Poveži se s nama

Sport

Što Gorica ima protiv Splita?

Košarkaši Gorice pobijedili su Split u gostima 86-79 u utakmici u kojoj domaćin niti jedanput nije poveo! Još jedna vrhunska partija momčadi koju fantastično vodi Josip Sesar, još jedan korak bliže doigravanju. I još jedna trauma za Split, klub u kojem je Sesar proveo lijepe trenutke karijere…

Objavljeno

prije 1 godina

Prvi put ove sezone Gorica i Split susreli su se u studenom u Velikoj Gorici. Završilo je plus deset za Goricu. Drugi susret dogodio se u četvrtfinalu Kupa, sredinom veljače, ovoga puta na Gripama. Opet je bolja bila Gorica, završilo je osam razlike. Treću sreću Splićani su tražili u nedjelju poslijepodne, ali nema sreće za njih kad je Gorica s druge strane. Opet su Sesarovi momci zablistali, ovoga puta dobili su utakmicu sedam razlike, 86-79.

– Rekao sam nakon pobjede u Kupu da bih tu pobjedu mijenjao za ovu, a sad ćete mi dopustiti da malo skromnost ostavim po strani. Prezadovoljan sam i sretan načinom na koji su momci iskontrolirali utakmicu od prve do zadnje minute i svaka im čast na tome! Respektiram sve probleme koje Split ima, ali odigrali smo zaista sjajnu utakmicu – rekao je trener Josip Sesar nakon što je i treći put srušio klub u kojem je odigrao neke od najboljih utakmica svoje karijere.

I sam će reći da je uživao u tom razdoblju na Gripama, u onoj sezoni kad su se u žutom dresu spojili on, Dino Rađa i Jure Zdovc, tri košarkaška giganta, pa zajedno otišli do naslova prvaka Hrvatske, kojeg je Rađa proslavio paljenjem “kubanke” u Draženovu domu kad je sve bilo gotovo. Kao dječak iz Mostara, uvijek je Sesar bio nekako usmjeren prema Splitu, legenda kaže da je umalo završio ondje i kao mlad igrač, ali u toj sezoni se sve vratilo. Split i Sesar, oduvijek je to bila dvosmjerna simpatija… I baš zato se Splićani nakon svega ovoga što im Sesar radi ove sezone, nakon što ih pobjeđuje kad god se pojavi, pitaju “pa dobro, što on ima protiv nas”.

A odgovor na to pitanje je – ima recept za pobjedu. Uvijek, stalno, prvi, drugi i treći put. Naravno, treba uzeti u obzir i okolnosti, i gomilu ozljeda s kojima se Splićani bore cijele ove sezone, ali to ni za milimetar neće umanjiti fanstatične stvari koje Gorica radi protiv trostrukog prvaka Europe iz nekih sretnijih vremena.

– Te dvije dosadašnje pobjede, u prvom dijelu prvenstva i u Kupu, ostavili su traga na psihi i samopouzdanju igrača Splita, vidjelo se da su u grču otvorili utakmicu. Kad se pogleda kretanje rezultata, kako su četvrtine završavale, jasno je da nas je ta prva četvrtina dala samopouzdanje i pokazala smjer kojim moramo ići. Na krilima te prve četvrtine odigrali smo sjajnu utakmicu. Bilo je uspona i padova, ali uz sav respekt prema Splitu, kod kojeg nitko ne može doći i reći da je favorit, apsolutno zasluženo pobijedili – analizirao je Sesar, koji je od Gorice definitivno stvorio Momčad.

Da, s velikim slovom M, nije tipfeler, jer njegove igrače krasi nevjerojatno zajedništvo i nesebičnost. Bilo je tako, naravno, i ovoga puta. Prvo ime utakmice bio je Marko Baković, koji je opet otišao do double-double učinka, ubacivši 16 koševa uz deset skokova, no daleko od toga da nije imao pratnju. Borna Kapusta zaustavio se na 12 koševa i sedam asistenija, Ivan Majcunić dodao je 11, Ante Mašić deset, Marko Petrović i Lovro Mazalin po devet, Ivan Papac osam… Ukratko, ne znaš koga čuvati, na koga se fokusirati.

