Poveži se s nama

Sport

Super Alpas Cup! Klinci iz Bugarske pobjednici, svi gosti – oduševljeni

Limači bugarskog Nacionala pobjednici su desetog izdanja Alpas Cupa na Udarniku. još jednom briljantnom Alpas Cupu, koji je ovaj put uspio oduševiti i goste iz Australije, ali i one iz Portugala, BiH, Srbije, Austrije…

Objavljeno

Tamo uz rub terena broj 2, označenog dresom Kurilovca s tim brojem, na travi sjede dvojica dječaka. Jedan u dresu Sportinga iz Lisabona, tamnoput a plavokos, a drugi u dresu Moslavine iz Kutine, s “ronaldovskom” frizurom… Razgovaraju, druže se, smiju, a onda se pozdrave i svaki ode na svoju stranu. Za koju minutu počinje utakmica, novopečeni prijatelji igraju međusobno…

U toj jednoj slici zapravo je opisano sve ono što se u Kurilovcu događa već deset godina. Kroz sad već čuveni Alpas Cup u tih je deset godina prošlo više od 6500 djevojčica i dječaka, kroz turnir za limače, djecu do 11 godina, igra se nogomet – i to vrlo ozbiljno, čovjek se iznenadi kad vidi koliko dobro mogu igrati klinci od 11 godina… – ali se prije svega sklapaju nova prijateljstva, stječu neka nova iskustva.

– Ma upravo to je i poanta. Evo, gledam mog sina, već je krenulo dodavanje prijatelja sa svih strana, ipak su oni ta ‘instagram generacija’… Ali lijepo je to, kroz ovakve turniru djeca upoznaju druge kulture, razvijaju se kao osobe kroz prihvaćanje pobjeda i poraza – rekao je Josip Sesar, trener košakaša Gorice, odličan nogometaš, ali u ovom slučaju u ulozi oca.

– Igra u Zagrebu, stanujemo tamo preko puta Veslačke pa nam je tako bilo najlakše. Izrastao je dosta, ja ga nagovaram da se prebaci na košarku ili odbojku, ali ne da se iz nogometa. Evo, i kapetan je svoje generacije – pohvalio se tata Sesar.

Alpas Cup, odavno je to već jasno, pripada u sam vrh kad je riječ o turnirima za limače. Oduševljenje gostiju svake godine, uostalom, sve govori. Stigao je na deseto izdanje premijerno i jedan klub koji nije iz Europe. Iz Australije je svoju djecu na turnir poslao klub koji se zove Subiaco. Vode ga australski Hrvati, među njima i Velikogoričanin Adi Jurić, koji je “down under” otišao prije 30 godina.

– Emotivno mi je uvijek doći ovdje, među ljude koje desetljećima nisam vidio, a moja djeca uživaju! Vodio sam ih već na turnire po svijetu, bili smo i u Brazilu, i u Portugalu, ali ovo što ima Kurilovec… To je čudo! Daleko najbolji turnir za ove kategorije koji sam vidio, od organizacije, popratnih sadržaja, ma svega – govorio je oduševljeno.

Oduševljeni su bili i gosti iz Bugarske, koji su prvi put došli na Alpas Cup i – otišli do kraja! Nacional iz Sofije zapravo je priča koja je usko vezana s fakultetom za fizičku kulturu u Sofiji, s djecom se radi sustavno i temeljito, a to se vidi i na terenu. Nacional je tako u finalu pobijedio zagrebačku Lokomotivu 3-1, uz napomenu da je to i jednima i drugima bila 15. utakmica u dva dana! Da, svaka traje 15 minuta, ali treba i to sve odigrati… I Nacional je potpuno zasluženo slavio, pokazali su Bugari definitivno najviše. Imali su i čak trojicu u idealnoj sedmorci turnira, a za malog s brojem deset već su Nikoličiusu iz Gorice dovikivali:

– Niko, ovoga odmah potpiši!

Igralo se na pet terena istovremeno, kiša je pričekala da sve bude gotovo, roditelji su na tribinama uživali gotovo više nego djeca… A djeca su, to je sasvim sigurno, doživjela dva dana za pamćenje. Svatko tko se kao dijete bavio nekim sportom zna koliko su važni ovakvi turniri, ovakva iskustva, prilika da se sa samo 11 godina okušaš na terenu s protivnicima najviše razine, sa svim krajeva svijeta.

Na kraju su podijenjene i nagrade, organizatori su dali zahvalnice svima koji su im pomagali u ovih deset godina, a onda je krenula dodjela medalja. Dinamo je u finalu “utješnog turnira”, zapravo u borbi za peto mjesto, izgubio od austrijskog Sturma, čiji su klinci oduševili na dodjeli. Jedan dječak uzeo je mikrofon, na njemačkom rekao da ovaj trofej svi zajedno poklanjaju svom treneru i zaradio glasan pljesak. Pljeskalo se i četvrtom Partizanu, koji nije dočekao dodjelu, a pogotovo trećem Osijeku, koji je bio bolji u ogledu za treće mjesto.

Već se pošteno spustila noć kad je sve završilo, počela je i padati kiša, a mali nogometaši išli su prema svojim kućama. Na odmor kojeg su, nakon što su odigrali 15 utakmica u dva dana, itekako zaslužili.

Sport

Momčad za regiju: Kapusta i Mazalin ostaju, vratio se “leteći” Baković

Marko Baković, skočni i atraktivni centar, ljubitelj aley-oopova, nakon jedne sezone na Islandu vraća se u dresu KK Gorice. Nije odolio zovu ABA lige 2, u kojoj će igrati s nekim suigračima iz pretprošle sezone, ali i s nekim potpuno novim licima

Objavljeno

on

Košarkaši Gorice privremeno su se rastali nakon nešto više od mjesec dana povratničkih, post-korona treninga, a sad je pred njima odmor sve do drugog tjedna u kolovozu. Odmor za igrače, naravno, svi ostali segmenti kluba u ovim su trenucima u velikim “radovima”, budući da treba složiti cijelu organizacijsku konstrukciju za novu sezonu, ali prije sve treba složiti momčad. Zasad ide u dobrom smjeru, sve su jasniji obrisi, očekuje se, najbolje momčadi koju je velikogorička košarka ikad imala.

Počelo je dolaskom bek Mate Kalajžića iz Splita, igrača koji je ne tako davno bio i na širem popisu reprezentacije, a bude li zdrav u kontinuitetu, trebao bi to biti i jedan od ključnih igrača u Sesarovoj koncepciji. Ništa manje važnu ulogu imat će u njoj i Borna Kapusta, dugogodišnji prvi playmaker Gorice, te Lovro Mazalin, koji se u rukama trenera Sesara preporodio, oživio svoju karijeru.

– Da, produžili smo ugovore sa Mazalinom i Kapustom, a u odnosu na prošlu sezonu napustili su nas Papac, Babić, Petrović i Miković. Trenutačno smo u pregovorima s još tri, četiri igrača, a među njima i jednim centrom – otkrio je direktor Gorice Ljubo Prgomet prije nekoliko dana.

Od utorka je poznato i tko je taj centar s kojim se pregovara, s obzirom na to da su pregovori uspješno okončani. U dresu Gorice tako će ponovno igrati Marko Baković, 205 cm visoki, 27-godišnji centar iz Tomislavgrada, koji je već igrao u Gorici, da bi prošlu sezonu odradio na Islandu. Sad se Baković vraća, a s njim se vraća i doza atraktivnosti, budući da je riječ o vrlo skočnom igraču, sjajnom zakucavaču, pravom “letaču” koji voli i aley-oopove…

Baković je prošao omladinsku školu Cedevite, a zatim je igrao za Đuro Đaković iz Slavonskog Broda, za Čapljina Lastu, riječki Kvarner Rijeka i zagrebački VERN. Najbolju košarku karijere igrao je upravo u Gorici, a prošle sezona na Islandu brojke su bile prilično dobre – 13,9 koševa i 9,7 skokova po utakmici.

Ostat će u Gorici i Ivan Majcunić i Ante Mašić, njegovim odlaskom u Nizozemsku propala je ideja s dovođenjem Damjana Rudeža, ali igrača zainteresiranih za dolazak u Goricu, za igranje ABA lige 2, sasvim je dovoljno. Ostatak momčadi slagat će se s možda još ponekim igračem iz prošle sezone, budući da se tek čeka rasplet situacije oko Mislava Brzoje i Ivana Vučića, a bit će i još pravih, velikih pojačanja. Novi igrači bit će gotovo u pravilu mladi i, kako se ono kaže, razvojni, a po dosadašnjem izgledu momčadi jasno je da se traži još jedan “combo” bek, po jedno nisko i visoko krilo, te jedan centar.

– Slagat ćemo momčad s 12 igrača, ne više od toga, a cilj je biti stabilan u regionalnom natjecanju i konkurentan svima na domaćim parketima – kaže trener Josip Sesar.

Prema svemu sudeći, čeka nas jedna jako zanimljiva košarkaška sezona u našem gradu…

Nastavi čitati

Sport

Opet na terenu točno mjesec dana nakon dvostrukog puknuća vilice!

Paulius Golubickas nastradao je u Koprivnici 6. lipnja, a na prvom treningu nakon oporavka pojavio se 6. srpnja. Mladi litavski vezni igrač dva tjedna je mirovao, zatim počeo trenirati, a i dalje radi smanjenim intenzitetom. Ali barem sve lakše jede…

Objavljeno

on

Na treningu nogometaša Gorice u ponedjeljak poslijepodne, dva dana nakon remija s Istrom 1961 na Aldo Drosini (2-2), punom snagom radili su oni koji su dobili manju minutažu ili nisu uopće igrali, prvotimci su radili smanjenim intenzitetom, a među njih se smjestio i jedan plavokosi mladić sa širokim osmijehom na licu. Paulius Golubickas (20) vratio se iz Litve, ponovno trenira!

U utakmici protiv Slaven Belupa 6. lipnja, prvoj nakon korone, nakon samo šest minuta igre, Paulius se sudario s domaćim braničem Tomislavom Božićem i završio na travnjaku. Dijagnoza je zvučala grozno, jer vilica je pukla na dva mjesta, ali mladi veznjak Gorice od prvog trenutka je bio maksimalno pozitivan. Oporavljao se doma, u svojoj Litvi, a točno mjesec dana kasnije opet trči velikogoričkim travnjacima.

– Presretan sam što sam opet ovdje. Prošlo je mjesec dana od operacije, naravno da sam sretan što opet treniram. Doduše, ne punom snagom, zasad sam više na biciklu i u teretani, idem korak po korak i nadam se da ću se vratiti na teren što prije to bude moguće. Kažu doktori da oporavak teče i bolje od očekivanja, oduševljen sam što je tako, ali i dalje moram biti oprezan, nastaviti kao i do sad – rekao je Golubickas, koji je odmah nakon operacije potpisao ugovor s HNK Goricom.

Uspio je, kaže, iskoristiti vrijeme bez nogometa na najbolji mogući način.

– U prvo vrijeme sam imao mali godišnji odmor, jer dva tjedna nakon operacije ništa nisam radio, nikakve treninge. Iskoristio sam to da provedem vrijeme s obitelji i prijateljima, gledao sam utakmice litvanske lige, pratio kako igra Gorica… Nakon ta dva tjedna polako sam počeo i trenirati, tako da je vrijeme nekako prošlo – priča Paulius.

Nakon operacije vilice bilo je potrebno neko vrijeme da bi se mogao normalno hraniti.

– U početku je bilo teško, mogao sam jesti samo usitnjenu hranu, jogurte i smoothieje, ali sad je puno bolje. Mogu već jesti i normalnu hranu, po mogućnosti što mekšu i u manjim komadićima, no važno je da se mogu normalno najesti. Izgubio sam i poneki kilogram, ne znam je li to dobro ili loše, ali znam da se osjećam dobro – kaže Paulius.

I dalje malkice otežano govori, ali raspriča se kad se spomene povratak u momčad, trenutak kad više neće biti samo gledatelj.

– Bilo je u razdoblju iza nas dobrih utakmica, bilo je i nekih koje nisu bile toliko dobre u smislu rezultata, ali mogu reći da sam jako sretan zbog onoga što vidim u samoj igri naše momčadi. I naravno da jedva čekam da se vratim, da mogu pomoći suigračima. Nije mi bilo lako gledati ih, poželiš uskočiti u televizor, ali ipak mi je lakše kad vidim da igraju dobro – rekao je Golubickas i zaključio:

– Nadam se da ću biti potpuno spreman za početak sljedeće sezone. Želim dočekati kratke pripreme između dva prvenstva u stanju da mogu sve normalno odrađivati sa suigračima. I, naravno, zaigrati već od prvoga kola sljedeće sezone. To je moja želja, ali teško je u ovom trenutku reći hoće li biti baš tako. Možda će to ići i brže, možda i malo sporije, znam samo da ću napraviti sve da se vratim što prije.

Nastavi čitati

Najave

FOTO 6.Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića u Poljani Čičkoj

Objavljeno

on

06.07.2020. Velika Gorica. 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr (Arhiva 2018.)

Udruga za sport i rekreaciju Frajer (USR Frajer) iz Poljane Čičke organizira 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića, koji će biti održan na mjesnom travnatom igralištu, u subotu, 11. srpnja 2020. godine, početak najvjerojatnije u 09 sati. Organizator je objavio pojedinosti vezane za predstojeći turnir:

06.07.2020. Velika Gorica. 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr (Arhiva 2018.)

Rok za prijavu je 10.07.2020. do 12 sati, izvlačenje parova je u 13 sati; – maksimalan broj ekipa je 16; – kotizacija 500 kuna (osiguran ručak za sudionike turnira); – igra se po sistemu 5+1, lopta br.5; – trajanje utakmica je 2×10 min ili 2×12 min. (ovisno o broju prijavljenih ekipa); – pauze u poluvremenu i između utakmica 5 min.; – nagrade: 1.mjesto 50% od uplate, 2.mjesto 30% od uplate i 3. mjesto 20% od uplate.

Prijave na mob. 091/5698-359.

Nakon završetka turnira slijedi velika zabava uz Exotic band!

Napomena: Sudionici turnira i posjetitelji dužni su pridržavati se važećih epidemioloških mjera odnosno preporuka.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno