Magazin Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice RETROVIZOR izlazi ovih dana iz Tiskare Markulin, a prezentacija broja održat će se u subotu 27. lipnja na Trsišču

U okviru Malonogometne lige Vukomeričkih gorica magazin će se predstaviti na poznatom gornje opatijskom malonogometnom igralištu Trsišče, a kojeg uređuju breški Mamić i njegovi prijatelji. Na naslovnici drugog broja su premijer Andrej Plenković i nagrađeni za životno djelo od strane ZŠUIS Zagrebačke županije Željko Vađić.
Broj donosi dva velika intervjua – s predsjednikom Gradskog vijeća i HRK Gorice Nevenom Karasom, te s srebrnim olimpijcem Damirom Martinom. Manji intervju donosi razmišljanja direktora HRK Gorice Vladimira Malbašića. Darko Blažinčić u tekstu o Prelogu donosi pregled grada koji ima sasvim drukčiju percepciju i pristup športu – onaj turistički i za sve jednaki. Ratko Cvetnić piše o počecima skijanja u Turopolju, a Davor Štuban prisjeća se Zaboravljenih velikana velikogoričke košarke.
Posebnost broja je svakako Skica za portret legendarnog novočičkog Amiga; naime Vitomir Štuban donosi priču o Mati Paviši, čovjeku s više od tisuću tekstova u Sportskim novostima. Nisu htjele SN, hoće Retrovizor. Samo je jedan – Paviša Mato! Sa sjetom se u drugom broju prisjećamo legendarnih sportskih djelatnika kojih više, nažalost, nema među nama – Silvija Jenkača i Dražena Čureka. List donosi i priče o plivanju, obilježavanju 100 broja lista Sporta za sve, pregled Malonogometne lige Turopolja i Posavine, raspored natjecanja Breške lige, skicu za portret omiljenog Brežana Daniel Gorenca, priče o ŽRK Udarniku i veteranskom nogometu, o koroni na nogometnim terenima, o Lei Cvetnić…
Magazin ćete već drugog tjedna pronaći na športskim mjestima – u klubovima, dvoranama, na bazenu i u Gradu, na igralištima i športskim domovima, a sponzorima imamo priliku zahvaliti činjenicu da je magazin besplatan.

Nabrojali smo točno 700 dana od posljednjeg poraza Gorice od Rijeke, a nakon još 90 minuta nogometa – niz traje i dalje! Imala je Gorica, treba to priznati, i značajnu dozu sreće u pobjedi na Rujevici, ali sreću treba znati i isprovocirati, sreću treba zaslužiti. Ovoga puta Gorica je bila dovoljno hrabra i koncentrirana, dovoljno čvrsta i odlučna, pa je i unatoč izostanku neke velike ljepote u igri uspjela uzeti nova tri boda. I do šeste pobjede u sedam posljednjih sudara s Rijekom, uz onaj remi iz veljače.

Osim ozlijeđenih Čanađije i Golubickasa, Gorica je u Rijeci bila i bez “kartoniranog” Čabraje, pa je poziciju na lijevoj strani obrane zauzeo mladi Krešimir Krizmanić. U kombinaciji njegova neiskustva i napadačke orijentacije Kristijana Lovrića na lijevoj goričkoj strani domaćin je tražio svoju šansu, pa je od prve minute Rijeka pojurila zdesna. Kombinirao je tu Tomečak, puno je toga išlo preko njega i Čolaka, a gorička obrana malo se tražila u tom početku. A onda je, usred uvodne dominacije domaćina, Gorica povela!

Jedna lopta išla je u šesnaesterac Rijeke, prema Cherifu Ndiayeu, kojeg je rukama povukao domaći branič Luka Capan. Sudac Ivan Vučković odmah je pokazao na bijelu točku, penal za Goricu! Nije čak išla ni provjera s VAR sobom, već koji trenutak kasnije Lovrić je uzeo loptu i rutinski je poslao u mrežu za svoj 14. gol u prvenstvu ove sezone.

Nastavila je i nakon toga Rijeka dominirati, stvarati šanse, čak bi se reklo i da se teško sjetiti kad je netko u tolikoj mjeri stavio Goričane pod pritisak, ali velik je tu posao napravio kapetan Kristijan Kahlina, zaustavljali su i stoperi domaće napadače u posljednjim trenucima, a frcalo je i pokraj gola… S druge strane, Gorica je imala rijetke prilike da izađe, zaprijeti domaćinu, najveći dio koncentracije bio je usmjeren na misao kako obraniti vlastiti gol. I tako sve do posljednje minute prvog dijela, kad su Hamad i Cherif složili sjajnu priliku Lovriću, koji se oslobodio i pucao ljevicom s visine jednaesterca, ali pucao je samo u golmana Rijeke.

Mijenjao je trener Valdas Dambrauskas na poluvremenu jednog igrača (Dvorneković mjesto Špikića), ali zapravo je promijenio puno više od toga. Nindža je otišao tamo lijevo pomoći Krizmaniću, Hamad se iz sredine preselio desno, a Lovrić je bio u vrhu napada, Cherif Ndiaye u toj je kombinaciji bio iza njegovih leđa. I bolje je to izgledalo, oslobodila se Gorica konačno u nastavku, počela stvarati situacije naprijed, ali i puno bolje sprečavati riječke pokušaje. Ukratko, sve to izgledalo je puno bolje.

Imala je i dalje Rijeka više loptu u nogama, stvarala više (polu)prilika, ali imala je i Gorica nekoliko sjajnih situacija da konačno prelomi utakmicu. Nije uspio prvo Lovrić sam, pa onda nije prošlo Lovrićevo dodavanje za samog Cherifa, zapinjale su još neke kombinacije, a konačno rješenje stiglo je u 79. minuti.

Cherif Ndiaye, čovjek koji toliko toga odradi u apsolutno svakoj utakmici, bio je bez gola u službenoj utakmici još od 6. prosinca prošle godine! Nije ga išlo, opako je kad napadača neće gol, ali sad je konačno proradio. I zaslužio je to! Taj trenutak kad je u skoku pobijedio Escovala, uzeo loptu, sjurio se prema riječkom golu i praktički zakucao u mrežu mladog Pandura. Rijeka je, izgledalo je u tim trenucima, na koljenima.

Vratila se u život pet minuta poslije, u 84. minuti, kad je Felipe Pires zamalo probio Kahlininu mrežu, pa se u zadnjih desetak minuta trebalo – sačuvati. Pritiskao je domaćin, svi igrači su bili na goričkoj polovici, otvorilo je to priliku Mudrinskom iz kontre, ali golova do kraja nije bilo. Gorica je opet utišala Rujevicu, još jedanput potvrdila status riječke “crne mačke” i nagradila sama sebe za propušteno protiv Dinama. Tad je nedostajalo sreće, ovoga puta nje je bilo u sasvim dovoljnoj dozi.

Već u utorak slijedi veliki sudar s Hajdukom, koji dolazi na Gradski stadion također u pokušaju da se dokopa tog drugog mjesta, ali imat će tu i Goričani što za reći…

RIJEKA – GORICA 1-2
RIJEKA Stadion Rujevica. Gledatelja 2071. Sudac Ivan Vučković. Pomoćnici Ivica Modrić i Luka Pušić. Četvrti sudac Ante Čuljak (svi iz Zagreba)
STRIJELAC: 0-1 Lovrić (12-11m), 0-2 Ndiaye (79), 1-2 Pires (85)
RIJEKA: Pandur – Velkovski (od 65. Murić), Escoval, Capan – Tomečak, Lončar, Andrijašević, Lepinjica, Smolčić – Yateke (od 46. Pires), Čolak. Trener Simon Rožman
GORICA: Kahlina – Muhammed, Steenvoorden, Jovičić, Krizmanić – Kalik, Suk – Špikić (od 46. Dvorneković), Hamad (od 68. Babec), Lovrić (od 82. Mudrinski) – Ndiaye. Trener Valdas Dambrauskas.
ŽUTI KARTONI: Capan, Lončar, Escoval (Rijeka), Kalik, Krizmanić (Gorica)

Kad večeras u 18.55 sati – ajde, neka za potrebe priče taj termin nazovemo “večeras u 7” – nogometaši Gorice istrče na Rujevicu, iza njih će biti sedam međusobnih sudara s Rijekom. I u njima pet pobjeda, jedan remi i jedan jedini poraz. Koji se dogodio u povijesnoj, prvoj utakmici Gorice u HNL-u. I tad se igralo na Rujevici, Kekova Rijeka pobijedila je 2-0, to je taj jedini poraz Gorice dosad, a dogodilo se 28. srpnja 2018. godine. Ili, točnije, prije točno 700 dana! Sedam utakmica u 700 dana, nova prilika večeras u 7…

– Mnogi će se poskliznuti na Gorici, ovo je jako dobra momčad. Zapamtite što sam rekao – izgovorio je nakon te utakmice Matjaž Kek, ni ne sluteći u tim trenucima da će i njemu Gorica “doći glave”.

Na Rujevici su prije 700 dana za Goricu iz aktualnoga kadra igrali Kahlina, Jovičić, Maslowski i Dvorneković, s klupe ušao Lovrić, a za Rijeku su igrali Gorgon, Pavičić, Čolak i Capan, kao i današnji prvotimac Gorice Dario Čanađija. Nema više ni Keka na riječkoj, ni Sergeja Jakirovića na goričkoj klupi, ali sve što se događalo u međuvremenu govori da je Gorica definitivno neka vrsta riječke “crne mačke”.

Već nakon sljedećeg susreta, kojeg je Gorica na svom stadionu dobila 2-1, Kek je nakon pet i pol godina digao sidro i napustio Rijeku. Bila je to prva od pet uzastopnih pobjeda Gorice u sudarima s Riječanima, a niz je prekinut u veljači, kad je u Velikoj Gorici završilo 0-0. Niz pobjeda, jer niz goričke neporaženosti je nastavljen, traje i dalje… Protiv Rijeke je u toj prvoj prvoligaškoj utakmici debitirao Kristijan Lovrić, protiv Rijeke je Lovrić zabio i svoj prvi gol u dresu Gorice, u pobjedi 3-1 na Rujevici 3. veljače prošle godine.

Veze su snažne i značajne, povijest međusobnih ogleda Gorici nudi gotovo isključivo dobra i pozitivna iskustva, a sad to treba i nastaviti. S novim trenerom Valdasom Dambrauskasom, s momčadi koja je promijenila izgled i stil, s protivnikom koji će sigurno Goričane dočekati s respektom. I s imperativom, jer borba za drugo mjesto u punom je tijeku…

– Sviđaju mi se tako postavljene i organizirane momčadi poput Rijeke, jer to je momčad koja u osnovi igra s trojicom braniča, ali u tijeku utakmice u stanju je mijenjati formaciju i stil igre s obzirom na kretanje rezultata i ponašanje protivnika. Rijeka zna biti racionalna kad treba biti racionalan, ali i hrabra kad treba biti hrabar. Međutim, mi smo protiv Dinama pokazali da smo u nekim fazama igre zaista jako dobri, da usvajamo ono što radimo na treninzima i vjerujem da ćemo na Rujevici vidjeti ono najbolje od Gorice – rekao je trener Dambrauskas u najavi utakmice.

Protiv Dinama je bilo zaista dobro, jer Gorica je nadigrala prvaka države, ali nije uspjela zabiti. Ni Lovrić, koji je pokušavao deset puta, ali ni nitko od suigrača. Koji će u nastavku sezone morati pružiti ruku Kikiju.

– Pokušavamo to učiniti svaki put, dajemo sve od sebe, ali ponekad ne ide. Moramo više uključiti i ostale igrače, primjerice Cherifa. Moramo mu više stvarati, da može pokazati koliko je opasan u šesnaestercu – kaže Joey Suk, jedan od igrača koji su se prometnuli u zaštitni znak Gorice.

Dakle, večeras u 7, 700 dana poslije…