ktc
Povežite se s nama

Sport

Turopoljski Leicester (ili: Koliko je zaista dobra ova Gorica…)

Nakon deset utakmica Gorica ima 22 boda, treća je na tablici, s četiri boda i dvije, odnosno jednom utakmicom manje od Osijeka i Dinama. Nakon stanke od 34 dana uzela je svih šest bodova i otvorila vrata za priče o velikim, najvećim stvarima…

Objavljeno

na

Mi nismo top momčad. Mi smo momčad koja mora raditi, raditi i raditi. Čim to zaboravimo, čim pomislimo da smo nešto posebno, počet će nam se događati loše stvari…, riječi su koje je već nekoliko puta ove sezone ponavljao trener Gorice Valdas Dambrauskas.

Njihova svrha je, jasno, smirivanje euforije. U bilo kakvom obliku. OK, nije ovaj grad sredina koja je posebno sklona euforiji, prednost života u goričkom prvoligašu upravo je u tome što stožer i igrači mogu raditi u miru, bez pritiska, ali valja to svako malo ponoviti. I kad kreneš u prvenstvo s četiri pobjede, i kad se nakon deset kola držiš u samom vrhu, u društvu svemoćnog Dinama i sve moćnijeg Osijeka.

– Ne vidim apsolutno nikakav razlog da poletimo. Razumio bih to da su do kraja prvenstva dva, tri kola, ali iza nas je tek deset utakmica, a ispred nas još 26. Dakle, ajmo polako, korak po korak, kao i do sad.

I to je rekao Valdas, trezven i vrlo pragmatičan čovjek s Baltika, koji je u cijelom tom smirivanju euforije ipak rekao i ovo:

– Zadržimo li ovakav pristup radu i treninzima, budemo li svakoj utakmici pristupali kao da nam je zadnja, kao da je najvažnija, ovoj momčadi nebo je limit!

I tu, zapravo, dolazimo do ključnog dijela priče. I do ključnih pitanja. Koliko je, zaista, dobra ova Gorica? Koliko je realno ovo što se događa, ova bajkovita situacija u kojoj je Gorica u ozbiljnoj igri čak i za sami vrh tablice? I koliko može potrajati?

Odgovora na ta pitanja, pogotovo u jednom ovako ludom vremenu u kojem živimo, nemoguće je dati. Međutim, u ovom trenutku stvari izgledaju prilično dobro. U deset utakmica ove sezone Gorica ima sedam pobjeda, remi i gostujuće poraze kod Osijeka i Dinama. Pa će tablica reći da Gorica ima 22 boda, četiri manje od Osijeka, koji ima dvije utakmice više, ali i od Dinama, koji ima jednu utakmicu više. Po dvaput su padali Šibenik i Varaždin, po jedanput Hajduk, Slaven Belupo i Lokomotiva, onaj jedan je stigao protiv Istre 1961, a u svemu tome Gorica, sasvim realno, nije odigrala – ništa posebno.

Gorica je skupila već sedam pobjeda ove sezone, uz samo dva poraza… Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Bilo je sjajnih trenutaka, prekrasnih golova, velikih pobjeda, odličnih razdoblja u igri… Međutim, teško je s ove distance izdvojiti neku utakmicu u kojoj je Gorica svih 90 minuta izgledala onako kako trener Dambrauskas želi, bez faza u igri koje očito mogu biti bolje. Uostalom, Varaždin je u ponedjeljak postao prvi protivnik ove sezone od kojega Gorica nije primila gol! Dakle, u jednoj rečenici – ovo je jako dobro, ali može i puno bolje.

I to je, zapravo, najveći zalog za optimizam. Imaš 22 boda, skupio si već sedam pobjeda, a pritom izgledaš kao da si daleko od svog maksimuma. Statistički gledano, Gorica najbolje koristi svoje šanse od svih momčadi u ligi, s najvećim postotkom uspješnosti, a ima i Kristijana Kahlinu, koji često “izvadi” momčad sjajnim reakcijama u situacijama koje se u nogometu nazivaju zicerima. I tu je dio tajne uspjeha, tu je dio objašnjenja kako je moguće da Gorica i uz prezentacije koje nisu impresivne osvaja gomilu bodova.

I nije to slučajno, koliko god se čini da u takvoj situaciji velikim dijelom ovisiš o sreći. Ne, jer tu je prije stvar u koncepciji i sustavu igre, o detaljima koji čine razliku, o treneru s idejom… I hrabrom treneru, koji uvijek, bez obzira na okolnosti, želi postići gol više od protivnika, ići na pobjedu. Svjestan je pritom da će mu se to ponekad i obiti o glavu, kao što se dogodilo u Osijeku, ali takav pristup zasad donosi neusporedivo puno više dobrog nego lošeg.

– Umjesto dva remija, bolje je imati pobjedu i poraz. Tri boda su bolja nego dva – razmišlja Dambrauskas, što se jasno vidi i na terenu.

Trener Valdas Dambrauskas skupio je već 11 prvenstvenih pobjeda na klupi Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Gorica je hrabra, borbena, njezina igra ima red i poredak, ali prostora za napredak ima jako puno. Uostalom, nakon svake pobjede trener govori prije svega o stvarima koje nisu bile dobre, o želji da kroz treninge unaprijedi igru Gorice na svim razinama, a dosadašnja iskustva govore da 43-godišnji litavski strateg itekako zna kako se to radi.

– Želim kroz svaki trening podizati svakog svog igrača individualno, a time će profitirati i momčad – još je jedan od postulata kojih se drži Valdas.

Gledajući pojedinačni napredak dobrog dijela igrača u posljednjih pola godine, dojam je da uspijeva u onome što je naumio, da radi upravo to. Ako je svaki igrač danas za nijansu bolji nego jučer, i momčad je za nijansu bolja. I bit će, logično, sve bolja, i bolja, i bolja… Kad se do kraja uhodaju automatizmi, kad igrači steknu još malo samopouzdanja, kad se oslobodi malo više kreativnosti prema naprijed. Kad se sve to dogodi – lijepo je rekao trener – nebo je granica.

– Nije mi ovo neobična situacija, navikao sam se kroz karijeru biti na vodećim pozicijama na tablici – kazao je trener Valdas nakon pobjede protiv Varaždina, teškom mukom izborene.

Međutim, upravo takve pobjede i vode tamo gdje Gorica želi biti. U vrhu, na mjestima koja vode u Europu. Iako, kad pogledaš tablicu, kad shvatiš da Gorica doista može biti samo sve bolja i bolja, kad osvijestiš da je Gorica pronašla način kako pobjeđivati one s dna tablice i dokazala da i dalje može igrati s “velikima”, svašta čovjeku može pasti napamet. Evo, recimo, sjetiti se sezone 2015./16. u engleskom nogometu, spominjati nezaboravnu sezonu malog Leicestera u ovom kontekstu, nije nimalo u skladu s onim o čemu govori Valdas, sa smirivanjem euforije, ali što nas briga… Mi navijači valjda imamo pravo sanjati.

Kristijan Lovrić predvodi Goricu i ove sezone, prvi je strijelac kluba sa sedam golova… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

I maštati. Da će se Osijek i Dinamo “tući” međusobno u teškaškom duelu, a da će Gorica igrati, raditi, skupljati bodove i vrebati iz prikrajka. I možda, eventualno, u nekom ludom raspletu, u završnicu sezone ući kao jedan od kandidata za vrh. Zvuči ludo, čak i nezamislivo da će ovo potrajati toliko dugo, da Gorica neće doživjeti poneki pad, loše razdoblje tijekom sezone, ali s ovakvom skupinom igrača, s ovakvim stručnim stožerom i ovakvim klupskim menadžmentom, ništa ne djeluje nemoguće…

Turopoljski Leicester? Dobro, ljudi, nemojmo se ipak toliko zanositi… Ili?

Sport

Spektakularna utakmica i “teniski” poraz: Dinamo preko Gorice do finala

Nogometaši Gorice i Dinama odigrali su nesvakidašnju utakmicu u polufinalu Kupa. Na kraju ludila od nogometnog doživljaja završilo je 6-3 za Dinamo, dok će jedan igrač Gorice ovu utakmicu posebno pamtiti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Konačan rezultat kaže da je nemoguća misija takva doista i bila, senzacija se nije dogodila, ali zato se barem dogodio – spektakl! Utakmicu za pamćenje odigrali su Gorica i Dinamo u polufinalu Kupa Hrvatske, utakmicu koja bi lako mogla poslužiti kao reklama za hrvatski klupski nogomet, utakmicu s devet golova, među kojima su i neki vrijedni najvećih nogometnih pozornica…

Prisjećali smo se ovih dana onog prethodnog polufinala između Dinama i Gorice, prisjetili se da je tad Gorica povela već u trećoj minuti, a isto to se dogodilo i ovoga puta. Wisdom Sule je pobjegao desno i poslao loptu na drugu stativu, a tamo je spreman čekao ovih dana neumoljivi Bruno Bogojević. Gorica vodi, stadion pun Dinamovih navijača je utihnuo, ali samo na kratko. Već u šestoj minuti Bakrar je sjajno pogodio nakon ubacivanja i propao je drugi dio plana u kojem je pisalo “brzo povedi i čuvaj to što duže”.

Pokušala je Gorica opet, jer i povela Gorica opet sredinom poluvremena. Sad je Nigerijac Sule strijelac, nakon što je još jedanput pobjegao McKenni, a drugi dio plana ovoga je puta funkcionirao samo za nijansu bolje. Dinamo je pritiskao, a Gorica se uspješno branila sve do 43. minuti i gola od kojeg se nije bilo moguće obraniti…

Kombinacija Mihe Zajca i Diona Drene Belje možda je i najljepši gol koji je ikao pao na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, jer ne viđa se baš svaki dan dupli pas petom i zakucavanje u rašlje sa 20 metara iz prve… Brutalno, neobranjivo, za novo izjednačenje.

Nije bilo lako pratiti Dinamov ritam u nastavku, jer “modri” su izgledali otprilike onako kako su izgledali u pobjedama 5-0 protiv Lokomotive i 7-0 protiv Osijeka u posljednja dva kola. Mašina koja melje probila je gorički blok u 58. minuti, nakon sjajnog ubacivanja Galešića i još bolje realizacije Belje, da bi šest minuta poslije Dinamo otišao i na 4-2, i to drugim golom Zajca, ponovno fantastičnim.

Još šest minuta poslije, u sedamdesetoj, zabio je i Bruno Goda, inače jako dobri Muhamed Šahinović u toj situaciji nije najbolje reagirao, a u 75. minuti opet je zabila i Gorica. I opet je to učinio Bruno Bogojević, kojem je ovoga puta gol “ukralo” milimetarsko zaleđe, baš kao i pet dana ranije u Varaždinu.

Poseban trenutak dogodio se zato u 89. minuti, kad je svoje prezime na semafor ispisao 19-godišnji Stjepan Kučiš. Domaći dečko, dijete kluba, fenomenalno je okrenuo Godu i ljevicom naciljao suprotni kut za svoj spektakularni prvijenac u dresu prve momčad Gorice. Gol je to koji će Štef pamtiti do kraja života, a bila je to i utakmicu koju će mnogi još dugo pamtiti…

Teniskih 6-3, apsolutno nesvakidašnji nogometni rezultat, zaokruženo je u 94. minuti, kad je Lisica dodao, a Fran Topić pogodio, pa je ispalo da se Dinamu baš sviđa na ovom stadionu u Kupu pobjeđivati tim rezultatom. Tu se igralo i finale 2021. godine, Dinamo je igrao protiv Istre 1961 pa Rabuzinovo sunce izborio rezultatom 6-3…

Ovom prilikom “modri” su ušli u svoje 25. finale Kupa, a Gorica nije uspjela ni iz trećeg pokušaja. Realno, nije bila ni blizu, ovaj i ovakav Dinamo apsolutno je nedodirljiv za konkurenciju, a za Goričane sad slijedi potpuni fokus na prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga trčanja krenula snažno – 77 natjecatelja otvorilo prvu utrku

Nova utrka stiže sljedeći tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zvonimir Bradić/Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga trčanja i cestovnog trčanja ponovno je krenula, a prvo kolo održano je na cestovnoj stazi od radara prema Vukovini i Starom Čiču. U organizaciji Atletskog kluba Turopolje, natjecanje se održava svakog utorka u 18 sati, a već na otvaranju sezone zabilježeno je ukupno 77 rezultata na tri različite staze.

Najviše interesa bilo je za dugu stazu od 8 kilometara, gdje je u muškoj konkurenciji najbrže vrijeme istrčao Martin Marčec (30:07), ispred Josipa Martinovića (32:55) i Tomislava Borošića (33:08). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici slavila je Jasna Mikulić s vremenom 39:42, druga je bila Luca Žagar (40:26), a treća Martina Mataković Barun (43:57).

Na kraćoj stazi od 4 kilometra pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Svan Relac s vremenom 14:26, ispred Slavka Parlova (14:49) i Sanela Fazlića (16:02). U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Veronika Šipušić (17:50), dok su drugo i treće mjesto osvojile Jasminka Zvonar (19:23) i Matea Pokas (19:27).

Osim trčanja, održana je i disciplina hodanja na 4 kilometra, gdje su Iva Tisanić Vilček i Zvonimir Vilček ostvarili identično vrijeme , 35:49. U dječjoj utrci na 500 metara najbrži je bio Marko Terzić (2:09), ispred Roze Biškup (2:19) i Marte Rak (2:20).

Liga se nastavlja u utorak, 14. travnja, ponovno u 18 sati.

Nastavite čitati

Sport

Kad je već sezona za povijest…

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu dočekuju Dinamo u borbi za ulazak u finale Kupa Hrvatske. Misija je to koju će mnogi nazvati nemogućom, ali bijelih zastava ovdje nema…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova će srijeda biti poseban nogometni dan u Velikoj Gorici. Dan koji nudi priliku za povijest. Nije baš da velikogorički nogomet ove sezone već nije ispisivao povijest u Kupu Hrvatske, jer ovo je sezona u kojoj je naš grad imao dva predstavnika u četvrtfinalu, što se vjerojatno neće više nikad dogoditi, ali šteta bi bilo da priča na tome stane… I da, recimo, nogometaši Gorice ne ostave sve što imaju na terenu, u misiji koju će mnogi nazvati – nemogućom.

Dinamo izgleda zaista impresivno u svakom smislu, znaju ponešto o tome i igrači Osijeka, koji su nekidan iz Maksimira otišli sedmicom, ali i mnogi prije njih. Je, dobra je i Gorica u posljednje vrijeme, Mario Carević sve je bliže onome što želi od svoje momčadi, ali naravno da je kvaliteta debelo na strani gostiju iz Maksimira. I da će Gorici, kako i sam trener kaže, trebati i izrazito dobar dan, i doza sreće, i nešto slabiji dan protivnika, kako bi izbjegla poraz.

Naravno, nitko u goričkom taboru ne razmišlja o nekakvim bijelim zastavama, daleko od toga, jer ovo je prilika koju vrijedi iskoristiti. Ima u goričkom kadru cijeli niz igrača koji su ranije tijekom karijere osvajali Kup (Pavičić četiri puta, Čabraja dvaput, Bogojević jedanput…), a ovoga će puta na favoriziranog protivnika izaći s jasnim planom – pokušati iskoristiti svaki, i najmanji komadić prostora… Kako će taj plan funkcionirati, tek ćemo vidjeti, ali iskustva nas uče da nije nemoguće.

Dinamo je dobio posljednje dvije utakmice protiv Gorice, po jednu u Velikoj Gorici i Maksimiru, ali one dvije prije toga dobila je Gorica. Na kraju prošle i na početku ove sezone Goričani su znali pronaći način, a nadu nudi i malo dalji pogled u prošlost. Na proljeće 2021. godine, na taj prethodni polufinalni ogled ovih dviju momčadi.

Igralo se na Maksimiru, pod vodstvom trenera Damira Krznara i Siniše Oreščanina, a odluka je padala u produžecima. Gorica i Dinamo izgledali su ovako:

Gorica je tom prilikom kreirala otvaranje iz snova, povela je u trećoj minuti golom Darija Špikića i držala vodstvo do 48. sekunde drugog poluvremena. Na poluvremenu su ušli Majer i Ademi, a za 1-1 je odmah zabio Mišić. Samo tri minute poslije Francuz Cheick Keita dobio je “labav” drugi žuti karton, odnosno crveni, no Dinamo do isteka devedesete nije mogao savladati Banića.

U produžecima ipak nije bilo dovoljno snage ni koncentracije, pa su Jakić, Majer i Ademi pogađali za konačnih 4-1, što je “modre” odvelo u finale, koje su protiv Istre igrali u – Velikoj Gorici.

Pet godina poslije u kadru Gorica nema više nikoga osim Jurice Pršira, koji je onomad ušao u 81. minuti umjesto Babeca, dok su kod Dinama i dalje aktualni već spomenuti Mišić i golman Zagorac. Sve ostalo se, naravno, potpuno promijenilo, uključujući i klupske strukture. U Maksimiru je danas šef Zvone Boban, a u Gorici je gazda Ilija Karamatić, kojem bi eventualni uspjeh u srijedu značio bajkovitu završnicu prve sezone na čelu kluba.

Ajmo, Gorica, nastavimo s ispisivanjem povijesti!

Nastavite čitati

Sport

Protiv Dinama za finale Kupa: ‘Vjerovat ćemo da je iznenađenje moguće!’

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu, u polufinalu Kupa Hrvatske, dočekuju Dinamo, vodeću momčad prvenstva, koja je u briljantnoj formi. Međutim, Goričani znaju što je potrebno za uspjeh…

Objavljeno

na

Objavio/la

Polufinale Kupa, treći put! Stigao je i taj trenutak, vrijeme za treći pokušaj, ali prvi na svom stadionu. Jedanput je koban bio upravo Dinamo na Maksimiru, i to nakon produžetaka, a drugi put Hajduk na Poljudu. Treći pokušaj je, eto, stigao u zeznutom izdanju, jer koliko god igraš doma, toliko ti je s druge strane strašni Dinamo… Gaze “modri” sve pred sobom u posljednje vrijeme, izgledaju zaista impresivno, ali valjda moraju jedanput imati i lošiji dan.

– S psihološkog aspekta sigurno je ovo drukčija utakmica, budući da ovdje sve stane u tih 90 minuta. Ili ćeš igrati finale ili nećeš. Priprema će biti drukčija u tom psihološkom smislu, ali u taktičkom i nogometnom sve je otprilike isto – kaže trener Mario Carević najavljujući utakmicu koja može donijeti iskorak u povijest.

S obzirom na Dinamova izdanja u posljednjih nekoliko utakmica, prolazak Gorice u prvo finale Kupa ikad sportska bi javnost doživjela kao prvorazrednu senzaciju. Neće pomoći ni to što je zdravstveni karton fino popunjen, ali bijelih zastava ovdje nema, niti će ih biti.

– Da, imamo problema s ozljedama. Pozo nam je u Varaždinu izašao na poluvremenu zbog ozljed, upitan je, kao i Erceg, koji se ozlijedio pred kraj utakmice i jedan period ćemo morati biti bez njega. Ali dobro, nećemo plakati, ni zbog toga ni zbog ždrijeba. Dobili smo najtežeg mogućeg protivnika, ali nema kukanja, ulovit ćemo se u koštac i sa njima. Naravno da je Dinamo favorit, u vrhunskoj su formi i teško ih je pobijediti. Međutim, mi smo to već jedanput napravili – podsjetio je Carević.

Dogodilo se to još tamo sredinom rujna prošle godine, Trontelj i Pozo golovima su odveli Goricu do prve gostujuće pobjede protiv Dinama, a sad bi valjalo primijeniti sličan recept. I, za početak, vjerovati.

– Ja čvrsto vjerujem u ove momke, vjerujem da možemo napraviti iznenađenje, bez obzira što su oni favoriti, što je na njihovoj strani puno toga. Opet kažem, jedna je to utakmica, mi ako budemo pravi, ako nas malo i poljubi sreća, ako oni ne budu imali svoj najbolji dan, možemo očekivati dobar rezultat. Svjesni smo da ćemo patiti, da će oni nametnuti svoju igru, jer Dinamo ima ogromnu kvalitetu, no spremni smo na sve to – zaključio je trener Gorice.

Nastavite čitati

Najave

Proljetni dječji kros stiže! “Očekujemo i do 300 djece, stižu i poznati sportaši”

Ovogodišnji kros će okupiti osnovnoškolce iz Velike Gorice i okolice.

Objavljeno

na

Atletski klub Maraton Velika Gorica priprema “Proljetni dječji kros grada Velike Gorice“, koji će se održati u subotu, 18. travnja 2026. godine, s početkom u 10 sati na igralištu Osnovne škole Eugena Kumičića.

Kako je istaknuo predsjednik AK Maraton Velika Gorica Darko Mišerić, kros je zamišljen kao natjecanje po dobnim skupinama, odnosno po razredima. Trčat će učenici 1. i 2., 3. i 4., 5. i 6. te 7. i 8. razreda, pri čemu će djevojčice i dječaci nastupati odvojeno.

“Trčat će se 400 metara, odnosno 800 metara za starije kategorije te na kraju će biti i organizirana prigodna utrka za roditelje od 400 metara. Samo proglašenje bit će oko 13 sati. Svi sudionici će dobiti poklon pakete te će doći poznati gorički sportaši koji će im to dodijeliti”, dodao je.

Prema njegovim riječima, na krosu bi se moglo okupiti oko 200 do 300 djece iz velikogoričkih osnovnih i područnih škola, ali i dio mladih atletičara iz klubova sa šireg područja Zagrebačke županije.

“Nadam se da se vidimo u što većem broju. Veselimo se vašem dolasku”, zaključio je Mišerić.

Prijavite i svoje male “brziće”:  ovdje.

POKROVITELJ KROSA:

 

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno