Sport

Sudac vidio faul za penal i isključenje i “ubio” Goricu u Gradskom vrtu

Nogometaši Gorice izgubili su 2-1 od Osijeka u Gradskom vrtu i propustili šansu da skoče na četvrto mjesto. U 65. minuti imali su vodstvo 1-0, a onda je sudac Vučković dosudio jedanaesterac i isključio Ljubisavljevića zbog faula kojeg, čini se, nije bilo…

Objavljeno

prije 6 godina

5. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iznenadio je Sergej Jakirović početnom idejom za ovu utakmicu, u skladu s onom rečenicom izrečenom dan prije, pola u šali, pola u zbilji.

– Neću vam reći što spremam, to ni vlastitoj ženi ne govorim – kazao je Jakir, pa dan poslije rasporedio svoje figure na terenu onako kako to nikad prije nije učinio.

Naime, nikad još Jakirova Gorica u službenoj utakmici nije krenula s trojicom u obrani. Ovoga puta zaigrali su Ljubisavljević, Steenvoorden i Jovičić u zadnjoj liniji, pa četvorica u sredini (Čanađija, Suk, Maloča, Čabraja) i trojica naprijed (Hamad, Lovrić, Zwolinski), bez Cherifa i Maslowskog, bez kartoniranih Marine i Muse… Osijek je, s druge strane, krenuo s najjačim snagama, s Marićem i 1,3 milijuna eura plaćenim Manceom u napadu, s Brazilcima Talysom i Igorom Silvom na bokovima.

Iz svega toga ispalo je da smo prvih pola sata gledali jako dobru Goricu, koja je više držala loptu u nogama, bila opasnija, ali nikako nije uspjevala stvoriti pravu šansu. Imali su Goričani neke dobre situacije u tom uvodu, najopasnije je bilo kad je udarac Zwolinskog obranio domaći golman Ivušić, ali teško je reći da je u tom razdoblju Osijek ozbiljno “visio”.

U posljednjih 15-ak minuta poluvremena situacija se okrenula, Osijek je preuzeo kontrolu ritma utakmice, počeo opasnije prijetiti, stavljati kapetana Kahlinu na kušnju. Ni Kale ništa nije mogao u 38. minuti, kad je Mance potegao ljevicom, plasirano i mudro, ali lopta je završila na vratnici. Već minutu potom sjajnu šansu imala je i Gorica, kad je na povratnu loptu Čanađije naletio Lovrić, ali nije išlo u okvir… Uspio je u posljednjim sekundama poluvremena Osijek i zabiti, branič Šutalo ugurao je jednu odbijenu loptu u mrežu, ali linijski sudac visoko je podigao zastavicu i pokazao da se tu radi o zaleđu.

Nakon tih 45 minuta, kako je govorila statistika, Osijek je pucao pet puta, Gorica triput, posjed lopte bio je 51-49 na strani domaćina, što je zapravo ukazivalo na prilično izjednačenu utakmicu. Takvo stanje stvari na travnjaku očito je zadovoljilo trenera Jakirovića, jer u nastavak je krenuo bez promjena, jednako kao i kolega mu Ivica Kulešević, v.d. trenera Osijeka. Jednako kao ni sastavi, srećom po Goricu, nije se puno toga promijenilo ni na terenu na početku nastavka. S erupcijom u 55. minuti utakmice…

Kad je Kristijan Lovrić, koji je i ove večeri bio silno opasan, primio loptu na 30-ak metara od osječkoga gola, prošao jednog igrača i našao se u poziciji da s nešto više od 20 metara zapuca na gol, već kad je zamahnuo bilo je jasno da će to biti vodstvo Gorice. Lopta je išla snažno i precizno uz lijevu golmanovu stativu, Lovrić je pogodio toliko dobro da Ivušić doslovno nije imao šanse…

Goričani su u Osijeku odigrali jako dobru partiju, ali za to nisu nagrađeni nego – kažnjeni… Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL

I desetak minuta nakon toga Gorica je izgledala jako dobro, Čanađija je lošim dodavanjem uprskao jednu situaciju koja je naprosto morala završiti povećanjem vodstva, a umjesto toga došla je ta kobna 66. minuta. Mance se sjurio prema golu, u duel je ušao Ljubisavljević, napadač Osijeka je pao i… Penal! Sudac Vučković bio je uvjeren da se tu radi o najstrožoj kazni, a uz to je još i dao Ljubisavljeviću drugi žuti karton te ostavio Goricu s čovjekom manje. Mirko Marić je koji trenutak kasnije mirno pogodio za 1-1.

I sve bi to bilo u redu da se tu doista radilo o penalu. Kao što nije. Televizijska snimka pokazala je da se Mance sapleo o vlastitu nogu, u najgorem slučaju dotaknuvši malo Ljubinu… I kako god okreneš, tu nije trebalo biti ni penala ni crvenoga kartona, čime je sudac Vučković definitivno preokrenuo utakmicu. Bit će o toj situaciji još govora, ali prema svemu sudeći završit će ta priča onako kako je završila protiv Hajduka na Poljudu, u situaciji kad je Dvorneković pao u šesnaestercu Splićana – “je, sudac je pogriješio na štetu Gorice, ali što da vam sad radimo…”

Puno je teže, naravno, Gorici bilo s desetoricom, a kao rezultat novonastale situacije stigao je i preokret. Igrala se 75. minuta kad je prošla jedna lijepa lopta u dubinu, koju je Antonio Mance prihvatio iza leđa goričke obrane i rutinski je poslao u mrežu za 2-1. A sudac Vučković, ključni čovjek utakmice, pokazao je na centar…

U lovu na zaostatak, s igračem manje, Gorica je bila na mukama protiv ovako dobrog suparnika. Prostora je otraga bilo koliko hoćeš, redali su Osječani opasne situacije, a Goričani su zaprijetili u 84. minuti iz Lovrićeva slobodnjaka, koji je otišao preko gola, ali previše je tu bilo nervoze i premalo igrača za ozbiljniji pritisak. Ni u četiri minute sudačke nadoknade ništa se nije promijenilo, jednostavno više nije bilo snage nakon svega što se događalo na travnjaku Gradskog vrta.

U rubriku “vjerovali ili ne” spada situacija iz posljednjih sekundi, iz 97. minute utakmice. Vremena više nije bilo, još samo za nabacivanje Lovrića u peterac, u koji je otišao čak i golman Kahlina, a lopta je na kraju završila na čelu Joeya Suka i na – vratnici?! Kao konačni dokaz da Gorici ovoga puta očito nije bilo suđeno izbjeći poraz…

I kući se vraća nezasluženo poražena, s opravdanom dozom gorčine, jer presudne sudačke pogreške na štetu Gorice ne događaju se prvi puta. Uostalom, lani je na istom ovom stadionu Ejupi zabio za 2-2 iz debelog zaleđa, donio je time bodove koji su se kasnije pokazali presudnima u borbi za Europu… Imat će se Gorica zašto žaliti, a imat će i za čime žaliti. Pobjedom u Osijeku preuzeli bi četvrto mjesto, ovako su otišli na minus četiri za Osijekom. Zbog jednog trenutka, zbog jedna procjene. Uvjereni smo, pogrešne procjene.

Imat će se vremena Jakirović i njegovi igrači resetirati, pred nama je prvenstvena stanka zbog obaveza reprezentacija, a onda slijedi – spektakl. U Veliku Goricu 18. listopada dolazi prvak Hrvatske, momčad iz Lige prvaka, zagrebački Dinamo…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews ht prva liga nk osijek

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 17 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 23 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.