Povežite se s nama

Sport

Štef i Boemi se na šale: ‘Moji igrači i ja pronašli smo zajedničku notu’

Nogometaši Lomnice, pod vodstvom legendarnog Stjepana Deverića, krenuli su u sezonu s tri poraza, pa nanizali sedam pobjeda i remi u sljedećih osam utakmica. Na redu je veliki derbi…

Objavljeno

na

Cijeli niz majstore lopte dalo je nogometno Turopolje, ali nećemo puno pogriješiti ako kažemo da je danas 60-godišnji Stjepan Deverić jedan od najvećih turopoljskih nogometaša svih vremena. Legenda Dinama, za koji je zabio 158 golova u 345 utakmica za “modre”, ali i miljenik Torcide, jer u dresu Hajduka je u 102 utakmice strijelac bio 42 puta, danas je trener NK Lomnice! Vratio se kući, u svoje selo, u Jedinstvenu županijsku nogometnu ligu, u peti rang hrvatskog nogometa.

– Nije mi bio ni najmanji problem prilagoditi se na ovu razinu jer sam domaći čovjek, znam mentalitet ljudi, gledao sam i utakmice… U početku nije bilo lako, na treninge mi je dolazilo sedam, osam igrača, ali uspjeli smo cijelu tu priču uozbiljiti i stvoriti momčad koja igra ozbiljan nogomet za ove okvire. Sezona je, doduše, krenula lošije, ekipirali smo se u hodu, ali sad smo u jako lijepoj seriji – analizira dosad učinjeno popularni Štef.

Konkretno, Lomnica je krenula u sezonu s tri poraza, a zatim nanizala osam utakmica bez poraza – sedam pobjeda i jedan remi! Padali su redom Kupa (1-0), Sloga Križ (3-0), Klas (2-0), Jelačić (2-1), Polet (2-0), Mladost Obrezina (3-2) i Bregana (3-0), a jedini remi je izvukao Strmec (2-2). Osam utakmica, 22 od 24 moguća boda, uz gol-razliku 18-5. Impresivno! I dovoljno za priključak vrhu, jer trenutačno je Lomnica na petome mjestu, sa samo četiri boda manje od vodećeg Naftaš Ivanića.

– Nema razloga da upadamo u neku euforiju, jer tek smo prošli trećinu prvenstva, ali očito je da smo se podigli, da nam je trebalo malo vremena da dođemo do ovoga. I ne mogu reći da nisam očekivao da je ovakvo nešto moguće, imamo mi dobru momčad, dobro izbalansiranu, a na ljeto smo se i pojačali, doveli nekoliko igrača koji su nam trebali. Imamo tri, četiri iskusnija igrača, ali ne prestara, ali i nekoliko mladih, koji donose energiju – opisao je Štef svoje “Boeme”, kako ih zovu u nogometnim krugovima.

Iako, otkad je došao trener Deverić, sve je manje tu boemskog pristupa, a sve više ozbiljnosti.

– Sad već imam oko 70 posto igrača na svakom treningu i to je već zadovoljavajuće. A i vidi se na utakmicama, na rezultatima. Naravno da moraš imati i razumijevanja za dečke, ipak dolaze s posla na treninge, ne može tu proći nikakav ‘Bič Božji’, a u svemu tome smo uspjeli pronaći tu neku zajedničku notu, posložiti se tako da možemo biti jako neugodni – govori Deverić.

Radio je kao trener u Zagorcu, Segesti, Marsoniji i mostarskom Zrinjskom, bio u omladinskim školama Dinama i Lokomotive, no ljudi ga i dalje pamte kao velikog igrača, golgetera.

– Ne pričam igračima puno o tim vremenima. Tu i tamo nešto pitaju, odgovorim, ali ne potenciram te priče. Davna je to prošlost… Događa se često i da mi na gostovanjima prilaze starije generacije, dinamovci, požele se upoznati, ali ljudi me ovdje već godinama viđaju, poznaju, tako da su već i naviknuti na mene – kaže Štef.

