Neobičnu utakmicu odigrali su košarkaši Gorice u petak poslijepodne, neobično važnu pobjedu izborili su u sudaru s Vrijednosnicama Osijek. Otišli su na kraju preko “stotke”, jer završilo je 102-90, ali i udaljili od sebe izravnog konkurenta u borbi za jedno od prva četiri mjesta na tablici, koje donosi prednost domaćeg terena u doigravanju. Doduše, Gorica je već neko vrijeme na trećemu mjestu, iza Zadra i Cibone, ispred Splita i Osječana, nije isključeno da će tu i ostati, no i broj četiri puno bi donio uoči doigravanja…

No puno se još ima za igrati, odigrano je 17, a odigrat će se još 16 kola. I zato treba ići korak po korak. Kao što su Goričani i učinili ovoga puta. Osijek je došao s vrlo opasnim sastavom, počevši od Lovre Bašića, preko Antonija Jordana i Lovre Buljevića, sve do bivšeg igrača Cibone i Cedevite Andrije Ćorića i Amerikanca Darlinga. Međutim, svi su oni, redom ozbiljni igrači, na otvaranju utakmice izgledali kao da su u potpunom neredu! Sijevalo je sa svih strana, Gorica je zabila 32 koša i ostavila protivnika na -14 nakon uvodnih deset minuta.

Nastavilo se u sličnom ritmu i do polovice druge četvrtine, pa je Gorica u jednom trenutku imala i 19 koševa prednosti. Međutim, Osječani su tad odlučili da je toga dosta… Za samo tri i pol minute kreirali su seriju 13-0 i potpuno se vratili u utakmicu. Minutu prije kraja poluvremena bili su na samo dva koša zaostatka, da bi na odmor Gorica otišla s pet razlike (58-53).

Propadanje se nastavilo i u trećoj dionici, kad je Osijek prvo preuzeo vodstvo, a onda ga i učinio itekako ozbiljnim i opipljivim. U jednom trenutku vodili su gosti 74-67, a onda se ukazao – Tim Osolnik. Slovenac, novi igrač u Gorici, vjerojatno i posljednje pojačanje za ovu sezonu. Da doista i jest pojačanje pokazao je svojim ulaskom, jer osim dvije trice donio je i novu dozu agresivnosti. Otišli su Osječani na sedam koševa razlike i u zadnjoj četvrtini (81-74), no tad se konačno na parket vratila Gorica iz prve četvrtine.

Prvo serijom 10-0, a zatim i povratkom konstante u igru, Goričani su otišli na velikih 12 razlike (97-85) dvije i pol minute prije kraja, što je označilo i kraj ozbiljnih ambicija gostiju.

– Nakon dobrog otvaranja, u kojem smo stvarno izdominirali, pogađali sve živo, moralo je doći i do perioda bez pogođenog šuta. Međutim, zabrinuo me loš odgovor u obrani, jer trebali smo puno bolje reagirati u trenutku kad smo imali 20 razlike – kazao je trener Josip Sesar.

Raspoloženja su se mijenjala u ovoj utakmici svaki čas, potrošeno je puno emocija, ali važno je da je završilo onako kako smo priželjkivali.

– Da, na kraju smo, unatoč tom propadanju u dvije četvrtine, odigrali zrelo. Uspjeli smo se konsolidirati, a mali Tim nam je donio agresivnost na poziciji playa. Trebalo nam je vremena da se vratimo u svoj ritam, to smo uspjeli krajem treće četvtine i mirno smo utakmicu priveli kraju – analizirao je Sesar.

Goričke strijelce ovoga puta predvodio je Lovro Mazalin, koji je sa 17 koševa i 11 skokova došao do double-double učinka, a pratili su ga Borna Kapusta i Ante Mašić sa po 16 poena. Dvocifreni su bili još i Ante Gospić s 11 i Ivan Vučić s deset, po devet su ubacili Ivan Papac i Mislav Brzoja, osam novak Tim Oslnik… Tako to radi Sesarova Gorica, raznovrsno i učinkovito. Ponekad, eto, i dramatično, ali to je ljepota loptanja među obručima…

Novi težak i velik izazov slijedi već u subotu, kad Gorica gostuje kod opasnog Zaboka, zatim Škrljevo stiže u Goricu, a onda Gorice ide Ciboni.

Punih 11 dana trajala je medulinska avantura nogometaša Gorice, toliko dugo uživali su u istarskoj klimi, trenirali, igrali i izgrađivali još snažniji momčadski duh. I za kraj, kao naručena, došla je pobjeda u finalu Arena kupa. Dobro, ne treba od toga raditi nekakvu euforiju, daleko od toga, pogotovo uzme li se u obzir činjenica da su Goričani u finalu završili dogovorom, ali lijepo je bilo podignuti onaj neobično veliki pehar, proslaviti pobjedu, okruniti na taj način jedan uspješan pripremni period.

U finalu je pao zaprešićki Inter, završilo je 1-0, a gol odluke djelo je Kristijana Lovrića. Istog onog momka koji je tijekom cijele 2019. godine nosio goričke ambicije, namještao i zabijao ključne golove, igrača koji je trenutačno najveći kapital u svlačionici kojom dirigira Sergej Jakirović. I zato je bilo posebno lijepo vidjeti da se Lovrić vratio u ritam, iz kojega ga je na početku priprema izbacila ozljeda, da je opet razigran i raspucan, opasan i aktivan.

– Dobro se osjećaj, ništa me više ne boli, a i općenito mi se čini da smo u dosta dobrom stanju. Bilo je naporno, tako i mora biti u ovom dijelu priprema, ali sve smo odradili i to je najvažnije. Siguran sam da ćemo početak proljetnog dijela prvenstva dočekati potpuno spremni – kaže Lovrić, koji je protiv Intera imao priliku zabiti i drugi gol, iz penala, no poskliznuo se taman u trenutku udarca.

– Eto, dogodi se. Želio sam uzeti malo kraći zalet, baš zato da mi se ne bi dogodilo da prokližem, pa sam ušao u udarac malo labavije. Šteta samo što Hamad nije zabio nakon toga – govori Kiki.

Nije, naravno, sve do Lovrića, jer činjenica je da je Gorica na Arena kupu izgledala dobro, vrlo pristojno posloženo, čak i neobično dobro za ovu fazu priprema i za ovu količinu rotacija za kojom je posezao trener Jakir. Šansu su dobili svi, i to otprilike jednaku, neki su se izborili i nametnuli, drugi baš i nisu, ali tako to ide na pripremama. Dresovi za Osijek u trenerovoj glavi velikim su dijelom vjerojatno već podijeljeni, no ne treba zaboraviti ni na detalj koji kaže da prijelazni rok traje sve do 15. veljače. I da su moguća i nova pojačanja. Iako…

– Iskreno, ako Lovrić ostane, mislim da nam ništa više ne fali. Otišao je Marina, ali imamo tu mladog Hrvoja Babeca, koji se nameće, radi jako dobro… Ali rekao bih da smo svi radili jako dobro i vjerujem da na proljeće u ovakvom sastavu možemo biti i bolji nego što smo bili jesenas – vjeruje kapetan Kristijan Kahlina.

Nakon povratka iz Medulina momčad je dobila dva slobodna dana, neophodna za predah i “resetiranje” uoči posljednjih priprema za Osijek. U srijedu su na rasporedu dva treninga, u četvrtak, petak i subotu po jedan, bit će to pet posljednjih treninga u kojima će se glancati posljednji detalji za sudar koji je na rasporedu u nedjelju u 17.30 sati.

– Čeka nas jedna jako zanimljiva polusezona. Cilj ostaje isti kao i na početku sezone, izboriti nastup u Europi. S kojeg mjesta? Što više, to bolje. Trenutačno smo peti, najmanje što želimo je tu i ostati, iako vidimo da i svi druge rade, pojačavaju se, ali i mi smo na tom segmentu radili – kaže Matija Dvorneković, odlaskom Matije Špičića u Varaždin najstariji igrač u goričkoj svlačionici.

Nova imena u goričkom kadru su litavska “desetka” Paulius Golubickas, goričko dijete Dario Špikić, kao i dvojica igrača koja su se nametnula kroz probu, Gojko Gadže i Lion Cahani. Njih dvojica možda završe i negdje na posudbi, ali možda i ostanu u kadru…

– Svi su oni pokazali kvalitete, naznačili da će nam biti od velike pomoći. Mladi su igrači, gladni uspjeha i vrijedni pažnje, čini mi se da će nam u budućnosti svi biti vrlo značajni, da će nam donijeti puno toga – procjenjuje Kristijan Lovrić.

Brojimo, dakle, sitno. Posljednju utakmicu u prvenstvu Goričani su odigrali 13. prosinca s Interom (1-1), sljedeća će doći 50 dana poslije. Polovica je iskorištena za odmor, polovica za pripreme, a to bi trebala biti dobitna kombinacija. Pred momčadi su ogromni izazovi, moćni rivali, ali straha nema. Kao što ga u ovoj momčadi nikad nije ni bilo. Već sad djeluju spremni, isplatit će se doći ih vidjeti koliko moguću već ove nedjelje…

Proteklu subotu mladi gorički karatisti nastupili su u Nedelišću na Grand Prixu Međimurja. U konkurenciji 39 klubova i 414 natjecatelja Karate klub Velika Gorica osvojio je ekipno treće mjesto.

– Nastupili smo s većim brojem natjecatelja mlađih uzrasta kako bi se čim bolje pripremili za prvenstvo Hrvatske koje se održava u travnju. Čak 24-ero mladih nada nastupilo je u 31 kategoriji, a osvojeno je devet zlata, sedam srebra i šest bronci. Naša najuspješnija natjecateljica Ema Filković na najviše postolje penjala se čak dvaput – poručili su iz Kluba.

Zlato su osvojili Mia Čunčić, Vito Hulina , Vita Kučan, Nika Mirosavljević, Mihael Potočki, Katja Braica, Ivan Ivelj, a Emi Filković to je pošlo za rukom čak dvaput. Srebrom su se okitili Petra Dijanežević, Ema Jukić, Luka Tačković, Nikola Huzjak, Lucija Kirinić i Matej Vuković, a uz jedno Katja Braica okitila se i jednim srebrom. Vito Hulina u Veliku Goricu, osim zlata, donio je i broncu, a brončanu medalju osvojili su još i Mara Gusić, Ana Raguž i Ema Novak. Matea Kordić u dvije kategorije osvojila je brončanu medalju.