Poveži se s nama

CityLIGHTS

Tamo gdje danas pijemo kavu i igramo nogomet, nekad su se ljudi kupali, zaljubljivali i – utapali

U pripremi je fotomonografija “Velikogorička jezera – tragom sjećanja i uspomena”, mala škola velikogoričke povijesti

Objavljeno

Zamislite scenu: jedete pizzu u pizzeriji kod groblja, s pogledom na kupače koji uživaju u osvježenju u jezeru veličine nogometnog igrališta. Ili jednostavno preplivate Cvjetno naselje, betonsko igralište na kojemu se danas igra popularna Humanitarka. E pa prije kojih četrdeset godina, kad Gavran nije bio ni u planu, a organizatori Humanitarke se nisu ni rodili, takve scene ne biste trebali zamišljati. Bile su stvarne. Sjeća se toga i Darko Derganc, 37-godišnjak iz Velike Gorice.

– Moji su se doselili iz Zagreba 1978., a osamdesetih je, brata i mene, otac često vodio na ribičiju na Tri jezera. Nama iz Podbrežnice je to bilo blizu i tamo je cijeli kvart dolazio na kupanje. Kad se to zatrpalo, imao sam oko 20 godina. S vremenom me uhvatila nostalgija i bilo mi je krivo što nemam niti jednu fotografiju, već samo lijepe uspomene – kaže nam Darko, koji je odlučio raspitati se ima li tko fotografije Tri jezera.

Skener na zadnjem sjedištu

Malo po malo dolazio je do starih knjiga i ljudi koji se tog razdoblja sjećaju, a onda otkrio da je u Gorici, gradu u kojem je odrastao, bilo još jezera. I, kako bi sačuvao uspomenu na to vrijeme, poželio je napraviti fotomonografiju posvećenu goričkim jezerima kojih više nema. Na mjestima na kojima su se ona nekad nalazila, danas su zgrade i igrališta, pa je krenuo kucati od vrata do vrata i raspitivati se kod stanara znaju li što o tome.

– Bilo je svega, neki su znali biti neprijateljski nastrojeni, no bilo je i simpatičnih situacija. Neki bi, recimo, odložili kavu kako bi taj čas potražili fotke. Budući da u autu imam skener i laptop, riješili bi to vrlo brzo.
Sakupio je oko 200 fotografija, no prevario bi se svatko tko bi pomislio da su u današnje vrijeme društvene mreže najzaslužnije za takvo što.

– Pokrenuo sam Facebook stranicu, na kojoj imam preko dvije tisuće ljudi, no samo troje-četvero javilo mi se tim putem. Sve ostalo klasičnim načinom, od vrata do vrata – smije se Darko.

Kupanje na Bageru 1966. Foto Darko Derganc

Zatrpana i zbog tragedija

Zagrizao je od početka za ovu ideju i bio uporan. O svom trošku napravio je letke, njih oko pet tisuća, i dijelio ih po goričkim sandučićima, u čemu mu je puno pomogao prijatelj iz djetinjstva Nikica Hornung.
– Znalo se dogoditi da podijelim letke, odem doma u Špansko, gdje trenutno živim, a netko je taman pogledao letak i zove me da ima fotografiju. I što ću drugo nego vratiti se natrag u Goricu, govori.
S vremenom je postao hodajuća enciklopedija za ovu tematiku.

– Velikogorička jezera, odnosno šoderice, nastala su u Drugom svjetskom ratu, točnije 1943., za vrijeme eksploatacije šljunka za gradnju zrakoplovnih pista i zračne luke Pleso od strane Nijemaca. Na gradskom području postojala su Tri jezera kod aerodroma (između sletne staze i aerodromske ceste), Bager (kod groblja, između Bijelih zgrada i Gavrana), Kordićeva šodrana (na livadi i igralištu u Cvjetnom naselju, od današnjih “Mandekovih” zgrada do Srednjoškolskog centra), Klaonica (uz Rakarsku cestu) i Odrčićeva šodrana (u Kurilovcu) – detaljno nabraja Darko.
Istražujući, susreo se i s mnogim tajnama koje kriju gorička jezera.

– Doznao sam da se 1943. talijanski zarobljenik utopio na šodrani u Kurilovcu, kao i da su se dvije djevojčice utopile 1980. godine na jezeru kod groblja. Tragedije su se često događale i puno se ljudi utopilo u tim jezerima, što je i jedan od razloga njihovog zatrpavanja. Također sam saznao da su nakon Drugog svjetskog rata Nijemci na povlačenju u sva, osim u Tri jezera, pobacali ogromne količine streljiva i oružja – otkriva nam Darko.
Već je sakupio velik broj fotografija za planiranu fotomonografija, no sve želi izvesti polako kako mu nešto ne bi promaknulo.

Tri jezera (drugo jezero) prve polovice 1980. Foto Darko Derganc

Supruga kao potpora

Dao si je težak zadatak, budući da se u to vrijeme rijetko fotografiralo, a ako se nešto i fotografiralo moralo je ostati sačuvano pola stoljeća.

– Susreo sam puno ljudi koji su mi pričali o druženju sa stjuardesama na Tri jezera, pijanim anegdotama sa zaleđenih jezera, ljetnih tuluma i roštiljada, sutona uz zvuke gitare i zaljubljivanja. Takvima će fotomonografija sigurno potaknuti nostalgiju i probuditi uspomene. I mogu vam reći da sam jako ‘zagrizao’ za sve ovo, iako je ljudima sa strane to često čudno – ističe Darko.
No, postoji osoba koja mu je maksimalna podrška. Supruga Dijana.

– Ona jedina na svijetu razumije zašto to sve radim, neka druga žena bi do sad vjerojatno već odavno pobjegla od mene – smije se Darko.

I, doista, u današnje vrijeme nije lako razumjeti zašto netko ulaže toliko vremena i novca u nešto poput ovakve fotomonografije, ali da nema takvih ljudi, povijest ovoga grada ostala bi uskraćena za jedan svoj važan dio. I zato, ako i Vi negdje u svojim škrinjicama uspomena čuvate koju fotografiju ovog tipa, javite se Darku. Ili na broj 091/3101-982 ili putem Facebook stranice “Jezera Gorička”. Kad danas u našem kraju kažeš “goričko jezero”, ljudi pomisle jedino na Čiče, i zato je lijepo saznati više o nekadašnjem izgledu mjesta na kojima ljudi danas žive, piju kave, igraju nogomet… I stvaraju neke nove priče, ne znajući za sve one davno zaboravljene tajne koje ta mjesta skrivaju.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Kad se ženske ruke slože, sve se može, sve se može…

Proteklog vikenda Društvo žena Buševec je udruženim snagama s mještanima Lekenika priskočilo u pomoć potrebitima u naseljima Dužica i Novo Čiče

Objavljeno

on

Društvo žena Buševec djeluje kao neprofitna organizacija od 1999. godine i broji više od 80 članica. Spremnost na timski rad uvijek egzistira, a manifestacije koje organiziraju zaslužuju samo riječi hvale. Poznate su po čestim humanitarnim akcijama, koje njihovo članstvo posebice zbližava. Na Facebook stranici spomenutog društva, na kojoj redovito izvještavaju o svojim planovima, akcijama i feštama, često se može posvjedočiti njihovim nesebičnim dobrim djelima.

Rado njeguju prijateljstvo i s ne tako udaljenim mještanima Općine Lekenik, što se ovoga puta moglo vidjeti kroz njihovu spremnost na pomoć gospođi iz Dužice. Naime, udruženim snagama gospođa je u ovim hladnim, još uvijek zimskim danima bila bez štednjaka, a ova vrijedna udruga je odlučila stati tome na kraj pribavivši jedan s pogonom na drva. Također, čim su dobile dojavu o potrebama obitelji s djecom iz Novog Čiča, nije trebalo puno vremena da i ova misija bude izvršena.

– Trudimo se biti u pomoći našim članicama, ali i svima potrebitima i tako ćemo nastaviti i dalje, prikupljati odjeću, namještaj, namirnice – što god je potrebno manje sretnima od nas. Tko god nas treba i za koga god saznamo da mu je potrebna pomoć, mi smo tu. Važno je sudjelovati i svima pomagati bez obzira gdje to bilo – kaže predsjednica Društva žena Buševec, Lidija Rožić.

Svaki angažman humanitarne prirode i dobročinstvo kojem svjedočimo osvježenje je u moru negativnih informacija koje nam svaki dan pristižu, a Društvo žena Buševec je primjer svima nama. Pomozi bližnjem svom, jer dobro se dobrim vraća, kada tada!

Galerija fotografija

 

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Mlade goričke glazbene nade briljirale na međunarodnom natjecanju!

Učenici Umjetničke škole Franje Lučića osvojili su prve i druge nagrade na Međunarodnom natjecanju “Mladi Padovec” održanom u Novom Marofu

Objavljeno

on

Sjajne vijesti iz Novog Marofa! Učenici Umjetničke škole Franje Lučića kući su odnijeli prve i druge nagrade na Međunarodnom natjecanju “Mladi Padovec” proteklog vikenda. Mladi virtuozi iskazali su se u tri discipline – klarinet/saksofon, truba i flauta.

Niko Grgurev u disciplini klarinet/saksofon  osvojio je prvu nagradu u drugoj kategoriji dok je Marta Srebrenović osvojila drugu nagradu u trećoj kategoriji, čiji je mentor profesor Marko Malivuk Jovanović.

Apsolutnu pobjedu u prvoj kategoriji discipline truba i zasluženo prvo mjesto odnio je Stefan Gjorgijev kojem je pripala je prva nagrada, dok su drugu nagradu u drugoj kategoriji osvojili Veronika Kantarević, Gabrijel Odrčić i Tibor Rajtarić koji su nastupali pod vodstvom prof. Tomislava Špoljara.

Prva nagrada osvojena je i u disciplini flauta u kojoj je Magdalena Mirenić uz prvu nagradu ugrabila i naslov apsolutne pobjednice u prvoj kategoriji, a nastupala je pod vodstvom prof. Antonije Jurin.

Čestitamo svim učenicima i nastavnicima Umjetničke škole Franje Lučića, kao i korepetitorima Ivi Šorši, prof. i Krešimiru Starčeviću, prof.!

Galerija fotografija

 

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Savjeti za bolji život: Reci ‘ne’ bijelom brašnu i šećeru, soli, pekarama i tjestenini

Magic Well je udruga žena srednje i zrele dobi koje žele postati zdravije i zadovoljnije, a koja je jučer obilježila svoj deveti rođendan. Natalija i Marija Maja Rauker ovom prilikom su savjetovale kako krenuti u ovu pustolovinu…

Objavljeno

on

Magic Well udruga je žena srednje i zrele dobi koje žele postati zdravije, sretnije, poletnije i zadovoljnije, a koja je jučer obilježila deveti rođendan od osnutka u Velikoj Gorici. Nerijetko se na Sisačkoj 6/1 događa da vježbati dolaze tri generacije žena. Mnoge su pripadnice ‘ljepšeg spola’ na ovoj adresi sreće skinule viškove u obujmu i kilaži, poradile na sveopćoj kvaliteti svog života, što se manifestira i kroz  usvajanje navika njihovih ukućana.

Ovdje su dobrodošle apsolutno sve, od tinejdžerica i ‘friških’ mama do veselih penzionerki, a tandem bez kojeg ova lijepa priča ne bi bila toliko inspirativna su Natalia i Marija Maja Rauker.

Predsjednica ove udruge, svestrana Natalia Rauker, živi je primjer spajanja nespojivog, majka, trenerica i slastičarka, koja svakodnevno dokazuje svojim primjerom kako voljom prevladati napasti kojima podliježu ljubitelji slatkiša, te uklopiti svakodnevne obaveze sa onih pola sata sreće koju donosi svakodnevna tjelovježba.

– Hrana nije neprijatelj. Mnogi od nas nisu svjesni da za svaku organizmu nepoželjnu, prerađenu, a oku primamljivu namirnicu postoji jednako cjenovno pristupačna zdrava alternativa. Oko nas je mnogo domaćih proizvođača organskog meda, brezinog šećera, a cijene su i više nego povoljne. Tome pokušavamo učiti i sve svoje članice, svjesne da imaju mnogo životnih obaveza i uloga, ohrabrujući tako sve žene koje prizivaju promjene na sebi. Ovdje se toleriramo i međusobno podržavamo bez predrasuda – kaže Natalia Rauker.

Natalia je ‘blaža verzija’ trenerice u ovoj udruzi, oko koje se najčešće okupljaju obiteljske žene, dok je  Marija Maja ‘hardcore verzija’ , stručnjakinja za organizaciju fizičke aktivnosti kluba i trenerski dio posla, oko koje se najčešće okupljaju cure koje preferiraju treninge težeg intenziteta.

Marija Maja Rauker ima veoma zanimljivu životnu priču. Kao mala željela je biti balerina, no ova iluzija ubrzo je pala u vodu kad su joj stručnjaci rekli da zbog ravnog stopala nažalost treba odabrati drugu varijantu. Danas se bavi izradom zlatnog i srebrnog nakita u sklopu obiteljskog posla, no oduvijek je bila ljubitelj sportskih aktivnosti i rekreacije, pa nije posustala pred prvom preprekom. Prvo trenersko iskustvo stekla je u Reebokovoj školi za aerobik instruktore, a krucijalna prekretnica bila je školovanje u SAD-u, gdje je shvatila da je fitness način života.

-Ljudi žele instant promjene, koje najčešće ne polučuju dugoročne rezultate, a koje pokazuju dobru sliku izvana, dok je zdravstvena strana uvelike zanemarena. Kretanje je čovjekovo prirodno stanje, stoga je postepena promjena životnih navika neizbježna. Smjernica za sve ljude željne promjene prehrane je izbjegavati čarobni bijeli ključ za nevolje: bijelo brašno, bijeli šećer i sipku sol, te još neke namirnice u kojima smo skloni pretjerivanju, kao što je tjestenina. Treba izbjegavati namirnice osiromašene preradom. Preskakanje obroka također je jedna od loših odluka, kao i odlazak u pekaru. Kad malo promislimo, večer prije mogli bismo ponijeti neki smoothie, ubaciti zobene pahuljice u jogurt preko noći, a koji ćemo ponijeti sa sobom na posao i pojesti. Dulje ćete čekati u redu za krafnu nego da priredite ovakav obrok, sve je stvar percepcije – ističe Marija Maja Rauker.

Na putu od uredske stolice na radnom mjestu do kauča u toplini vlastitog doma ljudi su demotivirani i neskloni promjenama prehrambenih navika i načina života u kojem bi svoje mjesto pronašla i tjelesna aktivnost. Ne čekajte sutra, ako ponedjeljak nije dan za početak, nikad nije kasno krenuti u utorak ili bilo koji drugi dan u tjednu. Zapamtite, najteže je pokrenuti se, a jednom kad osjetite prednosti kombinacije zdrave prehrane i fizičke aktivnosti, te blagotvoran utjecaj na kvalitetu vlastitog života, zapitat ćete se zašto ovakvu odluku niste donijeli ranije!

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 378 - 20.12.2018.

Facebook

Izdvojeno