U Zagrebu je 25. i 26. ožujka 2026. godine održana stručna konferencija pod nazivom „Tko plaća kružno gospodarstvo?“, u organizaciji Međunarodne udruge za kruti otpad (ISWA) i Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom (HUGO).

Konferencija je okupila stručnjake iz akademskog, javnog i industrijskog sektora, a među sudionicima je bila i prodekanica za znanost prof. dr. sc. Sanja Kalambura, koja je sudjelovala i u organizacijskom dijelu događanja.

Posebno zapaženu ulogu imala je kao moderatorica panela posvećenog sortirnicama otpada. Fokus rasprave bio je na njihovoj ulozi u sustavu gospodarenja otpadom, tehničkim i organizacijskim aspektima rada te pitanjima financiranja i dugoročne održivosti. U središtu razgovora našla se i njihova važnost za povećanje učinkovitosti recikliranja, uz otvoreno pitanje kako raspodijeliti troškove sortiranja te uspostaviti stabilan i održiv model funkcioniranja.

Panel je okupio predstavnike različitih sektora, što je dodatno naglasilo potrebu za suradnjom znanosti, industrije i javne uprave u razvoju učinkovitog sustava kružnog gospodarstva. Uz moderatorsku ulogu, prof. dr. sc. Kalambura aktivno je sudjelovala i u širem dijelu konferencijskih rasprava, gdje su otvorene teme financijskih modela, regulatornih okvira i primjene održivih rješenja u praksi. O važnosti tranzicije prema kružnom gospodarstvu govorila je i u medijskim istupima za HRT, OTV te Radio Sljeme, gdje je istaknula potrebu za sustavnim pristupom i jačanjem suradnje svih uključenih dionika.

Sudjelovanje na ovoj konferenciji dodatno potvrđuje, kako je naglašeno, kontinuiranu posvećenost Veleučilišta razvoju znanstvene izvrsnosti, održivosti te aktivnom doprinosu temama od šireg društvenog značaja.

Tjedan priprema za Varaždin trajao je u Velikoj Gorici, a usporedno su se na raznim lokacijama po Hrvatskoj i Europi vodile bitke za plasman na Europsko prvenstvo u mlađim kategorijama. A tu je gorički pečat bio poprilično snažan, i to gdje god pogledaš, u koju god od uspješnih hrvatskih selekcija…

Najbrojniji i najsnažnije zastupljeni igrači HNK Gorice bili su u selekciji U-17, koja je igrala Elitnu rundu kvalifikacija za Euro u Poljskoj. Hrvatske boje u ogledima s vršnjacima iz Slovačke, Irske i Poljske branila su trojica Goričana, ali i još jedan naš dečko, koji nogometno odrasta u Maksimiru.

Hrvatska je do pobjede 5-2 protiv Slovačke i 2-0 protiv Irske te remija 1-1 s Poljskom došla uz doprinos vratara Lovre Lojena, čvrste “jedinice” unatoč tome što je godinu mlađi od ostalih, Juraja Frigana, koji je dobio ozbiljnu minutažu, te Mihaela Kelave, koji je dobio nešto manje prilike. Uz njih, u ovoj je selekciji i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva, koji je u Dinamo otišao preko Mladosti iz Obrezine još kao sedmogodišnjak.

Sa sedam bodova iz tri utakmice, uz pet golova napadača Osijeka Jakova Dedića, Hrvatska se u ovoj kategoriji plasirala na Europsko prvenstvo koje će se igrati u Estoniji od 25. svibnja do 7. lipnja. Kako stvari stoje, sva četvorica bi trebala biti u kadru izbornika Marijana Budimira…

Za plasman na Euro istovremeno se borila i reprezentacija U-19, u kojoj je također Gorica imala svog predstavnika. Luka Vrzić ima možda i najveću seniorsku HNL minutažu u cijelom kadru, no dobio je svega deset minuta prilike od izbornika, bivšeg trenera Gorice Siniše Oreščanina. Jedina šansa stigla je u pobjedi 4-1 protiv Švicarske, nakon čega je ova selekcija pobijedila i Norvešku (1-0), pa je i remi (1-1) s Francuskom u posljednjem kolu bio dovoljan za prvo mjesto u skupini.

Sve te utakmice odigrane su u Varaždinu, gdje će se Luka vratiti već u petak sa svojom Goricom, a Europsko prvenstvo igrat će se u Walesu, i to od 28. lipnja do 11. srpnja. Vrzić ima sve argumente da se nađe u rosteru koji će ići na Euro, stalan je član ove momčadi posljednjih godina, a voljeli bismo da zasluži/dobije i bolji status od ovoga kojeg ima trenutačno…

Sve bliža Europskom prvenstvu je i reprezentacija U-21, koja je odigrala samo jednu, ali vrlo uspješnu i vrlo neobičnu utakmicu. Na osječkoj Opus Areni protivnik je bila Turska, čiji se izbornik teško ozlijedio uz rub terena, prekid je trajao satima, da bi na kraju Hrvatska pobijedila 3-0 i napravila ogroman korak prema cilju. Velikim dijelom tako je bilo i zahvaljujući Anti Kavelju, koji igra sjajnu sezonu u Gorici, a samim time ima i sve važniju ulogu u reprezentaciji.

Izbornik Ivica Olić ponudio mu je šansu, a Kavelj je ponuđeno iskoristio. Za ovu su selekcije kvalifikacije tek na polovici, ova će ekipa svoj Euro, ukoliko ga izbori, igrati u ljeto 2027. godine, a dotad možda još poneki igrač Gorice izbori mjesto u tom društvu…

Dva dana prije prvenstvenog ogleda u Varaždinu, usred klimatološki depresivnog tjedna, iz HNK Gorice objavili su kako su u prodaju puštene ulaznice za onu sljedeću utakmicu, prvu sljedeću domaću, po mnogo toga posebnu. U srijedu u 18.30 sati na rasporedu je, naime, utakmica polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa između Gorice i Dinama. Treći je to put da je Gorica u polufinalu Kupa, drugi put da se sudara s Dinamom u ovoj fazi, ali prvi put da je domaćin.

U skladu s tim, nastavno na posebnost koju ova utakmica ima, donesena je odluka o cijeni ulaznica, koje su iste za obje tribine – 20 eura! Iznos je to koji je uzburkao duhove, gotovo dvostruko viši od redovnih cijena ulaznica, pa je već nekoliko sati kasnije stigla objava iz Maksimira.

“GNK Dinamo iznenađen je objavljenom cijenom ulaznica za navijače Dinama za utakmicu polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa u Velikoj Gorici sljedeće srijede. Smatramo kako bi cijena trebala biti usklađenija s praksom i duhom dobrih odnosa između klubova i njihovih navijača te smo HNK Gorica službeno zamolili za njezinu korekciju.

Vjerujemo kako će HNK Gorica izaći u susret našoj zamolbi te našim navijačima savjetujemo da pričekaju s kupovinom ulaznica dok situacija ne bude razriješena”, objavljeno je u priopćenju.

U kasnim večernjim satima istoga dana došao je odgovor s Gradskom stadiona.

“HNK Gorica želi se očitovati povodom objava vezanih uz cijene ulaznica za utakmicu polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa.

Naglašavamo da su cijene ulaznica jednake za sve posjetitelje utakmice te su određene u skladu s organizacijskim i sigurnosnim zahtjevima susreta koji, s obzirom na njegov značaj i očekivani broj gledatelja, ima obilježja događaja visokog rizika i podrazumijeva povećane troškove organizacije.

Nakon razmatranja svih okolnosti donesena je odluka da cijene ulaznica za ovu utakmicu ostaju nepromijenjene.

Vjerujemo da će utakmica proteći u sportskom i korektnom ozračju te pozivamo navijače da svojim dolaskom podrže svoje momčadi”, objavljeno je iz našeg prvoligaša.

Najkraće moguće rečeno, cijena ulaznica je 20 eura i tako je i ostati. U Gorici su odluku donijeli, iza nje su čvrsto stali i na kraju zauzeli gard kad ju je trebalo obraniti. I to treba poštovati. Kako će se to odraziti na odaziv publike i broj prodanih ulaznica, kao i na buduće odnose s velikanom iz Maksimira, tek ćemo doznati, ali u našem prvoligašu imaju svoju poslovnu logiku, svoju računicu i svoj način. Tko voli, nek’ izvoli…

Razgovarala: Gianna Kotroman

Uskrs se u Hrvatskoj uglavnom veže uz blagoslov hrane, obiteljski stol i pisanice, ali običaji povezani s najvećim kršćanskim blagdanom puno su širi i raznolikiji nego što mnogi misle. Dok se u Turopolju Vuzem i danas slavi mirno i skromno, na Filipinima se tisuće ljudi okupljaju u velikim procesijama, a u Francuskoj se blagdanski stol ne može zamisliti bez čokolade u obliku zeca.

