Sport

Tko je Milan Marinić, novi trener Turopoljca?

Na redu je lokalni derbi u Buševcu kontra Poleta

Objavljeno

prije 6 godina

24. rujna 2020.

Objavio/la

Mato Paviša

Zlatan Sever iz Kuča odlučio je prezentirati Turopoljac, i bome mu to ide od ruke i pera. Opet nam je poslao materijala za Cityportal, a možda bi bilo bolje da šalje direktno na redakciju. Na potezu je direktor Neno Črnko jer Turopoljac zaslužuje našu medijsku pažnju. Evo dobivenog intervjua s novim trenerom Turopoljca Milanom Marinićem.

1. Gospodine Mariniću, na početku intervjua molim Vas da se predstavite gdje ste i kad rođeni, imate li obitelj, gdje živite i koji vam je osnovni posao?

Rođen sam 1978. godine u Sisku, a živio sam u Mošćenici. Oženjen sam i imam sina starog 9 godina. Već duže od 20 godina živim u Zagrebu, a za život zarađujem u Hrvatskoj pošti.

2. Kada ste se počeli, a kada završili igračku karijeru, u kojim ste klubovima igrali, a u kojima trenirali? Od kada imate trenersku licencu i koju razinu?

Nogomet sam počeo igrati u malom tadašnjem klubu u Praćnom, da bi preko Segeste završio kao igrač u Trešnjevci. Zahvaljujući elanu kojim je gospodin Emil Kršlak nesebično prenosio znanje na nas mlađe, vidio sam se u trenerskim vodama. Završio sam Višu trenersku školu i stekao nacionalnu licencu. Trenirao sam mlade kategorije, ali i seniorsku ekipu Trešnjevke.

Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

3. Kažete da ste radili u Trešnjevci, klubu slavne prošlosti. Kako ste došli do Turopoljca? Kakva je razlika za vas doći iz jednog gradskog kluba u jednu skroz drukčiju, amatersku, seosku sredinu? Što ste očekivali u Turopoljcu i je li ono ste našli u klubu bilo u skladu s vašim očekivanjima? Jeste li prije kad čuli za Turopoljac?

Moram priznati da prije ponude za treniranjem Turopoljca, nikad nisam čuo za taj klub. Trešnjevka mi je u jednom dijelu karijere bila sve, u njihovoj zelenoj boji sam se najbolje osjećao. A kako i Turopoljac ima zelene dresove, možda je i u tome tajna prihvaćanja ukazane ponude o preuzimanju člana JŽNL, ha-ha. A klub i mene povezao je Tomislav Horvat, igrač Turopoljca. Iako postoje određene razlike između Trešnjevke i Turopoljca, nakon upoznavanja s klubom i rukovodećom garniturom, sve odreda mladim ljudima, prihvatio sam ponudu bez puno promišljanja. Postojeći tereni, njihovo stanje i stupanj održavanja istih na vrlo su visokoj razini i tu se nema što dodati. Koristim ovu priliku da se zahvalim predsjedniku Danielu Zagorcu, sportskom direktoru Franji Berkoviću, ali i svima ostalim na lijepom prijemu u klub.

4. Došli ste u klub nakon 4. kola. Ekipa je do tada igrala toplo-hladno. Jeste li zadovoljni zatečenim igračkim kadrom i stanjem fizičke pripremljenosti igrača? Razmišljate li o možebitnim pojačanjima i kako vidite ulogu Turopoljca s vama na klupi u JŽNL? Kako vidite JŽNL u cjelini?

Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

Prilikom mog prvog dolaska i upoznavanja s klubom, na treningu je bilo 19 igrača, samih, bez trenera. To mi je bio pokazatelj da je ekipa ozbiljna i iskusna. Na prvoj službenoj utakmici, svega par dana nakon dolaska u klub, ekipu je stvarno vodio Stjepan Trputec, koji mi je dao potpuniju sliku o svakom igraču, ali i o ekipi u cjelini, na čemu mu se zahvaljujem. Igrački je kadar zadovoljavajući i za sada je prerano govoriti o možebitnim pojačanjima. Određeni broj igrača prošao je razne nogometne škole i igrao u više klubova tako da ih je sad samo potrebno usmjeriti prema igri i motivirati ih za takmičenje. Odgovorni su kao igrači i kao osobe pa ne očekujem veće probleme. A JŽNL je prilično zahtjevna liga, prvenstvo je dugo itreba imati dugu klupu za pričuve ako se želi biti uspješan. Turopoljac ima ekipu sposobnu da se uhvati u borbu za mjesto u vrhu poretka.

Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

5. Prati li klub vaše zahtjeve? Kakav je vaš pristup radu s mlađim kategorijama? Jeste li se uspjeli upoznati s trenerima mlađih uzrasta i smatrate li da je suradnja svih trenera u klubu neophodna?

Klub radi na ispunjenju svih mojih zahtjeva koji su usmjereni prema kvaliteti igre, borbenosti ekipe i težnji za pobjedom. A što se tiče mlađih kategorija, smatram da su one budućnost svakog kluba i rad s njima mora biti kvalitetan. Imamo nekoliko mladih igrača koji već igraju i za seniore (Šutalo, Jaki, Markulin), a taj broj ćemo pokušati i povećati. Na žalost, do sada nisam imao vremena za druge vrste suradnje s trenerima mlađih kategorija, osim upoznavanja.

6. Još smo pod dojmom nedjeljne briljantne igre i pobjede protiv, nakon 6 kola vodeće ekipe, TOP-a iz Kerestinca. Kakvo je vaše mišljenje, što je odlučilo utakmicu i koliko ste imali vremena za pripremiti ekipu za taj derbi? Kakav je odnos igrača prema obvezama i ispunjavaju li vaše ideje na treninzima?

U susretu protiv TOP-a ponajprije je odlučnost igrača, njihova želja i volja donijela borbenost i pobjedu. Nije bilo potrebe za dodatnim motiviranjem ekipe jer igrati s liderom motivira svakog igrača samo po sebi. Igrači su vrlo odgovorni prema klubu, sebi samima i meni kao treneru što podrazumijeva da se maksimalno trude i na treninzima.

7. Na kraju, jeste li zadovoljni načinom kako su vas prihvatili igrači, ali i navijači? Što biste im poručili? I kako vidite susret u nedjelju s obzirom na 3 žuta kartona Matasića i povredu Mlinarića?

Smatram da su igrači prepoznali moje namjere na treninzima i zahtjeve u igri i smatram da su to prihvatili. Imam dojam da su željni treninga i uigravanja određenih situacija za utakmice. Susret sljedećeg kola s Poletom novi je ispit naše ekipe koji ima dodatni značaj zbog susjedskih odnosa i to će samo dati dodatnu draž srazu dviju kvalitetnih ekipa kao što je Polet, ali i Turopoljac. Igrače koji ne mogu igrati iz bilo kojih razloga, a ne smijemo zaboraviti da je ovo amaterska liga i da za život zarađuju negdje drugdje, zamijenit će oni koji su raspoloživi. Moram na kraju spomenuti i navijače, koji otkako sam ja u klubu, u prilično velikom broju dolaze na utakmice, čak i na gostovanja, i navijaju, što mi govori da vole svoj klub, da vole nogomet i pošten odnos igrača prema igri. I to je ono što im mogu obećati – borbenost i pošten odnos prema igri, prema suigračima i prema protivniku. Hoće li takav odnos uvijek donijeti pobjede, teško je kazati.

Povezane teme:Milan Marinić Nk Turopoljac

Sport

AK Maraton VG u dva dana skupio 11 medalja na HALS ligi

Velikogorički atletičari nastupili su na dva kola HALS lige s 14 natjecatelja.

Objavljeno

prije 2 sata

4. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Maraton VG/FB

Atletičari AK Maraton Velika Gorica imali su pun natjecateljski vikend 2. i 3. svibnja, nastupivši na dva kola HALS lige, u Zagrebu i Varaždinu. Na stazi se pojavilo 14 članova kluba, a završni saldo govori sam za sebe: 11 osvojenih medalja (šest zlatnih, tri srebrne i dvije brončane) te nekoliko osobnih rekorda.

Najviše medalja stiglo je iz Varaždina. Nelli Komljenović uzela je dva zlata, na 60 metara (8:75) i u skoku u dalj (4,64). Dvostruki pobjednik bio je i Patrik Buntak, najbrži na 200 metara (32:00) i najbolji u bacanju vorteksa (37,14).

Zlatnu medalju u skoku u dalj osvojio je Luka Nikšić (3,41), a odličan nastup zaokružila je i štafeta 4×60 metara u sastavu Šimek–Adamović–Nikšić–Buntak, koja je također završila na prvom mjestu. Uz to, Maxim Šimek osvojio je broncu na 200 metara (34:70), dok je Nikšić dodao i srebro na istoj dionici (33:70).

Dan ranije, u Zagrebu, članovi kluba natjecali su se u starijim kategorijama. Najbolji rezultat ostvarila je Iva Jurić, koja je na 2000 metara sa zaprekama bila druga s vremenom 9:34. U istoj disciplini Katarina Jurić osvojila je treće mjesto (11:49), dok je Ana Trčak do srebra došla u bacanju vorteksa s rezultatom 46,52 metra.

Od osobnih rekorda istaknule su se Tia Stojković na 100 metara (14:05) i Vita Plepelić na 1500 metara (5:50).

Nastavite čitati

Sport

Kako sam osvojio Grčku: ‘Uspjeh za povijest proslavili smo s 50.000 ljudi!’

Krešimir Krizmanić kraju privodi svoju prvu sezonu u inozemstvu, u dresu grčkoga kluba OFI Kreta, koji je osvojio Kup i tako donio u grad Heraklion prvi trofej nakon 39 godina. Uz puni doprinos našeg Krizme…

Objavljeno

prije 3 sata

4. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dugo je prošlog ljeta Krešimir Krizmanić tražio novu destinaciju, klub u kojem će nastaviti graditi svoju nogometnu priču. Bio je simbol svog matičnoga kluba, u HNK Goricu došao je kao dječak, u njoj je odrastao, a zatim i odigrao čak sedam seniorskih sezona, ali došao je trenutak za sljedeći korak. Kombinacija je bilo nekoliko, opcije su se nudile, a Krizma je na kraju odabrao Grčku. I pogodio. Nepunu sezonu kasnije ima otprilike milijun razloga za zadovoljstvo.

– Jesam, baš sam jako zadovoljan. Odabrao sam dobar klub, sredinu u kojoj ljudi obožavaju nogomet, mjesto na kojem je lijepo živjeti i ligu koja je vrlo, vrlo kvalitetna – javio se Krešo koji dan nakon najvećeg uspjeha u njegovoj karijeri.

OFI sa Krete, naime, osvojio je grčki kup, prvi trofej nakon 39 godina, što su navijači burno i strastveno proslavili.

– Bilo je zaista nezaboravno. Finale protiv PAOK-a igralo se u Volosu, koji baš i nije blizu našim navijačima, ali svejedno ih je došlo valjda 20 tisuća na utakmicu. Ljudi su putovali devet sati do Atene, pa još četiri do Volosa, da bi se nakon utakmice istim putem vratili natrag?! Nevjerojatno je koliko vole klub, koliko im je stalo… Usporedio bih to s Hajdukovim navijačima kod nas, tu vlada teška depresija nakon svakog našeg poraza, ali i velika sreća i zadovoljstvo nakon svake pobjede – prepričava Krešo.

Uvjeti su to “malo” drukčiji nego u njegovoj Velikoj Gorici, u kojoj je uživao u toplini doma, u miru i tišini, lišen bilo kakvog pritiska. Ovo je nešto sasvim novo, ali snašao se Krizma…

– Po povratku kući imali smo i proslavu s navijačima, prošli smo kroz grad na onom otvorenom autobusu, a ljudi je bilo stvarno nevjerojatno puno. Kažu da se skupilo više od 50 tisuća ljudi na toj fešti, a to dovoljno govori koliko ljudima sve ovo znači. Kako mi se čini, sva naša imena bit će itekako zapamćena u povijesti kluba, jer ovakvo nešto zaista se ne događa često. I pitanje je kad će se opet ponoviti, kad će se opet dogoditi da neki trofej uzme klub koji dolazi izvan velike četvorke grčkog nogometa – uživa u trenutku Krizmanić.

U velikoj četvorci su, naravno, Olympiacos, Panathinaikos, PAOK i AEK, odreda sjajne momčadi, pune dobrih igrača i zvučnih imena.

– Liga je općenito jako dobra. Ta četiri kluba su svijet za sebe, rekao bih čak i da naš Dinamo u takvoj konkurenciji ne bi bio u ozbiljnoj borbi za naslov, ali i sve druge momčadi su dobre. Svatko ima barem nekoliko vrlo ozbiljnih igrača, s respektabilnim karijerama, a uspoređujemo li to s HNL-om, svi ulažu neusporedivo više, plaćaju igrače puno bolje. Uz to, na svakom stadionu tribine su lijepo popunjene, atmosfera je uvijek dobra – kaže Krešo.

Stigao je u klub sredinom kolovoza, desetak dana prije prve utakmice u prvenstvu, i odmah je upao u početnu postavu, iz koje više nije izlazio. Malo je reći da igra standardno, jer Krizma ima najviše odigranih minuta od svih igrača u svome klubu, a u vrhu je i gledajući cijelu ligu. Lijeva noga, čvrstina, razumijevanje igre… Sve to otišlo je na novu razinu, sve to cijenila su i željela koristiti oba trenera ove sezone.

– Krenuli smo malo lošije u sezonu, u prvih sedam kola ulovili smo samo dvije pobjede i nakon toga je došlo do promjene trenera. Dotadašnji trener je otišao, a klupu je preuzeo Grk Christos Kontis, zaista odličan trener, s kojim je krenulo na bolje. Trenutačno držimo šesto mjesto i zapravo smo osvajanjem Kupa završili sezonu. U posljednje četiri utakmice nema nikakvog imperativa, mirno ćemo završiti sezonu koja će se pamtiti – ističe Krizma.

Nogometno gledajući, dakle, stvari su se posložile fenomenalno u njegovoj prvoj inozemnoj sezoni. Životno gledano, također nije loše… Usred sezone Krešo se uspio i oženiti, njegova Larisa postala je gospođa Krizmanić, a udvoje je sve ipak lakše. I prilagoditi se, i naviknuti se, i udomaćiti se… Iako, bajkoviti otok Kreta jedno je od mjesta na ovoj planeti na koja se nije teško naviknuti.

– Grad se zove Heraklion, ima nešto više od 200.000 stanovnika, a turisti se broje u milijunima. Zato smo i odlučili malo se maknuti iz grada, smjestili smo se u stan na nekih 15-ak minuta vožnje od centra grada i zaista uživamo. Imam i dvojicu suigrača s naših prostora, jednog Srbina i jednog Crnogorca, s njima se najviše i družimo, ali općenito su Grci jako pristupačni i gostoljubivi ljudi, tako da čovjek ovdje stvarno može uživati – govori Krešo.

Nakon što OFI odradi i te posljednje četiri utakmice, bračni par Krizmanić vratit će se kući, posvetiti uređenju svoga doma na ovim meridijanima, ali i planirati sljedeće korake. Interesa za igrača poput Krizme svakako će biti, spominju se grčki velikani, kao i neki klubovi iz drugih ozbiljnih liga, ali dojam je da ni ostanak na Kreti nije nimalo loša opcija…

Nastavite čitati

Moja županija

FOTO Klas i Polet odigrali u tvrdoj utakmici neodlučeno

Polet je pokušavao više učiniti preko kontranapada…

Objavljeno

prije 6 sati

4. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas i Polet su u 27. kolu Premier lige odigrali neodlučeno, za domaće je strijelac bio Marijo Tadić, a za goste Kristijan Šečić.

Mičevec, 03.05.2026. Premier liga-27.kolo: Klas – Polet 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 03.05.2026. Premier liga-27.kolo: Klas – Polet 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obje momčadi su od početka imale skoro istovjetnu taktiku, pojačanom obranom osigurati svoja vrata i onda brzim kontranapadima ugroziti suparnička. Ugodno je iznenadila ozbiljnost kojom su igrači i jedne i druge momčadi sprovodili taktike trenera.