Sport

Turopoljski Leicester (ili: Koliko je zaista dobra ova Gorica…)

Nakon deset utakmica Gorica ima 22 boda, treća je na tablici, s četiri boda i dvije, odnosno jednom utakmicom manje od Osijeka i Dinama. Nakon stanke od 34 dana uzela je svih šest bodova i otvorila vrata za priče o velikim, najvećim stvarima…

Objavljeno

prije 5 godina

26. studenoga 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Mi nismo top momčad. Mi smo momčad koja mora raditi, raditi i raditi. Čim to zaboravimo, čim pomislimo da smo nešto posebno, počet će nam se događati loše stvari…, riječi su koje je već nekoliko puta ove sezone ponavljao trener Gorice Valdas Dambrauskas.

Njihova svrha je, jasno, smirivanje euforije. U bilo kakvom obliku. OK, nije ovaj grad sredina koja je posebno sklona euforiji, prednost života u goričkom prvoligašu upravo je u tome što stožer i igrači mogu raditi u miru, bez pritiska, ali valja to svako malo ponoviti. I kad kreneš u prvenstvo s četiri pobjede, i kad se nakon deset kola držiš u samom vrhu, u društvu svemoćnog Dinama i sve moćnijeg Osijeka.

– Ne vidim apsolutno nikakav razlog da poletimo. Razumio bih to da su do kraja prvenstva dva, tri kola, ali iza nas je tek deset utakmica, a ispred nas još 26. Dakle, ajmo polako, korak po korak, kao i do sad.

I to je rekao Valdas, trezven i vrlo pragmatičan čovjek s Baltika, koji je u cijelom tom smirivanju euforije ipak rekao i ovo:

– Zadržimo li ovakav pristup radu i treninzima, budemo li svakoj utakmici pristupali kao da nam je zadnja, kao da je najvažnija, ovoj momčadi nebo je limit!

I tu, zapravo, dolazimo do ključnog dijela priče. I do ključnih pitanja. Koliko je, zaista, dobra ova Gorica? Koliko je realno ovo što se događa, ova bajkovita situacija u kojoj je Gorica u ozbiljnoj igri čak i za sami vrh tablice? I koliko može potrajati?

Odgovora na ta pitanja, pogotovo u jednom ovako ludom vremenu u kojem živimo, nemoguće je dati. Međutim, u ovom trenutku stvari izgledaju prilično dobro. U deset utakmica ove sezone Gorica ima sedam pobjeda, remi i gostujuće poraze kod Osijeka i Dinama. Pa će tablica reći da Gorica ima 22 boda, četiri manje od Osijeka, koji ima dvije utakmice više, ali i od Dinama, koji ima jednu utakmicu više. Po dvaput su padali Šibenik i Varaždin, po jedanput Hajduk, Slaven Belupo i Lokomotiva, onaj jedan je stigao protiv Istre 1961, a u svemu tome Gorica, sasvim realno, nije odigrala – ništa posebno.

Gorica je skupila već sedam pobjeda ove sezone, uz samo dva poraza… Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Bilo je sjajnih trenutaka, prekrasnih golova, velikih pobjeda, odličnih razdoblja u igri… Međutim, teško je s ove distance izdvojiti neku utakmicu u kojoj je Gorica svih 90 minuta izgledala onako kako trener Dambrauskas želi, bez faza u igri koje očito mogu biti bolje. Uostalom, Varaždin je u ponedjeljak postao prvi protivnik ove sezone od kojega Gorica nije primila gol! Dakle, u jednoj rečenici – ovo je jako dobro, ali može i puno bolje.

I to je, zapravo, najveći zalog za optimizam. Imaš 22 boda, skupio si već sedam pobjeda, a pritom izgledaš kao da si daleko od svog maksimuma. Statistički gledano, Gorica najbolje koristi svoje šanse od svih momčadi u ligi, s najvećim postotkom uspješnosti, a ima i Kristijana Kahlinu, koji često “izvadi” momčad sjajnim reakcijama u situacijama koje se u nogometu nazivaju zicerima. I tu je dio tajne uspjeha, tu je dio objašnjenja kako je moguće da Gorica i uz prezentacije koje nisu impresivne osvaja gomilu bodova.

I nije to slučajno, koliko god se čini da u takvoj situaciji velikim dijelom ovisiš o sreći. Ne, jer tu je prije stvar u koncepciji i sustavu igre, o detaljima koji čine razliku, o treneru s idejom… I hrabrom treneru, koji uvijek, bez obzira na okolnosti, želi postići gol više od protivnika, ići na pobjedu. Svjestan je pritom da će mu se to ponekad i obiti o glavu, kao što se dogodilo u Osijeku, ali takav pristup zasad donosi neusporedivo puno više dobrog nego lošeg.

– Umjesto dva remija, bolje je imati pobjedu i poraz. Tri boda su bolja nego dva – razmišlja Dambrauskas, što se jasno vidi i na terenu.

Trener Valdas Dambrauskas skupio je već 11 prvenstvenih pobjeda na klupi Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Gorica je hrabra, borbena, njezina igra ima red i poredak, ali prostora za napredak ima jako puno. Uostalom, nakon svake pobjede trener govori prije svega o stvarima koje nisu bile dobre, o želji da kroz treninge unaprijedi igru Gorice na svim razinama, a dosadašnja iskustva govore da 43-godišnji litavski strateg itekako zna kako se to radi.

– Želim kroz svaki trening podizati svakog svog igrača individualno, a time će profitirati i momčad – još je jedan od postulata kojih se drži Valdas.

Gledajući pojedinačni napredak dobrog dijela igrača u posljednjih pola godine, dojam je da uspijeva u onome što je naumio, da radi upravo to. Ako je svaki igrač danas za nijansu bolji nego jučer, i momčad je za nijansu bolja. I bit će, logično, sve bolja, i bolja, i bolja… Kad se do kraja uhodaju automatizmi, kad igrači steknu još malo samopouzdanja, kad se oslobodi malo više kreativnosti prema naprijed. Kad se sve to dogodi – lijepo je rekao trener – nebo je granica.

– Nije mi ovo neobična situacija, navikao sam se kroz karijeru biti na vodećim pozicijama na tablici – kazao je trener Valdas nakon pobjede protiv Varaždina, teškom mukom izborene.

Međutim, upravo takve pobjede i vode tamo gdje Gorica želi biti. U vrhu, na mjestima koja vode u Europu. Iako, kad pogledaš tablicu, kad shvatiš da Gorica doista može biti samo sve bolja i bolja, kad osvijestiš da je Gorica pronašla način kako pobjeđivati one s dna tablice i dokazala da i dalje može igrati s “velikima”, svašta čovjeku može pasti napamet. Evo, recimo, sjetiti se sezone 2015./16. u engleskom nogometu, spominjati nezaboravnu sezonu malog Leicestera u ovom kontekstu, nije nimalo u skladu s onim o čemu govori Valdas, sa smirivanjem euforije, ali što nas briga… Mi navijači valjda imamo pravo sanjati.

Kristijan Lovrić predvodi Goricu i ove sezone, prvi je strijelac kluba sa sedam golova… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

I maštati. Da će se Osijek i Dinamo “tući” međusobno u teškaškom duelu, a da će Gorica igrati, raditi, skupljati bodove i vrebati iz prikrajka. I možda, eventualno, u nekom ludom raspletu, u završnicu sezone ući kao jedan od kandidata za vrh. Zvuči ludo, čak i nezamislivo da će ovo potrajati toliko dugo, da Gorica neće doživjeti poneki pad, loše razdoblje tijekom sezone, ali s ovakvom skupinom igrača, s ovakvim stručnim stožerom i ovakvim klupskim menadžmentom, ništa ne djeluje nemoguće…

Turopoljski Leicester? Dobro, ljudi, nemojmo se ipak toliko zanositi… Ili?

Povezane teme:HNK GORICA hotnews valdas dambrauskas

Sport

Limači AK Maraton VG najbolji na kros prvenstvu u Donjoj Stubici

Zlato, srebro i bronca.

Objavljeno

prije 5 sati

9. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Maraton VG/FB

Mladi atletičari AK Maraton VG ostvarili su vrlo dobre rezultate na HALS ekipnom prvenstvu u krosu održanom u subotu, 7. ožujka u Donjoj Stubici. Najveći uspjeh za velikogorički klub ostvarili su najmlađi natjecatelji, limači rođeni 2017. godine, koji su na utrci dugoj 600 metara osvojili ekipno prvo mjesto.

Pobjedničku ekipu činili su Luka Nikšić, Maxim Šimek, Vid Šimičić i Albert Adamović, koji su svojim nastupima klubu donijeli maksimalnih 15 bodova.

Dobar rezultat ostvarila je i ekipa limača 2015 na dionici od jednog kilometra. Matej Marinčić, Noa Šimičić i Franjo Đuričić osvojili su ekipno drugo mjesto. U konkurenciji limačica 2016 na 800 metara nastupile su Nelli Komljenović, Eva Plepelić i Marta Marinčić, a njihova ekipa natjecanje je završila na četvrtom mjestu.

Velikogorički klub imao je predstavnicu i u utrci kadetkinja na 1,6 kilometara, gdje je Vita Plepelić zauzela sedmo mjesto s vremenom 7:29.

U seniorskoj utrci na tri kilometra nastupile su Iva Jurić, Nika Plepelić i Katarina Jurić. Najbolji pojedinačni rezultat ostvarila je Iva Jurić, koja je s vremenom 15:25 zauzela deveto mjesto, dok su seniorke ekipno osvojile treće mjesto.

U ukupnom poretku svih kategorija AK Maraton VG zauzeo je šesto mjesto među 16 klubova, s ukupno osvojenih 36 bodova.

Nastavite čitati

Sport

Mladi hrvači Velike Gorice osvojili četiri medalje u jakoj međunarodnoj konkurenciji

Četiri medalje za velikogoričke hrvače u konkurenciji 267 natjecatelja.

Objavljeno

prije 6 sati

9. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Hrvači Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 osvojili su četiri medalje na međunarodnom turniru Zlatni pijetao 2026 održanom u Koprivnici, na kojem je nastupilo 267 natjecatelja iz 31 kluba i šest država. Velikogoričani su na natjecanje stigli s 12 hrvača, a kući se vraćaju s jednim zlatom i tri brončane medalje.

Najuspješniji među njima bio je Marko Šoljić koji je u kategoriji do 44 kilograma (U11) osvojio prvo mjesto i donio klubu zlatnu medalju.

Bronce su izborili Mato Margit u kategoriji do 30 kilograma (U13), Vanja Grgić u kategoriji do 49 kilograma (U13) te Jakov Ključar u kategoriji do 34 kilograma (U15).ž

Blizu medalje bili su i Andrija Margit te Mihael Šoljić koji su poraženi u borbama za treće mjesto te su natjecanje završili na petoj poziciji. Za Hrvački klub Velika Gorica 1991 na turniru su još nastupili Egon Borilović, Marko Ivelj, Šimun Hranilović, Jakov Gašparac, Mark Grgić i Josip Kirinčić, dok su natjecatelje vodili treneri Anri Targuš, Fran Haramustek i Gabriel Đukić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo Hidrel i Velika Mlaka 1947 odigrali neodlučeno u prvom proljetnom kolu

Objavljeno

prije 6 sati

9. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Dinamo Hidrel i Velika Mlaka 1947 u prvom proljetnom kolu, 16. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e, odigrali su u Novom Čiču neodlučeno 2:2. Strijelci za domaće bili su Hrvoje Babić i Nebojša Jandrić, a za goste Antonio Jantol i Jan Đenđinović.