Poveži se s nama

CityLIGHTS

SVJETSKI DAN UČITELJA Miroslav Grahovac: Na bolovanju nisam bio 30 godina!

Objavljeno

Danas se obilježava Svjetski dan učitelja. Ako ćemo biti iskreni, mi koji smo završili školu, učitelji su nam bili drugi roditelji, s njima smo provodili puno vremena, s njima se smijali i plakali i stjecali ono najvažnije –znanje i radne navike. I bez znanja teško možemo napredovati u životu. A temelji se stječu od prvih osnovnoškolskih koraka, upravo s učiteljima razredne nastave.
 
Jedan od onih koji već trideset godina radi ovaj posao u Područnoj školi u Rakitovcu je učitelj Miroslav Grahovac koji je odmah na početku našeg razgovora istaknuo kako „učiteljski posao nije samo posao, nego i poziv,moraš imati ono nešto što te veže za djecu, da se možeš spustiti na njihovu razinu da si im i prijatelj i učitelj, da im nisi samo predavač koji samo odradi svoj posao kako bi zaradio svoju plaću.“
 
 
Prisjetio se svojih početaka, te rekao kako je te sada već davne 1986. godine bio mlad i nadobudan. Idealista. Držao se čvrsto plana i programa jer je mislio da mora raditi onako kako je država propisala. U školi u Rakitovcu kaže,oduvijek je vladala topla atmosfera, a jedne godine skoro je i zapalio školu. „Nisam znao procijeniti koliko drva treba staviti u peć, jednom zgodom sam stavio previše drva, peć se zacrvenila,
 a pod drveni, postojala je opasnost od požara, pa sam morao djecu odmaknuti da se ne zapale blizu peći.“ – sjeća se Grahovac.

 
„Ratna vremena su bila  teška i stresna, djeca su dolazila s Banovine, iz Slavonije, Bosne, znalo nas je biti puno u razredu. Sjećam se, jednom kad smo se u susjedstvu sklonili za vrijeme  uzbune, avioni su nadlijetali, jedna djevojčica se stisnula uz mene i tresla od straha, zamolila me da ju čuvam i pazim. Sve smo to preživjeli i tu smo gdje jesmo.“ – kaže Grahovac.
 
 
Pitamo ima razlike između generacija. Itekako, kaže učitelj,te dodaje kako informatika nije bila tako razvijena, i evo ponovno jedne zgode:
 „Jednom nam je mama htjela pokloniti dva računala iz svoje firme, a tada su oni bili veliki kao dva sudopera, nismo imali kamo s tim, pa smo morali odbiti.“ Grahovac kaže da su djeca sad obrazovanija  i dođu pripremljenija u školu jer idu u vrtiće, male škole, informatički  su pismenija, ali su puno opuštenija, pa je ponekad teško postići diciplinu.

 
Nekad se smjelo i malo  podviknuti kad je bilo nepodopština, nekad su roditelji došli na razgovor učitelju kad je bilo problema, a danas odmah idu ravnatelju, do Ministarstva jer roditelji misle da  učitelj ide protiv njihovog djeteta. Često se čuje „moje dijete sve zna, ne znam kako u školi ne zna.“ „Ima djece koja su kod kuće otvorenija, kako ih imam malo nastojim ih upoznati u dušu, postići da mi kaže što ga muči, a kad djeca vide da si im drugi roditelj, i doktor, i prijatelj onda to znaju cijeniti i vratiti.“ –kaže Grahovac.
 
 
Bilo je u proteklih trideset godina puno (ne)zgoda kod ovog učitelja,a jedna od njih možda kao priča ugleda i svjetlo dana. U pripremi su „ Ljubavni jadi mladog učitelja u Rakitovcu“. Zašto? „Jedna mama se zaljubila u mene, primjetio sam to nakon dva mjeseca,ali
 pokojna učiteljica Neda Bendelja rekla nam je „dečki biti će svakakvih situacija, ali nemojte nikada započinjati veze s roditeljima, bili sami ili ne uvijek vam se može obiti o glavu“. Držao sam se toga i s tom mamom sam sad u prijateljskim odnosima.“

 
Puno je tu sjećanja,ali ono koje učitelj rado ističe je njegova sedma generacija prije četiri godine,kad su mu učenice uz asistenciju jedne mame za pedeseti rođendan ispekle tortu. Kada se devedesete ženio cijeli njegov razred došao mu je u svatove. I dan danas se druži s bivšim učenicima i kaže: „To je draž tog posla, ostaviš nekakav trag, steknu se prijateljstva i to je neprocjenjivo.“
 
Nije mu žao što je u maloj sredini, djeca u velikim gradovima su drugačija. Ona u manjim sredinama su srdačnija,imaju bolje radne navike,znaju pomoći svojim ukućanima,a to se odmah vidi i u školi. Ako bude zdravlja tu će dočekati i mirovinu. A koliko voli svoj posao dokazuje da nikad u ovih trideset godina nije bio na bolovanju,u školu je dolazio čak i kad mu je noga bila u gipsu.
 
 
Svjetski je dan učitelja,
 da li je to samo mrtvo slovo na papiru?  „Koliko pratim situaciju u EU i svijetu, tamo se više učiteljski posao cijeni, kod nas je problem 90% žena je u prosvjeti i one nikad neće izaći na ulicu i povesti nekakvu revoluciju, a nisam zadovoljan ni sindikatima. Veselim se danu učitelja, nekad je bivši ravnatelj znao  poslati kolače, mi se znamo međusobno počastiti boljim gablecom. Nekad je to bio radni, ali nije bio nastavni dan, ali toga više nema. Roditelji se znaju sjetiti, pa pošalju nešto kao znak pažnje i to me jako razveseli.“ –kaže Grahovac.

 
148 učenika je ovaj učitelj imao i kaže da je od svake generacije učenika nešto naučio, jer od djece se može puno naučiti zato što su ona iskrena. I kaže,nema tog posla za koji bi svoj mijenjao.

CityLIGHTS

Budite dio lijepe priče: Donirajte za đake prvake!

Donacije za nabavu školske opreme potrebitih malenih đaka možete uplatiti do 28. kolovoza, a podjela kupljene opreme bit će 30. kolovoza, u dvorani Galženica u 17 sati. Prvake će u okviru ove akcije opremiti s novim anatomskim torbama, popunjenim pernicama, flomasterima, pastelama, vodenim bojicama, drvenim bojicama, bilježnicama i ostalim sitnicama koje su im potrebne da bezbrižno krenu u usvajanje novih znanja

Objavljeno

on

Mjesec rujan je pred nama i nova školska godina glasno kuca na vrata. Šestu godinu zaredom, krenula je Humanitarka Prvaci koju je pokrenula naša sugrađanka Dalija Zubek – žena velikog srca, kako bi i đaci iz obitelji slabijeg imovinskog stanja imali ono najnužnije za početak svog životnog obrazovanja.

Prvake će u okviru ove akcije opremiti s novim anatomskim torbama, popunjenim pernicama, flomasterima, pastelama, vodenim bojicama, drvenim bojicama, bilježnicama i ostalim sitnicama koje su im potrebne da bezbrižno krenu u usvajanje novih znanja u novoj životnoj avanturi zvanoj osnovna škola.

 

– Komplet po prvašiću biti će 250 kuna, pošto nam Fokus svake godine izađe u susret sa fenomenalnim cijenama. Molim vas da donirate u svojim mogućnostima i da se uključite u ovu humanitarnu akciju kako bi pomogli u opremanju što više đaka prvaka – istaknula je organizatorica Dalija Zubek.

Poseban humanitarni uplatni račun Knjigovodstva Legalis na koji možete uplatiti donacije je HR0323600001501571471 uz opis plaćanja “Za humanitarku Prvaci”.

Legalisovi Prvaci svi su redom odlikaši koji će uskoro preuzeti kormila velikih projekata i velikih postignuća, a nije li lijepo biti barem dijelićem priče sa sretnim završetkom? Akcija traje do 28. kolovoza, a podjela kupljene opreme bit će 30. kolovoza, u dvorani Galženica u 17 sati.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Priča o podgutnici, medenjacima, sladoledu i narodnom veselju

Za cijeli naš kraj 15. kolovoza je značajan dan, svi dolazimo na dan ‘Velike Meše’ zahvaliti Gospi za proteklu godinu, nadajući se da druga bude još bolja, a dobro raspoloženje s proštenja u Vukovini nosimo i kući, ističe Draženka Saraga

Objavljeno

on

Svake je godine proštenje za Veliku Gospu u Vukovini posebno na svoj način. Jučer smo u fotografijama dočarali popodnevni ugođaj istog, no iza slika koje ste imali prilike vidjeti kriju se zanimljive priče o našem dragom Turopolju i običajima.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

Tako nam je gospođa Marica Matijan iz Pešćenice u susjednoj županiji, a koja svake godine dolazi na vukovinsko proštenje, otkrila kako je to u njezinoj mladosti bio uvelike iščekivan događaj u godini.

– Bilo je to krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, kada su ljudi čak u Cerju Letovaničkom prodavali mlade teliće kako bi si žene i djevojke u obitelji priuštile finu odjevnu koombinaciju, spremljenu posebno za ovu prigodu – ističe gospođa Marica.

Iako su se običaji u današnje vrijeme uvelike promijenili, veselje i ushit nisu minuli po svemu što smo zatekli.

Gospođa Draženka iz medičarskog obrta Saraga osnovanog daleke 1948. godine pripadnica je treće generacije medičara i otada su u njihovoj obitelji uvijek rado sudjelovali na ovom proštenju.

