Povežite se s nama

Sport

Turopoljski Leicester (ili: Koliko je zaista dobra ova Gorica…)

Nakon deset utakmica Gorica ima 22 boda, treća je na tablici, s četiri boda i dvije, odnosno jednom utakmicom manje od Osijeka i Dinama. Nakon stanke od 34 dana uzela je svih šest bodova i otvorila vrata za priče o velikim, najvećim stvarima…

Objavljeno

na

Mi nismo top momčad. Mi smo momčad koja mora raditi, raditi i raditi. Čim to zaboravimo, čim pomislimo da smo nešto posebno, počet će nam se događati loše stvari…, riječi su koje je već nekoliko puta ove sezone ponavljao trener Gorice Valdas Dambrauskas.

Njihova svrha je, jasno, smirivanje euforije. U bilo kakvom obliku. OK, nije ovaj grad sredina koja je posebno sklona euforiji, prednost života u goričkom prvoligašu upravo je u tome što stožer i igrači mogu raditi u miru, bez pritiska, ali valja to svako malo ponoviti. I kad kreneš u prvenstvo s četiri pobjede, i kad se nakon deset kola držiš u samom vrhu, u društvu svemoćnog Dinama i sve moćnijeg Osijeka.

– Ne vidim apsolutno nikakav razlog da poletimo. Razumio bih to da su do kraja prvenstva dva, tri kola, ali iza nas je tek deset utakmica, a ispred nas još 26. Dakle, ajmo polako, korak po korak, kao i do sad.

I to je rekao Valdas, trezven i vrlo pragmatičan čovjek s Baltika, koji je u cijelom tom smirivanju euforije ipak rekao i ovo:

– Zadržimo li ovakav pristup radu i treninzima, budemo li svakoj utakmici pristupali kao da nam je zadnja, kao da je najvažnija, ovoj momčadi nebo je limit!

I tu, zapravo, dolazimo do ključnog dijela priče. I do ključnih pitanja. Koliko je, zaista, dobra ova Gorica? Koliko je realno ovo što se događa, ova bajkovita situacija u kojoj je Gorica u ozbiljnoj igri čak i za sami vrh tablice? I koliko može potrajati?

Odgovora na ta pitanja, pogotovo u jednom ovako ludom vremenu u kojem živimo, nemoguće je dati. Međutim, u ovom trenutku stvari izgledaju prilično dobro. U deset utakmica ove sezone Gorica ima sedam pobjeda, remi i gostujuće poraze kod Osijeka i Dinama. Pa će tablica reći da Gorica ima 22 boda, četiri manje od Osijeka, koji ima dvije utakmice više, ali i od Dinama, koji ima jednu utakmicu više. Po dvaput su padali Šibenik i Varaždin, po jedanput Hajduk, Slaven Belupo i Lokomotiva, onaj jedan je stigao protiv Istre 1961, a u svemu tome Gorica, sasvim realno, nije odigrala – ništa posebno.

Gorica je skupila već sedam pobjeda ove sezone, uz samo dva poraza… Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Bilo je sjajnih trenutaka, prekrasnih golova, velikih pobjeda, odličnih razdoblja u igri… Međutim, teško je s ove distance izdvojiti neku utakmicu u kojoj je Gorica svih 90 minuta izgledala onako kako trener Dambrauskas želi, bez faza u igri koje očito mogu biti bolje. Uostalom, Varaždin je u ponedjeljak postao prvi protivnik ove sezone od kojega Gorica nije primila gol! Dakle, u jednoj rečenici – ovo je jako dobro, ali može i puno bolje.

I to je, zapravo, najveći zalog za optimizam. Imaš 22 boda, skupio si već sedam pobjeda, a pritom izgledaš kao da si daleko od svog maksimuma. Statistički gledano, Gorica najbolje koristi svoje šanse od svih momčadi u ligi, s najvećim postotkom uspješnosti, a ima i Kristijana Kahlinu, koji često “izvadi” momčad sjajnim reakcijama u situacijama koje se u nogometu nazivaju zicerima. I tu je dio tajne uspjeha, tu je dio objašnjenja kako je moguće da Gorica i uz prezentacije koje nisu impresivne osvaja gomilu bodova.

I nije to slučajno, koliko god se čini da u takvoj situaciji velikim dijelom ovisiš o sreći. Ne, jer tu je prije stvar u koncepciji i sustavu igre, o detaljima koji čine razliku, o treneru s idejom… I hrabrom treneru, koji uvijek, bez obzira na okolnosti, želi postići gol više od protivnika, ići na pobjedu. Svjestan je pritom da će mu se to ponekad i obiti o glavu, kao što se dogodilo u Osijeku, ali takav pristup zasad donosi neusporedivo puno više dobrog nego lošeg.

– Umjesto dva remija, bolje je imati pobjedu i poraz. Tri boda su bolja nego dva – razmišlja Dambrauskas, što se jasno vidi i na terenu.

Trener Valdas Dambrauskas skupio je već 11 prvenstvenih pobjeda na klupi Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Gorica je hrabra, borbena, njezina igra ima red i poredak, ali prostora za napredak ima jako puno. Uostalom, nakon svake pobjede trener govori prije svega o stvarima koje nisu bile dobre, o želji da kroz treninge unaprijedi igru Gorice na svim razinama, a dosadašnja iskustva govore da 43-godišnji litavski strateg itekako zna kako se to radi.

– Želim kroz svaki trening podizati svakog svog igrača individualno, a time će profitirati i momčad – još je jedan od postulata kojih se drži Valdas.

Gledajući pojedinačni napredak dobrog dijela igrača u posljednjih pola godine, dojam je da uspijeva u onome što je naumio, da radi upravo to. Ako je svaki igrač danas za nijansu bolji nego jučer, i momčad je za nijansu bolja. I bit će, logično, sve bolja, i bolja, i bolja… Kad se do kraja uhodaju automatizmi, kad igrači steknu još malo samopouzdanja, kad se oslobodi malo više kreativnosti prema naprijed. Kad se sve to dogodi – lijepo je rekao trener – nebo je granica.

– Nije mi ovo neobična situacija, navikao sam se kroz karijeru biti na vodećim pozicijama na tablici – kazao je trener Valdas nakon pobjede protiv Varaždina, teškom mukom izborene.

Međutim, upravo takve pobjede i vode tamo gdje Gorica želi biti. U vrhu, na mjestima koja vode u Europu. Iako, kad pogledaš tablicu, kad shvatiš da Gorica doista može biti samo sve bolja i bolja, kad osvijestiš da je Gorica pronašla način kako pobjeđivati one s dna tablice i dokazala da i dalje može igrati s “velikima”, svašta čovjeku može pasti napamet. Evo, recimo, sjetiti se sezone 2015./16. u engleskom nogometu, spominjati nezaboravnu sezonu malog Leicestera u ovom kontekstu, nije nimalo u skladu s onim o čemu govori Valdas, sa smirivanjem euforije, ali što nas briga… Mi navijači valjda imamo pravo sanjati.

Kristijan Lovrić predvodi Goricu i ove sezone, prvi je strijelac kluba sa sedam golova… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

I maštati. Da će se Osijek i Dinamo “tući” međusobno u teškaškom duelu, a da će Gorica igrati, raditi, skupljati bodove i vrebati iz prikrajka. I možda, eventualno, u nekom ludom raspletu, u završnicu sezone ući kao jedan od kandidata za vrh. Zvuči ludo, čak i nezamislivo da će ovo potrajati toliko dugo, da Gorica neće doživjeti poneki pad, loše razdoblje tijekom sezone, ali s ovakvom skupinom igrača, s ovakvim stručnim stožerom i ovakvim klupskim menadžmentom, ništa ne djeluje nemoguće…

Turopoljski Leicester? Dobro, ljudi, nemojmo se ipak toliko zanositi… Ili?

