Sport

Težak dan u Podravini: Gorica uvjerljivo izgubila, a još je i – dobro prošla…

Nogometaši Gorice izgubili su 2-0 na gostovanju kod Slaven Belupa, na kojem su oba gola primili u prvih 13 minuta. U utakmici bez prave šanse naših igrača od katastrofe je spašavao Kahlina, koji je obranio i penal u 85. minuti…

Objavljeno

prije 7 godina

9. veljače 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dva autobusa puna goričkih navijača stigla su u Koprivnicu, parkirala se ispred stadiona Slaven Belupa, ali jedva su se ljudi uspjeli smjestiti na tribinama, a nogometaši Gorice već su “položili oružje”. Sve je ovog turobnog poslijepodneva u srcu Podravina bilo gotovo za nepunih 13 minuta, domaćin je “na prepad” ulovio letargične i anemične igrače u crvenim dresovima i matirao ih u dva poteza. Već u trećoj minuti Ivan Krstanović, čovjek od dva metra, ostao je potpuno sam nakon kornera i glavom loptu poslao u mrežu, a u 13. David Puclin je poduplao vodstvo i praktički riješio stvar.

Grubo bi bilo reći da su Goričani malo “poletjeli” nakon veličanstvene pobjede u Rijeci, ali tako je to nekako izgledalo na otvaranju ove utakmice. Kao da su mislili da će lako, bez prave agresivnosti, odraditi posao na jednom ovakvom gostovanju, protiv ovako dobrog protivnika. Kronično je nedostajalo odlučnosti u duelima, točnosti i čvrstine u predaji lopte, a rezultat toga je igra u kojoj je izgledalo da Slaven Belupo lakaoćom dolazi pred gol Gorice, dok smo na prva dva, tri smislena i povezana dodavanja naših nogometaša čekali nekih dvadesetak minuta.

Nakon što je koprivnički sastav tako rano došao u toliko značajnu prednost, utakmica se promijenila, počela je drukčije izgledati, ali teško je reći da je Gorica u svemu tome izgledala bolje. Više je pokušavala napraviti nešto prema naprijed, tražila rješenja, ali sve je to uglavnom izgledalo vrlo stihijski, bezopasno… S druge strane, domaćin je čekao i dočekao još dvije, tri lijepe situacije, dok je Gorica svoju prvu pravu šansu imala tek na ulasku u završnicu poluvremena, kad je Mario Marina glavom pucao preko gola. Uz još jedan slobodan udarac Kristijana Lovrića, dosuđen u odličnoj poziciji, ali izveden prilično traljavo, to je bilo sve što su crveni mogli ponuditi u prvih 45 minuta.

Na poluvremenu su u svlačionici ostali Martin Maloča i Matija Dvorneković – a mogao je bilo tko od društva iz prvih 11 – a prve minute ovog proljeća dobili su priliku odigrati mladi Martin Šroler i rumunjsko pojačanja Ronaldo Deaconu. Značajno agresivnija i čvršća Gorica istrčala je na koprivnički travnjak u drugom poluvremenu, bitno odlučnija, no daleko od toga da je domaći golman Filipović bio na ozbiljnim iskušenjima. Svi (polu)pokušaji zapinjali su u sudaru sa zadnjom linijom Slavena i malo je toga djelovalo obećavajuće…

Predviđanja iz uvoda u nastavak, nažalost, potvrdila su se viđenim do kraja utakmice. Napadala je Gorica, branio se Slaven Belupo, ali pravu šansu naši nogometaši nisu uspjeli stvoriti. Ni jednu jedinu. Čak ni kad je, 15-ak minuta prije kraja, ušao još jedan napadač, Senegalac Cherif Ndiaye, kad su sve karte bačene na napad, ništa se po tom pitanju nije mijenjalo. Štoviše, Kristijan Kahlina u nekoliko situacija je spašavao Goricu od prave rezultatske katastrofe. Uključujući i onu najveću moguću šansu, prestrogo dosuđeni penal suca Bebeka u 85. minuti. Stipe Bačelić Grgić je pucao, ali Kahlina je opet fenomenalno reagirao.

Čak i kad je Gorica konačno uspjela zabiti, kad je duboko u sudačkoj nadoknadi Rumunj Deaconu ljevicom zatresao mrežu, sudac Bebek je iz nekog razloga, gotovo pola minute poslije, na sugestiju pomoćnika poništio gol. Kad ne ide, onda baš ne ide…

Završilo je na kraju s tih uvodnih 2-0 i, nažalost, najtočnije je reći da je Gorica još i dobro prošla. Ukupno gledajući, bila je ovo jedna od najlošijih partija Gorice ove sezone, ovaj poraz u Koprivnici može ruku po ruku s onim jesenskim, domaćim, od Lokomotive (0-3) i Istre (0-2). Prilika za popravni dolazi sljedećeg vikenda, kad u Veliku Goricu dolazi zaprešićki Inter. I pritom je najbolja vijest da Gorica od ovoga teško može lošije…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Slaven Belupo

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 6 sekundi

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.