Povežite se s nama

HOTNEWS

Tradiciju Kosnice i Novog Čiča oživjela su dvojica doseljenika

Objavljeno

na

Novo Čiče dugo je stajalo po strani društvenog života Velike Gorice. Iako se radi o naselju koje je do početka II. svjetskog rata cvjetalo, o životu u Novom Čiču nema napisanih knjiga, pjesama, a ni drugih dokumenata. No, na scenu prije 10-ak godina stupa KUD Čiče i stvari se pokreću. Zaslužan za sve to, uglavnom, je jedan čovjek. Uređenje pučke škole, postavljanje dviju drvenih kuća i čardaka, uređenje i oživljavanje etno naselja, projekt ‘Od lana haljina tkana’ te mnoge druge pokrenuo je Stipo Duvnjak. Iako s Turopoljem do 1997. godine nije imao nikakve veze, jer rođen je u susjednoj Bosni i Hercegovini i nakon služenja u Hrvatskoj vojsci živi godinama u Rijeci, upravo on okuplja ljude u Čiču i pokreće svojevrsnu kulturnu i društvenu renesansu tog mjesta. Više puta tokom razgovora, Duvnjak će upozoriti kako sve ovo nije njegova zasluga. Uspjeh, reći će, duguju zajedničkom i predanom radu i ‘nije on ništa posebno napravio’. Ipak, zanimljivo je kako se pojedinac toliko zainteresirao za turopoljsku tradiciju i počeo ju oživljavati, uz iznimke, mnogo više od rođenih Turopoljaca.

 

“Razmišljao sam što bi se moglo napraviti u Čiču. Tada ono nije imalo ni sadržaje ni aktivnosti. Djeca su mi plesala u KUD-u. Bila je 2006. godina, gledao sam kako nemaju narodnih nošnji nego roditelji sami financiraju kupnju, tamburaša sve više, a tambura ne baš puno. Razmišljao sam kako im pomoći. Prva naša velika aktivnost je bila obnova stare pučke škole koja nije imala ni prozore ni fasadu”, kaže Stipo Duvnjak, predsjednik KUD-a Čiče, i priča kako je za obnovu zgrade trebalo nabaviti 600.000 kuna, a Grad taj novac nije imao.

 

Foto: Stipo Duvnjak

Uz pomoć mnogih sponzora, ali i pomoći iz Grada u građevinskom materijalu, okupili su se roditelji djece iz KUD-a, mještani, prijatelji i obitelj Stipe Duvnjaka te krenuli u obnovu. Stekli su povjerenje tvrtki koje su im pomogle, a ta se suradnja nastavila do danas.

 

“Tu su nastali i prvi problemi jer su ljudi mislili da to radimo za novce i da nam Grad plaća dnevnice. Na početku sam mislio da ćemo pomoći jedni drugima i da neće biti toliko zavisti u mjestu. Sve ovo što radimo ostat će za iduće naraštaje. Sve što dođe u ovo dvorište, ostaje Čiču. Tako bi svi trebali raditi. Najlakše je pričati ružno o drugima, ali da svi sjednemo zajedno, uz razgovor i razum može se puno“, objasnio je Duvnjak.

 

“Prvo gledam što je interes mjesta, sela i grada, a onda dalje. Kad ljudi vide da ste vrijedni, oni će vam dati. Kad prve novce potrošimo bezveze, ljudi nam više neće dati. Stvorili smo poštenu sliku o sebi i radimo. Uvijek kažemo što radimo i ljudi nam pomognu i osjećaju se ponosno što su pomogli”, smatra Duvnjak i dodaje kako je ponosan i na suradnju s Mjesnim odborom Novo Čiče i njegovim predsjednikom Nikolom Šimcem.