Foto: Tomislava Bradić/Cityportal

– Za cijeli kraj je ovaj dan značajan, svi dolazimo zahvaliti Gospi za proteklu godinu, nadajući se da druga bude još bolja. Imamo posebnu recepturu za gverc i medenjake, koju ne možemo otkriti, osim što moram istaknuti da je sve biološko, bez konzervansa! Najviše nam ljudi dolaze nakon ‘Velike Meše’, i uvijek se rado vraćaju jer je to dio tradicije – ističe Draženka Saraga.

U šetnji oko Crkve Pohoda Blažene Djevice Marije naišli smo na zanimljivo obučenog gospodina, zapovjednika turopoljskog voda Banderija, Stjepana pl. Brigljevića, koji nam je otkrio ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, ali i zanimljivost o mašni koja nalikuje na kravatu, a koju je nosio na sebi.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Član sam turopoljskog banderija oko 23 godine i otada dolazim ovdje uveličati misno slavlje, ali i veselje na proštenju nakon istog. Ovo što nosim je odora koja se nosila i u boj, po Austro-Ugarskoj, Francuskoj, u tridesetogodišnjem ratu itd… Menten (gornji dio odore) se nosi preko lijevog ramena da bi se desnom rukom moglo baratati sabljom. Ova mašna koju nosim zove se turopoljska podgutnica. Nju su na vrat mladića, odnosno pod gut vezale djevojke i žene pri odlasku u bitku. Crveni rubac  bio je znak ljubavi i sjećanja na njih i dom, a smatra se jednom od preteča današnje kravate – otkrio nam je zapovjednik voda turopoljskog banderija, Stjepan pl. Brigljević.

Priznati gorički slastičar Memetali Zenuni otkrio nam je kako se u njegovoj obitelji već 73 godine bave slasticama, a on osobno 50 godina dolazi na Veliku Gospu u Vukovinu.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Kada nešto radiš s ljubavlju, i kada ljubav prema tome gajiš sa cijelom obitelji, nastaju rapsodije okusa koje tu priču glasno pričaju. Ove godine smo na proštenje odlučili posjetiteljima ponuditi i neke nove okuse  sladoleda, kreirane u Italiji u suradnji sa njihovim kulinarskim stručnjacima. Naši gosti prepoznaju kvalitetu, zato smo svake godine tu – ističe gospodin Memy.

U šetnji vukovinskim nogostupom, doznali smo i kako se peče po par tisuća porcija raznolikih turopoljsko-sajamskih delicija, uvjerili se kako nije važno doba dana za dobro raspoloženje i plesnjak, te da i današnja djeca s veseljem idu 15. kolovoza u Vukovinu, možda ne s onim istim entuzijazmom kakvog nam je gospođa Marica opisala s početka ove priče, ali u jednom ‘novom ruhu’, koje će, vjerujemo, još mnogo godina u budućnosti prizivati Turopoljce, ali i ostale posjetitelje ovdje na Veliku Gospu!

 

Nastavi čitati

CityLIGHTS

FOTO VIJEST:U šetnji vukovinskim proštenjem

Danas je Vukovina posebno zasjala, kao što to priliči jednom od najstarijih marijanskih naselja u Hrvatskoj. Kao i svake godine, mnoštvo je proštenjačkih sadržaja. Ako Vas put odvede nogostupom kod vukovinske crkve, zasigurno će atmosfera mnoge podsjetiti na djetinjstvo kada ste jedva dočekali da odete na proštenje, stoga se nemojte dugo premišljati i pravac na Gospu u Vukovinu!

Objavljeno

on

Prošetali smo se proštenjem, privučeni šarenilom i veselim ozračjem koje vlada danas u Vukovini. Kao i svake godine, tu su ‘kramari’, razni ringišpili i vrtuljci… Probali smo nove okuse sladoleda koje u ponudi ima naš izvrsni slastičar i veliki gospodin Memy, s novom recepturom koja je stigla čak iz Italije! Gorički medičari Saraga u ponudi imaju bio gverc i odlične medenjake, a posvuda se osjeti miris pečenja, roštilja, kotlovine, te ostalih prigodnih sajamsko-turopoljskih delicija. Nemojte se iznenaditi kad u šetnji zateknete i turopoljske banderijalce u divnim odorama koje pričaju povijesnu priču.

Sa svirkom lagano kreću Pirati i Vikinzi, Sjaj i Skitnice, a ako Vas muči prijevoz kući, dečki iz Taxipro-a spremno dežuraju, i tu su po prvi puta u Vukovini. Nemojte se puno premišljati, pogledajte našu fotogaleriju, i pravac Vukovina na proštenje!

GALERIJA FOTOGRAFIJA

 

Nastavi čitati

Reporter 384 - 25.07.2019.

Facebook

Izdvojeno