Sport

Tko je Milan Marinić, novi trener Turopoljca?

Na redu je lokalni derbi u Buševcu kontra Poleta

Objavljeno

prije 5 godina

24. rujna 2020.

Objavio/la

Mato Paviša

Zlatan Sever iz Kuča odlučio je prezentirati Turopoljac, i bome mu to ide od ruke i pera. Opet nam je poslao materijala za Cityportal, a možda bi bilo bolje da šalje direktno na redakciju. Na potezu je direktor Neno Črnko jer Turopoljac zaslužuje našu medijsku pažnju. Evo dobivenog intervjua s novim trenerom Turopoljca Milanom Marinićem.

1. Gospodine Mariniću, na početku intervjua molim Vas da se predstavite gdje ste i kad rođeni, imate li obitelj, gdje živite i koji vam je osnovni posao?

Rođen sam 1978. godine u Sisku, a živio sam u Mošćenici. Oženjen sam i imam sina starog 9 godina. Već duže od 20 godina živim u Zagrebu, a za život zarađujem u Hrvatskoj pošti.

2. Kada ste se počeli, a kada završili igračku karijeru, u kojim ste klubovima igrali, a u kojima trenirali? Od kada imate trenersku licencu i koju razinu?

Nogomet sam počeo igrati u malom tadašnjem klubu u Praćnom, da bi preko Segeste završio kao igrač u Trešnjevci. Zahvaljujući elanu kojim je gospodin Emil Kršlak nesebično prenosio znanje na nas mlađe, vidio sam se u trenerskim vodama. Završio sam Višu trenersku školu i stekao nacionalnu licencu. Trenirao sam mlade kategorije, ali i seniorsku ekipu Trešnjevke.

Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

3. Kažete da ste radili u Trešnjevci, klubu slavne prošlosti. Kako ste došli do Turopoljca? Kakva je razlika za vas doći iz jednog gradskog kluba u jednu skroz drukčiju, amatersku, seosku sredinu? Što ste očekivali u Turopoljcu i je li ono ste našli u klubu bilo u skladu s vašim očekivanjima? Jeste li prije kad čuli za Turopoljac?

Moram priznati da prije ponude za treniranjem Turopoljca, nikad nisam čuo za taj klub. Trešnjevka mi je u jednom dijelu karijere bila sve, u njihovoj zelenoj boji sam se najbolje osjećao. A kako i Turopoljac ima zelene dresove, možda je i u tome tajna prihvaćanja ukazane ponude o preuzimanju člana JŽNL, ha-ha. A klub i mene povezao je Tomislav Horvat, igrač Turopoljca. Iako postoje određene razlike između Trešnjevke i Turopoljca, nakon upoznavanja s klubom i rukovodećom garniturom, sve odreda mladim ljudima, prihvatio sam ponudu bez puno promišljanja. Postojeći tereni, njihovo stanje i stupanj održavanja istih na vrlo su visokoj razini i tu se nema što dodati. Koristim ovu priliku da se zahvalim predsjedniku Danielu Zagorcu, sportskom direktoru Franji Berkoviću, ali i svima ostalim na lijepom prijemu u klub.

4. Došli ste u klub nakon 4. kola. Ekipa je do tada igrala toplo-hladno. Jeste li zadovoljni zatečenim igračkim kadrom i stanjem fizičke pripremljenosti igrača? Razmišljate li o možebitnim pojačanjima i kako vidite ulogu Turopoljca s vama na klupi u JŽNL? Kako vidite JŽNL u cjelini?

Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

Prilikom mog prvog dolaska i upoznavanja s klubom, na treningu je bilo 19 igrača, samih, bez trenera. To mi je bio pokazatelj da je ekipa ozbiljna i iskusna. Na prvoj službenoj utakmici, svega par dana nakon dolaska u klub, ekipu je stvarno vodio Stjepan Trputec, koji mi je dao potpuniju sliku o svakom igraču, ali i o ekipi u cjelini, na čemu mu se zahvaljujem. Igrački je kadar zadovoljavajući i za sada je prerano govoriti o možebitnim pojačanjima. Određeni broj igrača prošao je razne nogometne škole i igrao u više klubova tako da ih je sad samo potrebno usmjeriti prema igri i motivirati ih za takmičenje. Odgovorni su kao igrači i kao osobe pa ne očekujem veće probleme. A JŽNL je prilično zahtjevna liga, prvenstvo je dugo itreba imati dugu klupu za pričuve ako se želi biti uspješan. Turopoljac ima ekipu sposobnu da se uhvati u borbu za mjesto u vrhu poretka.

Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

5. Prati li klub vaše zahtjeve? Kakav je vaš pristup radu s mlađim kategorijama? Jeste li se uspjeli upoznati s trenerima mlađih uzrasta i smatrate li da je suradnja svih trenera u klubu neophodna?

Klub radi na ispunjenju svih mojih zahtjeva koji su usmjereni prema kvaliteti igre, borbenosti ekipe i težnji za pobjedom. A što se tiče mlađih kategorija, smatram da su one budućnost svakog kluba i rad s njima mora biti kvalitetan. Imamo nekoliko mladih igrača koji već igraju i za seniore (Šutalo, Jaki, Markulin), a taj broj ćemo pokušati i povećati. Na žalost, do sada nisam imao vremena za druge vrste suradnje s trenerima mlađih kategorija, osim upoznavanja.

6. Još smo pod dojmom nedjeljne briljantne igre i pobjede protiv, nakon 6 kola vodeće ekipe, TOP-a iz Kerestinca. Kakvo je vaše mišljenje, što je odlučilo utakmicu i koliko ste imali vremena za pripremiti ekipu za taj derbi? Kakav je odnos igrača prema obvezama i ispunjavaju li vaše ideje na treninzima?

U susretu protiv TOP-a ponajprije je odlučnost igrača, njihova želja i volja donijela borbenost i pobjedu. Nije bilo potrebe za dodatnim motiviranjem ekipe jer igrati s liderom motivira svakog igrača samo po sebi. Igrači su vrlo odgovorni prema klubu, sebi samima i meni kao treneru što podrazumijeva da se maksimalno trude i na treninzima.

7. Na kraju, jeste li zadovoljni načinom kako su vas prihvatili igrači, ali i navijači? Što biste im poručili? I kako vidite susret u nedjelju s obzirom na 3 žuta kartona Matasića i povredu Mlinarića?

Smatram da su igrači prepoznali moje namjere na treninzima i zahtjeve u igri i smatram da su to prihvatili. Imam dojam da su željni treninga i uigravanja određenih situacija za utakmice. Susret sljedećeg kola s Poletom novi je ispit naše ekipe koji ima dodatni značaj zbog susjedskih odnosa i to će samo dati dodatnu draž srazu dviju kvalitetnih ekipa kao što je Polet, ali i Turopoljac. Igrače koji ne mogu igrati iz bilo kojih razloga, a ne smijemo zaboraviti da je ovo amaterska liga i da za život zarađuju negdje drugdje, zamijenit će oni koji su raspoloživi. Moram na kraju spomenuti i navijače, koji otkako sam ja u klubu, u prilično velikom broju dolaze na utakmice, čak i na gostovanja, i navijaju, što mi govori da vole svoj klub, da vole nogomet i pošten odnos igrača prema igri. I to je ono što im mogu obećati – borbenost i pošten odnos prema igri, prema suigračima i prema protivniku. Hoće li takav odnos uvijek donijeti pobjede, teško je kazati.

Povezane teme:Milan Marinić Nk Turopoljac

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.