 

Foto: Facebook/KUD Čiče

“Sve što vidite u našem dvorištu, od pučke škole, dvije drvene kuće, sad je tu i treći čardak, napravili smo zahvaljujući roditeljima djece iz KUD-a, prijateljima i sponzorima. Ne možemo reći da nam je neka institucija, Grad ili Županija, dala više od 15.000 kuna, a mi danas imamo oko 1,5 milijuna kuna vrijednosti koje smo stvorili. Sad možemo i drugima pomoći. Sami smo rastavljali čardak, u roku tri dana skupili smo dovoljno donacija za pokriti čardak i tu smo vidjeli da nas ljudi cijene”, priča Stipo Duvnjak i kaže kako na održavanju etno naselja, koje je samo u listopadu posjetilo oko 600 djece vrtićke dobi, rade sami članovi KUD-a.

 

“Ponosan sam i na projekt ‘Od lana haljina tkana‘ kojim smo zainteresirali mlade ljude za preradu, sijanje, žetvu i tkanje lana. Osim toga, dobili smo promociju za naše Turopolje. Ja uvijek kažem naše, tu sam, tu smo svi mi i gledamo kako napredovati”, smatra Duvnjak i dodaje:” Ti mladi ljudi će moći svoje znanje prenijeti dalje na nove naraštaje. Najlakše je reći ‘ne znam’. I ja i mladi iz KUD-a smo imali želju i išli smo korak po korak. Znanje se uvijek može naučiti, ako se hoće. Isto je bilo s drvenim kućama. Ideje se javljaju jer mi nikada nemamo mira, stalno nešto radimo”.

A ne rade KUD Čiče i njegov predsjednik samo za svoje mjesto. Želja im je pretvoriti Turopolje u poželjnu turističku destinaciju.

 

“Ovakvo nešto, kao što je naše etno naselje, nama u Turopolju fali. Ipak je tu blizu Zagreb i zračna luka. Nadamo se da će nam institucije pomoći da u čardaku napravimo smještajne kapacitete. Tako bi ljudi iz Zagreba mogli doći na selo, biti na našoj farmi, a u kuhinji bi ih čekali svi domaći proizvodi i mogli bi se odmoriti od gradske gužve, jer život je sve brži i ljudima će sve više trebati mjesto gdje se mogu odmoriti”, kaže Duvnjak.

 

No, nije tu kraj idejama. Učiteljske stanove u staroj zgradi Duvnjak namjerava preurediti i otvoriti etno restoran i regionalni edukativni centar za preradu lana. Na katu bi, pak, napravili 10-ak soba u kojima bi se moglo prenoćiti.

 

Sve što zna o Turopolju i tradiciji ovoga kraja Duvnjak je naučio i saznao. Projekata je puno, a mnogi od njih, kaže, čekaju jer im nedostaje vremena za provesti sve što zamisle.

 

 

Foto: Facebook/Filip Margić

A kako je sve teklo s Kosnicom?

 

Kažu kad dođeš u neko mjesto, uvijek će te, ma što god učinio smatrati doseljenikom, iliti ‘dotepencem’. Punih 16 godina na svojoj koži to osjeća i predsjednik KUU Turopoljska tradicija Filip Margić. Iako je za svoju Kosnicu, koja mu je u srcu kao i njegova rodna Vrbanja, napravio više nego što su učinili svi stanovnici zajedno, i danas ga mnogi gledaju poprijeko.

 

Njegova priča počinje 2000. godine. Doselio je s obitelji u mjesto koje nije bilo razvijeno ni kulturno, ni sportski, kako kaže nikako. KUU Turopoljsku tradiciju osniva 2013. godine.

 

“Potaknuo me Vladimir Štarkelj koji je prepoznao moj rad, jer sam bio aktivan i u Mičevcu i Šćitarjevu. Nas nekoliko entuzijasta napisalo je statut, napravilo registraciju i krenuli smo s prvim projektom – Kosničke večeri. Ideja je dočekana ‘na nož’ od lokalnih političkih moćnika, ali stanovnici su to dobro prihvatili. Da nije njih bilo, udruga nikad ne bi zaživjela. No, dio njih je bio protiv toga samo zato što sam dotepenec, i danas to nekima smeta”, kaže Margić.