– Zasluženo su nas dobili prethodna dva puta, a zasluženo su nas dobili i danas. Pa evo, mi niti jednom u ovoj utakmici nismo uspjeli povesti… Mi smo griješili, radili gluposti, ali moramo reći i da je Gorica stvarno jako dobra. Momci znaju igrati košarku, dobro je postavljena njihova igra, Josip ih jako dobro vodi, i kad protiv njih uđeš u minus, jako se teško iz toga izvući. Imaju puno dobrih napadačkih akcija, ali i izlaze iz tih akcija, čitaju igru, stvaraju višak i kad protiv njih nisi i na više od sto posto, onda je to teško izvući – prosipao je komplimente trener Splita Ante Grgurević.

Press nakon dvoboja Split – Gorica 79:86

Gepostet von KK Split – službena/official am Sonntag, 24. März 2019

A kad smo već kod komplimenata, imao ih je i Sesar. I to upravo na račun svoga kolege, čovjeka koji je kao igrač bio sinonim za “hrabro srce”, a drukčiji nije ni kao trener. Pošten prije svega, srčan i borben, ali i razuman. Takav je bio i u situaciji kad je njegov igrač Michael Cobbins nastradao u sudaru s igračem Gorice, pao na pod i ostao ležati. Na trenutak je izgubio svijest, nastala je panika, ali brzo je došao sebi. I poslao poruku treneru, ionako izmučenom izostancima: “Vrati me u igru, želim i mogu!” Grgurević je, međutim, bez ikakvog razmišljanja odgovorio: “Nema šanse!”

– Taj detalj moram posebno istaknuti. Vidio sam da je kolega Grgurević potjerao u svlačionicu Cobbinsa, iako je ovaj želio nastaviti igrati, ali naravno da je zdravlje važnije od svega. Mislim da je taj njegov potez zasjenio sve ostalo na ovoj utakmici. I čestitam mu na tome, malo koji trener bi to napravio – kazao je Sesar, dok je Grga imao dodatno objašnjenje.

– Bit će još utakmica, i za nas i za njega, sad je najvažnije da se oporavi. I da sam ostao s četvoricom igrača na parketu, ne bih mu dao da igra – kazao je trener Splita.

Imaju Splićani svoje probleme, praktički se guše u njima, ali iz naše je perspektive važnije kakva će iz svega ovoga izaći Gorica. Sad je ovo već ozbiljan niz, u ožujku su Goričani spojili četiri uzastopne pobjede, sredili doma Zabok i Osijek, a u gostima velikane Cibonu i Split. Međutim, neće Sesar poletjeti, nije to njegov stil.

– Jesmo li ovime ispunili cilj? Nama je cilj svaka utakmica posebno. Iskreno se nadam da možemo ući u doigravanje, a ovo je jedan korak prema tome. Sad imamo domaću utakmicu protiv Alkara u subotu, moramo se dobro pripremiti i odigrati najbolje što možemo, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – zaključio je Sesar.

Uporno maltretira svoj Split ove godine, no puno je važnije da briljira s Goricom. Koja će i u tom doigravanju, ako ga doista izbori, imati što za reći. Bude li ovakva, s ovakvom željom i zajedništvom, nema protivnika koji će se osjećati ugodno kad stane na drugu stranu…

Vezane vijesti:
Nastavi čitati

Sport

FOTO Gorica izgubila od Lokomotive

Objavljeno

prije 10 sati

on

tra 2, 2020

Autor

02.04.2019. Velika Gorica. HT Prva liga – 27. kolo: HNK Gorica – NK Lokomotiva. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na današnji dan prije godinu dana (02. travnja 2019.) Gorica je u 27. kolu HT Prve lige u sezoni 2018./2019. na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici izgubila od Lokomotive 0:2.

