Sport

Super gol Zwolinskog, remi s “lokosima”, Golubickas djeluje – odlično!

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Lokomotivom u prvoj pripremnoj utakmici ove zime. Goricu je u vodstvo doveo Lukasz Zwolinski, “lokosi” su preokrenuli preko Tucija i Majića, a konačni rezultat postavio je Martin Maloča iz penala u zadnjoj minuti

Objavljeno

prije 6 godina

11. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Osim Dinama, od kojeg je u pravilu dosad gubila, Gorica ni s jednim prvoligašem nema toliko loš omjer kao s Lokomotivom. Jedna pobjeda, dva remija i tri poraza, među kojima su dva bila posebno uvjerljiva (0-3 i 0-4), učinak su koji nije spriječio stručni stožer Gorice da prvu pripremnu utakmicu dogovori upravo s “lokosima”.

Uostalom, zašto i ne bi, Sergej Jakirović u odličnim je odnosima s Goranom Tomićem, kolegom s klupe Lokomotive. Zadržali su se njih dvojica u podužem razgovoru prije početka utakmice, srdačnom i prijateljskom razgovoru, a onda su se okrenuli prema terenu. Tomić je otišao na svoje mjesto na klupu, a Jakir se odlučio za malo drukčiji pristup. Igralo se na pomoćnom terenu goričkog stadiona, pa se trener popeo na stepenice koje vode prema tribinama i pratio utakmicu iz kudikamo bolje perspektive.

Na popisu sudionika ovoga puta nije imao Kristijana Lovrića, Cherifa Ndiayea, Joeya Suka, Aleksandra Jovičića, Maksa Ćelića, Michala Maslowskog i Matthewa Steenvoordena. Čak trojica iz obrane, zbog čega je Jakirović morao improvizirati. Ispred Kahlina su tako bili Matija Dvorneković u ulozi desnog beka, Patrik Periša i Krešo Krizmanić kao stoperski par, i Marijan Čabraja lijevo. Sredinu su držali Dario Čanađija i Hrvoje Babec, desno Jiloan Hamad, lijevo Justin Mathieu, a u vrhu napada Lukasz Zwolinski.

A iza Poljakovih leđa, na poziciji “desetke”, po prvi put u dresu Gorice, predstavio se 20-godišnji Litavac Paulius Golubickas. S brojem 21 na leđima, kojeg mu je u naslijeđe ljetos ostavio Farouk Miya, plavokosi ofenzivni veznjak pokazao je u svojih prvih 45 minuta da je itekako zanimljiv materijal, mladi igrač koji bi mogao puno donijeti Gorici… Brz, okretan, tehnički jako dobar, vižljast, okomit, s puno trke u oba smjera, djeluje kao veliki potencijal, no naravno da ćemo za prave, konkretnije ocjene morati pričekati još neko vrijeme.

– Mislim da je Paulius u ovih 45 minuta pokazao da ima kvalitetu potrebnu našoj momčadi. Na toj poziciji ‘desetke’ jako je inteligentan, ima rješenje i prije nego što dobije loptu, hitar je i vižljast, a kao takav može napraviti puno problema svakom protivniku. S nama je tek nekoliko dana, ali pažljivo smo ga skautirali, znamo što s njim dobivamo, i uopće ne sumnjam da će se jako dobro adaptirati na našu momčad. Ovo je svlačionica koja je brzo i lako prihvatila sve igrače sa strane, siguran sam da će tako biti i s njim. I da će biti još bolji na terenu – kaže trener Jakirović.

Isto vrijedi i za Goricu u cjelini, samo su četiri dana dečki u pogonu bili prije prve utakmice na pripremama, no ono što smo vidjeli djeluje ohrabrujuće. Pogotovo kad je riječ o prvom poluvremenu, jer ova se utakmica i mora podijeliti na dva dijela. U prvom su igrale nominalno startne postave, pri čemu je Lokomotiva više kombinirala, a u nastavku su se obje postave kompletno promijenilo.

Upravo zato mjerodavan dojam trebao bi biti onaj iz prvih 45 minuta. Igralo se relativno ravnopravno, s ipak nešto više opasnosti u režiji goričkih ofenzivaca, iako ni gosti nisu došli “praznih pušaka”. Povela je Gorica, bilo je to u 20. minuti, kad je Zwolinski jednu dugu loptu briljantno primio prsima i opalio iz prve, prije nego što je dotakla zemlju. Golman Lokomotive Ivo Grbić mogao je samo ispratiti pogledom loptu koja para mrežu za prvi gorički gol u 2020. godini…

U nastavku su oba trenera promijenila svih 11 igrača, a Gorica je igrala s Čovićem na golu, Musom, Maločom, Ljubisavljevićem i Žutićem u obrani, Gluićem (Božićem), Matteonijem i Gadžeom u sredini te Kelavom, Šrolerom i Cahanijem u napadu. Dakle, Maloča na stoperu, šestorica na probi, plus Damir Žutić, koji trenira s Goricom dok čeka novi angažman… Pokazalo se, previše da bi se sačuvala pobjeda.

Lokomotiva je izjednačila preko Luke Smolje, nekadašnjeg stopera Gorice, koji je iz “poluškarica” efektno zabio nakon prekida, a potpuni preokret donio je Indrid Tuci iz penala. Imala je i “šarena” Gorica neke svoje situacije, a na kraju je uspjela i zabiti za izjednačenje. U samoj završnici netko od braniča Lokomotive igrao je rukom, sudac Kovač pokazao je na bijelu točku, a konačnih 2-2 postavio je Martin Maloča.

– Zadovoljan sam kako smo odigrali, pogotovo zato što nam je ovo prvi izlazak na prirodni travu nakon četiri dana na umjetnoj. Neke igrače smo poštedjeli, a nakon svega mi je važno da je sve prošlo bez ozljeda. Dali smo priliku i igračima na probi, da vidimo mogu li pratiti prvoligaški nivo, a rezultat mi je bio najmanje važan. Razbili smo monotoniju treninga, a ujedno mi se potvrdio dojam da radimo dobro, da smo na pravom putu. Idemo tako dalje, u iščekivanju ponekog pojačanja, koje bi nam dobro došlo za ostvarivanje ciljeva koje imamo – kazao je trener Jakirović.

Sljedeća pripremna utakmica u planu je za srijedu, no protivnik je zasad nepoznat. Trebao je to biti Inter, ali zbog promjena u klubu iz Zaprešića došlo je i do promjene ovog plana. Ne pronađe li se protivnik do tad, kaže trener Jakirović, igrat će se međusobno. A onda, u četvrtak, kreće se za Medulin.

GORICA – LOKOMOTIVA 2-2 (1-0)

STRIJELCI: 1-0 Zwolinski (20), 1-1 Tuci (65), 1-2 Majić (78-11m), 2-2 Maloča (90-11m)

GORICA: Kahlina (Čović) – Dvorneković (Musa), Periša (Maloča), Krizmanić (Ljubisavljević), Čabraja (Žutić) – Babec (Matteoni), Čanađija (Gluić, Božić) – Hamad (Kelava), Golubickas (Gadže), Mathieu (Šroler) – Zwolinski (Cahani)

LOKOMOTIVA: Grbić (Lukić) – Jurić (Gluhaković), Kolinger (Karačić), Mersinaj (Smoljo), Marković (Čeliković) – Petrak (Cokaj), Vojković (Halilović) – Kastrati (Majić), Emerson (Beriša), Uzuni (Maružin) – Budimir (Tuci)

Povezane teme:HNK GORICA hotnews nk lokomotiva pripremna utakmica

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 2 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.