I definitivno to nije prazna priča, jer jasno je iz razgovora s trenerom Deverićem da se ne zamara prošlošću, da ne voli previše govoriti o igračkim danima, da mu je puno važniji aktualni trenutak. Potpuno je “unutra”, barata svim informacijama o protivničkim momčadima, gleda i planira, a na kraju izdvaja:

– Najkvalitetnijim u ovoj našoj ligi čini mi se Turopoljac. Imaju Kučani stvarno jako dobru momčad, možda i najširi kadar od svih, ali ja bih rekao da je i Jelačić momčad vrijedna samog vrha. Malo me iznenađuje što Polet ne stoji malo bolje, budući da imaju dosta igrača koji znaju igrati, s iskustvom, a dolje su Kupa i Klas, pred kojima je velika borba – ističe legendarni “turopoljski top” Deverić usred velike i lijepe serije s Lomnicom.

A ta će serija doći na kušnju već ovog vikenda, kad Lomničani igraju veliki turopoljski derbi upravo s Turopoljcem, i to u Kučama. Domaćin je po svemu jedan od glavnih favorita za promociju u viši rang, trener Marko Pancirov odveo je Kučane do osam pobjeda, jednog remija i dva poraza, imaju tri boda više od Lomnice i na drugom su mjestu na tablici, pa će biti vrlo zanimljivo vidjeti kako će to izgledati u nedjelju od 14 sati.

– Mi ćemo pokušati nastaviti po svome, dati najviše što možemo, ali nema imperativa. Nećemo poletjeti nakon ovakve serije, budući da smo itekako svjesni da se sve to može brzo promijeniti, da dvije ili tri ozljede mogu preokrenuti stvari. Idemo, kao i uvijek, korak po korak – zaključio je trener Deverić.

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

na

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

na

Objavio/la

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

na

Objavio/la

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad domaćih je napadačkom igrom pokušala doći do prednosti, ali obrana Pušće izdržala je do 28. minute kada je Šebek pogodio mrežu za vodstvo 1:0. Do odlaska na odmor još dvije lopte su završile u mreži gostiju za uvjerljivo 3:0 vodstvo domaćih.

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora raspoloženi Šebek je iskosa s desne strane poentirao i treći put za 4:0, a nedugo zatim Gaši je iz blizine svojim drugim pogotkom zaokružio petardu – 5:0! Nakon toga igra je izgubila na dinamici, jer domaći su bili zadovoljni rezultatom, a gosti nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti vrata Andrije Budimira.

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Meštrica (24 8 0 16 42:75 24) je s 24 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Pušća (24 14 2 8 61:42 44) je s 44 boda na 3. mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ-e 2025./2026., 24. kolo

NK Meštrica – NK Pušća (Pušća) 5:0 (3:0)

Gornja Lomnica. Stadion: ŠRC Gornja Lomnica. Gledatelja: 30. Srijeda, 29.04.2026., 17:30 sati. Sudac: Dario Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Loris Konjuh (Bregana) i Marija Cikojević (Novaki). Delegat: Ivica Malkoč (Velika Gorica). Strijelci: 1:0 – Šebek (28), 2:0 – Gaši (36), 3:0 – Šebek (42), 4:0 – Šebek (54), 5:0 – Gaši (60).

MEŠTRICA: Budimir, Ban, Šebek (od 71. Krajina), Štuban (cap.), Tolj (od 71. Radovanac), Karamatić (od 71. Bartolović), Rukavina (od 61. Jeftić), Božić, Kovačević, Gaši, Zorić. Trener: Mario Meter.

PUŠĆA: Jelačić (cap.), Prša, Janušić, Zaplatić, Gaiser, Vrabec, Jandras, Pulek, Javorić, Martin Nemčić, Marko Nemčić. Trener: Nikola Božić.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga cestovnog trčanja ide dalje, donosimo rezultate četvrtog kola

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje

Turopoljske lige trčanja nastavljaju svojim ritmom, a iza trkača je i četvrto kolo cestovne lige u organizaciji Atletskog kluba Turopolje.

Na kratkoj stazi najbrži su bili Slavko Parlov u muškoj konkurenciji i Pia Teskera u ženskoj. Na dvostruko dužoj dionici, odnosno 8 kilometara, pobjedu su odnijeli Martin Marčec i Jasna Mikulić.

Liga se nastavlja bez stanke, a peto kolo na rasporedu je 5. svibnja, kada će trkači ponovno tražiti bodove i osobne rekorde u nastavku turopoljske trkačke sezone.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno