Velika Gorica se, realno, teško može nazvati “gradom košarke”. Ma koliko neki od nas bili pretencizoni, zaljubljeni u loptanje između obruča, koliko god se pokušavali pozivati na višedesetljetnu tradiciju, ovakve ili onakve uspjehe, na imena poput NBA-jevaca Ivice Zupca, Damjana Rudeža i Marija Kasuna, koji su u dijelu karijere nosili gorički dres, govoriti o gradu košarke praktički je nemoguće. Puno prije toga ovo je grad mladih, grad idealan za obitelji, grad sporta i kulture, grad zrakoplovstva ili vatrogastva… A opet, ovog se vikenda, ovog petka i subote, na trenutke učinilo da Velika Gorica diše kao grad košarke. I to je, za sve one zaljubljene u ovu igru, bio poseban užitak.

Košarkaški klub Gorica slavio je svoj 50. rođendan, obilježen je turnirom koji nam je u goste doveo dva trenutačno najveća hrvatska kluba, Cibonu i Zadar, ali to ni izbliza nije bilo sve. Bila su to dva dana u kojima je, osim Cibosa i Zadrana, Veliku Goricu pohodio cijeli niz velikih košarkaških imena. Došao je Stojko Vranković, bili su tu i legende zadarske i hrvatske košarke Pino Gjergja i Zdravko Jerak, svoje mjesto ispod koša zauzeo je i Aco Petrović, ali i još brojni treneri, igrači, košarkaški djelatnici…

– Sve ovo potvrda je da gorička košarka već sad ima svoj status unutar hrvatske košarke. I odaziv na turnir, i reakcije klubova, kao i svih njihovih djelatnika, govori da Gorica ima svoje mjesto u košarkaškom svijetu. To je ono što veseli i što istovremeno, naravno, donosi i obavezu kod svih nas koji radimo na razvoju i unaprijeđenju kluba – kaže nam u svemu tome predsjednik kluba Duško Radović.

U petak su na rasporedu bila polufinala turnira, a u subotu finale i utakmica za treće mjesto… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Čovjek je došao na čelo kluba po završetku prošle sezone, najuspješnije u 50-godišnjoj povijesti goričke košarke. Oformio je svoj tim i krenuo raditi u najvišoj brzini. Dugovi i zaostaci su riješeni, u pripremi su i prilagodbe u dvorani koje će omogućiti televizijske prijenose iz Velike Gorice, a dodatan napor bila je organizacija 50. rođendana kluba.

– Mi smo relativno mali tim, nas četvorica, petorica smo tu, i svi smo postali ‘katice za sve’. Trudimo se maksimalno, u ova tri mjeseca napravili smo sve što se moglo da budemo bolji. Zadržali smo kostur momčadi iz prošle sezone, pojačali smo se u skladu s financijskim mogućnostima, a treba reći i da roster nije do kraja zatvoren. Očekujemo još dolazak jednog, dvojice ili trojice igrača. Međutim, ono što je momčad pokazala kroz sve ove utakmice u pripremama, pokazuje da smo na pravom putu, da možemo biti čak i bolji nego prošle sezone – ambiciozan je predsjednik.

Već u petak vidjeli smo puno toga dobroga od ovog turnira. Prvo abaligaški okršaj Zadra i Cibone, u kojem je trener Zagrepčana Ivan Velić dao priliku i svojim mladim igračima, dok je njegov kolega Ante Nazor, uz potporu Tornada u kutu dvorane, tražio način kako doći do pobjede nad najvećim rivalom. I uspio ga je pronaći, Zadar je pobijedio i otišao u finale. U kojem mu se, dva i nešto sata poslije, pridružila i Gorica. S druge strane bio je ruski Temp Sumz, vrlo dobra momčad, koja je radila velike probleme Sesarovim dečkima. Tijekom cijele utakmice Gorica je stizala rusku prednost, na kraju je i dostigla, pa i prestigla. I u dramatičnoj završnici izborila finale.

Zadar je nadigrao Cibonu u prvoj utakmici turnira i tako postao prvi subotnji finalist… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica je u drugom polufinala lovila i ulovila prednost ruskog Temp Sumza i također ušla u finale… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tribine su bile jako lijepo popunjene već prvoga dana, a tek se čekalo veliko finale turnira… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Imalo je veliko finale i svoju uvertiru, koja je odrađena – u odijelima. Subotnje prijepodne donijelo je Svečanu akademiju u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, na kojoj je valjalo održati nekoliko govora, podijeliti priznanja klupskim legendama, javno zahvaliti sponzorima i prijateljima kluba… I sve to u nazočnosti gradonačelnika Dražena Barišića sa suradnicima, saborskog zastupnika i dugogodišnjeg predsjednika kluba Ivana Šukera, predstavnice Županije, pročelnice Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Mirele Katalenac, predstavnika Državnog ured za sport, Zagrebačkog sportog saveza, raznih drugih saveza i klubova… Uglavnom, ugledno društvo. I najviši među njima, predsjednik HKS-a Stojko Vranković, zajedno sa svojih 218 centimetara.

– Prije svega, čestitao bih rođendan klubu, 50 godina nije malo. Želim im još puno ovakvih obljetnica, ali i puno dobrih igara i dobrih sezona. Josip Sesar je moj suigrač još iz reprezentativnih dana, mislim da i on i svi u klubu rade dobar posao. Prošle sezone bili su jako dobri, bili su i u završnici Kupa, tako da imaju razloga za slavlje i veselje – kazao je Stojko, kojem na spomen goričke košarke prvo padne napamet…

– Trenutna najjača poveznica s goričkom košarkom mi je predsjednik kluba, moj suigrač iz zadarskih dana Duško Radović. Ovu priliku koristim da i njemu čestitam, želim mu sve najbolje i puno uspjeha s klubom. A što se tiče igračkih dana… Mislim da sam jednom, ali jako davno, sa Zadrom igrao jednu prijateljsku utakmicu u Velikoj Gorici.

Redali su se ugledni gosti na pozornici, prosipali komplimente na sve što se radi u klubu, ali i evocirali uspomene na sve što se događalo u posljednjih 50 godina u goričkoj košarci. Ponovljena je još jednom priča o počecima… Gorički vatrogasci 1967. su išli na vatrogasno natjecanje u Zadar, na kojem je jedna od disciplina bilo i ubacivanje lopte kroz obruč. Nešto kao današnja slobodna bacanja. Dečki su željeli vježbati, pa su na staru Gasilanu, danas Vatrogasni dom, postavili koš. Na njemu su vježbali za natjecanje i u Zadru bili sjajni!

– Naši dečki su pobijedili na tom natjecanju, a tako vjerojatno ne bi bilo da nisu vježbali ta bacanja – prisjetio se Josip Šipušić, u povijest upisan kao prvi predsjednik Goričkog omladinskog košarkaškog kluba.

Briljirao je vitalni Joža na govornici, nekoliko puta i pošteno nasmijao okupljene, sjećajući se kako se košarka u tim počecima igrala na vanjskim terenima, kako su naši dečki bili majstori za utakmice po kiši, pa kako je izgrađena prva dvorana… Klub koji se 22 godine zvao Radnik u devedesetima je pet godina nosio ime Media, da bi od 1997. počeo živjeti s imenom KK Gorica. Bogata je povijest iza ovoga kluba, gomila velikih igrača, cijeli niz utakmica za pamćenje. Evo, baš danas, 16. rujna, navršava se točno 50 godina od osnutka kluba.

– Ti naši počeci zapravo su bili fenomenalni. Košarka se, sjećam se, ozbiljno počela igrati nakon Svjetskog prvenstva u Ljubljani 1970. Od tad se košarku puno intenzivnije pratilo, a mi smo krenuli puno intenzivnije trenirati i raditi. Bili smo zaljubljeni u košarku. Trgale su se često felge od bicikla, zabijale na jabuku… I igrala se košarka. Okupljali smo se na igralištu kod Gasilane, prvo s jednim, a onda i s oba koša, a tu su se zapravo okupljali svi mladi Goričani – prisjetio se Goran Kovačić, igrač iz prve generacije goričke košarke, a kasnije i dugogodišnji tajnik kluba, jedan od onih koji je povukao kad je bilo najteže.

I zato s ponosom gleda na sve ono u što se gorička košarka pretvorila 50 godina poslije.

– U odnosu na te naše početke, danas je ovo ‘nebo i zemlja’. Danas imamo klub koji je odlično organiziran, koji igra Premijer ligu, koji je u gornjem domu hrvatske košarke. Imamo novog i jako dobrog predsjednika, koji je angažiran maksimalno i ne bojim se za goričku košarku u budućnosti – optimističan je Kova.

Jedva su uzvanici stigli presvući odijela, a već su se opet okupili u dvorani. U utakmici za treće mjesto, već od 15 sati, Cibona je iščupala pobjedu protiv Temp Sumza, a onda je slijedilo finale. I – spektakl. Tornado je opet bio tu, oni su se pobrinuli za zvučnu kulisu, a na parketu se vodila velika borba. Odlična Gorica, jaki Zadar i gomila neizvjesnosti. Sve do posljednje sekunde. Doslovno posljednje, čak možda i malo nakon nje… Nekoliko sekundi prije kraja Martin Junaković je pogodio jedno bacanje i izjednačio na 85-85, nakon čega je Gorica pojurila prema košu, loptu je uzeo Ante Mašić i dao je Ivanu Papcu, koji je sa zvukom sirene zabio za pobjedu i osvajanje turnira. Neutralni promatrači komentirali su kako je koš definitivno pao nakon posljednjeg zvižduka, ali mi ćemo subjektivno reći da nije… I da je Gorica osvojila turnir, što se jedino na kraju piše.

Nagradu za najboljeg igrača turnira primio je Lovro Mazalin, prvo ime Gorice u ove dvije utakmice, a onda je krenuo razlaz. Proslava je završila, prošla je i više nego uspješno, pa su ljudi iz kluba i iz organizacije konačno mogli odahnuti. I zadovoljno konstatirati da su uspjeli, da su odradili velik posao.

– Ovaj događaj, cijela ova svečanost, vrlo je važna za daljnji razvoj košarke u Velikoj Gorici. To bi trebao biti jedan veliki motiv i poticaj za budući rast i razvoj, pogotovo s obzirom na to da ovu obljetnicu obilježavamo u godini u kojoj je ostvaren najveći uspjeh u povijesti goričke košarke, plasman u polufinale Kupa i šesto mjesto u prvenstvu. Svime ovime što smo napravili i pripremili dajemo maksimalni motiv svim igračima i trenerima, ali i sportskoj javnosti grada, županije i cijele Hrvatske šaljemo poruku da se ovdje događa nešto dobro. U skladu s time, vjerujem da ćemo imati potporu i Grada i Županije u svim svojim nastojanjima da i dalje napredujemo – poručio je za kraj predsjednik kluba Duško Radović.

U trenucima dok je finale završavalo, već je na obližnjem stadionu bila u tijeku utakmica nogometaša Gorice i Lokomotive. I fokus se odmah nekako počeo okretati prema nogometu, kako to puno češće i biva u ovom gradu. Ali dobro, ako Velika Gorica i nije “grad košarke”, onda je to bila na barem dva dana. Dva lijepa, ugodna sportska dana u našem gradu. Bilo bi lijepo da publika u istom broju isprati i ono što će Josip Sesar i njegovi dečki raditi ove sezone. Sve skupa djeluje iznimno obećavajuće, vrijedno pozornosti, jer nikad se u ovom gradu nije igrala ovako dobra košarka. A prošlo je, zapamtili ste već valjda dosad, već 50 godina od prvoga koša na Gasilani…

1. ŽNL istok, 4. kolo

Mraclin se nametnuo od početka utakmice gdje su do vodećeg gola propustili nekoliko izrazitih prilika. Bolju igru momčad trenera Marka Pancirova okrunila je pred kraj poluvremena. Bruno Augustić je na polovici gostiju presjekao ispucanu loptu domaćeg
vratara, pronalazi Josipa Jurića koji ulazi u šesnaesterac i prizemnom loptom pogađa u suprotni kut golmana domaćih Saše Jantoljaka. U drugom dijelu novopridošli igrač Mraclina Laci Roginić ulazi u igru što se pokazalo uspješno, u akciji za drugi gol prolazi obranu domaćih, te nesebično asistira Augustiću koji podebljava vodstvo. Za konačnih 0:3 na sceni je opet Josip Jurić, iskoristio je gužvu u šesnaestercu, špicom kopačke poslao
je loptu u rašlje.
Četvrtom pobjedom u nizu nogometaši Mraclina uz momčad vukovinskog Bana Jelačića imaju stopostotan učinak i dijele vodeću poziciju na tablici sa osvojenih 12 bodova.

DUBRAVA – MRACLIN 0:3

DUBRAVA VRBEČKA. SRC Dubrava. Gledatelja 100.
Sudac:Milin (Dugo Selo). Pomoćnici: Kršak i Šarić.

STRIJELCI: 0:1 – Jurić (42), 0:2 – Augustić (64), 0:3 – Jurić (78).

DUBRAVA: Jantoljak, Dimović (od 46. Babić), Leboš, Grbavac, Bradić (od 84. Mesarić), Fulir, Crha, Suša, Brkljačić (od 76. Grgić), Koren, Brtan. Trener: -.

MRACLIN: Marić, M. Kos, Petravić (od 85. Cota), J. Dolibašić, J. Domitrović, Babić, J. Cvetnić (od 46. L. Roginić), Onić, Augustić (od 67. I. Kos), Bartolić (od 85. Ćevid), Jurić (od 85. A. Dolibašić). Trener: Marko Pancirov.

Nogomet se igra za golove, staro je pravilo. Dinamovci iz Čiča zabili su dva, a gosti ni jedan iz mnogo prigoda i stoga bodovi zasluženo ostaju u modrim odajama. Događanja je bilo za knjigu napisati i šteta što je na početku utakmice gledatelja možda bilo koliko i igrača, a tijekom igre okupilo ih se jedva pedesetak. Nogometaši su istrčali naizgled bez volje, kao da idu krumpir vaditi, a ne igrati najljepšu i najpopularniju igru. Rani pogodak ih je, međutim, probudio, možda i previše. Uposleni desno Petar Vukadin odlično je centrirao na drugu vratnicu, a utrčali Nikola Furić rutinski je pospremio u mrežu Meštrice i bilo je 1-0 već u 2. minuti igre.

Nikola Furić pogodio je već na otvaranju utakmice za rano i važno vodstvo Dinamo Hidrela

Gosti su se brzo pribrali i započeli kombinatorikom stvarati prigode za zabiti. Nakon kornera s desna Brtan glavom s dva metra puca iznad grede u 22. minuti, dubinski uposlen Džido izbio je sam na vratara Gligorevića, koji mu brani udarac na isteku pola sata igre, a samo minutu kasnije Skorin je opalio volej, no vratar domaćih opet paradom čuva svoju mrežu netaknutom.

Igrači Meštrice u Čiču se nisu iskazali u realizaciji, zbog čega su na kraju ostali praznih ruku

U finišu prvog dijela Pejak asistira Vukadinu, ali ovaj nije precizan za 2-0. Nakon odmora mnogo nervoze. Počelo je opasnim udarcem Furića, kojeg vrlo dobri vratar Ivan Mihalinčić baca u korner. I onda u 56. minuti mnogo toga je odlučeno. U fazi napada Meštrice, opasan napadač Mario Džido bez lopte je udario čuvara i morao je van igre. U naelektriziranoj atmosferi nesportski je artikulirao i domaći trener Mario Kajinić, koji je također morao u gledalište.

Trener Dinamo Hidrela morao je napustiti klupu zbog isključenja, pa se smjestio s druge strane ograde

S igračem manje gosti su u 87. minuti pucali prema nečuvanim vratima Hidrela i promašil,i a kazna je stigla u 90. minuti. Lopte se nakon odbijanaca dokopao Damir Josić i pogodio mrežu za konačnih 2-0. U sudačkoj nadoknadi Meštrica je imala još dvije prilike, ali zabila nije. Osim isključenja, pokazano je još sedam žutih kartona, pet gostima (tri zbog prigovora sucu) i dva dinamovcima.

Uzbudljivo i zanimljivo bilo je u Novom Čiču, šteta što se uz teren okupila svega 50-ak gledatelja

DINAMO HIDREL – MEŠTRICA 2-0
NOVO ČIČE Igralište Dinama Hidrela. Gledatelja 50. Sudac: Nikola Meić (Donje Podotočje). Pomoćnici: Dario Mužar (Velika Gorica) i Josip Vitez (Kobilić). Delegat: Željo Medved (Velika Gorica).
STRIJELCI: 1-0 Furić (2), 2-0 Damir Josić (90).
DINAMO HIDREL: Gligorević, Zorić (od 69. Ž. Josić), Panić (od 46. D. Josić), Pudić, Kuzmić, Jakovljević, Furić (od 69. Jurišić), Vukadin, Slivak. Pejak, Blažević (od 80. Španiček). TRENER: Mario Kajinić
MEŠTRICA: I. Mihalinčić, Cundeković, Babić, G. Mihalinčić, Brtan, Hanžek, Biljan, Skorin, Miličević (od 83. Žuvela), Drk (od 59. Došen), Džido. TRENER: Mario Skorin
CRVENI KARTON: Mario Džido (56-udaranje suparnika bez lopte).
ISKLJUČENJE: Trener Mario Kajinić (58-psovanje).
IGRAČ UTAKMICE: Marijo Gligorević