02.04.2019. Velika Gorica. HT Prva liga – 27. kolo: HNK Gorica – NK Lokomotiva. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lokomotiva je uz Dinamo najnezgodniji suparnik Gorici i to se pokazalo i u ovom susretu. Gosti su od početka bili bolji i stvorili su tri vrlo izgledne prigode za pogodak. Domaći su se obranili i držali se u ravnoteži do 37. minute, kada je Burićev korner s desne strane kapetan Kolinger proslijedio na drugu vratnicu za Radonjića koji iz blizine trese mrežu. Za Goricu je dva puta promašio Ndiaye.

02.04.2019. Velika Gorica. HT Prva liga – 27. kolo: HNK Gorica – NK Lokomotiva. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora trener Jakirović uvodi u igru Maslowskog i Miyu želeći neutralizirati Lokomotivinu prednost u sredini terena. Međutim, Miya u razmaku od samo 5 minuta dobiva dva žuta kartona (60. i 65.) na sredini igrališta za isključenje. Brojčanu prednost gosti su iskoristili u 84. minuti nakon polukontre i sigurne realizacije Radonjića za konačnih 0:2.

Galerija fotografija

HT Prva liga 2018./2019., 27. kolo

HNK Gorica – NK Lokomotiva 0:2 (0:1)

Velika Gorica. Gradski stadion. Gledatelja 1.193. Utorak, 02.04.2019., 16:30 sati. Sudac: Igor Križarić (Čakovec). Pomoćnici: Borut Križarić i Vedran Đurak. Četvrti sudac: Marko Cestarić (Sisak). Strijelac: 0:1 – Radonjić (37), 0:2 – Radonjić (84). Crveni karton: Miya (65. – drugi žuti).

GORICA: Kahlina – Muhammed, Čagalj (cap.), Jovičić, Čabraja – Marina, Maloča (od 71. Dvorneković) – Mathieu, Ndiaye, Lovrić (od 46. Maslowski) – Zwolinski (od 46. Miya). Trener: Sergej Jakirović.

LOKOMOTIVA: Grbić, Karačić, Majstorović, Kolinger (cap.), Datković – Burić, Jakić (od 75. Mlinar) – Ivanušec, Uzuni (od 64. Drožđek), Lecjaks – Radonjić (od 87. Babić). Trener: Goran Tomić.

Nastavi čitati

Sport

Dva i pol desetljeća bez Danijela Kalanja: Zalutali metak odnio šampiona…

Danijel Kalanj Bucko vratio se tog 2. travnja 1995. s turnira u Italiji, gdje je nastupao za hrvatsku boksačku reprezentaciju, pa odmah odjurio s prijateljima u disko klub Srce. Nije ni pozdravio roditelje, koji su spavali. Ta noć, nažalost, završila je tragično…

Objavljeno

prije 1 dan

on

tra 2, 2020

Autor

Bože dragi, na današnji dan, 2. travnja, obilježava se već četvrt stoljeća od nesretne pogibije Danijela Kalanj Bucka, boksačkog šampiona u teškoj kategoriji i reprezentativca tek netom stvorene Hrvatske! Danijel je živio u Novom Čiču, u kojem su ranije već stradavali vrlo mladi sportaši, nogometaši Ivan Zobić, Božo Kraljić i Zoran Vrhovac.

Evo što su u Kalanju objavile Čičke novosti:

“Danijel je stradao 2. travnja 1995. godine u velikogoričkom disko klubu Srce. Nesretnim slučajem pogodio ga je metak iz pištolja nakon jednog incidenta s kojim nije imao neposredne veze. Te noći vratio se s internacionalnog turnira, kojeg je boksao u Veneciji. U Italiji je kao reprezentativac branio boje Hrvatske. Odmah nakon povratka s puta ostavio je sportsku opremu kod kuće i produžio s prijateljima u Srce. Sudbina je htjela da nije ni pozdravio roditelje, koji su spavali. Tragedija je zaustavila mladi život i boksača pred kojim je bila karijera. Za nešto više od godinu dana, Bucko se probio među boksačke zvijezde, a u svibnju 1995. godine trebao je sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Berlinu. Već iste godine kad je stradao, na dan državnosti 30. svibnja, NK Dinamo Hidrel organizirao je memorijalni turnir u malom nogometu. Dvije godine kasnije i novonastali boksački klub Velika Gorica započeo je s memorijalnim turnirom u spomen na Danijela Kalanj Bucka.”

 

Evo i uvodnog teksta iz Čičkih novosti:

“Danijel Kalanj rođen je 26. studenog 1970. godine u njemačkom gradiću Olpe, gdje su mu roditelji Rezika i Stjepan radili. Već od malena zavolio je borilačke sportove. Prvi treninzi bili su mu na tavanu obiteljske kuće u Novom Čiču, gdje bi satima mlatio po improviziranim vrećama. U početku bila je dvojba karate ili boks. Uz nagovor Vlade Božića, prevagnuo je boks i 1993. godine započeli su prvi pravi treninzi. Prvi klub za koji je registriran bio je boksački klub Kralj Tomislav iz Zagreba. Težina od oko 80 kilograma odredila je polutešku kategoriju, a u službenim dokumentima piše da je startao 17. veljače 1994. godine. Kasnije je promijenio klub i pristupio boksačkom klubu Leonardo, također iz Zagreba. Vlasnik kluba bio je Leonardo Pjetraj, a trener i menedžer Željko Golub. U međuvremenu je dobio na kilaži i formirao pravu boksačku figuru, pa je s 91 kilogramom prešao u tešku kategoriju. Od samog početka karijere Danijel se iskazao kao pravi profesionalac. Nije bilo lako svakodnevno i po dva puta putovati na trening u Zagreb. Do Markuševca kraj Dubrave morao je proći gotovo kroz cijeli grad.”

 

U kartonu BK “Kralja Tomislava” pronašli smo podatak da je Bucko u prvoj godini imao 12 mečeva, od toga dva međunarodna. Samo dva puta je poražen. Već 1994. godine su zaredali uspjesi. Kalanj osvaja prvo mjesto na Kupu Hrvatske, a na prvenstvu Zagreba je drugi. Zapažen je bio nastup 10. prosinca u Ptuju, gdje je nagrađen zidnim satom. Početkom 1995., točnije 22. siječnja, sudjeluje na drugom “Zlatnom grbu” u Slovenskoj Bistrici. Kao najborbeniji boksač dobio je priznanje i pokal. Svi sudionici turnira znali su tada da je rođena nova zvijezda hrvatskog boksa.

To je potvrđeno mjesec dana poslije u Puli, 19. veljače 1995. godine, gdje je Danijel Kalanj Bucko postaje prvak Hrvatske u boksu u teškoj kategoriji. Senzacionalni uspjeh donosi mu kockasti dres reprezentacije. Od 9. do 12. ožujka 1995. godine boksa na meðunarodnom Grand Prix turniru u Češkoj, u gradu Usti na Labi, gdje je treći i osvaja brončanu medalju.

Osim boksom, Danijel nas je zadužio i u domovinskom ratu, u kojem je sudjelovao od listopada 1991. godine, a prije toga bio je u Narodnoj zaštiti i u pričuvnom sastavu policije. Borio se u Njemcima i Donjem Novom Selu kod proboja prema Vukovaru.

Nakon pada Vukovara nakratko je član 153. brigade, iz koje odlazi u vojnu policiju u sastavu 67. bojne. Zanimljivo, bojna je osnovana na Buckov rođendan, 26. 11. 1991. Bio je član antiterorističke jedinice i sudjelovao je u borbama na Maslenici. Dobio je Spomenicu Domovinskog rata 1990.-1992. i Spomenicu 67. bojne. Na 1. vojnim sportskim igrama u Karlovcu igrao je rukomet.

Nastavi čitati

Sport

Humanizam danas i prije

Hrvati su najjači, najhumaniji i nesebični kad je najteže!

Objavljeno

prije 2 dana

on

tra 1, 2020

Autor

Hrvati, a tu se misli oba spola, kao i ostale koji žive na ovim prostorima, su najjači, najhumaniji i nesebični kad stignu nevolje. Vidi se to danas dok nas tlači korona i zagađen zrak, tresu potresi i mnoge druge nevolje. Divimo se danas kompletnom medicinskom osoblju na čelu s ministrom Beroš, stožerima civilne zaštite, vatrogascima, policiji, vojsci, volonterima, navijačkim skupinama, mnogim anonimcima koji pomažu na razne načine a kojima je nekakva promocija najmanje važna. Vidjelo se to isto i u vrijeme Domovinskog rata, kasnijih poplava u Slavoniji i mnogim drugim sličnim situacijama. Kad je lokalni sport u pitanju, prisjetili smo se humanitarne prijateljske utakmice u Kuču gdje je gost Turopoljcu bio Jadran Gunja iz katastrofalno poplavljene Slavonije. Humanitarna akcija pokrenuta je na inicijativu igrača Turopoljca i trenera Vlade Horvata koji i sad u istoj funkciji vodi klub iz Kuča.

Utakmica je odigrana u lipnju 2014. godine pred oko 150 gledatelja. Najmanje je važno ali spomenimo, pobijedio je 3:2 četvrtoligaš iz Gunje. Sav prihod s utakmice uručen je Slavoncima. Evo tadašnje izjave načelnika Opčine Gunja i ujedno predsjednika Jadrana Hrvoje Lucić:

– Hvala domaćinu Turopoljcu, hvala načelniku opčine Lekenik Peroviću na organiziranom ručku, hvala gradonačelniku Velike Gorice Draženu Barišiću i zamjeniku Ervinu Kolarec koji su bili na utakmici i uručili nam poklone, hvala svima koji su nas tako lijepo ugostili i nastojali pomoći u bilo kojem smislu. Maknuli smo se barem nakratko iz teške svakodnevice, nadam se novom susretu u ljepšim okolnostima što se nas tiče -kazao je gost Lucić.

Dogradonačelnik Kolarec ostao je uz čelnike Turopoljca i Gunjevce i nakon utakmice.

– Pomogli smo Slavoncima već i prije na razne načine a ovo što smo pripremili na inicijativu Turopoljca je najmanje što smo mogli u ovom trenutku. Čestitam ljudima iz Kuča na predivnoj humanoj akciji -bile su tada riječi Ervina Kolareca.

 

Predsjednik Turopoljca Tihomir Jakovljević bio je u to vrijeme tijekom tjedna prije utakmice vjerojatno najzaposleniji Turopoljac. “Hvala svima koji su nas na bilo koji način podržali u mislim vrlo humanoj akciji. Ideju našeg trenera Horvata i igrača najozbiljnije su prihvatili grad Velika Gorica, općina Lekenik, DVD Lekenik, NSZŽ, NSVG, HNK Gorica, NK Udarnik, NK Turopolje, MiP Pekare, Župa Vukovina, Pivnica Turopolje, Tiskara Gorica, Mesnice Navračić i Fiolić, MO Kuče, Diskont Teri, Voda Cetina, Vinarija Šibenik, MR Servis, Pilana Pukanić”kazao je predsjednik Turopoljca Jakovljević. Nakon utakmice akteri humanitarnog susreta ostali su se družiti uz domaće turopoljske specijalitete.

Na kraju spomenimo i igrače Turopoljca na humanitarnoj utakmici: Zagorac, Mat. Fabijančić, Radilović, Bursać, N. Hajduk, Hržica, V. Novosel, Milatović, N. Novosel, D. Hajduk (I. Fabijančić, Čolić, Berković, Stipaničev, Bušić, Mar. Fabijančić, Cavrić). Trener: Vlado Horvat.

Nastavi čitati

Reporter 391 - 12.03.2020.

Facebook

Izdvojeno