Kako izgleda Uskrs u njihovim krajevima, ispričali su Tiffany, Filipinka udana u Novo Čiče, Michel, Francuz koji živi u Zagrebu, te Snježana Dijanežević, predsjednica Etno udruge Kurilovec.

Za početak krenimo “od doma”. Predsjednica Etno udruge Kurilovec Snježana Dijanežević podsjeća da se u Turopolju Vuzem tradicionalno slavi tiho i skromno, ali s puno emocije i povezanosti s obitelji.

“Sve započinje na Cvjetnicu uz blagoslov grančica drenka, kao znak snage i zdravlja, pa se i danas kaže smo zdravi kao dren. Ovdje se isto jedan lijep običaj, umivanje u vodi s cvijećem jer se vjerovalo da takva voda donosi svježinu, zdravlje i ljepotu tijekom cijele godine. I danas se trudimo te male stvari sačuvati”, priča nam Snježana.

Priznaje da joj je pomalo žao što se sve češće umjesto domaćih grančica drenka pojavljuju maslinove.

“Kod mene doma svake godine napravimo buket od drenka, imele i bršljana koji potom nosimo u crkvu. To je jedan mali, ali jako lijep način da ostanemo povezani s tradicijom jer moram priznati da mi je pomalo žao što se sve češće vide maslinove grančice, a manje naš domaći drenek. Ne kažem to zato što jedno ne valja, nego zato što ono naše, ono turopoljsko ne ode u zaborav”, objašnjava.

Neizostavne su i pisanice, obojene prirodnim bojama i ukrašene starim motivima, a ono što je neizostavno je blagoslov hrane.

“Na uskrsno jutro nosimo hranu na blagoslov, u košaricu u kojoj nosimo šunku, kruh, jaja, hren i kolače. Nakon mise obitelj se okuplja za stolom u miru, radosti i zajedništvu jer tu je zapravo duh Uskrsa. Možda danas živimo brže nego nekad, ali vjerujem da se upravo u tim malim običajima, skriva ono najvažnije, a to je osjećaj pripadnosti, toplina doma i zajedništvo. Zato čuvajmo ono naše turopoljsko i prenosimo ga dalje od srca srcu jer dok čuvamo naše običaje, čuvamo i dio sebe”.

U Francuskoj, običaji su slični kao i kod nas. “U Francuskoj za Veliki petak jedemo ribu, ništa mesno. Za Uskrs farbamo jaja, jedemo čokoladice u obliku zeca, kokoši, janjetinu i šunku”, priča nam Michel Forissier Francuz iz Saint Etiennea, koji već 25 godina živi u Zagrebu.

Tiffany Barišić kaže kako se na Filipinima Uskrs doživljava vrlo snažno, a pripreme počinju već Pepelnicom, kao i u Hrvatskoj. Petkom se ne jede meso sve do Uskrsa, a vjernici redovito sudjeluju u križnom putu.

“Imamo Cvjetnicu baš kao i ovdje u Hrvatskoj. Za Veliki petak se održava velika procesija muke Isusove gdje se tisuće ljudi iz zajednice okupljaju i sudjeluju. Hoda se u velikoj povorci s prijateljima i obitelji nakon mise. Moja obitelj i ja smo redovito sudjelovali u tome”, govori Tiffany.

Uz to, na Veliki petak priprema se i posebno tradicionalno jelo.

“To je nešto poput slatke juhe, napravljene od ljepljive riže, voća poput banana, slatkog krumpira, šarenih tapioka i kokosovog mlijeka, sve kuhano zajedno. Dio je tradicije pripremati i jesti ovo jelo tijekom dana”, objašnjava nam.

Na sam Uskrs, slijedi tzv. Sugat procesija.

“Kada dođe Uskrs, ljudi se bude rano kako bi prisustvovali Sugat procesiji. To je susret, prikaz na Uskrsnu nedjelju gdje anđeo, uklanja crni veo s kipa Djevice Marije što simbolizira kraj njezine žalosti. Nakon toga se slavi misa, a ljudi ostatak dana slave odlaskom na plažu ili ostanu doma uz hranu i karaoke. U mojoj obitelji obično prvo imamo roštilj pa odemo na kupanje”.

Kad govori o Hrvatskoj, kaže da su joj se najviše svidjeli običaji blagoslova hrane i natjecanje u tucanju jajima.