Sport

Što Gorica ima protiv Splita?

Košarkaši Gorice pobijedili su Split u gostima 86-79 u utakmici u kojoj domaćin niti jedanput nije poveo! Još jedna vrhunska partija momčadi koju fantastično vodi Josip Sesar, još jedan korak bliže doigravanju. I još jedna trauma za Split, klub u kojem je Sesar proveo lijepe trenutke karijere…

Objavljeno

prije 7 godina

24. ožujka 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prvi put ove sezone Gorica i Split susreli su se u studenom u Velikoj Gorici. Završilo je plus deset za Goricu. Drugi susret dogodio se u četvrtfinalu Kupa, sredinom veljače, ovoga puta na Gripama. Opet je bolja bila Gorica, završilo je osam razlike. Treću sreću Splićani su tražili u nedjelju poslijepodne, ali nema sreće za njih kad je Gorica s druge strane. Opet su Sesarovi momci zablistali, ovoga puta dobili su utakmicu sedam razlike, 86-79.

– Rekao sam nakon pobjede u Kupu da bih tu pobjedu mijenjao za ovu, a sad ćete mi dopustiti da malo skromnost ostavim po strani. Prezadovoljan sam i sretan načinom na koji su momci iskontrolirali utakmicu od prve do zadnje minute i svaka im čast na tome! Respektiram sve probleme koje Split ima, ali odigrali smo zaista sjajnu utakmicu – rekao je trener Josip Sesar nakon što je i treći put srušio klub u kojem je odigrao neke od najboljih utakmica svoje karijere.

I sam će reći da je uživao u tom razdoblju na Gripama, u onoj sezoni kad su se u žutom dresu spojili on, Dino Rađa i Jure Zdovc, tri košarkaška giganta, pa zajedno otišli do naslova prvaka Hrvatske, kojeg je Rađa proslavio paljenjem “kubanke” u Draženovu domu kad je sve bilo gotovo. Kao dječak iz Mostara, uvijek je Sesar bio nekako usmjeren prema Splitu, legenda kaže da je umalo završio ondje i kao mlad igrač, ali u toj sezoni se sve vratilo. Split i Sesar, oduvijek je to bila dvosmjerna simpatija… I baš zato se Splićani nakon svega ovoga što im Sesar radi ove sezone, nakon što ih pobjeđuje kad god se pojavi, pitaju “pa dobro, što on ima protiv nas”.

A odgovor na to pitanje je – ima recept za pobjedu. Uvijek, stalno, prvi, drugi i treći put. Naravno, treba uzeti u obzir i okolnosti, i gomilu ozljeda s kojima se Splićani bore cijele ove sezone, ali to ni za milimetar neće umanjiti fanstatične stvari koje Gorica radi protiv trostrukog prvaka Europe iz nekih sretnijih vremena.

– Te dvije dosadašnje pobjede, u prvom dijelu prvenstva i u Kupu, ostavili su traga na psihi i samopouzdanju igrača Splita, vidjelo se da su u grču otvorili utakmicu. Kad se pogleda kretanje rezultata, kako su četvrtine završavale, jasno je da nas je ta prva četvrtina dala samopouzdanje i pokazala smjer kojim moramo ići. Na krilima te prve četvrtine odigrali smo sjajnu utakmicu. Bilo je uspona i padova, ali uz sav respekt prema Splitu, kod kojeg nitko ne može doći i reći da je favorit, apsolutno zasluženo pobijedili – analizirao je Sesar, koji je od Gorice definitivno stvorio Momčad.

Da, s velikim slovom M, nije tipfeler, jer njegove igrače krasi nevjerojatno zajedništvo i nesebičnost. Bilo je tako, naravno, i ovoga puta. Prvo ime utakmice bio je Marko Baković, koji je opet otišao do double-double učinka, ubacivši 16 koševa uz deset skokova, no daleko od toga da nije imao pratnju. Borna Kapusta zaustavio se na 12 koševa i sedam asistenija, Ivan Majcunić dodao je 11, Ante Mašić deset, Marko Petrović i Lovro Mazalin po devet, Ivan Papac osam… Ukratko, ne znaš koga čuvati, na koga se fokusirati.

– Zasluženo su nas dobili prethodna dva puta, a zasluženo su nas dobili i danas. Pa evo, mi niti jednom u ovoj utakmici nismo uspjeli povesti… Mi smo griješili, radili gluposti, ali moramo reći i da je Gorica stvarno jako dobra. Momci znaju igrati košarku, dobro je postavljena njihova igra, Josip ih jako dobro vodi, i kad protiv njih uđeš u minus, jako se teško iz toga izvući. Imaju puno dobrih napadačkih akcija, ali i izlaze iz tih akcija, čitaju igru, stvaraju višak i kad protiv njih nisi i na više od sto posto, onda je to teško izvući – prosipao je komplimente trener Splita Ante Grgurević.

Press nakon dvoboja Split – Gorica 79:86

Gepostet von KK Split – službena/official am Sonntag, 24. März 2019

A kad smo već kod komplimenata, imao ih je i Sesar. I to upravo na račun svoga kolege, čovjeka koji je kao igrač bio sinonim za “hrabro srce”, a drukčiji nije ni kao trener. Pošten prije svega, srčan i borben, ali i razuman. Takav je bio i u situaciji kad je njegov igrač Michael Cobbins nastradao u sudaru s igračem Gorice, pao na pod i ostao ležati. Na trenutak je izgubio svijest, nastala je panika, ali brzo je došao sebi. I poslao poruku treneru, ionako izmučenom izostancima: “Vrati me u igru, želim i mogu!” Grgurević je, međutim, bez ikakvog razmišljanja odgovorio: “Nema šanse!”

– Taj detalj moram posebno istaknuti. Vidio sam da je kolega Grgurević potjerao u svlačionicu Cobbinsa, iako je ovaj želio nastaviti igrati, ali naravno da je zdravlje važnije od svega. Mislim da je taj njegov potez zasjenio sve ostalo na ovoj utakmici. I čestitam mu na tome, malo koji trener bi to napravio – kazao je Sesar, dok je Grga imao dodatno objašnjenje.

– Bit će još utakmica, i za nas i za njega, sad je najvažnije da se oporavi. I da sam ostao s četvoricom igrača na parketu, ne bih mu dao da igra – kazao je trener Splita.

Imaju Splićani svoje probleme, praktički se guše u njima, ali iz naše je perspektive važnije kakva će iz svega ovoga izaći Gorica. Sad je ovo već ozbiljan niz, u ožujku su Goričani spojili četiri uzastopne pobjede, sredili doma Zabok i Osijek, a u gostima velikane Cibonu i Split. Međutim, neće Sesar poletjeti, nije to njegov stil.

– Jesmo li ovime ispunili cilj? Nama je cilj svaka utakmica posebno. Iskreno se nadam da možemo ući u doigravanje, a ovo je jedan korak prema tome. Sad imamo domaću utakmicu protiv Alkara u subotu, moramo se dobro pripremiti i odigrati najbolje što možemo, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – zaključio je Sesar.

Uporno maltretira svoj Split ove godine, no puno je važnije da briljira s Goricom. Koja će i u tom doigravanju, ako ga doista izbori, imati što za reći. Bude li ovakva, s ovakvom željom i zajedništvom, nema protivnika koji će se osjećati ugodno kad stane na drugu stranu…

Povezane teme:hotnews josip sesar kk gorica kk split

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 5 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 5 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 5 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 11 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.