Poveži se s nama

CityLIGHTS

Sretan Uskrs!

Objavljeno

Danas slavimo najstariji i najveće blagdan kršćanstva – Uskrsnuće Isusa Krista. Uskrs se slavi 40 dana od Pepelnice, a vrijeme unutar tih 40 dana nazivamo Korizmom. U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs jest korizma. Nakon završetka korizme dolazi Cvjetnica, Veliki tjedan koji uključuje Vazmeno trodnevlje – Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. Nakon Uskrsa slijedi Uskrsni ponedjeljak. Tradicionalna priprema započinje Velikom subotom kad se odlazi na bdijenje. Na misi se pali uskrsna vatra na žutoj ili bijeloj uskrsnoj svijeći. Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja stoga se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete. Sutradan se na samu nedjelju pjevaju veselije i svečanije pjesme te slavi samo uskrsnuće. Uskrs je važan iz mnogo razloga: Isus je održao obećanje da će ustati od mrtvih, kako bismo mogli vjerovati da će ispuniti i ostala obećanja. Uskrsnuće daje sigurnost, da će vladar Božjeg vječnog kraljevstva biti živi Krist. Kristovo uskrsnuće daje nam nadu, da ćemo i mi uskrsnuti. Božja sila koja je vratila Krista iz mrtvih dostupna nam je, da bi vratila moralno i duhovno mrtve u život tako, da se možemo mijenjati i rasti (1 Kor 15,12-19). Uskrsnuće daje značenje svjedočanstvu koje Crkva ima pred svijetom. Ne govori se samo o lekcijama iz života dobroga učitelja, već Crkva objavljuje i stvarnost uskrsnuća Isusa Krista.

 

U istočnom kršćanstvu priprema također počinje korizmom u kojoj se smanjuje zabava i sve nepotrebne aktivnosti sve do Velikog petka. U večeri Velike subote slavi se ponoćna misa nakon 23 sata. Pri završetku sva se svjetla ugase te se pali uskrsna svijeća iz “vječnog svjetla” u crkvi, a potom se svjetlo dalje širi. Procesija se nastavlja oko crkve i u nju vraća u ponoć te se služi pashalna misa. Poslije liturgije običaj je objedovati, a sutradan nema liturgije jer je već proslavljena. Umjesto nje u podne se održava tradicionalno Agape vesper u kojem se čitaju dijelovi Ivanova Evanđelja na raznim jezicima.

 

U Hrvatskoj je u Uskrsnoj tradiciji bojanje jaja, takozvanih pisanica. Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su si ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima ili porukama, kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta. U Turopolju uskrsno jaje nosi isključivo simboliku Uskrsa, a nekoć se poklanjalo djeci koja su razmjenjivala uskršnja jaja sa drugom djecom.

Pisanice su se prije bojale na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa. Najčešće je bojanje jaja pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja. Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.

Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare. Uskrs se u Turopolju tradicionalno obilježava u krugu obitelji, a od hrane u našoj regiji najpoznatija je Uskršnja šunka sa jajima i hrenom.

CityLIGHTS

Traži se Lucky – umiljati crni pas u tipu labradora!

Na području Petrovine iz dvorišta nestao pas. Lucky je čipiran, dobroćudan pas u tipu labradora, a prepoznatljiv je po tome što mu nedostaje dio repića. Ima oko otprilike 40 kilograma i 4,5 godine starosti. Je li ga itko vidio?

Objavljeno

on

Pažnja, Goričani, Goričanke i okolica! Traži se umiljati crni pas, a odaziva se na ime Lucky. Tihana i Marija apeliraju na sugrađane za pomoć, ukoliko ga itko primjeti i prepozna.

– Pas je udomljen, pa po procjeni veterinara sada ima 4,5 godine. Karakterističan je po tome što, kao mu fali dio repa, odnosno sami vrh. U trenutku nestanka nije imao nikakvu ogrlicu. Dobroćudan je i pametan,nikada se nije udaljavao od kuće. Molimo, ukoliko ga itko prepozna, da ga zadrži i javi  nam, kako bi došli po Luckyja – ističe sugrađanka Marija Šapina Gale.

Nalaznici se mogu javiti na kontakt brojeve Marije – 098/139-7298 ili Tihane – 091/2070-401.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Ugodni razgovori sa Stjepanom pl. Brigljevićem

Prošetali smo se sa zapovjednikom voda turopoljskog banderija, povijesne vojne postrojbe našega kraja, danas najpoznatije po rubcu koji nosi oko vrata – podgutnici koju je i Luj XIV. primjetio u 16. stoljeću u Parizu. Stjepan pl. Brigljević član je ove postrojbe oko 23 godine. Otkrio nam je ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, a malo smo se našalili i na račun Zagoraca

Objavljeno

on

Iz obveze Plemenite opčine turopoljske da se plemići odazovu kraljevom pozivu u vojnu službu stvoren je Turopoljski banderij, počasni zbor turopoljskih plemenitaša, koji je ratovao kao samostalna postrojba pod svojom zastavom, a pod zapovjedništvom hrvatskog bana. Danas je Turopoljski banderij svečana povijesna postrojba hrvatske vojske koja sudjeluje na važnim gradskim, županijskim i državnim manifestacijama i događanjima.

Imali smo čast razgovarati sa zapovjednikom turopoljskog voda banderija, Stjepanom pl. Brigljevićem, koji nam je otkrio ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, ali i zanimljivost o mašni koja nalikuje na kravatu, a koju je nosio na sebi.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Turopoljski banderij je od Bele IV. do 1224. godine ustoličen za obranu Gradeca, i to su bili njegovi prvi čuvari. To je jedina povijesna postrojba koja se borila za sve vlastodršce. Bili smo pravi ratnici, borili smo se za Austro-Ugarsku, Francusku, u Tridesetogodišnjem ratu, u Češkoj, Moravskoj, Slovačkoj, u Szegedvaru itd.

Pl. Brigljević kaže kako Turopoljci prepoznaju odoru koju nosi, a svim ostalima je nepoznata, ali zanimljiva.

– Ovo što nosim je odora za ratnika konjanika, zato se menten (gornji dio odore) nosi  preko  lijevog ramena da bi se desnom rukom moglo baratati sabljom, a u zimskim danima preoblačila se i na desno zbog hladnoće, naravno.  Mašna koju nosim zove se turopoljska podgutnica. Nju su na vrat mladića, odnosno pod gut vezale djevojke i žene dok je bio na konju pri odlasku u bitku. Crveni rubac  bio je znak ljubavi i sjećanja na njih i dom. Turopoljski konjanik se sam morao opskrbljivati, spremiti si zalihe hrane, ratnici su sami šivali odoru, takav je bio zakon. Turopoljsku podgutnicu je vojska donijela u Tridesetogodišnjem ratu do Pariza, gdje je tadašnjeg zapovjednika Pogledića iz Kurilovca primjetio i Luj XIV, a vezanje ovog rubca nazvao ‘a la Croat’. Vjeruje se da je to preteča današnje kravate.

Zapovjednik voda, plemeniti Brigljević, našalio se i kako ih od 1573. godine Matija Gubec nije naročito volio jer su ih u Zagori i kod Kerestinca porazili.

– Zato se može reći da su današnji Zagorci 50 posto Turopoljci, jer kad smo riješili muže, Turopoljci su ostali održavati mir i poženili Zagorke. To je malo onak’ šala – smije se plemeniti Brigljević.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Budite dio lijepe priče: Donirajte za đake prvake!

Donacije za nabavu školske opreme potrebitih malenih đaka možete uplatiti do 28. kolovoza, a podjela kupljene opreme bit će 30. kolovoza, u dvorani Galženica u 17 sati. Prvake će u okviru ove akcije opremiti s novim anatomskim torbama, popunjenim pernicama, flomasterima, pastelama, vodenim bojicama, drvenim bojicama, bilježnicama i ostalim sitnicama koje su im potrebne da bezbrižno krenu u usvajanje novih znanja

Objavljeno

on

Mjesec rujan je pred nama i nova školska godina glasno kuca na vrata. Šestu godinu zaredom, krenula je Humanitarka Prvaci koju je pokrenula naša sugrađanka Dalija Zubek – žena velikog srca, kako bi i đaci iz obitelji slabijeg imovinskog stanja imali ono najnužnije za početak svog životnog obrazovanja.

Prvake će u okviru ove akcije opremiti s novim anatomskim torbama, popunjenim pernicama, flomasterima, pastelama, vodenim bojicama, drvenim bojicama, bilježnicama i ostalim sitnicama koje su im potrebne da bezbrižno krenu u usvajanje novih znanja u novoj životnoj avanturi zvanoj osnovna škola.

 

– Komplet po prvašiću biti će 250 kuna, pošto nam Fokus svake godine izađe u susret sa fenomenalnim cijenama. Molim vas da donirate u svojim mogućnostima i da se uključite u ovu humanitarnu akciju kako bi pomogli u opremanju što više đaka prvaka – istaknula je organizatorica Dalija Zubek.

Poseban humanitarni uplatni račun Knjigovodstva Legalis na koji možete uplatiti donacije je HR0323600001501571471 uz opis plaćanja “Za humanitarku Prvaci”.

Legalisovi Prvaci svi su redom odlikaši koji će uskoro preuzeti kormila velikih projekata i velikih postignuća, a nije li lijepo biti barem dijelićem priče sa sretnim završetkom? Akcija traje do 28. kolovoza, a podjela kupljene opreme bit će 30. kolovoza, u dvorani Galženica u 17 sati.

Nastavi čitati

Reporter 386 - 16.09.2019.

Facebook

Izdvojeno