Pet dana prošlo je od poraza na Poljudu, dva su dana prošla od finala županijskoga Kupa protiv Kurilovca, a još su dva dana ostala do novog izazova u prvenstvu, gostovanja Istre 1961 u Velikoj Gorici. Nakon toga slijedi još i Kup Hrvatske sa Zagorcem iz Krapine tijekom tjedna, pa onda i gostovanje kod Varaždina… Međutim, trener Sergej Jakirović razmišlja samo o Puljanima.

– Ovo će nam biti treća utakmica od ukupno pet u ova dva tjedna i znamo što nas čeka. Za to smo se, uostalom, i pripremali, nema nikakvih alibija i moramo biti na nivou. Mislim da je trener Istre Ivan Prelec složio jednu respektabilnu momčad, imaju glavu i rep, a imaju i šest bodova, koji pokazuju da su puno bolji nego prošle sezone – uvodno je rekao Jakirović, pa dodao nekoliko rečenica o “okršaju” s kolegom i prijateljem Prelecom, našim Goričaninom, bivšim trenerom Gorice, Sergejevim kolegom i prijateljem…

– I s Prelom i Cicom redovno se čujem, poželimo si uvijek sreću, čestitamo jedni drugima… Ovo je sport, ne igramo Prela i ja, igraju naše momčadi, a na treneru je da sakrije svoje nedostatke i iskoristi protivničke. Prelec je dobro posložio momčad, a u svemu tome ispalo je da će Mario Ćuže zabio šest golova. Za njega je to vrhunski domet, baš vrhunski, ali nije Istra samo Ćuže, ima tu još opasnih igrača i morat ćemo na njih dobro pripaziti. U pojedinosti, naravno, ne bih ulazio, to ću proći sa svojim igračima, ali nadam se da ćemo biti dobri, da ćemo se dobro prezentirati – kazao je Jakir.

Posljedica poraza na Poljudu više nema, tvrdi.

– U dobrom smo stanju, dečki su se dobro oporavili. Poraz na Poljudu smo analizirali, znamo gdje smo griješili, znamo da nismo bili dobri, pogotovo u igri prema naprijed, da smo previše otišli u nervozu nakon nekih odluka, a to si ne smijemo dozvoliti. Može toga biti još u budućnosti, jer i suci su ljudi od krvi i mesa, pogreška je uvijek moguća, ali mi se na takve situacije moramo mentalno prilagoditi, da izbjegnemo da nas poremete i da ostanemo bez fokusa na ono što smo se dogovorili. Kad se to dogodi, jako utječe na momčad, u ovom slučaju toliko da ne možeš spojiti tri dodavanja. Svjesni smo svega toga i jedva čekamo utakmicu u nedjelju, da pokažemo da je to bio samo loš trenutak, loš dan. Nadam se da ćemo se uspjeti vratiti na kolosijek i da ćemo igrati kao što smo igrali do te utakmice s Hajdukom – poželio je trener, svjestan da će biti puno teže bez dvojice ponajboljih igrača, žutim kartonima opterećenog Kristijana Lovrića i na Poljudu isključenog Cherifa Ndiayea.

– Naravno da će nam faliti obojica. Cherif je možda i u najboljoj formi od svih naših igrača, a Lovrić sa svojom nepredvidljivošću u svakom trenutku može napraviti ‘dar mar’… Ali dobro, to je prilika za druge igrače.

Sergej Jakirović ovaj put ne može računati na Cherifa, pa će Lukasz Zwolinski biti sam u vrhu napada… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Prijelazni rok ulazi u svoje posljednje dan, što se jasno može osjetiti i u goričkoj svlačionici. Priče o odlascima Lovrića, za kojeg je navodno zainteresiran i Dinamo, pa onda i Cherifa, Čabraje i mnogih drugih, očito utječu na povećanu količinu nervoze, što je zapravo i logično.

– Iskreno, jedva čekam da završi prijelazni rok! Svaki dan postoji mogućnost da netko ode i sigurno to ima utjecaja na igrače, na njihovo ponašanje i nervozu. Obavljen je već razgovor s njima, sa Cherifom smo o nekim detaljima pričali i u pripremama, primjerice da ne možeš baš ići u svaki start punim gasom kad već imaš žuti karton, da moraš biti malo pametniji. Slično je i za Lovrića, u razgovoru s njima bude svega… Nije to lako, treba ih razumijeti – rekao je Jakirović pa dodao:

– Slično je bilo i s Miyom… Planirao sam da igra na Poljudu, da bi oko 12 sati došla vijest kako je transfer pri kraju. Miya je došao do mene i rekao mi da se ne osjeća psihički spremno da igra utakmicu, vjerojatno u strahu da se ne ozlijedi. I to poštujem, svaka mu čast što mi je to rekao, tako je puno bolje nego da sam ga stavio pa da na kraju poludim.

Izostanak Lovrića i Cherifa samo je privremen (barem zasad?!), dok je Miya gorička prošlost. Pred njim je, nadamo se, lijepa budućnost u dresu turskog Konyaspora, a Jakir će graditi igru bez mladića iz Ugande.

– Čestitam mu na transferu, nije danas lako prodati se, bez obzira na sve što se pojavljuje u medijima. Pričalo se od dva, dva i pol, tri milijuna, ali nije to baš tako jednostavno. I zato mislim da je ovo za naš klub veliki PR, marketinški dobra stvar, činjenica da se iz Gorice, u europskim uvjetima maloga kluba, može prodati u tursku prvu ligu. Velik je to korak, ali vjerujem da će se tamo snaći. Jednako kao što vjerujem da je naš klub na pravom putu i siguran sam da će biti još takvih transfera. Naravno, prije svega toga mi moramo biti jako dobri na terenu. Da nije tako, ne bi bilo niti jedne ponude za naše igrače – siguran je trener, koji je želio dodati i još jedan detalj:

– Kad sam vidio kako igrači Hajduka slave pobjedu nad nama, to je i meni i mojoj momčadi znak da smo napraviti nevjerojatan posao, da su nas počeli jako respektirati. Međutim, mi se s time moramo znati i nositi. Ne smijemo ući u nervozu nakon jedne sudačke odluke, moramo znati što nam je fokus. Za ovu utakmicu fokus je na koncentraciji, na tome da se da sve od sebe. A rezultat će biti kakav bude, jer ovo je sport, najvažnije nam je da znamo što je naša zadaća i odraditi to na najbolji mogući način.

Utakmicom na Poljudu završila je serija ogleda s “velikom četvorkom”, sad je na redu pet utakmica, počevši od Istre, u kojima Gorica ide u goste Varaždinu, doma čeka Lokomotivu, pa uzastopno gostuje kod Belupa, Intera i Osijeka.

– Ne razmišljamo tako daleko, idemo utakmicu po utakmicu… Evo, neki moji kolege govorili su da im nije lako, da igraju s Dinamom, Hajduk, Osijekom i Rijekom zaredom, a ja to nisam niti jednom spomenuo. Izvukli smo iz toga pobjede protiv Osijeka i Rijeke, i iako netko može reći da su igrali s kombiniranim sastavom, to za mene nema nikakve veze. Nikoga nije lako dobiti. A što se serije utakmica u gostima tiče… Pošto smo mi, kako kažu, ‘kraljevi gostovanja’, veselim se tim utakmicama! Iako, evo, zasad još ništa nismo uzeli u gostima… – kaže Jakirović.

Dario Čanađija u utorak je potpisao ugovor, u srijedu zaigrao protiv Kurilovca, a u nedjelju se nada i prvenstvenom debiju

Nakon što je propustio dvije utakmice, u sastav se vraća Mario Marina, do kraja mjeseca i Martin Maloča bi se trebao vratiti u konkurenciju, a pravo nastupa imaju i novi igrači Dario Čanađija i Jiloan Hamad. Bit će gužve u veznom redu, primjetio je netko…

– I super! Ja sam to i htio, jer samo te konkurencija tjera naprijed. Možda ćemo i mijenjati sustav, sve je moguće – najavio je Jakirović.

S njegove desne strane sjedio je jedan od tih koji je, u najmanju ruku, pojačao konkurenciju. Dario Čanađija (25) u srijedu je odigrao 45 minuta protiv Kurilovca, a sad je spreman i za prvenstveni debi.

– Iskoristili smo županijski kup u srijedu da Čanađija i Hamad odrade po 45 minuta, da se malo prilagode na momčad. Dario je fizički potpuno spreman, dosta naših igrača i poznaje od ranije, tako da vjerujem da može puno pomoći. Bio je moja želja, jako sam zadovoljan što ga je klub uspio dovesti. Što se tiče Hamada, bez obzira na fizičko stanje smatram da se radi o ozbiljnom igraču koji može napraviti razliku u ovoj momčadi. Iskusan je, prošao je puno toga, igrao i Bundesligu… Mislim da nam obojica mogu biti od velike pomoći – završio je Jakir.

Tako bi i trebalo biti, ne samo zbog igračke kvalitete obojice, već i zato što su i Čanađija i Hamad igrači koji su puno toga prošli, koji uz kvalitete donose i iskustvo. Čanađijaj ga, konkretno, donosi iz Slaven Belupa.

– Ne bih se previše vraćao na rastanak sa Slaven Belupom, samo ću reći da je to klub u kojem sam odrastao i želim dečkima svu sreću u svakoj utakmici osim protiv Gorice. Znam samo da sam ja čist, da nisam napravio nikakav eksces, bila je to odluka kluba i trenera. Rastali smo se u prijateljskom tonu i vrlo brzo sam se dogovorio s ljudima u Gorici i s trenerom. Puno dečki znam s terena, protiv njih sam igrao, zbog čega vjerujem da mi neće trebati previše vremena za prilagodbu. Takav sam da se mogu prilagoditi na bilo kakve uvjete, želim samo da idemo dalje u nove pobjede – kaže Čanađija, pa dodaje:

– Još od prošle godine iznimno respektiram Goricu, uvijek je bilo teško i tvrdo kad bih igrao protiv svog novog kluba. Osim možda one prve goričke u prvoj ligi, kad sam igrao za Rijeku, svaka utakmica protiv Gorice bila je napeta i teška, uvijek su bili neugodan protivnik i djelovali kao grupa koja diše jedan za drugoga. Kad sam došao ovdje, taj se dojam dodatno potvrdio. Ovo je stvarno skupina igrača u kojoj se svi jako dobro slažu i nadopunjavaju.

U prošlom kolu upravo je njegov bivši klub igrao protiv Istre 1961, odnio je bodove (3-2) iz Pule, no naravno da Dario nije sudjelovao u tome. Ali je, jasno, gledao i pratio.

– Istra je s novim trenerom pokazala da dosta žele igrati nogomet, da puno toga u igri otvaraju i preko golmana i preko braniča, što su radili i protiv Belupa. Oni su iskoristili neke njihove pogreške, ali sigurno se radi o dobroj momčadi, koju treba respektirati. Međutim, mi prvenstveno trebamo gledati sebe, na domaćem smo terenu i želimo dati sve od sebe da napravimo dobar rezultat – kazao je Čanađija.

Od ovog petka s djelovanjem kreće Ženski nogometni klub Gorica! Nakon šest godina bez ženskog nogometa u Velikoj Gorici, djevojčice i djevojke dobit će priliku u klubu koji će djelovati pod okriljem HNK Gorice, a sve aktivnosti imat će na Gradskom stadionu. Prvi trening bit će u petak u 18 sati, a na njemu će se pojaviti nešto više od 30 djevojčica. Mnogi su vjerojatno i zaboravili da je na prijelazu stoljeća vrlo uspješan bio ŽNK Radnik ’99, koji se čak i borio za naslov prvakinja države u seniorskoj konkurenciji, a jednog dana to bi ponovno moglo biti moguće ukoliko ova priča zaživi na pravi način.

Pod vodstvom trenera Marka Uzelca radit će nogometašice rođene između 2003. i 2010. godine, a kadetska ekipa ŽNK Gorice odmah će se i uključiti u natjecanje u sklopu 2. HNLŽ Centar. U ovoj fazi predviđena su tri treninga na tjedan, a prijave su i dalje otvorene. Sve zainteresirane djevojke rođene nakon 2003. godine mogu se javiti na broj telefona 099/2646-570 (Darko Blažinčić) i uključiti se u rad nove sekcije HNK Gorice.

Vrijeme godišnjih odmora bliži se kraju, život u gradu se polako iz ljetnog đira prebacuje u uobičajni ritam, a na tom tragu su i gorički košarkaši. Nakon najuspješnije sezone u povijesti kluba, u kojoj je Gorica igrala polufinale Kupa Krešimira Ćosića i bila nadomak polufinalu prvenstva, promijenio se predsjednik kluba, Duško Radović naslijedio je Mirka Matića, ali ono najvažnije ostalo je isto. Trener. Josip Sesar okupio je igrače 12. kolovoza, tjedan dana poslije momčad mu se kompletirala, i sad slijedi slaganje mozaika za izazove koji slijede.

– Imamo dva odlaska, više s nama nisu Marko Baković i Karlo Mikšić, a karijeru je završio Ljubo Prgomet, koji je postao tajnik i sportski direktor u klubu. Istovremeno, doveli smo Peru Babića (34), koji je igrao Euroligu sa Zagrebom i koji je dokazano dobar igrač, a došli su i Karlo Lebo (25), proizvod Cedevitine škole košarke, te Ivan Vraneš (23), izdanak zadarske škole košarke – uvodno je nabrojao Sesar.

Petar Babić (lijevo), Karlo Lebo (u sredini) i Ivan Vraneš (desno) novi su igrači Gorice

Babić je iskusni bek, po potrebi i playmaker i šuter, Lebo je krilo, vanjski igrač, a Vraneš će sa svojih 206 centimetara pomoći pod koševima i zamijeniti lani odličnog Bakovića. Sve su to polivalentni igrači, koji mogu igrati na više pozicija, čime će se uklopiti u momčad koja je praktički cijela takva.

– Je, puno je tu igrača koje mogu koristiti u raznim ulogama. Imamo zanimljivu momčad i, iskreno, sve skupa mi je vrlo izazovno. Cijelo vrijeme sam u razmišljanjima o novim akcijama, smišljam kako, što i za koga. Nadam se jednoj dobroj sezoni, ali i dobrom pripremnom periodu, za razliku od prošle sezone. Lani nismo startali na pravi način, imali smo dosta ozljeda važnih igrača, ja sam bio s reprezentacijom, pa smo se tražili prvi dio sezone. Ovoga puta startali smo malo ranije nego inače, momci su došli u jako dobrom stanju, radimo sve po planu i programu, a nema ni većih problema s ozljedama – kazao je Sesar, koji ima i nove suradnike.

– Doveli smo i novog kondicijskog trenera Mateja Filipija, s njim se radi trčanje i teretana u jutarnjim satima, pa poslijepodne prelazimo na ove ‘fine’ stvari, tu preuzimamo ja i Lovro Demo, moj novi suradnik. Jakov Stipanović, koji je dosad radio sa mnom, iz privatnih razloga je tražio da ovu godinu ne radi, no nadam se da će ostati pri klubu i priključit nam se ako se ukaže prilika – ističe Sesar.

Uz tri nova igrača, kostur momčadi Gorice čine Borna Kapusta, Ivan Majcunić, Ivan Vučić, Ante Mašić, Ivan Papac, Lovro Mazalin i Marko Petrović, što Sesar smatra zadovoljavajućim.

– Da, to je zasad to. Financije nam dosta toga određuju, pokrili smo se kako smo mogli, ali naravno da ćemo reagirati ako se ukaže neka dobra prilika. Kao, primjerice, prošle godine s Mazalinom. Dogodi li se nešto slično, nešto što ulazi u naše financijske okvire, jasno da nećemo bježati od toga. Iako, ja sam zadovoljan s ovom momčadi koju imam, zanima me jako kako će to sve izgledati – kaže Sesar, svjestan da se svi pojačavaju, ulažu puno veći novac od Gorice.

– Istina, pojačavaju se svi, i Škrljevo, i Osijek, i Zabok, i Šibenik… Svi su ti klubovi financijski jači od nas, a tu su i Zadar, Cibona i Split. Kad se sve zbroji, mislim da ćemo imati zanimljivu i izjednačenu ligu, kao što je bila i prošle sezone do trenutka kad se umiješala Cedevita s prvom momčadi. Iako, na kraju je Cibona pokazala da se može i s njima, što je za svaku pohvalu. Ujedno, to je i putokaz svima nama da se i s manjim financijama može napraviti dobre stvari – traži Sesar dodatnu inspiraciju.

Puno toga promijenilo se u svijetu hrvatske klupske košarke selidbom Cedevite u Ljubljanu.

– Definitivno se pokazalo da je više igrača na tržištu. Da su igrači koji su bili u prvoj i drugoj momčadi Cedevite mogli zaraditi više nego što mogu sad, jasno je svima, i u tom smislu su ti momci malo zakinuti i većina ih je sad u nekom praznom prostoru. Moraju pomiriti svoje košarkaške ambicije s uvjetima koje mogu dobiti ako žele igrati u Hrvatskoj. Druga opcija je tražiti rješenje vani, no treba biti i realan pa reći da igrači iz Cedevite 2 baš i nisu imali sezonu zbog koje bi drugi klubovi bili ludi za njima. Njima je najnezgodnije zbog ovakvog raspleta – priča Sesar i nastavlja:

– Što se tiče nas ostalih klubova… Sad svi misle da nakon odlaska Cedevite mogu uloviti nešto više. Netko misli da može biti peti, netko treći, netko da može ući u finale, netko lovi trofeje. Mi? Imamo dobru momčad, uz dobar rad i što manje ozljeda, možemo imati i dobru sezonu. Sad, što će to točno značiti, tek ćemo vidjeti. Nema smisla govoriti o pozicijama koje želimo, važnije je ići korak po korak, ali dobro je što nam je većina momčadi ostala na okupu, tri igrača koja su otišla zamijenili smo trojicom novih, i sad treba vidjeti kako će se uklopiti. Nadam se da će to biti dobro, budući da nismo birali nove igrače samo po kvaliteti, nego i po karakteru. Sve su to jako dobri momci i neće biti nikakvih problema za uspostavljanje odnosa i hijerarhije u momčadi, što je jako važno. Iskreno, mislim da moramo najmanje zadržati razinu prošlogodišnjih igara, ne dovesti se u stres borbe za ostanak, ali opet kažem, vjerujem da možemo imati dobru sezonu – završio je Sesar i vratio se treningu.

Jednom u nizu onih koji će Goricu podići na još višu razinu. Svi zaostaci iz prošle sezone su riješeni, a na još boljoj atmosferi radi i klupska uprava, koja je igrače odvela na zajedničku večeru i druženje.

Igrat će Gorica i prijateljske utakmice, među kojima nekako najviše “iskače” turnir povodom 50 godina košarke u Velikoj Gorici. Na turniru 13. i 14. rujna trebali bi sudjelovati, uz Goricu, još i Cibona, Zadar te jedan ruski klub, zasad neimenovani. Prvenstvo počinje 28. rujna gostovanjem kod Splita, a pred domaćim navijačima Gorica će se predstaviti 5. listopada protiv Alkara.