Povežite se s nama

HOTNEWS

Toni Šušković (21) vratar Gorice, nasljednik Miroslava Koprića i budućnost goričkog drugoligaša

Objavljeno

na

Kad je prošlog ljeta Miroslav Koprić, iskusni golman Gorice, odlučio promijeniti klub, nitko se nije previše zabrinuo. Znali su da već imaju klinca koji istoga trenutka može uskočiti. Toni Šušković u Goricu je došao s 18 godina, dvije sezone proveo skupljajući minute tek kad se Koprić odmarao, a pritom je pokazao da se na njega može itekako ozbiljno računati.Gorica - Dinamo 13-11-2015 foto Dora Črnko (21)
Moj put u Gorici je bio jasan od početka. Kad sam dolazio, znao sam da je Koprić tu i da će on biti prvi golman. Očekivao sam da će se povremeno ukazivati šansa, da ću braniti poneku utakmicu, možda se i izborim, tko zna… I nakon dvije godine čekanja došlo je do toga da postanem prvi golman. Naravno da sam se nadao, očekivao – pričao nam je Šušković dan prije nego što će Gorica odigrati sa Zadrom 3-3, utakmicu kakvu golman želi što prije zaboraviti. Na kraju sezona Gorice bila je vrlo uspješna, a i Šušković je u istoj dao značajan doprinos. Tako kažu i oni koji su ga redovito gledali, pratili… A on uvijek želi više i bolje.
– Zadovoljan sam ja iz svoje perspektive, ali ne znam koliko uopće mogu govoriti sam o sebi. Kad odvrtim film, naravno da se pojave situacije u kojima sam mogao i bolje reagirati, ali u globalu je bilo OK – skroman je i ambiciozan Šušković.
A sezona Gorice, uz na kraju odlično četvrto mjesto, imala je puno amplituda, turbulencija.
– Je, bilo je tu svega, i uspona i padova. Pobjeda, pa tri poraza, pa smjena trenera, opet krenulo prema gore, pa opet variramo, toplo-hladno… Na kraju je ispalo vrlo dobro, iako je moglo i bolje, ali dobro, i Barcelona ima padova tijekom sezone, zašto mi ne bismo imali. Iako, naravno, uvijek treba težiti boljem – kaže Toni.

 

Gorica već sedmi klub u karijeri
Kad i zaboravi na to, ima ga tko podsjetiti. Dežurni kritičari uvijek su tu, na tribini.
– Uh, tata je daleko najveći kritičar. On i buraz. Na svakoj su utakmici i prvi uvijek kažu da ne valja ovo ili ono. Tata čak ni nema veze s nogometom, a brat igra niže lige, trenutno u Prigorju iz Markuševca, tamo gdje je počeo i Ante Čačić – priča Šušković i nastavlja:
– Buraz je zapravo i kriv što sam završio u nogometu. Ja sam stalno htio igrati igrice, visiti pred televizijom, a on me izvlačio van, govorio mi da moram igrati nogomet. Tako je sve i krenulo, on me povukao, a sad uz tatu prvi prigovara. Ali ajde, netko mora, da se ne uljuljam.

Damir Milinović i Toni Šušković

Damir Milinović i Toni Šušković

Njegova nogometna priča počela je prije nego što je krenuo u prvi razred osnovne škole. I bila je prilično bogata. Dečko od 21 godine, već treću sezonu u Gorici, a prije toga promijenio je čak šest klubova.  – Počeo sam u Dubravi, u kvartu iz kojeg dolazim, a s nekih deset, 11 godina prešao sam u NK Zagreb. Tamo sam proveo sljedećih pet šest godina, do kraja kadetskog staža, pa su mi se zahvalili što sam tako visok, ha, ha. Otišao sam u Tekstilac Ravnice, godinu dana sam branio tamo, godinu poslije bio sam u Croatiji iz Seseveta, a zatim i godinu dana u Dinamu. Zadnju juniorsku godinu odradio sam u Hrvatskom dragovoljcu i iz Sigeta došao u Goricu. I evo me, tu sam već treću godinu – nabraja Toni, čija je karijera lako mogla otići i nekim sasvim drugim smjerom.
– U HD-u je bilo naznaka da ću ostati u seniorskoj momčadi, budući da sam baš izlazio iz juniora, kao pričuvni golman, na što sam pristao. Bio sam još klinac, a klub je taman ušao u prvu ligu… Idealno. Međutim, nešto se tu nije odvilo kako je trebalo, željeli su me poslati na posudbu u nekakvu četvrtu, petu ligu, a na to nisam želio pristati. Srećom, Gorica je trebala mladoga golmana da bude zamjena Kopriću i pozvali su mene – prisjeća se Toni.

 

Visok ili nizak 180, skoro kao Barthez
Velika Gorica do tog je trenutka za njega bila samo nogometno igralište. Na travi ili na parketu.  – Osim kad sam dolazio igrati utakmice ovdje, nisam prije dolazio u Veliku Goricu. Igrao sam mali nogomet u ‘bakariću’ na turnirima, a ovdje na stadionu za svoje klubove. Tu sam već tri godine, sve je super, ali nisam razmišljao o selidbi. Nije ni Dubrava daleko, tu sam za nekih 25 minuta vožnje – kaže golman Gorice, koji priču o tome kako je postao golman ne može ispričati, iako ne zato što to ne želi…
– Često me to pitaju, ali više se stvarno ne mogu sjetiti kako sam postao golman. Počeo sam kao igrač, ali igrao sam kratko, nekih mjesec dana. I stvarno, da se ubijem ne mogu se sjetiti kako je do toga došlo. Ne znam koji je razlog što sam prvi put navukao rukavice, ali znam da mi nije nimalo žao. Ne bih nikad to mijenjao – zadovoljno konstatira Šušković.
Negdje pokraj nogometa trajalo je i odrastanje, a to je u Dubravi, kažu, često “zabavno” iskustvo. Zanimljivo, živopisno, često i opasno.
– Zanimljivo? Ha, ovisi o društvu u koje upadneš. Moje društvo je bilo nogometno, sve se svodilo na školu i nogomet. A ima i one strane na kojoj ima svega, tako da mogu reći da je istina to što se priča o Dubravi. Nisam u tim krugovima, ali znam što se događa, ne možeš ne znati – sa zagonetnim smiješkom priča Toni.
U nabrajanju klubova u kojima je igrao spomenuo je epizodu u NK Zagrebu, kako su mu se “zahvalili na visini”.  – Točnije, na nizini – ubacuje se Šušković.
Visok je, kažu službeni podaci, 180 centimetara. Pitanje je jedino – u cipelama ili bez njih?
– Bez cipela, bez… – ponosno ističe Šušković, opet sam smiješkom.

 

Za golmana je čak i normalan…
Dugo ga je pratila stigma preniskoga golmana, iako primjera koji to demantiraju imaju koliko hoćeš. Legendarni Meksikanac Jorge Campos imao je 169 cm i nije su smetalo, čovjek je skupio 130 nastupa za reprezentaciju, čuveni Fabien Barthez bio je samo tri centimetra viši od golmana Gorice, Dražen Ladić imao je 185… Ukratko, ne mora to biti problem.
Toni Šušković HNK Gorica (4)– Mislim, problem… Meni to ne predstavlja apsolutno nikakav problem, ne vidim to kao poteškoću u bilo kojem smislu. Mislim da to nadoknadim s nekim drugim stvarima. A sad, ta priča iz Zagreba je završila tako kako jest. Tako je struka procijenila, ali nikome ne zamjeram. Takav je to mentalitet, takvo razmišljanje, tako je valjda moralo biti – pomirljiv je Šušković.  Izrazito je skočan, eksplozivan, na taj način itekako “sakrije” nedostatak u visini, vidjelo se to i ove sezone, bio je jedan od najkonstantnijih igrača Gorice. Iako će društvo iz svlačionice reći “on nije igrač, on je golman”. A za golmane se priča da baš i nisu najnormalniji, da za to moraš biti, onako, poseban. – Pa da, nas golmane cijeli život prati to da smo ‘lujke’ u glavi, a je li to u mom slučaju istina, ne bih znao. To bi suigrači trebali reći – nasmijao se Toni pa odmah i krenuo u akciju.  U blizini je sjedio jedan od suigrača…
– Zigi, daj reci čovjeku, jesam ‘lujka’ u glavi ili sam normalan?  – Pa, za golmana si relativno normalan – odgovorio je suigrač kao iz topa.  – Eto, lijepo je to rekao. Za golmana relativno normalan… Onda valjda i jesam – zadovoljno je kimnuo glavom Šušković.
Puno su golmani sami sa sobom, odvojeni od ostatka momčadi. Čak i tijekom igre često imaju vrijeme za sebe. Momčad je u napadu, recimo, dominira i pokušava zabiti, a on stoji u svom šesnaestercu i čeka. I u tim trenucima razmišlja o…
– Ha, svi misle da mi razmišljamo o ne tko zna čemu, ali nije to baš tako. Mislim, zna se dogoditi, ali to onda ne završi dobro. Moraš biti stalno fokusiran na igru, cijelo vrijeme, vrtiš stalno neki film, prethodne akcije, što će biti, što će se dogoditi… Moraš tako, nema druge – objasnio je Toni.

 

Branio udarce Sammira, Tonela i Ibaneza
Kad smo već kod toga, i nije neka muka biti golman. Igrači trče, ulaze u duele, umaraju se, a oni tu i tamo reagiraju. Ako ćemo banalizirati, naravno… No ajmo čuti koliko se golman zapravo umori tijekom jedne utakmice.
– Ovisi o utakmici, zna biti dosta kretanja, ponekad se krećem kao i zadnji igrač. Ali naravno da se fizički ne potrošim kao igrači, to je jasno. Iako, s druge strane, mislim da se golmani na svakom treningu iscrpe više nego igrači – kaže Šušković.
I to je dio golmanskog života. Sve sa željom i ciljem da odu korak dalje, više, da ostvare snove. Junak naše priče sanja realne snove, iako je pred njim još sasvim dovoljno vremena da napravi i nešto što se u ovom trenutku može činiti nerealnim, preambicioznim.
Toni Šušković HNK Gorica (2)– Svi mi maštamo o nekoj velikoj karijeri, ali moje mišljenje je da, realno, neću baš završiti u Real Madridu. Volio bih u svakom slučaju nešto zaraditi u nogometu, da imam mirniji život poslije karijere – otkrio je Šuška dugoročne ciljeve, ali ima i kratkoročne:
– Zasad mi je želja samo braniti pred što više publike. To mi je baš velika želja, privući ljude na tribine nekako, to me posebno pali. Imao sam nekoliko nastupa pred punim tribinama i to bih volio što češće doživljavati.
Pamti neke utakmice za Dinamo pred puno ljudi, iako ta jedna sezona u Maksimiru baš i nije ostala u najboljem sjećanju. Pravu priliku nije dobio.
– Bio sam u generaciji s Alenom Halilovićem, Jozom Šimunovićem, a ispred mene je bio Oliver Zelenika. Od cijele te epizode najviše mi je ostalo u sjećanju jedno razdoblje kad sam trenirao s prvom momčadi. Bilo je to u vrijeme dok su Kelava i društvo bili u reprezentacijama, falio im je golman i tako sam završio na treningu. Branio sam udarce Sammira, Tonela, Ibaneza… – nabrajao je Dinamove legionare, a zbog takvog sastava svlačionice ponekad se osjećao kao da je u Buenos Airesu.
– Svi pričaju samo portugalski i španjolski, na trenutke mi se činilo da nemam s kim pričati na hrvatskom, a usred Zagreba sam – prisjeća se Šušković golmanskih trenutaka koji se pamte.

 

Što znači “skoro pa studiram”? Toni će objasniti…

Netko skuplja poštanske marke, netko salvete, netko skače padobranom, netko pljuje u dalj, a Toni Šušković u slobodno vrijeme – skoro pa studira. Kako se to radi? Odgovor je originalan, lako je za pretpostaviti da je malo tko dosad čuo takvo što…
– Ne studiram, ali znam otići na fakultet zbog ekipe. Imam društvo na Ekonomskom fakultetu pa znam otići s njima i na predavanja. Dođem, sjedim i slušam profesora. Znači, skoro pa studiram – objasnio je novu sintagmu u hrvatskom jeziku golman Gorice.
– To je isto kao studiranje, samo nemam onu nervozu prije kolokvija i ispita, ja se bavim samo ponekim predavanjem i kavama između. Malo ubijem vrijeme kad nema treninga, a usput nešto i naučim – kaže Toni.
Dobro, razlika je i što neće dobiti diplomu, ali mnogi koji je imaju danas ionako znaju da baš i nije neka razlika imati je ili nemati…

 

Čuo sam da golmani idu i u politiku, ali ja ne znam lagati

Gorica - Zadar 22-04-2016 (12)Nogomet je u životu Tonija Šuškovića, kako se to kaže, doručak, ručak i večera. Mnogi njegovi vršnjaci nikad u životu ništa nisu radili, a da Toni mora nešto raditi izvan nogometa, tu bi došlo do problema.
– Joooj, nemam pojma što bih radio da nisam nogometaš. Stvarno se ne vidim ni u čemu osim u nogometu, vjerojatno ću i jednoga dana kad prestanem igrati biti trener. Nisam tip osobe za nekakve ‘obične’ poslove, nešto gdje se sjedi šest, sedam, osam sati na dan u uredu – kaže Šušković.  Pokušali smo s prijedlogom… Gorički dogradonačelnik je također bio golman, možda je politika i njegova budućnost.
– Da, čuo sam da je Ervin Kolarec bio golman, ali ne bih ja baš u politiku. Nisam dobar govornik, a i ne volim lagati ljude, ha, ha. Tu, naravno, ne mislim na njega, općenito govorim – nasmijao se Toni.

 

S trenerom Klafurićem kao s prijateljem

Golmani su unutar svake momčadi “posebne biljke”. Ne sudjeluju izravno u radu s momčadi, često odrađuju svoje, golmanske treninge, bez previše kontakta sa suigračima, pa tako i s glavnim trenerom.
– Milinović? Dobar je, stvarno dobar trener. OK, nemam ja s njim baš isti odnos kao igrači, ali prema meni je kao golmanu stvarno korektan. I Damir Grlić, njegov pomoćnik, za njega isto to vrijedi – pohvalit će trenerski tandem Toni, koji ima “svog” trenera.
Trener golmana u Gorici je legendarni Siniša Klafurić, nekad sjajan golman, a danas trener kojeg je i HNS koristio u radu s golmanima.
– Dok nisam došao u Goricu, nisam ga poznavao, ali sad smo se jako dobro upoznali i imamo zaista jedan poseban odnos. To je i inače tako između golmana i trenera golmana. Ne samo ja, jako dobro s njim surađuju i Žugaj i Zekić, koji su tijekom ove sezone bili u Gorici uz mene. S Klafurićem sva trojica imamo prijateljski odnos, možemo razgovarati doslovno o svemu, nema skrivanja. Čujemo se i privatno, stalno smo u kontaktu… – kaže Šušković.

 

Ako zatreba, može on i zabijati golove
Ljudi iz kluba, oni koji su češće na treninzima, došapnuli su da on nije dobar samo na golu. Kad se igra na dva gola, zna i Šušković skinuti rukavice i zaigrati. Ako je vjerovati pričama, nije uopće loš.
Segesta-Gorica 2-0 16-04-2016 (11)– O da, volim igrati. Pogotovo mali nogomet, s društvom. Kad se igra mali nogomet, nikad nisam na golu, nema šanse. Uvijek igram – otkriva Toni ono što trener Damir Milinović odavno zna. Tko zna, možda se u nekom ludom scenariju dogodi da golman Šušković mora u igru. Njemu ne bi bio problem…
– Ako bi zatreba, nema problema. Na kojoj poziciji? Ma špicu bi volio igrati, da i zabijem koji gol, ne samo da ih primam, ha, ha. Srećom po njega i po Goricu, ne prima ih previše, barem ne onih koji idu njemu na dušu. I zato će do daljnjega i na treninzima stajati na golu, mučiti suigrače iz napada i veznog reda.
– Tko ima najjači udarac? Španja ima najjači šut glavom, a Postonjski ima, ako ne najjači, sigurno najneugodniji udarac nogom – kaže Šušković, koji se s ljevicom trenera Milinovića nije previše susretao:
– Ne smije on ni probati pucati mi, narušim mu samopouzdanje pa ne može više ni za veterane igrati, ha, ha. Ima nešto fakinskoga u njemu, u najpozitivnijem smislu, zato se ni trener neće naljutiti. Vjerojatnije je da će već na sljedećem treningu pokušati pokazati da nije za staro željezo. Pa neka mali brani… A svi njegovi planovi kažu da će i sljedeće sezone braniti u Gorici, logika i dosad viđeno kaže – još bolje nego dosad. Prva prava seniorska sezona je iza njega, pokazao je kvalitetu, a sad treba nastaviti dalje. I sanjati.
– Idol? Iker Casillas. Prvenstveno zato što je čovjek van terena, barem koliko mogu vidjeti po medijima, ali, naravno, i po svemu što je napravio u karijeri – ističe Toni Šušković.
Kaže sam “neću baš doći do Reala”, ali treba barem pokušati. Korak po korak. Ako se njega pita, sljedeći bi bio ulazak u prvu ligu s Goricom. Dobro zvuči, ali loše je što ne ovisi to previše o njemu. Prenizak je da sam postavi te proklete reflektore…

CityLIGHTS

Učilište koje je generacijama bilo prvi korak u svijet kulture i znanja slavi 66. rođendan

Institucija je osnovana 1960. godine kao Narodno sveučilište općine Velika Gorica.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: POUVG

„Danas slavimo 66 godina postojanja Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica – 66 godina znanja, kulture, kreativnosti i zajedništva! “

Upravo kroz ovu poruku iz Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica obilježavaju značajnu obljetnicu institucije koja već desetljećima oblikuje društveni i kulturni život grada. Tim povodom zahvalili su svima koji su bili dio njihova puta: „Hvala svima vama – polaznicima, posjetiteljima, suradnicima i prijateljima – koji ste dio naše priče i koji s nama već 66 godina stvarate prostor u kojem se uči, istražuje, stvara i uživa.“

Građane su ujedno pozvali da im se pridruže na proslavi. Rođendanski program održat će se u subotu, 25. travnja, s početkom u 10 sati na platou ispred Učilišta.

Mjesto gdje su počinjale brojne životne priče

Za velik broj građana Velike Gorice upravo je ova ustanova bila prostor prvih iskustava  od prvog odlaska u kazalište ili kino, prvog koncerta ili izložbe, ali i prvog susreta s knjigom, glazbom ili stranim jezikom. Ondje su mnogi naučili prve note, zaplesali prve plesne korake, sjeli za upravljač automobila ili slušali program na lokalnoj radio postaji. Neki su upravo u Učilištu objavili svoju prvu knjigu ili postavili svoju prvu izložbu. Institucija je osnovana 1960. godine kao Narodno sveučilište općine Velika Gorica. Tijekom narednih desetljeća više je puta mijenjala naziv – među ostalim nosila je ime Narodno sveučilište „Juraj Kokot“ i Narodno sveučilište Velika Gorica – da bi 11. studenoga 1999. dobila današnji naziv.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Mala djela, velika radost: humanitarna akcija u vrtiću Lojtrica

Ova inicijativa još jednom potvrđuje kako organizirano djelovanje i angažman zajednice mogu donijeti konkretne rezultate i unijeti radost u živote najmlađih

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Dječji vrtić Lojtrica

Ukupno 19 djece iz Centra Slava Raškaj primilo je prigodne darove u humanitarnoj akciji koju su organizirali djelatnici Dječjeg vrtića Lojtrica, obilježavajući pritom Svjetski dan dobrih djela.

Riječ je o globalnoj inicijativi Good Deeds Day koja se od 2007. godine provodi diljem svijeta s ciljem poticanja ljudi na konkretne geste solidarnosti i širenje pozitivnih vrijednosti u zajednici. Upravo tim povodom, zaposlenici vrtićkog objekta u Smendrovićevoj ulici u Velikoj Mlaki odlučili su djelovati zajednički i usmjeriti pomoć onima kojima je najpotrebnija.

Humanitarna akcija bila je usmjerena na prikupljanje stvari prema stvarnim potrebama djece iz Centra. Popis želja sastavili su sami korisnici uz pomoć svojih odgojitelja i učitelja, čime je cijela inicijativa dobila osobniji i neposredniji karakter. Prikupljali su se odjeća, školski pribor, kozmetika i slatkiši.

U provedbi akcije sudjelovali su svi zaposlenici – od odgojitelja i stručnog tima do djelatnika kuhinje i tehničkog osoblja, čime je dodatno naglašena snaga zajedništva unutar ustanove.

Darove je primilo osam djevojčica i jedanaest dječaka, a svako dijete dobilo je poklon od dva darivatelja. Svi prikupljeni paketi pažljivo su pripremljeni i zapakirani u ukrasne kutije, uz poruku:

„Draga djeco, neka vam ovaj dan bude podsjetnik da je dobrota supermoć koju svi imate. Koristite ju svaki dan!“

Ova inicijativa još jednom potvrđuje kako organizirano djelovanje i angažman zajednice mogu donijeti konkretne rezultate i unijeti radost u živote najmlađih, podsjećajući pritom na važnost svakodnevnog činjenja dobrih djela.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Mališani iz Lojtrice zasadili drvo i obilježili Dan planeta Zemlje

Samo zajedničkim snagama možemo graditi ljepšu i zeleniju budućnost!

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: VG Čistoća

Sadnjom drveta u dvorištu dječjeg vrtića Lojtrica u Velikoj Mlaki obilježen je Dan planeta Zemlje, uz sudjelovanje djece, odgojitelja te djelatnika VG Čistoće i VG Komunalca.

U opuštenoj i edukativnoj atmosferi najmlađi su, uz podršku komunalnih službi, aktivno sudjelovali u sadnji, čime su na simboličan način dali doprinos očuvanju okoliša. Ovakve aktivnosti imaju važnu ulogu u razvijanju svijesti o prirodi i odgovornom ponašanju već od najranije dobi.

Tijekom susreta naglasak je stavljen na zajedništvo i važnost konkretnih poteza u zaštiti okoliša, a posađeno drvo ostaje kao trajni podsjetnik na tu poruku.

“Hvala svim mališanima i odgojiteljima na suradnji i prekrasnom druženju. Jer samo zajedničkim snagama možemo graditi ljepšu i zeleniju budućnost!”, poručili su iz VG Čistoće.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Jurjevski krijes u Velikoj Mlaki – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta

Objavljeno

na

Objavio/la

Jurjevski krijes zapaljen je i ove godine u Velikoj Mlaki, uoči blagdana sv. Jurja, u srijedu 22. travnja 2026. godine. Riječ je o jednom od najprepoznatljivijih i najljepših običaja Turopolja, koji simbolično označava dolazak proljeća, obnovu života i snagu zajedništva. Ovogodišnje obilježavanje ima i posebno povijesno značenje – Velika Mlaka slavi 700. obljetnicu prvog službenog spomena mjesta, čime se Jurjevo 2026. dodatno upisuje u kulturni i identitetski okvir lokalne zajednice.

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Program je održan uz pokroviteljstvo Plemenite opčine turopoljske i sudjelovanje brojnih lokalnih udruga: Sučija Velika Mlaka, KUD Velika Mlaka, Društvo žena Velika Mlaka, DVD Velika Mlaka, Podružnica umirovljenika Velika Mlaka, Plesni klub Barbara, UVDR VG – Klub Josip Zidar, URV 2. gardijske brigade Gromovi (Zagrebačka podružnica) te Mjesni odbor Velika Mlaka.

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Očuvanje običaja kroz pjesmu i ples Za kulturno-umjetnički program zaslužan je bio KUD Velika Mlaka, koji je kroz folklorni i glazbeni nastup prikazao kako se nekada obilježavalo Jurjevo. Izvedene su tradicionalne pjesme koje su pratile jurjaške ophode kućama, poput ”I ovo se klanja” i ”Lepi Juro”, ”Turopolje moje drago” te ”Naše selo Mlaka je”, velikomlačka himna. Tijekom nastupa mlađi članovi KUD-a podijelili su grančice, simbol obnove i života, čime se dodatno naglašava povezanost tradicije i mlađih generacija.

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svečani trenutak – paljenje Jurjevskog krijesa Vrhunac večeri bilo je paljenje Jurjevskog krijesa, nakon čega je uslijedilo druženje uz tradicijske turopoljske kolače među kojima su zlevanka, buhtle, gibanica te Turopoljska savijača od čvaraka i sira.

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Organizatori ističu kako Jurjevo u Velikoj Mlaki nije samo kulturna manifestacija, već i važan dio očuvanja lokalnog identiteta te povezivanja generacija. U nadi da će se nagodinu okupiti opet, podsjetili su na poznatu turopoljsku izreku: ”Tko ni pri kresu, taj bu k letu v lesu.”

Tekst: Ivana Andrić Penava, predsjednica Društva žena Velika Mlaka

Galerija fotografija

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Grad koji raste iz dječjih ideja: Velika Gorica dobila svoje ‘Drvo budućnosti’

Budućnost ovoga grada pripada djeci i njihove poruke ćemo probati implementirati u što kraćem vremenskom roku na zadovoljstvo svih.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal.hr

Velika Gorica ovogodišnji Dan planeta Zemlje obilježila je instalacijom „Drvo budućnosti Velike Gorice“, koja je danas u 11 sati bila predstavljena na Trgu Stjepana Radića uz sudjelovanje gradonačelnika Krešimira Ačkara.

Poseban naglasak stavljen je na uključivanje djece – učenici trećih razreda goričkih osnovnih škola sudjelovali su u programu ispisujući svoje ideje o očuvanju okoliša i razvoju grada na simboličnim „listovima“.

Instalacija, visoka tri metra i izrađena od kartona, zamišljena je kao otvoreni prostor za poruke najmlađih o održivijoj budućnosti. Time projekt dobiva i edukativnu dimenziju, potičući djecu na promišljanje o okolišu i vlastitoj ulozi u zajednici.

Gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo je važnost uključivanja najmlađih u ekološke teme od najranije dobi: “Okupili smo se po prvi puta oko našega drva budućnosti grada Velike Gorice, koja na najljepši mogući način simbolizira ono što smo danas željeli u ime Dana planeta Zemlje pokazati. Inicijativu u kojoj se naši najmlađi već od rane predškolske i školske dobi odgajaju s ekologijom, vodeći računa o svemu onome kako ćemo ostaviti planet”.

Cijeli koncept razvijen je i proizveden lokalno, u suradnji s tvrtkom Velprom, a temelji se na principima kružne ekonomije. Nakon završetka događanja, skulptura će biti u potpunosti reciklirana.

Kako bi se inicijativa proširila i na najmlađe sugrađane, mini verzije „Drva budućnosti“ bit će postavljene u 15 goričkih vrtića. Ačkar je pritom naglasio opseg aktivnosti: “Oko 15 manjih stabala je zasađeno u našim dječjim vrtićima i osnovnim školama. Ono što je jako bitno, 40 pravih stabala će se danas zasaditi.  Svi zajedno moramo još više raditi, prionuti i odgojiti djecu da upozoravaju okolinu oko sebe na bitnost zaštite prirode i da čuvamo planet jer on je naš jedan jedini”.

‘Dječja zrelost je nevjerojatna’

Uključivanje djece u projekt otvorilo je i pitanje njihove percepcije ekoloških problema. Na upit o tome razumiju li dovoljno složenost problematike, gradonačelnik je poručio: Nevjerovatno je koliko često puta se nađete u situaciji da vas iznenadi njihova zrelost. Upravo danas su oni manifestirali na najbolji mogući način svoju zrelost, gdje pohvaljujem sve one koji zajedno s njima kreativno sudjeluju u tome dijelu njihovog života.  Budućnost ovoga grada pripada njima i njihove poruke ćemo probati implementirati u što kraćem vremenskom roku na zadovoljstvo svih.”

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno