HOTNEWS
Toni Šušković (21) vratar Gorice, nasljednik Miroslava Koprića i budućnost goričkog drugoligaša
Kad je prošlog ljeta Miroslav Koprić, iskusni golman Gorice, odlučio promijeniti klub, nitko se nije previše zabrinuo. Znali su da već imaju klinca koji istoga trenutka može uskočiti. Toni Šušković u Goricu je došao s 18 godina, dvije sezone proveo skupljajući minute tek kad se Koprić odmarao, a pritom je pokazao da se na njega može itekako ozbiljno računati.
Moj put u Gorici je bio jasan od početka. Kad sam dolazio, znao sam da je Koprić tu i da će on biti prvi golman. Očekivao sam da će se povremeno ukazivati šansa, da ću braniti poneku utakmicu, možda se i izborim, tko zna… I nakon dvije godine čekanja došlo je do toga da postanem prvi golman. Naravno da sam se nadao, očekivao – pričao nam je Šušković dan prije nego što će Gorica odigrati sa Zadrom 3-3, utakmicu kakvu golman želi što prije zaboraviti. Na kraju sezona Gorice bila je vrlo uspješna, a i Šušković je u istoj dao značajan doprinos. Tako kažu i oni koji su ga redovito gledali, pratili… A on uvijek želi više i bolje.
– Zadovoljan sam ja iz svoje perspektive, ali ne znam koliko uopće mogu govoriti sam o sebi. Kad odvrtim film, naravno da se pojave situacije u kojima sam mogao i bolje reagirati, ali u globalu je bilo OK – skroman je i ambiciozan Šušković.
A sezona Gorice, uz na kraju odlično četvrto mjesto, imala je puno amplituda, turbulencija.
– Je, bilo je tu svega, i uspona i padova. Pobjeda, pa tri poraza, pa smjena trenera, opet krenulo prema gore, pa opet variramo, toplo-hladno… Na kraju je ispalo vrlo dobro, iako je moglo i bolje, ali dobro, i Barcelona ima padova tijekom sezone, zašto mi ne bismo imali. Iako, naravno, uvijek treba težiti boljem – kaže Toni.
Gorica već sedmi klub u karijeri
Kad i zaboravi na to, ima ga tko podsjetiti. Dežurni kritičari uvijek su tu, na tribini.
– Uh, tata je daleko najveći kritičar. On i buraz. Na svakoj su utakmici i prvi uvijek kažu da ne valja ovo ili ono. Tata čak ni nema veze s nogometom, a brat igra niže lige, trenutno u Prigorju iz Markuševca, tamo gdje je počeo i Ante Čačić – priča Šušković i nastavlja:
– Buraz je zapravo i kriv što sam završio u nogometu. Ja sam stalno htio igrati igrice, visiti pred televizijom, a on me izvlačio van, govorio mi da moram igrati nogomet. Tako je sve i krenulo, on me povukao, a sad uz tatu prvi prigovara. Ali ajde, netko mora, da se ne uljuljam.
Damir Milinović i Toni Šušković
Njegova nogometna priča počela je prije nego što je krenuo u prvi razred osnovne škole. I bila je prilično bogata. Dečko od 21 godine, već treću sezonu u Gorici, a prije toga promijenio je čak šest klubova. – Počeo sam u Dubravi, u kvartu iz kojeg dolazim, a s nekih deset, 11 godina prešao sam u NK Zagreb. Tamo sam proveo sljedećih pet šest godina, do kraja kadetskog staža, pa su mi se zahvalili što sam tako visok, ha, ha. Otišao sam u Tekstilac Ravnice, godinu dana sam branio tamo, godinu poslije bio sam u Croatiji iz Seseveta, a zatim i godinu dana u Dinamu. Zadnju juniorsku godinu odradio sam u Hrvatskom dragovoljcu i iz Sigeta došao u Goricu. I evo me, tu sam već treću godinu – nabraja Toni, čija je karijera lako mogla otići i nekim sasvim drugim smjerom.
– U HD-u je bilo naznaka da ću ostati u seniorskoj momčadi, budući da sam baš izlazio iz juniora, kao pričuvni golman, na što sam pristao. Bio sam još klinac, a klub je taman ušao u prvu ligu… Idealno. Međutim, nešto se tu nije odvilo kako je trebalo, željeli su me poslati na posudbu u nekakvu četvrtu, petu ligu, a na to nisam želio pristati. Srećom, Gorica je trebala mladoga golmana da bude zamjena Kopriću i pozvali su mene – prisjeća se Toni.
Visok ili nizak 180, skoro kao Barthez
Velika Gorica do tog je trenutka za njega bila samo nogometno igralište. Na travi ili na parketu. – Osim kad sam dolazio igrati utakmice ovdje, nisam prije dolazio u Veliku Goricu. Igrao sam mali nogomet u ‘bakariću’ na turnirima, a ovdje na stadionu za svoje klubove. Tu sam već tri godine, sve je super, ali nisam razmišljao o selidbi. Nije ni Dubrava daleko, tu sam za nekih 25 minuta vožnje – kaže golman Gorice, koji priču o tome kako je postao golman ne može ispričati, iako ne zato što to ne želi…
– Često me to pitaju, ali više se stvarno ne mogu sjetiti kako sam postao golman. Počeo sam kao igrač, ali igrao sam kratko, nekih mjesec dana. I stvarno, da se ubijem ne mogu se sjetiti kako je do toga došlo. Ne znam koji je razlog što sam prvi put navukao rukavice, ali znam da mi nije nimalo žao. Ne bih nikad to mijenjao – zadovoljno konstatira Šušković.
Negdje pokraj nogometa trajalo je i odrastanje, a to je u Dubravi, kažu, često “zabavno” iskustvo. Zanimljivo, živopisno, često i opasno.
– Zanimljivo? Ha, ovisi o društvu u koje upadneš. Moje društvo je bilo nogometno, sve se svodilo na školu i nogomet. A ima i one strane na kojoj ima svega, tako da mogu reći da je istina to što se priča o Dubravi. Nisam u tim krugovima, ali znam što se događa, ne možeš ne znati – sa zagonetnim smiješkom priča Toni.
U nabrajanju klubova u kojima je igrao spomenuo je epizodu u NK Zagrebu, kako su mu se “zahvalili na visini”. – Točnije, na nizini – ubacuje se Šušković.
Visok je, kažu službeni podaci, 180 centimetara. Pitanje je jedino – u cipelama ili bez njih?
– Bez cipela, bez… – ponosno ističe Šušković, opet sam smiješkom.
Za golmana je čak i normalan…
Dugo ga je pratila stigma preniskoga golmana, iako primjera koji to demantiraju imaju koliko hoćeš. Legendarni Meksikanac Jorge Campos imao je 169 cm i nije su smetalo, čovjek je skupio 130 nastupa za reprezentaciju, čuveni Fabien Barthez bio je samo tri centimetra viši od golmana Gorice, Dražen Ladić imao je 185… Ukratko, ne mora to biti problem.
– Mislim, problem… Meni to ne predstavlja apsolutno nikakav problem, ne vidim to kao poteškoću u bilo kojem smislu. Mislim da to nadoknadim s nekim drugim stvarima. A sad, ta priča iz Zagreba je završila tako kako jest. Tako je struka procijenila, ali nikome ne zamjeram. Takav je to mentalitet, takvo razmišljanje, tako je valjda moralo biti – pomirljiv je Šušković. Izrazito je skočan, eksplozivan, na taj način itekako “sakrije” nedostatak u visini, vidjelo se to i ove sezone, bio je jedan od najkonstantnijih igrača Gorice. Iako će društvo iz svlačionice reći “on nije igrač, on je golman”. A za golmane se priča da baš i nisu najnormalniji, da za to moraš biti, onako, poseban. – Pa da, nas golmane cijeli život prati to da smo ‘lujke’ u glavi, a je li to u mom slučaju istina, ne bih znao. To bi suigrači trebali reći – nasmijao se Toni pa odmah i krenuo u akciju. U blizini je sjedio jedan od suigrača…
– Zigi, daj reci čovjeku, jesam ‘lujka’ u glavi ili sam normalan? – Pa, za golmana si relativno normalan – odgovorio je suigrač kao iz topa. – Eto, lijepo je to rekao. Za golmana relativno normalan… Onda valjda i jesam – zadovoljno je kimnuo glavom Šušković.
Puno su golmani sami sa sobom, odvojeni od ostatka momčadi. Čak i tijekom igre često imaju vrijeme za sebe. Momčad je u napadu, recimo, dominira i pokušava zabiti, a on stoji u svom šesnaestercu i čeka. I u tim trenucima razmišlja o…
– Ha, svi misle da mi razmišljamo o ne tko zna čemu, ali nije to baš tako. Mislim, zna se dogoditi, ali to onda ne završi dobro. Moraš biti stalno fokusiran na igru, cijelo vrijeme, vrtiš stalno neki film, prethodne akcije, što će biti, što će se dogoditi… Moraš tako, nema druge – objasnio je Toni.
Branio udarce Sammira, Tonela i Ibaneza
Kad smo već kod toga, i nije neka muka biti golman. Igrači trče, ulaze u duele, umaraju se, a oni tu i tamo reagiraju. Ako ćemo banalizirati, naravno… No ajmo čuti koliko se golman zapravo umori tijekom jedne utakmice.
– Ovisi o utakmici, zna biti dosta kretanja, ponekad se krećem kao i zadnji igrač. Ali naravno da se fizički ne potrošim kao igrači, to je jasno. Iako, s druge strane, mislim da se golmani na svakom treningu iscrpe više nego igrači – kaže Šušković.
I to je dio golmanskog života. Sve sa željom i ciljem da odu korak dalje, više, da ostvare snove. Junak naše priče sanja realne snove, iako je pred njim još sasvim dovoljno vremena da napravi i nešto što se u ovom trenutku može činiti nerealnim, preambicioznim.
– Svi mi maštamo o nekoj velikoj karijeri, ali moje mišljenje je da, realno, neću baš završiti u Real Madridu. Volio bih u svakom slučaju nešto zaraditi u nogometu, da imam mirniji život poslije karijere – otkrio je Šuška dugoročne ciljeve, ali ima i kratkoročne:
– Zasad mi je želja samo braniti pred što više publike. To mi je baš velika želja, privući ljude na tribine nekako, to me posebno pali. Imao sam nekoliko nastupa pred punim tribinama i to bih volio što češće doživljavati.
Pamti neke utakmice za Dinamo pred puno ljudi, iako ta jedna sezona u Maksimiru baš i nije ostala u najboljem sjećanju. Pravu priliku nije dobio.
– Bio sam u generaciji s Alenom Halilovićem, Jozom Šimunovićem, a ispred mene je bio Oliver Zelenika. Od cijele te epizode najviše mi je ostalo u sjećanju jedno razdoblje kad sam trenirao s prvom momčadi. Bilo je to u vrijeme dok su Kelava i društvo bili u reprezentacijama, falio im je golman i tako sam završio na treningu. Branio sam udarce Sammira, Tonela, Ibaneza… – nabrajao je Dinamove legionare, a zbog takvog sastava svlačionice ponekad se osjećao kao da je u Buenos Airesu.
– Svi pričaju samo portugalski i španjolski, na trenutke mi se činilo da nemam s kim pričati na hrvatskom, a usred Zagreba sam – prisjeća se Šušković golmanskih trenutaka koji se pamte.
Što znači “skoro pa studiram”? Toni će objasniti…
Netko skuplja poštanske marke, netko salvete, netko skače padobranom, netko pljuje u dalj, a Toni Šušković u slobodno vrijeme – skoro pa studira. Kako se to radi? Odgovor je originalan, lako je za pretpostaviti da je malo tko dosad čuo takvo što…
– Ne studiram, ali znam otići na fakultet zbog ekipe. Imam društvo na Ekonomskom fakultetu pa znam otići s njima i na predavanja. Dođem, sjedim i slušam profesora. Znači, skoro pa studiram – objasnio je novu sintagmu u hrvatskom jeziku golman Gorice.
– To je isto kao studiranje, samo nemam onu nervozu prije kolokvija i ispita, ja se bavim samo ponekim predavanjem i kavama između. Malo ubijem vrijeme kad nema treninga, a usput nešto i naučim – kaže Toni.
Dobro, razlika je i što neće dobiti diplomu, ali mnogi koji je imaju danas ionako znaju da baš i nije neka razlika imati je ili nemati…
Čuo sam da golmani idu i u politiku, ali ja ne znam lagati
Nogomet je u životu Tonija Šuškovića, kako se to kaže, doručak, ručak i večera. Mnogi njegovi vršnjaci nikad u životu ništa nisu radili, a da Toni mora nešto raditi izvan nogometa, tu bi došlo do problema.
– Joooj, nemam pojma što bih radio da nisam nogometaš. Stvarno se ne vidim ni u čemu osim u nogometu, vjerojatno ću i jednoga dana kad prestanem igrati biti trener. Nisam tip osobe za nekakve ‘obične’ poslove, nešto gdje se sjedi šest, sedam, osam sati na dan u uredu – kaže Šušković. Pokušali smo s prijedlogom… Gorički dogradonačelnik je također bio golman, možda je politika i njegova budućnost.
– Da, čuo sam da je Ervin Kolarec bio golman, ali ne bih ja baš u politiku. Nisam dobar govornik, a i ne volim lagati ljude, ha, ha. Tu, naravno, ne mislim na njega, općenito govorim – nasmijao se Toni.
S trenerom Klafurićem kao s prijateljem
Golmani su unutar svake momčadi “posebne biljke”. Ne sudjeluju izravno u radu s momčadi, često odrađuju svoje, golmanske treninge, bez previše kontakta sa suigračima, pa tako i s glavnim trenerom.
– Milinović? Dobar je, stvarno dobar trener. OK, nemam ja s njim baš isti odnos kao igrači, ali prema meni je kao golmanu stvarno korektan. I Damir Grlić, njegov pomoćnik, za njega isto to vrijedi – pohvalit će trenerski tandem Toni, koji ima “svog” trenera.
Trener golmana u Gorici je legendarni Siniša Klafurić, nekad sjajan golman, a danas trener kojeg je i HNS koristio u radu s golmanima.
– Dok nisam došao u Goricu, nisam ga poznavao, ali sad smo se jako dobro upoznali i imamo zaista jedan poseban odnos. To je i inače tako između golmana i trenera golmana. Ne samo ja, jako dobro s njim surađuju i Žugaj i Zekić, koji su tijekom ove sezone bili u Gorici uz mene. S Klafurićem sva trojica imamo prijateljski odnos, možemo razgovarati doslovno o svemu, nema skrivanja. Čujemo se i privatno, stalno smo u kontaktu… – kaže Šušković.
Ako zatreba, može on i zabijati golove
Ljudi iz kluba, oni koji su češće na treninzima, došapnuli su da on nije dobar samo na golu. Kad se igra na dva gola, zna i Šušković skinuti rukavice i zaigrati. Ako je vjerovati pričama, nije uopće loš.
– O da, volim igrati. Pogotovo mali nogomet, s društvom. Kad se igra mali nogomet, nikad nisam na golu, nema šanse. Uvijek igram – otkriva Toni ono što trener Damir Milinović odavno zna. Tko zna, možda se u nekom ludom scenariju dogodi da golman Šušković mora u igru. Njemu ne bi bio problem…
– Ako bi zatreba, nema problema. Na kojoj poziciji? Ma špicu bi volio igrati, da i zabijem koji gol, ne samo da ih primam, ha, ha. Srećom po njega i po Goricu, ne prima ih previše, barem ne onih koji idu njemu na dušu. I zato će do daljnjega i na treninzima stajati na golu, mučiti suigrače iz napada i veznog reda.
– Tko ima najjači udarac? Španja ima najjači šut glavom, a Postonjski ima, ako ne najjači, sigurno najneugodniji udarac nogom – kaže Šušković, koji se s ljevicom trenera Milinovića nije previše susretao:
– Ne smije on ni probati pucati mi, narušim mu samopouzdanje pa ne može više ni za veterane igrati, ha, ha. Ima nešto fakinskoga u njemu, u najpozitivnijem smislu, zato se ni trener neće naljutiti. Vjerojatnije je da će već na sljedećem treningu pokušati pokazati da nije za staro željezo. Pa neka mali brani… A svi njegovi planovi kažu da će i sljedeće sezone braniti u Gorici, logika i dosad viđeno kaže – još bolje nego dosad. Prva prava seniorska sezona je iza njega, pokazao je kvalitetu, a sad treba nastaviti dalje. I sanjati.
– Idol? Iker Casillas. Prvenstveno zato što je čovjek van terena, barem koliko mogu vidjeti po medijima, ali, naravno, i po svemu što je napravio u karijeri – ističe Toni Šušković.
Kaže sam “neću baš doći do Reala”, ali treba barem pokušati. Korak po korak. Ako se njega pita, sljedeći bi bio ulazak u prvu ligu s Goricom. Dobro zvuči, ali loše je što ne ovisi to previše o njemu. Prenizak je da sam postavi te proklete reflektore…
CityLIGHTS
FOTO Besplatni pregledi i poruke podrške: Velika Gorica obilježila Dan hitne medicine
Nacionalni dan hitne medicinske službe obilježava se svake godine 30. travnja
U Velikoj Gorici danas je obilježen Nacionalni dan hitne medicinske službe, uz preventivnu akciju tijekom koje su građani mogli besplatno provjeriti osnovne zdravstvene pokazatelje i dobiti savjete liječnika.
Program se održavao od 9 do 13 sati ispred ispostave Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije u Ulici Matice hrvatske 5, gdje su zainteresirani imali priliku izmjeriti indeks tjelesne mase, krvni tlak, razinu šećera i lipida u krvi te zasićenost kisikom. Na temelju dobivenih rezultata, građanima su bili dostupni i individualni liječnički savjeti.
Velik odaziv građana na preventivnu akciju
Među onima koji su iskoristili priliku za pregled bila je i Mara koja kaže: „Došla sam, pročitala sam na portalu, da se danas može provjeriti tlak i šećer. Odlučila sam provjeriti svoje stanje. Podržavam djelatnike i sretan im njihov dan!“ Sličan razlog dolaska imala je i Marica: „Tu sam zato jer imam povišenu masnoću pa da si izmjerim. Djelatnicima sve najbolje i svaka im čast na njihovom radu.“
Iz Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije ističu kako je riječ o dijelu šireg ciklusa proljetnih preventivnih aktivnosti koje se provode u devet gradova s naglaskom na rano otkrivanje i prevenciju kardiovaskularnih bolesti, koje su i dalje vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj. Gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar zahvalio je djelatnicima hitne službe na njihovom radu: „Jedno veliko hvala svim djelatnicima Hitne medicinske službe i u ime cijele zajednice naših sugrađanki i sugrađana, čestitamo im njihov dan! Želio bih istaknuti važnost i bitnost njihovog djelovanja, njihovih postupaka koji su onda kada nam je najpotrebnije, najbitniji. Njihova stručnost, njihov entuzijazam i njihovo djelovanje je spasilo toliko života na području našeg grada.“
Kontinuirana ulaganja i razvoj sustava
Zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec također je čestitao djelatnicima njihov dan, istaknuvši njihovu ulogu u sustavu: „Danas imamo Nacionalni dan Hitne medicinske službe na razini Republike Hrvatske. Svim našim vrijednim djelatnicima Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, čestitam njihov dan. Zahvaljujem im se na doprinosu koji daju, na tome što su profesionalni, što su požrtvovani i što su uvijek tu kada naši žitelji i naši građani trebaju njihovu pomoć“
Govoreći o ulaganjima u sustav, Kolarec je naglasio: „Zagrebačka županija zna da je prijeko potrebno svake godine obnavljati vozni park. Prije svega, da imaju kvalitetna vozila, da imaju sigurna vozila, da imaju opremljena vozila. U tu svrhu smo ove godine osigurali 900 tisuća eura kako bi mogli kupiti jedanaest vozila.“
Pročelnica za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Ksenija Čuljak pridružila se čestitkama: „Pridružujem se čestitkama svim hitnjacima koji 365 dana u godini 24 sata brinu o našim hitnim stanjima i spašavaju mnoge živote. Zahvaljujem se na njihovom radu i požrtvovnosti.“ Dodatno je istaknula i proračunska izdvajanja za zdravstveni sustav: „Kako je već i prije rekao zamjenik, gotovo 1,9 milijuna eura osigurano je u proračunu Zagrebačke županije. Prije svega vodimo jako računa o nabavi automobila za hitnu medicinu, ali i za dijalizu, za sanitet. I što reći, evo, puno hrabrosti i sreće, mi smo tu da osiguramo novce, mislim da Zavod radi stabilno. Možemo jedino pozvati na razumijevanje i jednu komunikaciju koju moramo ipak u današnje vrijeme malo na višu razinu dignuti. Rade vrlo stresan i odgovoran posao i moramo im biti podrška u tome.“
Osim preventivnih pregleda, događanje je imalo i edukativnu komponentu, s ciljem približavanja rada hitne medicinske službe građanima te jačanja suradnje s lokalnom zajednicom. Djelatnici su pritom predstavljeni kao ključna karika u sustavu zbrinjavanja hitnih pacijenata.
Nacionalni dan hitne medicinske službe obilježava se svake godine 30. travnja, a proglasio ga je Hrvatski sabor 2013. godine, čime se Hrvatska pridružila državama koje nastoje dodatno istaknuti važnost i ulogu hitne medicine u zdravstvenom sustavu.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal.hr
HOTNEWS
Svjetski dan upalnih bolesti crijeva
Svjetski dan upalnih bolesti crijeva za cilj ima istaknuti teškoće s kojima se oboljeli od ove bolesti svakodnevno suočavaju, a to su prije svega smanjenje kvalitete života, radne sposobnosti i nerijetko invaliditet kao posljedica bolesti.
Svjetski dan upalnih bolesti crijeva obilježava se 19.5., World IBD Day čiji cilj je podizanje svijesti o tim bolestima. Govoreći o upalnim bolestima crijeva (IBD – Inflammatory Bowel Disease) uglavnom razlikujemo tri bolest: Crohnovu bolest, ulcerozni kolitis te intermedijarni kolitis.
Radi se o kroničnim, upalnim bolestima koje se mogu pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a najmanje 20% oboljelih razboli se prije 20-te godine života, obično u dobi od 10 do 20 godina, a bolest jednako pogađa i dječake i djevojčice.
Tijek bolesti i uzroci
Većina oboljelih simptome razvije do 30-te godine života. Tijek bolesti je takav da se u nepravilnim vremenskim intervalima izmjenjuju faze aktivne upale (faza relapsa) sa fazama remisije bolesti prilikom koje pacijenti ne osjećaju simptome, ali za sada to je još uvijek neizlječiva bolest. Uzrok je nepoznat, nedovoljno jasan, povezuje se sa poremećenim funkcioniranjem imunološkog sustava, crijevne barijere, neravnotežom mikroorganizama u crijevima, a nezanemarivi su i okolišni čimbenici u osoba koje imaju genetsku predispoziciju za razviti jedan od oblika upalne bolesti crijeva. Čak do 25% osoba sa upalnim bolestima crijeva, imaju članove obitelji sa tom bolešću.
Oblici upalnih bolesti crijeva
Crohnova bolest može zahvatiti bio koji dio probavnog trakta, od usne šupljine do anusa. Ulcerozni kolitis zahvaća rektum i kolon, dok se intermedijarni kolitis na temelju kliničkih i dijagnostičkih kriterija, ne može sa sigurnošću svrstati ni u ulcerozni kolitis ni u Crohnovu bolest.
Crohnova bolest
Američki liječnik Burill Crohn tridesetih godina 20. stoljeća opisao je bolest koja je po njemu dobila naziv Chronova bolest za koju je karakteristično da upalne promjene zahvaćaju sve slojeve stijenke crijeva i može se javiti u bilo kojem dijelu probavne cijevi od usne šupljine, preko jednjaka, želudca, duž tankog i debelog crijeva uključujući i analni kanal te se izmjenjuju područja upale i normalne sluznice crijeva.
Najčešći simptomi su bolovi i grčevi u trbuhu, kronični proljev u razdoblju dužem od četiri tjedna (ako je upalom zahvaćeno debelo crijevo tada stolica može biti i sa tragovima krvi ; krv i sluz u stolici rjeđi su nego kod oboljelih od ulceroznog kolitisa), vrućica, gubitak apetita i smanjenje tjelesne težine, nelagoda, umor. Simptomi mogu trajati danima, tjednima pa čak i mjesecima. Jedinstvenog testa za Chronovu bolest nema već se dijagnoza temelji na procjeni kliničkih simptoma, krvnih pretraga, nalaza slikovne dijagnostike, endoskopije i histološke procjene biopsija crijeva.
Ulcerozni kolitis
Ulcerozni kolitis za razliku od Chronove bolesti zahvaća isključivo debelo crijevo (kolon – latinska riječ za debelo crijevo; kolitis latinski izraz za upalu debelog crijeva). Upala se širi uvijek u kontinuitetu prilikom čega zahvaća samo sluznicu u obliku čireva ( ulcus je latinski izraz za čir). Upala uvijek zahvaća rektum te se može širiti prema gornjim dijelovima debelog crijeva. Simptomi uglavnom ne nastupaju naglo već se razvijaju postepeno, a obično se radi o pojavi krvi i sluzi u stolici kašaste konzistencije, bolovima i grčevima u trbuhu, velikom broju stolica koje čak mogu pacijenta buditi i noću, a nerijetko su neke od njih eksplozivne sa hitnom potrebom za pražnjenjem crijeva.
Razlikujemo četiri osnovna oblika bolesti: proktitis (upalom je zahvaćen samo rektum), lijevostrani kolitis (upalom je zahvaćen rektum, sigmoidni dio, silazni kolon), ekstenzivni kolitis (upalom je zahvaćeno debelo crijevo iznad zavoja debelog crijeva smještenog ispod slezene) i pankolitis kod kojeg je cijelo debelo crijevo zahvaćeno upalom. Kod blagog ulceroznog kolitisa, gdje je upalom zahvaćen rektum ili rektosigmoidni dio, javljaju se blaži proljevi, do četiri rijeđe, sluzave stolice dnevno uz blažu grčevitu bol i povremeno lažni nagon na stolicu. Srednje teška bolest obično zahvaća veći dio debelog crijeva. Proljevaste, krvave stolice se javljaju i do deset puta dnevno, a prisutni su i blagi trbušni bolovi, vrućica te anemija. Više od deset proljevastih stolica dnevno praćenih sa jakim grčevima, nerijetko i visokom temperaturom i obilnijim krvarenjima te gubitkom tjelesne mase uz neuhranjenost, znakovi su teškog oblika bolesti gdje je upalom zahvaćen opsežan dio debelog crijeva. Kod intenzivne i teške upale liječenje ponekada zahtjeva odstranjivanje čitavog debelog crijeva (proktokolektomiju).
Povremene ili trajne upalne promjene mogu se javiti i na organima van probavne cijevi kao što su zglobovi, koža, oči, žučni vodovi, jetra.
Liječenje i individualni pristup
Pri odabiru liječenja upalnih bolesti crijeva, liječnici uz smjernice Europskog udruženja za Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis uzimaju u obzir i karakteristike bolesti samog konkretnog pacijenta. Taj individualni pristup liječenju koji uzima u obzir i dob bolesnika, druge pridružene kronične bolesti, psihički profil bolesnika i obiteljsku anamneza (podaci o bolestima u obitelji) svakako omogućava i aktivno sudjelovanje pacijenta u donošenju odluka o načinu liječenja. Lijekovi raspoloživi za liječenje upalnih bolesti crijeva danas su aminosalicilati, glukokortikoidi, imunosupresivi, antibiotici, biološki lijekovi.
Prehrana i čimbenici rizika
Uloga prehrane kao čimbenika rizika za pojavu upalne bolesti crijeva, te kao potporne, ali i moguće primarne terapije današnji je izazov za sve grupe stručnjaka kojima je IBD u fokusu. Budući da svi oboljeli ne reagiraju jednako te se prehrambene preporuke razlikuju se kod različitih oblika i faza bolesti, nužan je individualni pristup prilikom kreiranja dijete za pacijenta sa upalnom bolesti crijeva. Nekakav univerzalni savjet nutricionista oboljilma od IBD-a odnosio bi se na adekvatan energetski unos od 35 – 40 kcal/kg dnevno te konzumiranje dovoljne količine proteina (1 – 1,5 g/kg tjelesne mase proteina dnevno) kako bi se održala željena tjelesna težina i osigurao adekvatan energetski unos potreban za rast i razvoj djece i adolescenata oboljelih od IBD-a. Tjelesna neaktivnost, nedostatak sna, kronični stres, industrijski prerađena hrana bogata šećerom, siromašna vlaknima dokazani su čimbenici rizika za pojavu upalnih bolesti crijeva.
Svjetski dan upalnih bolesti crijeva za cilj ima istaknuti teškoće s kojima se oboljeli od ove bolesti svakodnevno suočavaju, a to su prije svega smanjenje kvalitete života, radne sposobnosti i nerijetko invaliditet kao posljedica bolesti.
CityLIGHTS
Mladi kuhari u Velikoj Gorici pripremili jela s autohtonim sastojcima Zagrebačke županije
Natjecanje u sklopu Hrvatskog kuharskog kupa okupilo je kuhare do 35 godina, a pripremljeno je i 100 obroka.
U Velikoj Gorici je danas održano treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa, koje je organizirano u suradnji s Hrvatskim kuharskim savezom, Gradom Velika Gorica i Srednjom strukovnom školom Velika Gorica.
Natjecanje je okupilo mlade kuhare do 35 godina, a naglasak je bio na korištenju autohtonih namirnica, očuvanju kulinarske baštine te održivim praksama u gastronomiji. Sudionici su pripremali jela koristeći proizvode karakteristične za Zagrebačku županiju, među kojima su bili i turopoljski tartufi s ciljem promocije lokalnih resursa i tradicije.
30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal
Predsjednik Hrvatskog kuharskog saveza Erich Glavica istaknuo je kako je Hrvatski kuharski kup projekt koji se provodi diljem zemlje s jednim jasnim ciljem.
“Ovo je aktivnost koju provodimo po cijeloj Hrvatskoj i jako smo sretni da su nas ugostili u Velikoj Gorici. Upravo naš cilj je naći mlade talente. Imamo profesionalne kuhare koji se već natječu, ali volimo uključiti mlade, dati im zadane teme i raditi s njima da vidimo tko od njih ima potencijala te ih uvježbamo kako bismo ih vodili na olimpijade i svjetska prvenstva”, rekao je Glavica
30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal
Tijekom natjecanja pripremljeno je 100 obroka namijenjenih učenicima Srednje strukovne škole Velika Gorica. Time je mladim kuharima omogućeno da predstave svoju kreativnost, ali i približe lokalnu gastronomiju mlađoj populaciji.
Program je započeo u 9 sati svečanim otvorenjem Kupa uz gradonačelnika Velike Gorice Krešimira Ačkara.
“Iznimno mi je drago da se 10 mladih kuhara našlo na ovom 3. kolu natjecanja kuhara na nacionalnom nivou. Ono što me posebno veseli je da ih čak osam dolazi iz Velike Gorice, što nam garantira gastronomsku budućnost na zadovoljstvo svih nas krajnjih korisnika”, rekao je Ačkar.
30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal
Dodao je kako je posebno važno da mladi kuhari kroz ovakva natjecanja stječu nova znanja i vještine, te se upoznaju s lokalnim autohtonim proizvodima.
“Sretni smo što će implementirati neke naše gastronomske autohtone oblike kao što su turopoljski tartufi i samim time gastronomija će u budućnosti biti, u našem gradu, na jednoj zavidnoj razini kakva do sada i nije bila”.
30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal
Nakon toga, krenula je priprema jela koju su izvodili mladi kuhari, a posjetitelji su imali mogućnost pratiti cijeli proces.
“Bio sam u kuhinji i tamo je jedna vrlo profesionalna atmosfera i jako je zanimljivo za mlade ljude koliko su predani tome, koliko su se posvetili svakom detalju koji čini razliku. Zanima me gdje će ti mladi biti za četiri godine i kakvi će to stručnjaci biti”, naglasio je gradonačelnik.
30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal
U poslijepodnevnom dijelu programa održan je edukativni segment posvećen turopoljskom škrletu. U sklopu njega održano je predavanje o sljubljivanju pjenušaca Zagrebačke županije s jelima, kao i predstavljanje povijesti i značaja turopoljskog škrleta.
Predsjednik Hrvatskog Sommelier kluba Darko Lugarić naglasio je kako je cilj edukacije podizanje razine gastronomije kroz povezivanje hrane i vina, osobito kod mladih
“Hrvatski Sommelier Klub i Hrvatsko-bugarski savez djeluju u jednom zajedničkom cilju, a to je podignuti gastronomiju na jedan viši nivo. Hranu uvijek prati dobro vino. Misija je danas upoznati mlade učenike koliko su hrana i vino partnerski povezani”, rekao je Lugarić.
30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal
Dodao je kako gastronomija ne završava samo na tanjuru.
“Nije uvijek najvažnije napraviti samo jedan tanjur i tu priča staje, već je otvorena za jedan drugi segment, a to je nadopuna pićem, to jest vinom. Mi smo na kraju vinska zemlja, turistička zemlja koja jednom tako cjelovitom proizvodu daje odgovarajuću težinu”, zaključio je.
HOTNEWS
Milijunska investicija Zagrebačke županije: nova faza razvoja PŠ Strmec
Projekt u Strmcu dio je šireg investicijskog ciklusa Zagrebačke županije, u okviru kojeg je planirana realizacija 27 školskih objekata ukupne vrijednosti oko 150 milijuna eura, s ciljem uvođenja jednosmjenske nastave.
U Strmcu su započeli radovi na projektu koji bi trebao značajno unaprijediti uvjete školovanja za 480 učenika Područne škole i omogućiti prelazak na jednosmjensku nastavu.
Investicija Zagrebačke županije vrijedna 8,76 milijuna eura obuhvaća proširenje postojećeg školskog prostora te izgradnju nove sportske infrastrukture, a početak radova obilježen je polaganjem kamena temeljca. Završetak projekta predviđen je u roku od 20 mjeseci.
Projekt koji mijenja uvjete nastave u Strmcu
„Ovdje će se graditi pet učionica sa popratnim sadržajima, gradit će se velika dvodijelna dvorana i gradit će se jedna manja dvorana“, rekao je zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec, opisujući ključne zahvate koji će se realizirati ovim projektom. Time će se, kako je istaknuo, značajno podići standard nastave i boravka učenika, a ulaganje ima i širi strateški cilj: „Ovo je povijesno ulaganje u školstvo, ovo je povijesno ulaganje u Zagrebačkoj županiji u naše najmlađe i ja vjerujem da ćemo onaj zajednički cilj svi skupa ostvariti, a to je da će naša Zagrebačka županija prijeći na jednosmjensku nastavu.“
Područna škola Strmec, koja djeluje u sastavu Osnovne škole Sveta Nedjelja, najveća je takva škola u Hrvatskoj s ukupno 480 učenika u 22 razredna odjela: „Ovo je naša najveća područna škola, ali najveća je i u cijeloj Republici Hrvatskoj. Broji 480 učenika, to je dakle polovina svih naših učenika i ovdje nastavu slušaju 22 razredna odjela“, istaknuo je ravnatelj Zvonimir Markić, naglasivši razmjere ustanove o kojoj je riječ. Govoreći o tradiciji škole i značaju ulaganja u obrazovanje, dodao je: „Sutra je naš 175. rođendan. Škola se prvi put spominje 1851. godine u Svetoj Nedelji u vrijeme možda i najvećih reformi u hrvatskom školstvu, u vrijeme bana Ivana Mažuranića, koji je s promjenama u školstvu, Hrvatsku poveo iz srednjega vijeka u moderno doba.“ Takav povijesni kontinuitet, kako proizlazi iz njegovih riječi, dodatno naglašava važnost današnjih ulaganja: „Ovo su svojevrsne reforme koje se danas događaju u školstvu pa vjerujem da će biti na korist i dobro svim našim učenicima jer ulaganje u našu djecu je jedina isplativa investicija i tu će kamata uvijek biti obilna.“
Povijesno ulaganje Zagrebačke županije u obrazovanje
Financiranje projekta osigurano je kombinacijom europskih i županijskih sredstava. Iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti dolazi 5,16 milijuna eura bespovratnih sredstava, dok Zagrebačka županija iz vlastitog proračuna osigurava preostalih 3,59 milijuna eura. „Želio bih u prvom redu čestitati na ovom projektu, na izvrsno priređenoj projektnoj dokumentaciji i vođenju odabira izvođača i nadam se da će izvođač biti na razini onoga što su u stvari garantirali“, rekao je ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs. Prema njegovim riječima, ovakvi projekti ključni su za postizanje jednakih uvjeta obrazovanja u cijeloj zemlji: „To će zaista biti jedan vrlo dobar, kvalitetan vrhunski objekt koji će djeci pružati upravo ono što želimo postići sa svim ovim reformama u obrazovanju na razini Republike Hrvatske. To je da svako dijete ima jednake mogućnosti i uvjete za obrazovanje, a s druge strane da sve škole u Republici Hrvatskoj pređu u rad u jednoj smjeni.“
Grad Sveta Nedelja već je sudjelovao u razvoju škole, koja je otvorena u rujnu 2024. godine, pri čemu je Grad financirao veći dio izgradnje, dok je ostatak osigurala Zagrebačka županija.
„Kada sam krenuo u svoj prvi gradonačelnički mandat, garantirao sam da će se nova škola napraviti i ta škola se na kraju u jednom ugodnom i dobrom sporazumom sa Zagrebačkom županijom i sagradila i napravila“, podsjetio je gradonačelnik Dario Zurovec. Takav razvoj, kako je dodao, prati i pozitivne demografske trendove: „Sveta Nedelja raste u svakom pogledu, cijelo vrijeme gledamo prema naprijed, dobra nam je demografska slika, tako da vjerujem da će puno učenika i puno uspješnih sportaša, ali naravno i drugih rekreativaca proći kroz te sportske dvorane.“
Širi investicijski ciklus: cilj jednosmjenska nastava
Projekt u Strmcu dio je šireg investicijskog ciklusa Zagrebačke županije, u okviru kojeg je planirana realizacija 27 školskih objekata ukupne vrijednosti oko 150 milijuna eura, s ciljem uvođenja jednosmjenske nastave.
Za 22 projekta već su odobrena bespovratna sredstva iz NPOO-a u iznosu od 98 milijuna eura, za ukupne investicije vrijedne 121 milijun eura, dok je dodatnih pet projekata trenutačno u fazi evaluacije.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
HOTNEWS
S(okolice) iz goričke okolice – umijeće lova sokolova
U Čičkoj Poljani žive vješte i nagrađivane ptice – vrhunski lovci koje trenira Marijan Žižanović, a pojavljivale su se i u poznatim filmovima i spotovima
Lov s orlovima, sokolovi koji glume u filmovima, konj pod sedlom i život u ritmu ptica grabljivica — zvuči kao scena iz filma, ali za jednog čovjeka to je svakodnevica.
Upravo takvu priču donosimo iz prve ruke: o Marijanu Žižanoviću, sokolaru koji je svoju strast pretvorio u način života.
Kako je sve počelo: od školskih klupa do sokolarstva
Ljubav prema pticama grabljivicama kod Marijana Žižanovića traje cijeli život i počela je još u gimnazijskim danima. “Tada sam s latinskog na hrvatski prevodio knjigu Fridrika II. o umjetnosti lova s pticama. Tako je sve krenulo, iako su to bile stare, srednjovjekovne metode”, prisjeća se. Pravi zaokret dogodio se kada je upoznao sokolara iz Češke koji je uzgojio stepskog sokola. To poznanstvo dodatno ga je povuklo u svijet sokolarstva.
Intenzivnija ljubav prema sokolarstvu razvila se za vrijeme studija. “Tada sam pripitomio prve ptice, prvo jastreba, pa orla i sokola. Jednu po jednu.” U to vrijeme živio je u Zagrebu, no uvjeti za ozbiljnije bavljenje sokolarstvom nisu bili idealni. “Nisam imao uvjete na Pantovčaku, u vrtu, za nešto ozbiljnije.” Tada započinje potraga za mjestom koje će odgovarati njegovom načinu života i njegovim pticama. Tražio je ravan teren, s dovoljno prostora, mogućnošću držanja konja i izvorom vode u blizini. “I našao sam baš takvo mjesto.” Danas Marijan većinu svojih dana provodi u Čičkoj Poljani!
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
Na vrhu prirode i njegovog interesa
Ljubav prema prirodi i životinjama kod Marijana je jasna, poštuje ih sve, kaže, no ptice grabljivice za njega imaju posebno mjesto. “To su vrhunski predatori. Oni su na vrhu prirode.” Sokolovi i orlovi kroz povijest nisu bili samo lovci, već i simboli moći. U srednjem vijeku sokol se smatrao kraljevskom životinjom, a pravo na lov s određenim vrstama bilo je strogo određeno društvenim statusom. Osim simbolike, riječ je i o jednoj od najsposobnijih životinja u prirodi. Sokol je ujedno i najbrže živo biće na svijetu, u obrušavanju može doseći brzinu i do 390 kilometara na sat! Lovi jednako učinkovito i u zraku i na tlu, a plijen mu varira od ptica do manjih sisavaca. No rad s tim pticama danas zahtijeva i prilagodbu uvjetima u kojima žive.
“Sjeverni sokolovi dolaze iz arktičke klime i kod nas često obolijevaju jer nisu navikli na ove uvjete.” Zbog toga se u uzgoju koriste križanja. “Miješa se sjeverni i stepski sokol. Tako dobiješ pticu koja može živjeti ovdje, ali zadržava osobine vrhunskog predatora.” I dok sokole opisuje kao fascinantne i izuzetne, kada je riječ o lovu — izbor je jasan. “Sokolove imam za uživanje, ali lovim s orlovima. Oni su pojam snage.” Trenutno brine o čak 35 ptica, koje sve uzgaja sam, od sokolova do orlova i jastrebova.
Lov kao precizno uigrana igra povjerenja
Lov s pticama grabljivicama nije improvizacija nego precizno uigran odnos između čovjeka i životinje. Marijan u lov ne ide bez osnovne opreme: na ruci nosi zaštitnu rukavicu, a koristi i poseban nosač za ruku koji se postavlja na sedlo konja. Ovo rješenje, kako objašnjava, potječe još od mongolskih i kazahstanskih sokolara. Dok jaše, orao ga prati iz zraka, prateći svaki njegov pokret. No ključ uspješnog lova ne leži samo u tehnici, već u pripremi. Sve se, kaže, svodi na ono što sokolari nazivaju kondicija.
“Kondicija u sokolarstvu znači točno upravljanje težinom ptice.” Nije riječ samo o fizičkoj spremi, već o pažljivo balansiranom odnosu između težine, gladi i energije. Upravo taj balans određuje hoće li ptica biti motivirana za lov i hoće li surađivati. Svakodnevno se mjeri gramaža i precizno određuje količina hrane. Kondicija znači da je ptica dovoljno gladna da lovi ali ne i izgladnjela. Upravo zahvaljujući toj preciznosti, moguće je kontrolirati ponašanje ptice u lovu. “Ovisno o težini, znam što će napadati. Hoće li ići na zeca, lisicu ili nešto veće.”
Jedan trenutak posebno mu je ostao u sjećanju. Dok je jahao, a njegov orao ga pratio iz zraka, iznenada se pojavio divlji mužjak bjelorepana i počeo kružiti oko njih. “Zanimalo me kako će moj reagirati.” Reakcija je bila trenutna: Marijan je podigao ruku, a njegov orao bez oklijevanja sletio na nju. Divlji bjelorepan ostao je zbunjen. “Digao se okomito u zrak i odletio. Nije mu bilo jasno što se dogodilo i zašto je ovaj došao meni.”
Sokolari na pisti: nevidljivi čuvari sigurnosti
Sokolarenje nije samo hobi ni tradicija nego ima i vrlo konkretnu, sigurnosnu ulogu. Marijan je sudjelovao u postavljanju temelja sokolarstva na Zračnoj luci Franjo Tuđman, gdje su ptice grabljivice postale dio sustava zaštite zračnog prometa. “Bili smo među prvima koji su tamo uveli biološku zaštitu s pticama grabljivicama.” Uloga sokolara u zračnoj luci iznimno je važna. Ptice grabljivice koriste se kako bi se spriječilo okupljanje drugih ptica, poput vrana, koje mogu predstavljati ozbiljnu opasnost za avione. “Taj posao može se raditi samo sa sokolovima. Nijedna druga ptica ne može to odraditi na isti način.” Sokol leti visoko, presreće druge ptice i svojim prisustvom održava zračni prostor sigurnim za uzlijetanje i slijetanje. No, iza toga stoji zahtjevan i dugotrajan proces treninga. “Trenirati sokola nije jednostavno. Kod nas ima možda tri ili četiri osobe koje to stvarno znaju raditi.”
Koliko su sokoli precizni i učinkoviti u lovu, pokazuje i jedna situacija koja mu je ostala u sjećanju. Tijekom lova u okolici Mičevca, njegov sokol krenuo je za vranom i nestao iz vidokruga. Ipak, zahvaljujući odašiljaču, mogao je pratiti gdje se nalazi. “Pokazivalo mi je da je u nečijoj kući.” Kada je stigao na adresu i pokucao, vlasnik kuće nije mogao vjerovati. “Rekao sam mu: ‘Znam da zvuči čudno, ali moj sokol je u vašoj kući’” Na kraju su ga pronašli u sobi, kako mirno jede svoj plijen. Vrana je, pokušavajući pobjeći, uletjela kroz prozor, ali sokol ju je uspio uloviti.
„Sokol ga je volio“
No, priča o Marijanu i njegovim pticama tu ne staje. Osim što love i treniraju, njegove ptice i glume. Pojavljivale su se u filmu Banović Strahinja, gdje su sudjelovale u scenama koje su mnogima ostale u sjećanju, a njihov let i danas izgleda jednako impresivno kao i na velikom platnu.
Prisjetio se i jedne zgode sa snimanja, kada je, umjesto iza kamere, završio u ulozi kaskadera. Naime, tijekom snimanja scene u kojoj orao napada tijelo Prometeja, na set je donio dva orla: ženku, za koju kaže da je izuzetno živahna i “jede sve”, i mužjaka, koji je mirniji i pogodniji za rad.
Plan je bio da u sceni sudjeluje upravo mužjak, no u brzini i organizacijskom kaosu na snimanju, pred kamerama se našla ženka. “Nije baš bilo svejedno”, priznaje kroz smijeh. Svojom energijom i nepredvidivošću poprilično je iznenadila kaskadera, pa je u jednom trenutku Marijan ipak morao uskočiti i preuzeti situaciju. Ovaj put nije ništa prepuštao slučaju. Ženku je maknuo sa strane, a u scenu uveo mirnijeg mužjaka. Kako kaže: „Jednom je bilo dovoljno.“, našalio se Marijan.
No, nisu se zadržale samo na filmu. Njegovi sokolovi i orlovi pojavili su se i u spotovima domaćih izvođača poput Dražena Žanka, Marka Perkovića Thompsona i Franke Batelić.
Od tišine prirode i lova, do reflektora i kamera. Ipak, za Marijana, sve se svodi na isto. Na odnos s pticama. Na povjerenje koje se gradi godinama. I na način života koji se ne može odglumiti.
Foto: Marijan Žižanović
-
Obrazovanjeprije 5 danaDojave o bombama ponovno u školama – ministar otkrio hoće li učenici morati nadoknađivati nastavu
-
Kulturaprije 3 danaFOTO Sjajne predstave mažoretkinja na turniru u Gradu Dresdenu u Njemačkoj
-
CityLIGHTSprije 3 danaMrkonjić poručuje: ‘Dosadašnja stabla su bila lošeg habitusa i sušila se’
-
Sportprije 2 danaFOTO Pobjede Klasa i Kurilovca, VG Boys i Vatrogasac neodlučeno