Osim Dinama, od kojeg je u pravilu dosad gubila, Gorica ni s jednim prvoligašem nema toliko loš omjer kao s Lokomotivom. Jedna pobjeda, dva remija i tri poraza, među kojima su dva bila posebno uvjerljiva (0-3 i 0-4), učinak su koji nije spriječio stručni stožer Gorice da prvu pripremnu utakmicu dogovori upravo s “lokosima”.

Uostalom, zašto i ne bi, Sergej Jakirović u odličnim je odnosima s Goranom Tomićem, kolegom s klupe Lokomotive. Zadržali su se njih dvojica u podužem razgovoru prije početka utakmice, srdačnom i prijateljskom razgovoru, a onda su se okrenuli prema terenu. Tomić je otišao na svoje mjesto na klupu, a Jakir se odlučio za malo drukčiji pristup. Igralo se na pomoćnom terenu goričkog stadiona, pa se trener popeo na stepenice koje vode prema tribinama i pratio utakmicu iz kudikamo bolje perspektive.

Na popisu sudionika ovoga puta nije imao Kristijana Lovrića, Cherifa Ndiayea, Joeya Suka, Aleksandra Jovičića, Maksa Ćelića, Michala Maslowskog i Matthewa Steenvoordena. Čak trojica iz obrane, zbog čega je Jakirović morao improvizirati. Ispred Kahlina su tako bili Matija Dvorneković u ulozi desnog beka, Patrik Periša i Krešo Krizmanić kao stoperski par, i Marijan Čabraja lijevo. Sredinu su držali Dario Čanađija i Hrvoje Babec, desno Jiloan Hamad, lijevo Justin Mathieu, a u vrhu napada Lukasz Zwolinski.

A iza Poljakovih leđa, na poziciji “desetke”, po prvi put u dresu Gorice, predstavio se 20-godišnji Litavac Paulius Golubickas. S brojem 21 na leđima, kojeg mu je u naslijeđe ljetos ostavio Farouk Miya, plavokosi ofenzivni veznjak pokazao je u svojih prvih 45 minuta da je itekako zanimljiv materijal, mladi igrač koji bi mogao puno donijeti Gorici… Brz, okretan, tehnički jako dobar, vižljast, okomit, s puno trke u oba smjera, djeluje kao veliki potencijal, no naravno da ćemo za prave, konkretnije ocjene morati pričekati još neko vrijeme.

– Mislim da je Paulius u ovih 45 minuta pokazao da ima kvalitetu potrebnu našoj momčadi. Na toj poziciji ‘desetke’ jako je inteligentan, ima rješenje i prije nego što dobije loptu, hitar je i vižljast, a kao takav može napraviti puno problema svakom protivniku. S nama je tek nekoliko dana, ali pažljivo smo ga skautirali, znamo što s njim dobivamo, i uopće ne sumnjam da će se jako dobro adaptirati na našu momčad. Ovo je svlačionica koja je brzo i lako prihvatila sve igrače sa strane, siguran sam da će tako biti i s njim. I da će biti još bolji na terenu – kaže trener Jakirović.

Isto vrijedi i za Goricu u cjelini, samo su četiri dana dečki u pogonu bili prije prve utakmice na pripremama, no ono što smo vidjeli djeluje ohrabrujuće. Pogotovo kad je riječ o prvom poluvremenu, jer ova se utakmica i mora podijeliti na dva dijela. U prvom su igrale nominalno startne postave, pri čemu je Lokomotiva više kombinirala, a u nastavku su se obje postave kompletno promijenilo.

Upravo zato mjerodavan dojam trebao bi biti onaj iz prvih 45 minuta. Igralo se relativno ravnopravno, s ipak nešto više opasnosti u režiji goričkih ofenzivaca, iako ni gosti nisu došli “praznih pušaka”. Povela je Gorica, bilo je to u 20. minuti, kad je Zwolinski jednu dugu loptu briljantno primio prsima i opalio iz prve, prije nego što je dotakla zemlju. Golman Lokomotive Ivo Grbić mogao je samo ispratiti pogledom loptu koja para mrežu za prvi gorički gol u 2020. godini…

U nastavku su oba trenera promijenila svih 11 igrača, a Gorica je igrala s Čovićem na golu, Musom, Maločom, Ljubisavljevićem i Žutićem u obrani, Gluićem (Božićem), Matteonijem i Gadžeom u sredini te Kelavom, Šrolerom i Cahanijem u napadu. Dakle, Maloča na stoperu, šestorica na probi, plus Damir Žutić, koji trenira s Goricom dok čeka novi angažman… Pokazalo se, previše da bi se sačuvala pobjeda.

Lokomotiva je izjednačila preko Luke Smolje, nekadašnjeg stopera Gorice, koji je iz “poluškarica” efektno zabio nakon prekida, a potpuni preokret donio je Indrid Tuci iz penala. Imala je i “šarena” Gorica neke svoje situacije, a na kraju je uspjela i zabiti za izjednačenje. U samoj završnici netko od braniča Lokomotive igrao je rukom, sudac Kovač pokazao je na bijelu točku, a konačnih 2-2 postavio je Martin Maloča.

– Zadovoljan sam kako smo odigrali, pogotovo zato što nam je ovo prvi izlazak na prirodni travu nakon četiri dana na umjetnoj. Neke igrače smo poštedjeli, a nakon svega mi je važno da je sve prošlo bez ozljeda. Dali smo priliku i igračima na probi, da vidimo mogu li pratiti prvoligaški nivo, a rezultat mi je bio najmanje važan. Razbili smo monotoniju treninga, a ujedno mi se potvrdio dojam da radimo dobro, da smo na pravom putu. Idemo tako dalje, u iščekivanju ponekog pojačanja, koje bi nam dobro došlo za ostvarivanje ciljeva koje imamo – kazao je trener Jakirović.

Sljedeća pripremna utakmica u planu je za srijedu, no protivnik je zasad nepoznat. Trebao je to biti Inter, ali zbog promjena u klubu iz Zaprešića došlo je i do promjene ovog plana. Ne pronađe li se protivnik do tad, kaže trener Jakirović, igrat će se međusobno. A onda, u četvrtak, kreće se za Medulin.

GORICA – LOKOMOTIVA 2-2 (1-0)

STRIJELCI: 1-0 Zwolinski (20), 1-1 Tuci (65), 1-2 Majić (78-11m), 2-2 Maloča (90-11m)

GORICA: Kahlina (Čović) – Dvorneković (Musa), Periša (Maloča), Krizmanić (Ljubisavljević), Čabraja (Žutić) – Babec (Matteoni), Čanađija (Gluić, Božić) – Hamad (Kelava), Golubickas (Gadže), Mathieu (Šroler) – Zwolinski (Cahani)

LOKOMOTIVA: Grbić (Lukić) – Jurić (Gluhaković), Kolinger (Karačić), Mersinaj (Smoljo), Marković (Čeliković) – Petrak (Cokaj), Vojković (Halilović) – Kastrati (Majić), Emerson (Beriša), Uzuni (Maružin) – Budimir (Tuci)