Sport

Oproštaj od godine za povijest: Tekma, jelka, gulaš, anđeo čuvar i poneka suza

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.

Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:

“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.

Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…

Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.

Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.

Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.

Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.

Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.

Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.

Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.

Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!

Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!

Sretan vam i blagoslovljen Božić svima!!!”

Nastavite čitati

Sport

FOTO RK Zagorica organizira 5. rukometni božićni turnir u Velikoj Gorici za djevojčice i dječake

Objavljeno

na

Objavio/la

Rukometni klub Zagorica organizira 5.rukometni turnir u nekoliko uzrasnih kategorija za djevojčice i dječake.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Termini od 27. do 29. prosinca 2025. u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica rezervirani su za uzrasne skupine dječaka U-13, U-15 i U-17., u vremenu od 09 do 20 sati.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Drugi dio turnira bit će održan u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici od 02. do 04. siječnja 2026. godine. Djevojčice će se  natjecati u kategorijama U-12, U-14 i U-16, natjecanje je programirano u vremenu od 09 do 20 sati.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završni dani turnira predviđeni su za polufinalne susrete i finale te dodjelu pojedinačnih i ekipnih nagrada.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Za sve dodatne informacije:

E-mail: [email protected]

Telefon: Domagoj Sučić – 099 750 8759

www.rk-zagorica.hr

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Gorički atletičari u vrhu HACL lige

Petrić i Grčić donijeli naslove

Objavljeno

na

Objavio/la

FOTO: Maraton klub VG/FB

Maraton klub Velika Gorica zaključio je sezonu HACL lige s dva naslova prvaka u U23 kategoriji, koje su osvojili Petar Petrić i Brigita Grčić, dok su rezultati ostvareni kroz sezonu pokazali da klub sustavnim radom gradi konkurentnu bazu za seniorsku atletiku.

Petar Petrić bio je najuspješniji u muškoj U23 konkurenciji, a pritom je sezonu završio i među 15 najboljih u ukupnom poretku lige. Takav plasman smješta ga uz bok znatno iskusnijim natjecateljima i potvrđuje njegov iskorak prema seniorskoj razini.

U ženskoj konkurenciji U23, Brigita Grčić uvjerljivo je osvojila naslov prvakinje. Tijekom sezone nametnula se konstantnim nastupima i potvrdila status jedne od nositeljica budućih rezultata kluba.

Zapažen trag ostavio je i Ivan Barišić, koji je u kategoriji M35 zauzeo četvrto mjesto, iako je zbog zdravstvenih problema veći dio sezone bio izvan natjecanja. Njegov plasman u ukupnom poretku HACL lige dodatno naglašava vrijednost tog rezultata.

“Ovi rezultati jasno pokazuju da AK Maraton Velika Gorica ide u pravom smjeru. Želja i cilj kluba je povratak u sam vrh HACL lige, a temelji za to su iznimno čvrsti – klub danas broji preko 100 djece i mladih sportaša te je jedan od rijetkih klubova koji sustavno rade sve atletske discipline: bacanja, skokove, sprint, stadionsku i vanstadionsku atletiku”, poručili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

ŽUPANIJA Lučić i Glasnović nagrađeni za sportske trijumfe

Mirjana je bila brončana u Švedskoj, a Josip ima titulu dvostrukog svjetskog prvaka u trapu!

Objavljeno

na

Svjetski uspjesi sportaša jedan su od najvećih promotora Zagrebačke županije. U svaku medalju utkana je često i nadljudska snaga, nepokolebljiv sportski duh i odricanja koja zaslužuju poštovanje.

Uspjeh svakog sportaša, uspjeh je i Zagrebačke županije, koja nagrađuje svaki sportski trijumf.

Tako je, u ime Zagrebačke županije, zamjenik župana Ervin Kolarec prigodno nagradio dvostrukog svjetskog prvaka u trapu Josipa Glasnovića i našu Velikogoričku parastolnotenisačicu Mirjanu Lučić, koja je nedavno osvojila europsku broncu.

Jaskanac Glasnović, član Streljačkog kluba „Josip Glasnović TEAM“, u listopadu je na Svjetskom prvenstvu u Ateni osvojio „duplo zlato“ – u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji.

-Dugo sam čekao ovu medalju i sad sam osvojio sve medalje koje sam želio – svjetsku, europsku, olimpijsku i svjetski rekord 125/125. Mi smo jako dobra trap ekipa, Giovanni, Ante i ja, a iduće godine imamo svjetsko prvenstvo na kojem se dijele kvote za Olimpijske igre u Los Angelesu – najavio je Josip uz nadu da će otići na svoje četvrte Igre.

Mirjana Lučić, stolnotenisačica iz goričkog Uspona, u konkurenciji mješovitih parova s Bornom Zohilom na Europskom prvenstvu osoba s invaliditetom održanom krajem studenoga u Švedskoj, osvojila je brončanu medalju.

-Borna i ja igramo fenomenalno i trenutačno smo prvi par svijeta tako da malo osjećam i gorčinu jer mislim da smo zaslužili zlato – rekla je Mirjana i dodala da je ipak beskrajno sretna jer su pripreme bile jako teške, a ovu medalju je čekala deset godina.

Županija dugi niz godina nagrađuje uspješne sportaše, a u proračunu za iduću godinu osigurana su značajno veća sredstva za sport općenito – rekao je Kolarec.

-Naši sportaši i parasportaši postižu sjajne rezultate i na domaćim i na međunarodnim natjecanjima, i zaslužuju apsolutnu podršku. Da ju zaista imaju u Zagrebačkoj županiji potvrđuje i tek doneseni Proračun za 2026. godinu u kojem je za sport izdvojeno više od 2 milijuna eura – podsjetio je.

Samo ove godine naši su sportaši donijeli čak tri medalje s vrhunskih natjecanja u Zagrebačku županiju, rekao je predsjednik županijskog Parasportskog saveza Darko Matić.

-Ovo je bila naša brončana godina u kojoj su s vrhunskih natjecanja sportaši donijeli čak tri medalje u Zagrebačku županiju, a posebno sam sretan jer Županija prepoznaje uspjehe sportaša i u idućoj je godini za parasport izdvojila 25 posto više sredstava – naglasio je Matić.

Svaki euro uložen u sport vraća se stostruko – poručio je predsjednik županijske Zajednice športskih udruga i saveza Vladimir Bregović i pohvalio činjenicu da sportaši koji stasaju u Zagrebačkoj županiji i ostaju tu u županiji, postižu svoje najbolje rezultate, poput Mirjane i Josipa.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom. 

Nastavite čitati

Sport

Noćno trčanje na Ključić Brdu – završnica Turopoljske lige seli se pod reflektore

Peto i posljednje kolo Turopoljske lige trail trčanja ove sezone održava se u subotu navečer, uz noćnu utrku, lampice i druženje nakon trčanja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

U subotu, 20. prosinca, s početkom u 17 sati, na Ključić Brdu održat će se noćno kolo Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), koje ujedno predstavlja peto i posljednje ovosezonsko izdanje lige, u organizaciji Atletskog kluba Turopolje. Start i cilj utrke bit će na Izletištu Ključić Brdo, a sudionike očekuju staze poznate s dnevnih kola, ovaj put u noćnom ambijentu.

Riječ je o jedinom kolu lige koje se trči po mraku, zbog čega je sudionicima preporučena koristiti lampu, neovisno radi li se o čeonoj, ručnoj ili nekoj drugoj varijanti, pod uvjetom da osvjetljava stazu. Organizatori su najavili da će staze, uz standardne oznake, biti dodatno obilježene reflektirajućim markerima kako bi orijentacija bila jasna i u noćnim uvjetima.

Nakon utrke predviđeno je druženje u restoranu izletišta, čime će se simbolično zaključiti ovogodišnja trkačka sezona prije pauze do sredine siječnja. Sve detalje o utrci, kao i link za prijavu možete naći na službenoj web stranici kluba.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno