Poveži se s nama

CityLIGHTS

SVJETSKI DAN UČITELJA Miroslav Grahovac: Na bolovanju nisam bio 30 godina!

Objavljeno

Danas se obilježava Svjetski dan učitelja. Ako ćemo biti iskreni, mi koji smo završili školu, učitelji su nam bili drugi roditelji, s njima smo provodili puno vremena, s njima se smijali i plakali i stjecali ono najvažnije –znanje i radne navike. I bez znanja teško možemo napredovati u životu. A temelji se stječu od prvih osnovnoškolskih koraka, upravo s učiteljima razredne nastave.
 
Jedan od onih koji već trideset godina radi ovaj posao u Područnoj školi u Rakitovcu je učitelj Miroslav Grahovac koji je odmah na početku našeg razgovora istaknuo kako „učiteljski posao nije samo posao, nego i poziv,moraš imati ono nešto što te veže za djecu, da se možeš spustiti na njihovu razinu da si im i prijatelj i učitelj, da im nisi samo predavač koji samo odradi svoj posao kako bi zaradio svoju plaću.“
 
 
Prisjetio se svojih početaka, te rekao kako je te sada već davne 1986. godine bio mlad i nadobudan. Idealista. Držao se čvrsto plana i programa jer je mislio da mora raditi onako kako je država propisala. U školi u Rakitovcu kaže,oduvijek je vladala topla atmosfera, a jedne godine skoro je i zapalio školu. „Nisam znao procijeniti koliko drva treba staviti u peć, jednom zgodom sam stavio previše drva, peć se zacrvenila,
 a pod drveni, postojala je opasnost od požara, pa sam morao djecu odmaknuti da se ne zapale blizu peći.“ – sjeća se Grahovac.

 
„Ratna vremena su bila  teška i stresna, djeca su dolazila s Banovine, iz Slavonije, Bosne, znalo nas je biti puno u razredu. Sjećam se, jednom kad smo se u susjedstvu sklonili za vrijeme  uzbune, avioni su nadlijetali, jedna djevojčica se stisnula uz mene i tresla od straha, zamolila me da ju čuvam i pazim. Sve smo to preživjeli i tu smo gdje jesmo.“ – kaže Grahovac.
 
 
Pitamo ima razlike između generacija. Itekako, kaže učitelj,te dodaje kako informatika nije bila tako razvijena, i evo ponovno jedne zgode:
 „Jednom nam je mama htjela pokloniti dva računala iz svoje firme, a tada su oni bili veliki kao dva sudopera, nismo imali kamo s tim, pa smo morali odbiti.“ Grahovac kaže da su djeca sad obrazovanija  i dođu pripremljenija u školu jer idu u vrtiće, male škole, informatički  su pismenija, ali su puno opuštenija, pa je ponekad teško postići diciplinu.

 
Nekad se smjelo i malo  podviknuti kad je bilo nepodopština, nekad su roditelji došli na razgovor učitelju kad je bilo problema, a danas odmah idu ravnatelju, do Ministarstva jer roditelji misle da  učitelj ide protiv njihovog djeteta. Često se čuje „moje dijete sve zna, ne znam kako u školi ne zna.“ „Ima djece koja su kod kuće otvorenija, kako ih imam malo nastojim ih upoznati u dušu, postići da mi kaže što ga muči, a kad djeca vide da si im drugi roditelj, i doktor, i prijatelj onda to znaju cijeniti i vratiti.“ –kaže Grahovac.
 
 
Bilo je u proteklih trideset godina puno (ne)zgoda kod ovog učitelja,a jedna od njih možda kao priča ugleda i svjetlo dana. U pripremi su „ Ljubavni jadi mladog učitelja u Rakitovcu“. Zašto? „Jedna mama se zaljubila u mene, primjetio sam to nakon dva mjeseca,ali
 pokojna učiteljica Neda Bendelja rekla nam je „dečki biti će svakakvih situacija, ali nemojte nikada započinjati veze s roditeljima, bili sami ili ne uvijek vam se može obiti o glavu“. Držao sam se toga i s tom mamom sam sad u prijateljskim odnosima.“

 
Puno je tu sjećanja,ali ono koje učitelj rado ističe je njegova sedma generacija prije četiri godine,kad su mu učenice uz asistenciju jedne mame za pedeseti rođendan ispekle tortu. Kada se devedesete ženio cijeli njegov razred došao mu je u svatove. I dan danas se druži s bivšim učenicima i kaže: „To je draž tog posla, ostaviš nekakav trag, steknu se prijateljstva i to je neprocjenjivo.“
 
Nije mu žao što je u maloj sredini, djeca u velikim gradovima su drugačija. Ona u manjim sredinama su srdačnija,imaju bolje radne navike,znaju pomoći svojim ukućanima,a to se odmah vidi i u školi. Ako bude zdravlja tu će dočekati i mirovinu. A koliko voli svoj posao dokazuje da nikad u ovih trideset godina nije bio na bolovanju,u školu je dolazio čak i kad mu je noga bila u gipsu.
 
 
Svjetski je dan učitelja,
 da li je to samo mrtvo slovo na papiru?  „Koliko pratim situaciju u EU i svijetu, tamo se više učiteljski posao cijeni, kod nas je problem 90% žena je u prosvjeti i one nikad neće izaći na ulicu i povesti nekakvu revoluciju, a nisam zadovoljan ni sindikatima. Veselim se danu učitelja, nekad je bivši ravnatelj znao  poslati kolače, mi se znamo međusobno počastiti boljim gablecom. Nekad je to bio radni, ali nije bio nastavni dan, ali toga više nema. Roditelji se znaju sjetiti, pa pošalju nešto kao znak pažnje i to me jako razveseli.“ –kaže Grahovac.

 
148 učenika je ovaj učitelj imao i kaže da je od svake generacije učenika nešto naučio, jer od djece se može puno naučiti zato što su ona iskrena. I kaže,nema tog posla za koji bi svoj mijenjao.

CityLIGHTS

Poslušali su savjet #Ostanidoma pa treninge gledaju na internetu i vježbaju s roditeljima

Mladim plesačima treneri pokušavaju olakšati boravak u njihova četiri zida

Objavljeno

on

Preko noći više od 100 djece članova Sportsko plesnog kluba Vega ostalo je bez treninga, a treneri bez posla kada je prije dva tjedna nacionalni Stožer civilne zaštite donio odluku o obustavi nastave. Prvi put u 16 godina, koliko postoji ovaj velikogorički klub akrobatskog rock’n’rolla, ne mogu plesati, a otkazana su i sva natjecanja za koja su se pripremali.

– Obzirom da ponekad treniram i reprezentacije drugih država tako sam budno pratio razvoj situacije u svijetu te sam znao što nam slijedi, ali sam ostao smiren. Srećom da sam se početkom veljače vratio iz Švedske neokrznut koronavirusom. Ova situacija je teško pala svima nama, a mišljenja sam da je najteže sportašima i djeci. Ja sam navikao raditi 100 na sat i biti non-stop u pokretu i teško mi je sada sjediti doma, tako je i ostalim trenerima, Našim članovima je vjerojatno i još teže – objasnio je Tomislav Odžić, osnivač i glavni trener Vege.

Kako bi svoje članove održali u formi, ali im i olakšali izolaciju, započeli su s mini treninzima putem interneta. Osim plesnih figura, treneri im šalju i zadatke koji uključuju vježbe tehnike, kondicije i snage.

– Svaki dan smo s njima u kontaktu, a s vremena na vrijeme im šaljemo i neke druge zadatke kako bi razvijali kreativnost te ih potaknuli na razmišljanje. Pazimo da im je sve to zabavno, a često u te zadatke uključujemo i njihove roditelje. Veseli nas što i roditelji i djeca jedva čekaju novi trening, novi zadatak, novi izazov – kaže Odžić i dodaje kako se nada da će ugroza završiti koncem travnja kako bi se svi ponovo okupili u dvorani već početkom svibnja.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Ove goričke maske koriste oni na prvoj liniji obrane od koronavirusa

Nikada se prije nisu time bavili, a sada njih 12 radi i prekovremeno kako bi ih dnevno isporučili i po 1.000. U ponudi su maske za odrasle, djecu, ali i bebe

Objavljeno

on

Zbog brojnih upita građana, udruga, ali i institucija velikogorički obrt za priozvodnju i prodaju dječje odjeće, odjeće za bebe i odrasle Rosea od ponedjeljka je gotovo u potpunosti prešao na proizvodnju jednog od najtraženijih proizvoda danas – zaštitnih maski. Pa iako to nikada prije nisu radili, sada su zbog pandemije koronavirusa zasuti narudžbama. Ljekarne već dugo nemaju ovaj traženi artikl, a nije poznato ni kada će ga dobiti. Zato svih 12 zaposlenika obrta Rosea sada rade prekovremeno i u punom su pogonu kako bi što više ljudi isporučili ovaj toliko traženi proizvod. Ovo vide kao svoj doprinos društvu.

– Ljudi znaju da šivamo robu od pamuka i počeli su nam javljati da im hitno trebaju maske. Javila nam se i KB Dubrava i hitno tražila maske koje mogu više puta koristiti. Tako smo se uključili, prvo donacijama, a od onda šivamo po narudžbi svima – objasnila je vlasnica Rosee Nikolina Velnić i dodala kako se trude što prije dostaviti maske svima koji ih naruče.

Broj maski koje dnevno sašiju ne stignu ni pratiti, vjeruju kako je već oko 1.000, a na sve upite ne stignu niti odgovoriti.

– Prvo se isporučuju donacije kojih ima zaista mnogo, jer su hitne, važno je da bolnicama, ljekarnama, udrugama, policiji, Domu zdravlja i ostalima prvima osiguramo zaštitu kako bi oni mogli štititi nas i sebe od moguće zaraze – objasnila je Velnić.

Osim KB Dubrava, maske iz Velike Gorice dobila je i Policijska postaja Velika Gorica, Dom zdravlja Velika Gorica, gorička hitna služba, Opća bolnica Sisak, KBC Osijek i Udruga Kolibrić koja okuplja roditelje viralno ugrožene djece.

Pamučne šarene maske su dvoslojne i mogu se prati na visokim temperaturama, a osim maski za odrasle i djecu, zbog interesa su počeli izrađivati i maske za bebe kojima je prvi sloj materijal od kojeg se izrađuju tetra pelene kako bi maska bila mekša. Cijena maske je 10 kuna.

– Da nas je i više, imali bi što raditi – zaključila je Nikolina.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

VIDEO Na 5. Obrtničkom forumu predstavljene izmjene i dopune Zakona o obrtu

Početkom 2019. godine u Zagrebačkoj županiji bilo je 5.042 obrta, a početkom ove godine ta se brojka povećala na 5.526. Je li to znak laganog oporavka obrtništva? Odgovor smo dobili na Obrtničkom forumu u Velikoj Gorici – gradu s najvećim brojem obrtnika u Zagrebačkoj županiji.

Objavljeno

on

Domagoj Ilečić, pročelnik za poduzetništvo, investicije i EU fondove grada Velike Gorice: “Obrtnici su oduvijek bili pokretač gospodarstva u Velikoj Gorici, i naša snaga, i motor razvoja.”

 

Nastavi čitati

Reporter 391 - 12.03.2020.

Facebook

Izdvojeno