kraća šetnja na otvorenom, kada sam se družio s pticama i hranio fazane, koje imam na svom gruntu. Aktivirao sam već dugo zaboravljenu teretanu i ponovo sam se trudio izvesti već zaboravljene vježbe. Bilo je dana kada sam uspio napraviti i preko 800 različitih pokreta na zahtjevnim spravama. Ipak, nedostajalo mi je plivanje i duže kretanje.

Kakav je bio Vaš odnos spram mogućnosti da ste ipak zaraženi bolešću covid-19?

Strah? Ne! Oprez? Da! Koliko god ste sigurni da niste zaraženi, u izolaciji ste konfrontirani s iščekivanjem hoće li se virus ipak odnekud pojaviti. Zaista, nisam se bojao, čak sam bio smiren kada sam došao do faze kada sam si rekao: pa šta, i ako imam virus! Naprosto, bio sam spreman i na tu varijantu. Zapravo, ta razmišljanja su rezultat konfrontacije unutrašnje napetosti i opće psihoze u društvu, koju je izazvala pandemija koronavirusa. Ali, kada znate da u ovoj situaciji imamo dva faktora, faktor uzročnika i faktor organizma, onda povratite svoj psihički sklad i ozbiljnost situacije trezvenije procjenjujete. Zbog toga se moja izolacija ne bi mogla podvesti, primjerice, pod naziv ”štićenje od fantoma u vlastitoj kući”!

Kako ocjenjujete broj liječnika, medicinskih sestara i medicinskih radnika koji su tijekom ovog izvanrednog stanja u izolaciji, samoizolaciji i samim tim izvan sustava?

To je očekivani broj liječnika u izolaciji odnosno samoizolaciji. Poziv liječnika je da pomogne pacijentu, jer tko će prvi pomoći oboljelom ako ne liječnik? Mislim da je zdravstveni sustav jako dobro reagirao u ovoj situaciji, ne samo u Zagrebu, nego i u Splitu, Osijeku, Rijeci. Mi ćemo izdržati ovaj nalet zloćudne bolesti, epidemija ima svoje zakonitosti, kada uzročnik gubi virulenciju (sposobnost da izazove zarazu) u sudaru s kolektivnim imunitetom.

Svakodnevno viđamo duge redove pred ljekarnama. Da li je moguće da se ljudi opskrbljuju lijekovima i koji im nisu trenutno potrebni?

Epidemije kod ljudi izazivaju inicijalni strah na koji se reagira na dva načina: konstruktivno (dosta dobra kontrola zbivanja) i destruktivno (stihijski). Kao eklatantan primjer navodi se epidemija španjolske gripe iz 1918. godine koja je, prema podacima iz tog vremena, usmrtila 20 milijuna ljudi! To je broj stanovnika jedne srednje europske države, tu katastrofu je teško pojmiti. Zbog toga budimo realni i logični, u ljekarne ipak nitko ne dolazi iz luksuza nego iz potrebe. Ima dosta kroničnih bolesnika, postoje kronične terapije i oni su prisiljeni svaki mjesec, ili pak svaki tjedan, dolaziti u ljekarne po nužne lijekove. A, redova pred ljekarnama prije nije bilo iz jednostavnog razloga što kupci nisu čekali vani nego su bili u prostoru ljekarne i ponekad su činili gužvu.

Kad će biti obuzdana pandemija koronavirusa u Hrvatskoj?

Na koronavirus nismo bili pripremljeni i popratni refleks je bio, između ostalih, povećana kupovina medikamenata. U međuvremenu su definirani određeni modeli ponašanja i ova bolest je stavljena pod kontrolu, a to potvrđuju i svakodnevna izvješća Nacionalnog stožera civilne zaštite. Već sam napomenuo da epidemija ima svoje zakonitosti i moguće je da će, recimo za tri tjedna, krivulja novozaraženih pokazivati silazni trend odnosno smirivanje.

Poruka za kraj?

Nemojmo sada odustati, trebamo uvažavati aktualne mjere koje su polučile dobre rezultate, pridržavajmo se socijalne distance, pogotovo u većim trgovinama. Čini mi se da smo u velikim prostorima ipak nešto komotniji i to u ovoj situaciji nije dobro. Izdržimo do kraja, koji ipak nije daleko i onda ćemo svi moći izaći iz svojevrsne izolacije te uživati u ljepšem vremenu i životu bez sadašnjih ograničenja.

Vijesti

Proljetni umor: sveobuhvatan pristup energiji, stresu i prilagodbi organizma

Proljetni umor nije nešto što treba brzo “riješiti”, već signal prilagodbe organizma. Najučinkovitiji pristup uključuje regulaciju cirkadijalnog ritma, kvalitetan san, redovito kretanje, korekciju mikronutrijenata i upravljanje stresom.

Objavljeno

na

Foto: Generirano pomoću Grok AI

Dolaskom proljeća očekujemo više energije i bolje raspoloženje, no mnogi tada osjećaju suprotno – umor, manjak koncentracije i pad motivacije. Proljetni umor zapravo je fiziološki odgovor organizma na brze promjene koje se odvijaju u kratkom razdoblju.

Produljenje dana, veća izloženost svjetlu i porast temperature utječu na cirkadijalni ritam i hormonalnu ravnotežu, osobito na odnos melatonina i serotonina. Organizam prelazi iz zimskog “usporenog” režima u stanje povećane metaboličke aktivnosti, čime rastu energetski zahtjevi, dok kronični stres dodatno opterećuje sustave oporavka.

Zbog toga proljetni umor treba promatrati kao kombinaciju poremećenog biološkog ritma, povećane potrošnje energije i smanjene otpornosti organizma. Upravo zato pristup treba obuhvatiti regulaciju ritma, prehranu, upravljanje stresom i podršku staničnoj energiji.

 

Cirkadijalni ritam – temelj energije

Jedan od ključnih, a često zanemarenih čimbenika jest izloženost svjetlu. Jutarnja izloženost prirodnom svjetlu pomaže u regulaciji unutarnjeg biološkog sata te usklađuje lučenje hormona koji upravljaju budnost i san. Već 20–30 minuta boravka na dnevnom svjetlu u jutarnjim satima može:

  • poboljšati razinu energije tijekom dana
  • smanjiti osjećaj umora
  • unaprijediti kvalitetu sna

Bez ovog temeljnog koraka, učinak ostalih intervencija često ostaje ograničen.

Metabolizam i kretanje – aktivacija ‘uspavanog’ sustava

Nakon zimskog razdoblja organizam se često nalazi u stanju smanjene metaboličke aktivnosti. Tjelesna aktivnost pritom djeluje kao snažan signal za aktivaciju energetskih sustava i postupno “buđenje” metabolizma.

Ne mora biti intenzivna – redovita šetnja, lagani trening ili vožnja bicikla dovoljni su za:

  • aktivaciju mitohondrija
  • povećanje razine energije
  • učinkovitiju iskorištenost hranjivih tvari

Kretanje je jednostavan, ali iznimno učinkovit alat za ublažavanje proljetnog umora.

Mikronutrijenti – često podcijenjen čimbenik umora

Zimski mjeseci često su povezani sa smanjenim unosom, ali i nižim razinama ključnih mikronutrijenata. Manje svježih namirnica, boravak u zatvorenom prostoru i smanjena izloženost sunčevoj svjetlosti mogu dovesti do suptilnih, ali klinički značajnih deficita koji se često manifestiraju upravo kroz umor, manjak koncentracije i pad energije.

Najčešći nedostaci uključuju:

  • vitamin D – važan za imunosni sustav, ali i regulaciju energije i raspoloženja; njegov manjak često je prisutan nakon zimskih mjeseci zbog smanjene izloženosti suncu
  • magnezij – sudjeluje u više od 300 enzimskih reakcija, uključujući one povezane s energetskim metabolizmom i funkcijom živčanog sustava; njegov manjak može se očitovati kroz umor, napetost i lošiji san
  • vitamini B skupine – ključni su za pretvorbu hrane u energiju, osobito na razini stanice; njihov deficit može doprinijeti osjećaju iscrpljenosti i smanjenoj mentalnoj jasnoći
  • željezo – važno za prijenos kisika i stvaranje hemoglobina; i blagi manjak može rezultirati smanjenom izdržljivošću i kroničnim umorom

Nedostatak mikronutrijenata najčešće se ne očituje kao bolest, već kroz nespecifične simptome poput umora i smanjene energije, koji se često zanemaruju ili pripisuju svakodnevnom stresu. Njihova korekcija, putem prehrane ili ciljane suplementacije, može dovesti do značajnog poboljšanja.

Stres – skriveni ‘potrošač’ energije

Kronični stres jedan je od ključnih čimbenika koji pojačava proljetni umor. Dugotrajna aktivacija stresnog odgovora povećava potrošnju energije i nutrijenata te smanjuje sposobnost oporavka organizma. Na biokemijskoj razini, povišeni kortizol remeti regulaciju glukoze, narušava kvalitetu sna i smanjuje učinkovitost mitohondrijske proizvodnje energije. Istovremeno dolazi do povećane potrošnje mikronutrijenata poput magnezija i vitamina B skupine. Zbog toga organizam teže prelazi u stanje regeneracije, što se očituje kao umor, pad koncentracije i osjećaj iscrpljenosti. Jednostavne intervencije, poput svjesnog disanja, kratkih pauza i smanjenja digitalnog opterećenja, mogu pomoći u regulaciji živčanog sustava i poboljšati oporavak.

NAD⁺ i stanična energija – novo područje interesa

U novije vrijeme sve više pažnje privlači uloga molekule NAD⁺ (nikotinamid adenin dinukleotid), koja ima ključnu ulogu u proizvodnji energije na staničnoj razini. Riječ je o koenzimu koji sudjeluje u brojnim metaboličkim procesima, osobito unutar mitohondrija, gdje se stvara ATP – osnovna “valuta” energije u organizmu.

NAD⁺ je važan za:

  • stvaranje ATP-a
  • procese popravka DNA
  • regulaciju oksidativnog stresa i stanične otpornosti

Njegova razina prirodno opada s godinama, ali i pod utjecajem kroničnog stresa, upalnih procesa i povećanih energetskih zahtjeva. U takvim uvjetima može doći do smanjene učinkovitosti stanične proizvodnje energije, što se očituje kao umor i sporiji oporavak. NAD⁺ nije ključan samo za proizvodnju ATP-a, već i za aktivaciju sirtuina – enzima koji popravljaju DNA i upravljaju procesima staničnog čišćenja (autofagija). U kontekstu proljetnog umora, gdje organizam prolazi kroz fazu prilagodbe, optimalna razina NAD⁺ može imati važnu ulogu u održavanju energije i metaboličke ravnoteže. Na tržištu su dostupni dodaci prehrani koji sadrže njegove prekursore i mogu doprinijeti povećanju razine NAD⁺ u stanicama, poput nikotinamid ribozida (NR) i NMN-a. Ovi dodaci prehrani mogu biti vrlo korisni kod osoba s izraženim umorom, povećanim stresom ili smanjenim kapacitetom oporavka, ali i za očuvanje vitalnosti.

Podrška eliminacijskim sustavima – metabolički “reset”

Pojam “detoks” često se pogrešno interpretira kao ekstremna dijeta ili kratkotrajna metoda čišćenja organizma, dok u kontekstu proljetnog umora zapravo označava podršku jetri i limfnom sustavu, koji su tijekom zime često opterećeni. Kada su eliminacijski putevi usporeni, dolazi do nakupljanja metaboličkih nusproizvoda, što se očituje kao umor, osjećaj težine i “brain fog”.

Za učinkovit “reset” ključni su:

  • gorko povrće i krstašice – podrška jetrenoj detoksikaciji
  • adekvatna hidratacija i kretanje – aktivacija limfnog sustava
  • zeleno lisnato povrće – antioksidativna zaštita

Bez učinkovitih eliminacijskih sustava, i suplementacija može imati ograničen učinak jer optimalna funkcija stanica ovisi o ravnoteži između stvaranja i uklanjanja metaboličkih produkata.

Dodatni pristupi:

  • Intermitentni post može doprinijeti poboljšanju metaboličke fleksibilnosti i osjetljivosti na inzulin, čime se potiče učinkovitije korištenje energije.
  • Prehrana bogata antioksidansima, uključujući povrće, voće i druge izvore fitonutrijenata, pomaže u smanjenju oksidativnog stresa i podržava funkciju stanica.
  • Adaptogene biljke, poput rhodiole, mogu imati pozitivan učinak na regulaciju odgovora na stres, osobito kod osoba koje osjećaju kronični umor ili mentalnu iscrpljenost.

Ovi pristupi mogu dodatno podržati organizam, osobito u razdobljima povećanih energetskih zahtjeva.

Zaključak – umor kao signal, ne problem

Proljetni umor nije nešto što treba brzo “riješiti”, već signal prilagodbe organizma. Najučinkovitiji pristup uključuje regulaciju cirkadijalnog ritma, kvalitetan san, redovito kretanje, korekciju mikronutrijenata i upravljanje stresom. Dodaci prehrani, uključujući NAD⁺ prekursore, imaju svoje mjesto, ali prvenstveno kao nadogradnja osnovnih navika. Savjet ljekarnika je započeti s temeljima – snom, dnevnim svjetlom, kretanjem i mikronutrijentima – dok se suplementacija uvodi individualno.

Proljeće tako može postati prilika za svjesno “resetiranje” organizma i ulaganje u dugoročnu energiju i otpornost.

 

 

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

na

Objavio/la

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Moja županija

Zagrebačka županija bilježi turistički rast – 23 tisuće dolazaka u prva tri mjeseca

U prva tri mjeseca godine zabilježen je rast dolazaka i noćenja, a uz tranzit i poslovna putovanja sve se jače guraju aktivni odmor, eno-gastro ponuda i zdravstveni turizam.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Marko Žuljević

Turistički promet u Zagrebačkoj županiji nastavlja rasti, a najviše se to vidi u Velikoj Gorici koja i dalje uvjerljivo prednjači po broju gostiju. Prema podacima Turističke zajednice, od početka godine do 29. ožujka 2026. zabilježeno je gotovo 23 tisuće dolazaka i nešto više od 42 tisuće noćenja, što je oko 6 % više dolazaka i oko 8 % više noćenja nego u istom razdoblju prošle godine.

Najveći doprinos porastu daju strani gosti. Njihov broj porastao je za gotovo 7 % u dolascima, dok su noćenja stranih gostiju skočila za nešto više od 9 % , što dodatno potvrđuje da županija postaje sve prepoznatljivija na međunarodnom tržištu.

Foto: Josip Škof

Osim Velike Gorice, značajan turistički promet ostvaruju i Samobor, Jastrebarsko, Sveta Nedelja i Ivanić-Grad, pri čemu svaka od tih sredina razvija svoj smjer, od tranzitnog i poslovnog turizma do eno-gastronomije, aktivnog odmora i zdravstvenih sadržaja.

“Rezultati potvrđuju stabilan rast, ali i jasno definiraju daljnji smjer razvoja destinacije. Zagrebačka županija danas sve snažnije gradi svoju poziciju na međunarodnom tržištu, a kontinuirani rast stranih gostiju potvrđuje da destinacija postaje sve vidljivija i konkurentnija izvan nacionalnih okvira”, rekla je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije.

Foto: Samir Kurtagić

Naglasak se zato sve više stavlja na razvoj autentičnih i povezanih turističkih proizvoda te bolje povezivanje ključnih destinacija, od Velike Gorice kao ulazne točke, preko Samobora i Jastrebarskog, do Ivanić-Grada koji se sve jače profilira kroz zdravstveni turizam.

Kako ističu iz županije, u promociji destinacije važnu ulogu imaju i veća međunarodna događanja, poput Spartan Trifecta Weekend Croatia u Svetoj Nedelji, koja privlače sudionike iz inozemstva i dodatno jačaju vidljivost županije kao destinacije aktivnog odmora.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Crna kronika

Iskoristili trenutak nepažnje, ušli u kuću 83-godišnjakinje i ukrali novac

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Rafael Classen/pexels.com

U subotu 28. ožujka oko 17:20 sati dogodila se krađa u kojoj je oštećena 83-godišnja žena iz Orla.

Prema dostupnim informacijama PU Zagrebačke, nekoliko nepoznatih osoba iskoristilo je trenutak kada je starija gospođa izašla iz kuće, nakon čega su ušli i ukrali novac. Krađa je policiji prijavljena dva dana kasnije, 30. ožujka, a materijalna šteta iznosi više stotina eura.

Policija provodi kriminalističko istraživanje kako bi se utvrdile okolnosti događaja i pronašli počinitelji.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno