Sport

Suk je naš! ‘Obitelj mi je sretna ovdje, klub raste, ostajem do 2023.!’

Joey Suk (30), Nizozemac indonezijskog porijekla, došao je u HNK Goricu prije nešto više od godinu dana, a u četvrtak je produžio ugovor na još četiri godine. Ulogu agenta u pregovorima je preuzela supruga Cansu Dogan, a sve je nadgledala kćerkica Jayllin…

Objavljeno

prije 7 godina

3. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Povod okupljanju bilo je potpisivanje novog ugovora, uključivalo je to i pregovore i dogovore, ali vidjevši scenu u klupskim prostorijama HNK Gorice ovog četvrtak poslijepodne, sve je djelovalo nekako obiteljski, prisno… S jedne strane stola bili su klupski čelnici, dvoje glavnih ljudi HNK Gorice, predsjednik Nenad Črnko i dopredsjednik Mindaugas Nikoličius, a s druge Joey Suk, razarač iz goričkog veznog reda s brojem 8 na leđima, ali i – supruga i kćer!

Malena Jayllin sjedila je tati u krilu, a najviše je pričala gospođa. Ime joj je Cansu Dogan, objašnjenje je da je ona ipak kudikamo “jača” s engleskim, da je zato vodila glavnu riječ, no svejedno je teško bilo izbjeći usporedbu koju je netko i glasno rekao…

– Pa ovo je naša Wanda Nara!

Riječ je, ako netko ne zna, o agentici i supruzi argentinskog napadača, igrača PSG-a Maura Icardija, koja s puno autoriteta vodi suprugovu karijeru. Kod Sukova baš i nije tako, radi se čisto o praktičnosti, ali Cansu je debitirala kao “agentica”.

– Kako je prošlo? Vidjet ćemo, nadam se da će se pokazati da sam uspješna – nasmijala se simpatična Cansu, koja je odmah i dodala da zapravo i nisu postojale dvojbe potpisati produženje ugovora ili ne.

– Ugodno je živjeti ovdje, u Hrvatskoj. Uživamo svi zajedno, a važno je i da nam je relativno blizu i Nizozemska i Turska, u koju često odemo. Bili su i u Veneciji, Budimpešti, sad planiramo i u Beč… Kažem, baš uživamo. I naša kći Jayllin se jako lijepo snašla, ide u vrtić, a već je naučila i hrvatski. Razmije sve, a pričati joj je zasad još malo teško. Ipak će uskoro napuniti tek pet godina, a već zna i nizozemski, i engleski, i turski, i hrvatski… Dogodi joj se čak i da u istoj rečenici pomiješa tri jezika – prepričava zadovoljna Cansu.

Zadovoljan je bio i Joey Suk, koji je s navršenih 30 potpisao produljenje ugovora na još četiri godine.

– Osjećaj je odličan, sretan sam – počeo je Joey, poznat po istetoviranom tijelu jednako kao po nogometnim kvalitetama, u koje smo se više puta mogli uvjeriti u posljednjih 14 mjeseci, koliko je u Gorici.

– Stvorili smo lijepu priču s ovim klubom, ali ja želim više i bolje, stvarati još ljepše priče. Želim raditi nove iskorake, zato smo i potpisali produženje suradnje. Prvo, želim izboriti nastup u Europskoj ligi, to je zasad ono o čemu razmišljamo. Imamo sve više kvalitete u momčadi, sve skupa izgleda sve bolje i bolje, kako na terenu, tako i u cijelom klubu. Ali dobro, vidjet ćemo što će nam budućnost donijeti. U svakom slučaju, veselim se svemu što nas čeka – kazao je Suk.

Mučio se s ozljedom ovoga ljeta, ali čim se oporavio, vratio se u prvih 11. Bez njega je teško i zamisliti početnu postavu u situacijama kad je zdrav i spreman.

– Zadovoljan sam svojim igrama, osjećam se jako dobro i mogu reći da je ta ozljeda definitivno prošlost. Dobro sam se oporavio i jedva čekam sljedeće utakmice – rekao je Suk.

Ima on još puno nogometnih ambicija, iako više ne spada među mlade igrače, a ostvarivati ih želi baš ovdje, u svom prvom inozemnom klubu u karijeri.

– Moja obitelj i ja pronašli smo sreću u Hrvatskoj. Zemlja je jako lijepi, a ljudi iznimno dragi. Živimo u Zagrebu, u blizini Arene – kazao je Suk.

Ponudili smo i okladu, hoće li naučiti hrvatski jezik do isteka ugovora, u sljedeće četiri godine… Nije ni pokušao pobijediti u toj utakmici.

– Teško je, jako teško, ha, ha… Znam samo neke riječi, jezik je pretežak za moje pojmove. Kad sam došao ovdje, ni moj engleski nije bio dobar, morao sam prvo njega savladati, a ne pomaže sigurno ni to što imam još dvojicu svojih Nizozemaca u svlačionici, ha, ha – zaključio je Joey.

Sve je sa smiješkom sa strane pratio prvi čovjek sportskog segmenta kluba.

– Produženje ugovora s Joeyjem pokazuje smjer kojim klub ide. Želimo izgraditi jasan identitet, da temelj momčadi budu naši najbolji igrači, s kojima se vidimo u budućnosti. Joey spada u kategoriju najboljih naših igrača, vrlo smo zadovoljni njegovim igrama na terenu, ali i njegovim ponašanjem izvan terena. Oko takvih igrača i takvih ljudi želimo graditi našu momčad u budućnosti – istaknuo je Mindaugas Nikoličius, koji je nakon Suka u Goricu doveo još dvojicu Nizozemaca, Mathieua i Steenvoordena.

– Igrači iz tog podneblja imaju dobar mentalitet, o nizozemskom nogometu može se pričati samo pozitivno. To je nogometna zemlja i za Hrvatsku je dobro biti povezan s Nizozemskom i na ovaj način – vjeruje Niko.

Posebno mu je drago bilo što cijelo ovo okupljanje ima snažan obiteljski “štih”.

– To je također važno, činjenica da su se tako dobro snašli ovdje. Uvijek nam je cilj postići da naši igrači budu sretni, da ne pate od nostalgije za domom, da žive dobar i kvalitetan život – kazao je Nikoličius i predstavio planove za budućnost po pitanju dolazaka i odlazaka:

– Pratimo tržište i naravno da se pripremamo za male korekcije u momčadi u zimskom prijelaznom roku. No ispred nas je još devet utakmica u prvenstvu, tu su i utakmice u Kupu, a puno toga ovisit će i o tome kakve ćemo imati rezultate. Nadamo se da ćemo ostati među pet najboljih momčadi i onda pokušati dodatno se pojačati za nastavak sezone.

Sport

Otišla dva igrača i po jedan trener, team manager i glasnogovornica

Nogometaši Gorice na pripremama će se okupiti 22. lipnja, a u međuvremenu se preslaguju kockice. Pojačanja na terenu i izvan njega su potrebna, jer otišli su Leš i Fiolić, ali i Mujdža i Dvorneković…

Objavljeno

prije 1 sat

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Gazda Ilija Karamatić nastavlja svoj projekt s HNK Goricom, klubom koji je od sredine listopada prošle godine u njegovu vlasništvu, a novi korak donijet će i još neke nove ljude. Bit će tako kako bi Gorica postala još jači, bolji, snažniji, bolje organiziran klub, ali i zato što dio ljudi iz dosadašnje postavi odlazi svojim putem. Vrijedi to i za svlačionicu, i za kabinu stručnog stožera, i za urede.

Za početak, nakon isteka ugovora igrači Gorice više nisu Mateo Leš i Ivan Fiolić, koji će potražiti nove sredine. U svoje tri velikogoričke sezone Leš je upisao 79 nastupa u dresu “ponosa grada”, upisavši pritom i dvije asistencije. Fiolić je u Gorici proveo dvostruko manje vremena, sezonu i pol, u kojima je upisao 27 nastupa, a sad izlazi na nogometno tržište.

Na njemu bi se mogao naći i Elvir Duraković, koji je pao u drugi plan i slobodan je u potrazi za novim klubom, a posudba je istekla Žanu Trontelju, kojeg je Gorica imala pravo i otkupiti. Zasad nije poznato je li to i učinila… Svoju bi posudbu iz Poljske mogao nastaviti Muhamed Šahinović, rezervni vratar, dok je ugovor istekao Darijanu Žarkovu.

Ugovor istječe i kapetanu Jurici Prširu, no njegova situacija je specifična s obzirom da taj ugovor traje do 31. kolovoza. Takav je ugovor dogovoren kod potpisa posljednjeg produženja ugovora, u vrijeme bivše uprave, a ova sadašnja tog se datuma na ugovoru drži. I Pršir će, kako sad stvari stoje, s Goricom proći pripreme, možda i krenuti u prvenstvo, a onda prvog dana rujna otići kao slobodan igrač. Druga je opcija da netko od zainteresiranih klubova otkupi ta dva mjeseca ugovora, što će reći da je situacija – krajnje komplicirana.

Što se dolazaka tiče, u kuloarima se spominjalo ime napadača Vukovara Jakova Puljića, ali sad su sve glasnije priče kako je iskusni ofenzivac ipak zaobišao Veliku Goricu i skrasio se na Rujevici, budući da je navodno pred potpisom za Rijeku. Druga imena se ne spominju, a aktivnosti na tržištu ovisit će zasigurno i o mogućim odlascima najatraktivnijih eksponata poput Ikera Poze i Ante Kavelja.

Što se odlazaka iz klupskih ureda tiče, opet pričamo o bivšim kapetanima. Matija Dvorneković zvani Nindža, naime, više nije zaposlenik kluba nakon isteka ugovora, posvetit će se nekim drugim stvarima, malo se odmaknuti od nogometa i time završiti ovu svoju eru u voljenom klubu, koja se iz igračkih dana prenijela na posljednje četiri godine u ulozi team managera.

Matija Dvorneković s Goricom je ušao u prvu ligu, bio je i kapetan, a dosad je bio i team manager… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Od HNK Gorice se oprostila i glasnogovornica Marta Jurenić, koje je u klubu bila posljednjih osam godina, a u ulozi glasnogovornice u prvom dijelu sezone naslijedila Larisu Krizmanić. U klubu će tako tražiti novo rješenje za tu poziciju, baš kao što će tražiti novo rješenje i za posao koji je odrađivao Dvorneković. U tom drugom slučaju, priča se, rješenje bi moglo biti vrlo zanimljivo, ali pričekajmo još malo službene objave, oproštaje, pozdrave…

U svakom slučaju, Gorica ide dalje, a momčad će se s odmora vratiti 22. lipnja. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će izgledati kadar koji će se javiti na prozivku trenera Marija Carevića. U njegovu stožeru, kad smo već kod odlazaka, više neće biti Mensur Mujdža, dugogodišnji pomoćnik i trener u omladinskoj školi. I on ide svojim, nekim drugim putem, u potragu za prilikama koje će se, ne sumnjamo, otvarati.

Nastavite čitati

Sport

Stiže Nexe, cilj je – odgoditi kraj! A onda stižu dva velika pojačanja…

Rukometaši Gorice u srijedu od 19 sati dočekuju našički Nexe i drugoj utakmici razigravanja za treće mjesto. Našičani imaju četiri od potrebnih šest bodova, Gorica je zasad i dalje na dva…

Objavljeno

prije 2 sata

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Rukometaši Gorice ušli su u samu završnice sezone za pamćenje, ali ne bi baš voljeli da je pred njima još samo šezdeset minuta. U tijeku je borba za treće mjesto u prvenstvu, u koje su Gorica i Nexe donijeli po dva boda iz Lige za prvaka, da bi u prvoj utakmici doigravanja Nexe u petak slavio 34-26 i došao do četiri boda u seriji u kojoj je cilj osvojiti ih šest.

Marko Karaula opet je predvodio Goricu s osam golova, Hrvoje Ceković dodao je četiri, Mlakar i Starčević po tri, ali prava šansa ovoga puta nije postojala. Našičani su imali i dvoznamenkastu prednost i do pobjede došli neusporedivo jednostavnije nego u polufinalu Kupa koji dan ranije. Novu priliku Gorica će imati u srijedu od 19 sati u svojoj dvorani, a sve osim poraza donijelo bi još najmanje jednu utakmicu u Našicama.

Međutim, bez obzira na to kako će ova serija završiti, iza Gorice je zaista sjajna sezona. Plasman u Europu i polufinale Kupa u ovim su okolnostima maksimum koji Gorica može ostvariti, ali već sljedeće sezone mogla bi se tražiti prilika za dodatni iskorak.

Naime, Gorica će u novu europsku avanturu, ali i novu sezonu domaćeg prvenstva, krenuti s kadrom koji će biti vrlo sličan aktualnom, jer svi važni igrači ostaju i dalje u klubu, a u pripremi su i pojačanja koja bi trebala nadograditi cijelu priču.

– Dogovorena su dva velika pojačanja, navijači će biti jako zadovoljni… – došapnuli su iz kluba, zasad ne želeći otkriti o kojim se igračima radi.

Dostupne informacije kažu da se radi o jednom ozbiljnom igraču na krilu i jednom vanjskom igraču, koji bi trebao upotpuniti taj dio momčadi, i ovako jako dobro popunjen s Karaulom, Neralićem, Grubišićem, Lopcem, Pittom… Tajanstveni, ali zadovoljan smiješak koji se ukaže na licu kad se najavljuje zasad neimenovana pojačanja kaže da se radi o vrlo zanimljivim imenima, a u danima pred nama trebali bismo doznati i tko se to krije iza ovih najava.

– U svakom slučaju, Gorice će s njima dvojicom biti bolja momčad – uvjereni su iz kluba.

Zvuči jako dobro…

Nastavite čitati

Sport

“Bitka za Turopolje” na Grabi: Finale goričkoga kupa za kraj sezone

U utorak u 18 sati kreće finale velikogoričkog nogometnoga kupa, ogled Mraclina i Kurilovca na mraclinskoj Grabi. Bit će to repriza lanjskog finala, koje je bilo sjajno, ali i još jedan korak prema završetku zahtjevnih sezona

Objavljeno

prije 3 sata

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se sve zbroji i oduzme, kad se sva uložena energija pomnoži s rezultatima, bit će i u Kurilovcu i u Mraclinu sretni i zadovoljni, i to u prvom redu zato što je – gotovo! Razlozi iz kojih će i jednima i drugima biti drago staviti točku na ovu sezonu nisu jednaki, svatko ima svoje, ali nema dvojbe da će u trećem poluvremenu uživati svi zajedno.

Bude li u nogometnom smislu imalo nalik onome što smo gledali prošle godine u ovo doba, u utakmici identičnog uloga, na istome mjestu, bit će razloga za uživanje i u prva dva poluvremena. I prošle godine, naime, u finalu Kupa Nogometnog središta Velika Gorica, u Mraclinu je domaćin dočekao goste s Udarnika, a završilo je 3-3! Odluka je tako pala s bijele točke, a u raspucavanju je bolji bio Kurilovec.

Gledajući rangove u kojima naši niželigaški klubovi igraju, logično je da su u finalu opet baš Kurilovec i Mraclin. Uz prvoligaša Goricu, koja ne ulazi u ovu vrstu priče, Kurilovec i Mraclin najbolje su što turopoljski nogomet u ovom trenutku ima. I jedina dva kluba koji se natječu pod ingerencijom HNS-a, odnosno drže izvan županijskog nogometa, Kurilovec u četvrtom (3. NL Centar), a Mraclin u petom rangu (4. NL Središte B).

Ništa se po tom pitanju neće mijenjati u sezoni koja dolazi, budući da u ovoj tek završenoj nitko od naših predstavnika u Premijer ligi Zagrebačke županije nije uspio izboriti iskorak, a sezona za nama ponudila je i zanimljive priče iz naših finalista… A tu se vraćamo na onu tezu iz uvoda.

Mraclinci, dakle, jedva čekaju da sezona završi zato što je cijela išla naopako. Krenulo se s gotovo istom momčadi kao prošle sezone, ali s novim trenerom, Milanom Marinićem na klupi. Nije išlo, zaredali su se porazi, pa je preuzeo Saša Sabljak, koji je uspio donekle stabiliirati igru i rezultate, da bi na zimu otišao i on. Pa je krenula potraga za novim trenerom, koja je na Grabu vratila Marka Pancirova, mijenjao se i kadar, ali rezultati su ostali – tu negdje.

Uoči posljednjega kola, po Mraclin rezultatski nevažnog okršaja s Rugvicom, momčad je na 11. mjestu prvenstvene ljestvice, što sigurno ne zadovoljava ambicioznu i vrijednu upravu kluba. Čeka se zato kraj sezone i prekrajanje rostera, pa novi početak u novoj sezoni, pri čemu će se pojačanja potražiti i u redovima današnjeg protivnika.

Kurilovec je, naime, ove sezone ispisao zlatne stranice svoje povijesti u Kupu, istovremeno u prvenstvu odigrao tek prosječnu sezonu, ali i – došao do ruba. Problemi s financijama dovode do toga da postoji ozbiljna mogućnost da najbolji igrači odu i u niži rang, za nešto boljim uvjetima… Kurilovčane čeka još i Alpas Cup, posla će biti i nakon ovoga finala, ali iste brige morit će ih i dalje, budući da nema naznaka da će se financijsko stanje popravljati, pa je pitanje i što nas čeka sljedeće sezone.

Ovu će Kurilovčani, za razliku od domaćina, u utorak i definitivno završiti, i to sa gorko-slatkim uspomenama. Trofej za kraj, naravno, žele i jedni i drugi…

Nastavite čitati

Najave

U Novom Čiču memorijalni nogometni turnir Franjo Milanščak-Gira

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Mato Paviša

Na blagdan Tijelova, u četvrtak 4. lipnja, na igralištu NK Dinama Hidrel u Novom Čiču, igra se memorijalni nogometni turnir u spomen na jednu od legendi kluba Franju Milanščaka-Giru. Organizatori su obitelj Milanščak i Dinamo Hidrel. Igraju dječaci rođeni 2013. i mlađi (mlađi pioniri) a sudjeluju HAŠK 1903 iz Zagreba, Ban Jelačić Vukovina, Polet Buševec, Gradići, Velika Mlaka, Stupnik, Mladost Buzin i Vatrogasac Kobilić. Turnir starta u 9 sati a finale je na rasporedu u 19. Turnire su minule tri godine osvajali Jelačić Vukovina, Kurilovec i Jarun.

Foto: Mato Paviša

Foto: Mato Paviša

Tko je bio Franjo Milanščak-Gira? Pisali smo već o tome ali vrijedi ponoviti zbog novih mladih nogometaša koji su tu i još dolaze pa i nas starijih da ne zaboravimo. Rođen je 1955. godine, starosjedilac je Novog Čiča a iznenada je preminuo puno prerano 2017. kad je navršio samo 62. godine. Čitav život posvetio je Dinamu Novo Čiče kao igrač, trener, član Uprave, domar. Osim obitelji, najviše je volio nogomet a pamtimo ga i kao velikog navijača Radnika još u Kolarevoj U Velikoj Gorici.

Posebno se mora istaknuti da je Gira bio standardni igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče kroz povijest koja traje već 78 godina (osnovan 1948. godine). Danas zvuči gotovo nevjerojatno, tada 80-ih prošlog stoljeća igrali su uglavnom domaći dečki pojačani velikogoričkim legendama Željkom Plepelićem-Belim, Stjepanom Mesarićem-Čapom, kasnije i nogometnim gospodinom Krunom Zaloker… Ukratko, tri godine a tri ranga gore! Gira i ostali domaći boemi (vidi fotografiju, jedanaestorica više nije s nama)! Sve uz podršku supruge Dubravke (bila je i dopisnica Sportskih novosti) čiji je otac Ivan Palle također bio uspješan trener Dinama Novo Čiče.

Foto: Mato Paviša

Franjo je iza sebe ostavio sinove nogometaše Marijana i Miru koji su također ostavili dubok trag u Dinamu Čiče, danas je već i unuk Fran sa 16 godina standardni član prve momčadi. Unuka Marina igra u ženskoj HNK Gorici i planira upisati tečaj za trenericu a najmlađi Jan “špana” za “Prstiće” kluba iz Novog Čiča. Jedinstveno, zar nije?