 

Oduvijek je htio povezati upravo domaće stanovništvo i doseljenike, pa je otud nastalo Posavljačko-turopljsko sijelo. Jer, kako kaže, nijedna kultura ne vrijeđa nikoga, a taj projekt je osmišljen da jedni drugima pokažu svoju kulturu, tradiciju i običaje. Margić se prisjeća prve godine i ističe: “Bili smo u Odranskom ribiču i to posebno pamtim. Pred kraj tog druženja, Posavljaci su zasvirali svoje kolo u koje su ušli i Turopoljci. To mi je dalo poticaj i znao sam da će projekt uspjeti“.

 

Često ga pitaju koji interes ima u svemu tome, i svima jednako odgovara.

 

“Interes je taj da dobiješ milijun obveza, niske udarce jer ljudi misle da radiš iz vlastitih interesa i da odlično zarađuješ, a stvarnost je drugačija. Imaš samo rad, obavezu i financijski trošak, čovjek mora hodati uokolo, zvati, trošiti vrijeme i vlastiti novac. Mi Slavonci oduvijek smo bili vezani uz svoju kulturu, tradiciju i crkvu. To je nama usađeno i, gdje god bi došli ili bi širili svoje, ili bi nastavili njegovati tradiciju mjesta u koje bi došli. Kod mene se nije dogodilo da njegujem svoje, što je naišlo na negodovanje mojih Slavonaca, nego sam razmišljao da je normalno uklopiti se u sredinu u kojoj živim, pa sam krenuo s promocijom narodnih običaja, pjesama i plesova te narodnog ruha mjesta, obzirom da tu prije koju godinu nije bilo ničega”.

 

17.12.2016.-Velika Kosnica-prikaz živih jaslica. Foto: Miljenko Milanović/Cityportal

Pun je Margić ideja, pa često razgovara s domaćima i, osim što im pomažu Kosničani, pomažu im i iz okolnih mjesta. U projekte se uključe i sami mještani, i materijalom i financijski, jer udruga nema toliko sredstava da pokrije sve troškove. Žalostan je jer su se ljudi dosta povukli u sebe pa i ne predlažu ideje, ali zato on stalno istražuje, vuče za rukav, pogotovo one najstarije jer oni najviše znaju. Sretnim ga čini jer se smanjio otpor, gotovo ga i nema. Kako nemaju svoj prostor sastanke i probe imaju u prostorijama DVD-a Kosnica. A ispočetka su se nalazili po birtijama, na cesti, na livadi.

 

Nasljednika, kaže, traži još od prošle godine i volio bi da domaći čovjek dođe na čelo udruge kako bi se pojedinci smirili, a on bi uvijek bio na raspolaganju. I ne odustaje od svega što radi.

 

“Domaćem bi bilo lako jer bolje poznaje svoje običaje, ja to sve moram istražiti. Domaći se ne mora dokazivati jer je već priznat među svojima, a mi doseljenici itekako moramo, da bi bili prihvaćeni. A da te prihvate moraš zapeti, raditi, da bi se dokazao kako ti je stalo do mjesta u kojem živiš.”

Razmišlja jednog dana sve staviti na papir, jer sve zapisuje, fotografira i arhivira. Prošle godine imao je tekst u Ljetopisu Grada Velike Gorice o hrvatskom branitelju iz Kosnice Mladenu Bedekoviću.

 

“Nitko se time nije htio baviti, a ja sam htio da o tom čovjeku ostane pisani trag“, kaže Margić koji radi i na obnavljanju Hrvatskog seljačkog društva LIPA. Krenulo se i u obnovu narodnog ruha, do sad je obnovljeno sedam narodnih nošnji, tri su još u izradi.

 

I dok se naš sugovornik bavi kulturom, tradicijom i običajima, ne može ne istaknuti kako su Kosničani prvi susjedi metropoli i dio Velike Gorice, šestog grada po veličini u Hrvatskoj, a nemaju kanalizaciju, dječji vrtić, plin, nemaju završenu vodovodnu mrežu, ni poštanski sandučić, ili bankomat. I upravo zato poručuje: “Ujedinimo se, radimo za boljitak svih nas i naše djece da napravimo to mjesto ugodnim za život generacijama koje dolaze. I vodim se onom starom narodnom ‘bolje da izumre selo nego običaji‘, jer ako nemaš svog onda i ne pripadaš nikom.“

 

Tekst objavljen u Reporteru

Autorice: Vanja Stanojević i Suzana Majstorović

HOTNEWS

VELIKA GORICA – NAJPRIVLAČNIJI GRAD ZA ŽIVOT! Ima najviši pozitivan migracijski saldo u državi

Prestižno priznanje gradonačelniku Ačkaru uručio je premijer Plenković na Danima regionalnog razvoja i EU fondova u Šibeniku.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika vijest stigla je večeras iz Šibenika! Velika Gorica je osvojila prestižnu titulu najprivlačnijeg grada za život u Hrvatskoj, a priznanje je gradonačelniku Krešimiru Ačkaru uručio predsjednik Vlade Andrej Plenković na Danima regionalnog razvoja i EU fondova u Šibeniku.  

Ovo priznanje temelji se na službenim podacima Državnog zavoda za statistiku prema kojima Velika Gorica bilježi najviši pozitivan migracijski saldo u državi, što potvrđuje da se u grad doseljava znatno više stanovnika nego što se iz njega iseljava. 

Grad kontinuirano ulaže u sport, kulturu i mlade te u različite oblike socijalnih potpora za umirovljenike, učenike, studente, novorođene i osobe s invaliditetom. 

– Izuzetno sam ponosan večeras. Ovo je priznanje zasluga svih naših sugrađana, Velikogoričanki i Velikogoričana, koji ljubavlju prema svom gradu stvaraju okruženje privlačno za život. Ovo je ujedno i najljepši poklon uoči Dana grada i 30. obljetnice stjecanja statusa grada – izjavio je nakon preuzimanja priznanja gradonačelnik Krešimir Ačkar. 

Kao što je poznato, Grad je unazad nekoliko godina realizirao niz strateških projekata i programa značajnih za kvalitetu života svojih stanovnika, a među ključnim projektima su besplatni vrtići i besplatan lokalni prijevoz, izgradnja novih škola i vrtića te izgradnja Centra za starije osobe. 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Zanimljive utakmice i poneko iznenađenje na 19.Velikogoričkoj malonogometnoj ligi

Objavljeno

na

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstvo Nogometnog saveza Velika Gorica startalo je utakmicama 01. kola u subotu (22.11.2025.), a nastavljeno je utakmicama drugog kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (29.11.2025.).

Velika Gorica, 29.11.2025. 19. velikogorička malonogometna liga-02.kolo. Foto: VMNL

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Velika Gorica, 29.11.2025. 19. velikogorička malonogometna liga-02.kolo. Foto: VMNL

Velika Gorica, 29.11.2025. 19. velikogorička malonogometna liga-02.kolo. Foto: VMNL

Treće kolo je na rasporedu u subotu, 06.12.2025. godine.

Galerija fotografija

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 02. kolo

Prstići – 02. kolo (29.11.2025.): Velika Mlaka 1947 – Lukavec 6:0, Mladost – Kurilovec 1:0, Polet – Klas 1:2, Turopolje – Gradići 2:0, Vatrogasac – Gorica 2:1, Buna – Dinamo Hidrel 3:3.  Poredak: 1. Vatrogasac (2 2 0 0 7:1 6), 2. Klas (2 2 0 0 6:1 6), 3. Buna (2 1 1 0 5:4 4), 4. Gorica (2 1 0 1 9:2 3), 5. Kurilovec (2 1 0 1 7:1 3), 6. Gradići (2 1 0 1 8:5 3), 7. Velika Mlaka 1947 (2 1 0 1 7:2 3), 8. Mladost ((2 1 0 1 1:4 3), 9. Turopolje (2 1 0 1 2:8 3), 10. Dinamo Hidrel (2 0 1 1 3:8 1), 11. Polet (2 0 0 2 4:10 0), 12. Lukavec (2 0 0 2 0:13 0).

Mlađi pioniri02.kolo (29.11.2025.): Mraclin – Kurilovec 6:1, Polet – Gradići 1:2, Vatrogasac – Gorica 1:6, Ban Jelačić – Buna 0:3, Velika Mlaka 1947 –Mladost 2:0.  Poredak: 1. Gorica (2 2 0 0 20:1 6), 2. Velika Mlaka 1947 (2 2 0 0 9:0 6), 3. Mraclin (2 2 0 0 11:3 6), 4. Buna (2 2 0 0 7:1 6), 5. Gradići (2 1 0 1 4:6 3), 6. Mladost (2 0 1 1 0:2 1), 7. Kurilovec (2 0 1 1 1:6 1), 8. Vatrogasac (2 0 0 2 2:10 0), 9. Ban Jelačić (2 0 0 2 0:10 0), 10. Polet (2 0 0 2 1:16 0).

Pioniri02. kolo (29.11.2025.): Ban Jelačić 2 – Mladost 0:3, Mraclin –  Lomnica 4:1, Vatrogasac – Kurilovec 2:4, Ban Jelačić 1 – Buna 2:2.  Poredak: 1. Kurilovec (2 2 0 0 5:2 6), 2. Ban Jelačić 1 (2 1 1 0 5:2 4), 3. Mladost (2 1 0 1 5:3 3), 4. Mraclin (2 1 0 1 4:2 3), 5. Lomnica (2 1 0 1 4:6 3), 6. Buna (2 0 1 1 3:6 1), 7. Ban Jelačić 2 (2 0 0 2 0:6).

Nastavite čitati

HOTNEWS

Crowned by Tradition – poculica u oku svakog putnika Zračne luke

Izložba Suvremena umjetnost pod krunom tradicije bit će postavljena u Zračnoj luci Franjo Tuđman do 9. siječnja.

Objavljeno

na

Na drugom katu novog terminala Zračne luke Franjo Tuđman, u prostoru odlazaka, danas je svečano otvorena izložba „Crowned by Tradition”, u organizaciji Turističke zajednice Velike Gorice i Grada Velike Gorice, uz suradnju i potporu Međunarodne zračne luke Zagreb. 

Izložba povezuje bogatu tradiciju Turopolja sa suvremenim umjetničkim izričajem, predstavljajući jedan od najprepoznatljivijih elemenata turopoljskog identiteta – poculicu, tradicijsko pokrivalo glave udanih žena Turopolja. 

Poculice su postavljene na žičanim skulpturama, koje je izradio velikogorički kipar Andrija Gašparuš, stvarajući jedinstven spoj tradicijskog i modernog, materijalnog i apstraktnog, prošlog i sadašnjeg. 

Nicolas Duthilleul, član Uprave Međunarodne zračne luke Zagreb, ističe da izložba pokazuje kako i putnički terminal može biti mjesto susreta tradicije i suvremenosti, nudeći putnicima jedinstveni doživljaj.  

-Ponosni smo na dobru i dugogodišnju suradnju s Gradom Velika Gorica i Turističkom zajednicom Velike Gorice, koji su za nas važna lokalna zajednica i partneri. Zagrebačka zračna luka predstavlja platformu za razvoj kontinentalnog turizma, stoga nas raduje da će brojni posjetitelji, koji dolaze u Veliku Goricu, imati priliku uživati u ovoj izložbi. Također nas veseli što se izložba otvara uoči Dana grada Velike Gorice, koji se obilježava 13. prosinca, stoga ovom prigodom unaprijed čestitamo – naglasio je Duthilleul. 

Osim toga, izložba izvrstan primjer sinergije između gospodarskog, kulturnog i turističkog sektora, nastale s ciljem očuvanja i suvremene prezentacije lokalne tradicije – rekla je direktorica Turističke zajednice Grada Velike Gorice Maja Toth. 

 -Velika Gorica je grad bogate povijesti i tradicije, a kroz ovakve projekte želimo pokazati kako se ona može kreativno povezati sa suvremenim umjetničkim izričajem. U zajedničkom djelovanju prepoznaje se važnost baštine kao temelja identiteta, ali i kao inspiracije za nove, kreativne iskorake – dodala je Toth. 

Inače, Poculica se u Turopolju pojavljuje davno, iako ne postoje pouzdani podaci o vremenu njezina nastanka. Između 1930-ih i 1950-ih godina koristila se isključivo u svadbenim obredima, dok je ranije bila dio svakodnevnog oglavlja udanih žena iz plemenitaških obitelji. 

-Poculica je stoljećima bila znak statusa i pripadnosti, a danas je dragocjeni dio naše materijalne i nematerijalne baštine. Drago nam je da kroz ovu izložbu dobila suvremeni umjetnički okvir i priliku da se predstavi široj javnosti iz Hrvatske i inozemstva. Na taj način turisti svojim dolaskom u Hrvatsku imaju priliku vidjeti bogatstvo tradicijske baštine ne samo Turopolja, već i cijele Hrvatske – poručila je ravnateljica Muzeja Turopolja Margareta Biškupić Čurla. 

Tijekom vremena poculica se mijenjala u načinu izrade i ukrašavanja – od jednostavnih verzija izrađenih od domaćeg platna do bogato ukrašenih primjeraka s vezom, čipkom, perlicama od puhanog stakla, trakama i ručno izrađenim ukrasima. 

Za potrebe izložbe sedam tradicijskih poculica iz svoje arhive, izrađenih u sklopu projekata očuvanja rukotvorina i tradicijskog veza, ustupilo je Kulturno-umjetničko društvo „Čiče” iz Novog Čiča.  

Izložba „Crowned by Tradition” bit će postavljena u Zračnoj luci Franjo Tuđman do 9. siječnja 2026., nakon čega će biti dostupna javnosti u Centru za posjetitelje Velike Gorice, gdje će nastaviti živjeti kao dio kulturne i turističke priče o Turopolju. 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Amazona u srcu Turopolja – Vilim Elez u Goricu “doveo” biljke mesožderke, zračne biljke i žive slike!

“To nije samo predmet, to je mali, tihi suputnik kojeg nekome darujemo – ona mala zelena točka na polici ili prozorskoj dasci unosi mir, boju i dah prirode u prostor…”

Objavljeno

na

U prizemlju Tržnog centra u Velikoj Gorici odnedavno je otvoren mali raj za ljubitelje sobnog bilja – begonije, alocasije, philodendroni i monstere – samo su djelić zelenih ljepotica u trgovini cvijećem Amazona koja već na prvi korak odiše egzotikom.  

A kada na stalku ugledate – zračne biljke! – sve se diže na novu razinu, jer na jednome mjestu u našoj blizini nema u ponudi ovoliki izbor zanimljivih biljnih primjeraka koje mogu ukrasiti naš životni ili poslovni prostor.  

Dojmio nas se i Nepenthes – iz popularne porodice biljki mesožderki, tako da smo vlasnika Vilima Eleza zatrpali pitanjima o njezi ovog sobnog bilja i nabacili otrcanu frazu da nekima doma jedino može preživjeti – umjetni kaktus.  

No, vratimo se na početak.  

Evo tko je naš sugrađanin Vilim i kako je “završio u džungli”…  

Živim s obitelji u Donjem Podotočju, gdje imamo mali rasadnik, proizvodnju i prodaju ukrasnog bilja I grmlja te voćnih sadnica. Biljke volim od malih nogu, pa sam I završio  srednju poljoprivrednu školu te neko kratko vrijeme bio student biologije i agronomije. Još od osnovne škole sam skupljao orhideje i egzotične biljke te taj hobi nikad nisam prestao njegovati. Također sam se neko vrijeme bavio intenzivno i uzgojem vodenog bilja za akvarije i terarije pomoću tzv.  “in vitro” metode. Kod kuće posjedujem više od 100 vrsta raznih sobnih biljaka a imamo i lijepi raznovrsni “arboretum” u dvorištu. 

Znamo da sobne biljke možemo kupiti recimo i u trgovačkim lancima, vrtnim centrima…što Amazona nudi a što ne možemo naći na svakom koraku?  

Amazona je jedinstvena po širokom asortimanu i ponudi  na području Velike Gorice osobito po ponudi sobnog bilja ali  držimo također i vanjsko bilje. Kod nas možete naći od najjednostavnijih biljaka za početnike i one koji ne žele puno vremena davati biljkama, a da nisu plastični kaktusi, pa sve do velikog broja rijetkih i zahtjevnijih biljaka za zaljubljenike i kolekcionare, a sve po konkurentnim cijenama.   

Koliko vrsta cvijeća ima na vašim policama i koju biste biljku naveli kao “kraljicu” vaše trgovine?  

Trenutačno u dućanu imamo više od 200 vrsta biljaka, a neke od posebnih su razne orhideje – više od 20 vrsta, više od 10 vrsta biljaka mesožderki, “šarene” odnosno Variegirane  monstere  kao što je Monstera adansoni variegata, Monstera deliciosa “ Thai constellation”, Monstera “Frozen freckles”. Također tu su i rijetke vrste  sobnih biljaka iz rodova Anthurium, Alocasia i Philodendron. Imamo i ananase te banane, od kojih je možda najzanimljivija ukrasna banana Musa nono pink variegata. koja ima zanimljivo crveno- ružičasto prošarane listove. 

Vidimo, opskrbljeni ste i popularnim biljnim terarijima…Po čemu su posebni, zahtijevaju li specifičan tretman od strane vlasnika?  

Tako je, imamo nekoliko vrsti biljnih terarija, od običnih koje morate staviti na osvjetljeno mjesto, do onih sa svojim LED osvjetljenjem a prikladni su za tamnije pozicije. Terariji su vam jednostavni za držanje, a s obzirom da su oni jedan minijaturni zatvoreni ekosustav, održavanje je minimalno, dakle zalijevanje 1-2 puta godišnje, te povremeno obrezivanje biljaka ukoliko prerastu terarij. Najčešće  vrste biljaka u terarijima su razne vrste fitonija, mahovine, mini kalateje, mini orhideje, mini anthuriumi ili razne mini paprati. Imamo u ponudi i terarije u kojima su kaktusi i sukulenti, a takvi su još jednostavniji za održavanje. Inače, neke terarije nabavljamo već namještene, neke dorađujemo a neke radimo kompletno sami. Za one kojima je i 2 puta godišnje puno posla sa održavanjem terarija, imamo i žive slike napravljene od biljaka s kojima nema baš nikakvog posla! 

E sad stanimo malo kod zelenog umjetničkog djela! Kako nastaju “žive” slike i na koji način ih “njegujemo”? Fora je imati vrt na zidu u dnevnoj! 😊  

Da, zelena umjetnička djela su zaista odličan estetski dodatak u svakom domu! Međutim, to se radi o stabiliziranim (očuvanim) pravim lišajevima i mahovinama koji se spajaju u lijepo umjetničko djelo. Ne moramo ih zalijevati niti šišati već im se samo diviti.  

Prilikom kupnje, često nismo sigurni što pojedina vrsta zahtjeva. Jeste li naoružani savjetima?  

Naravno, imamo kupaca koji su iskusni, znaju što žele i znaju već sve o biljkama a dolaze kod nas za nadopunjavanje svojih kolekcija, dok imamo i kupaca koji su novi u ovome ili kupuju određenu biljku po prvi put. Za to smo mi tu, da im damo savjete što i kako trebaju napraviti kako bi njihova biljka najbolje uspijevala. 

U mjesecu smo darivanja. Je li još uvijek danas, u vrijeme plastike i razmetanja skupim poklonima, cvijet – najljepši poklon?   

U vremenu jednokratnih darova koji često traju kraće nego što želimo, biljka donosi nešto drugačije: život koji se nastavlja, raste i mijenja se. To nije samo predmet, to je mali, tihi suputnik kojeg darujemo nekome – i koji s tom osobom ostaje. Biljke su naši nenametljivi stanari, uvijek prisutne, ali neprocjenjivo vrijedne. Ona mala zelena točka na polici ili prozorskoj dasci unosi mir, boju i dah prirode u prostor koji često previše podsjeća na beton, ekran i žurbu. Gledati biljku kako pušta novi list znači vidjeti da se nešto dobro događa, čak i dok nismo gledali. Pokloniti biljku znači pokloniti brigu, toplinu i trajanje. To je gesta koja kaže: “Evo, nešto da ti raste. Nešto što će te svakog dana podsjetiti na malo mira.” 

Taman u prosincu, kada trošimo novac više nego li tijekom ostatka godine –  Vilimova poruka i više je nego dobrodošla.  

Skoknite do Tržnog i istražite Amazonu, ili prije kupnje pogledajte ponudu na facebook stranici trgovine Amazona.hr. Poklon za vama drage ljubitelje biljaka ili jednostavno za svoj gušt – čeka na polici!  

A ova divnoća od trgovine darivat će vrijednim poklonima i slušatelje City radija ili pratitelje Cityportala – u srijedu, 03. prosinca, stoga budite u niskom startu na našim društvenim mrežama!  

  • Amazona je otvorena radnim danom od 8 do 18, te subotom od 8 do 14 sati – Trg kralja Petra Krešimira IV, Velika Gorica

Nastavite čitati

HOTNEWS

ZADNJI KRUG Edukacije za pomoćnike u Pučkom učilištu – prijavite se!

Edukacija počinje 29. prosinca!

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon uspješno obrazovanih 135 pomoćnika u nastavi s područja Velike Gorice, Dugog Sela i Novog Zagreba, Pučko otvoreno učilište Velika Gorica objavilo je upise u posljednji krug edukacije za pomoćnike u nastavi koji rade u osnovnim i srednjim školama na području grada. 

Edukacija počinje 29. prosinca u prostorijama Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, a praktični dio odvijat će se u školama u Velikoj Gorici ili Zagrebu. Troškove edukacije polaznici mogu pokriti sami ili iskoristiti vaučere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za što se trebaju javiti najkasnije do 15. prosinca. 

U sklopu edukacije, polaznici će koristiti i priručnik “Lektira za pomoćnike u nastavi”, koji su uredile dr. sc. Arijana Mataga Tintor i dr. sc. Kristina Vujnović sa stručnim timom. 

 Tko je pomoćnik u nastavi? 

 To je osoba koja pruža neposrednu potporu učeniku s teškoćama u razvoju tijekom odgojno-obrazovnog procesa u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost učenika, u kretanju, pri uzimanju hrane i pića, u obavljanju higijenskih potreba, u svakidašnjim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima.

 Poslovi pomoćnika 

 -potpora u komunikaciji i socijalnoj uključenosti, potpora u kretanju, potpora pri uzimanju hrane i pića, potpora u obavljanju higijenskih potreba (samo u slučaju nepostojanja adekvatne medicinske/njegovateljske pomoći za obavljanje tih potreba) 

– potpora u obavljanju školskih aktivnosti i zadataka, suradnja s učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima te vršnjacima učenika u razredu, što podrazumijeva razmjenu informacija potrebnih za praćenje i unapređivanje rada s učenikom te predstavlja nezamjenjivu poveznicu između učenika s poteškoćama, njegovih nastavnika i kolega, omogućavajući mu lakši i pravedniji pristup odgojno obrazovnom procesu. 

Pomoćnik u nastavi je plemenito zanimanje koje poboljšava kvalitetu života učenicima s poteškoćama – prijavite se i postanite kotačić koji pokreće inkluzivno društvo. 

Program je odobren od Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, a provodi se u suradnji s Upravnim odjelom za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Grada Velike Gorice.   

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno