Povežite se s nama

HOTNEWS

SPORTSKI PROFIL Hrvoje Jančetić – Išao sam na Rivalda, igrao s Olićem, a i dalje mogu uloviti malog Brekala

Objavljeno

na

Kad bi se radila idealna postava svih vremena sastavljena od turopoljskih nogometaša, Hrvoja Jančetića bilo bi nemoguće zaobići. Na desnom boku, njegovu užem području djelovanja, Velika Gorica nikad nije imala tako dobrog nogometaša. Prošao je Mađarsku i Grčku, proživljavao nepravde, skupio 146 prvoligaških utakmica, a u zadnjoj fazi karijere vratio se kući. Duboko je zagazio u tridesete, 35 je već na leđima, ali Jana i dalje može.
Gorica - Dinamo II 06-05-2016 (5)– Osjetim da su godine tu, sve teže to ide, ali ne dam se. Evo, kad smo nedavno igrali protiv Dinama II, išao sam na malog Brekala i činilo mi se kao da je na motoru, ha, ha. Mali je pravi igrač, uvjeren sam da će imati odličnu karijeru, ali zadovoljan sam kako sam se nosio s njim, iako je to jedan od najvećih talenata u hrvatskom nogometu. I to mi je pokazatelj da još mogu – kaže Jančetić.
Kapetan je Gorice, u posljednje četiri godine doslovno se prometnuo u jednog od klupskih simbola, a dojam je da još nije vrijeme da ga se odrekne. Uostalom, u izboru Sportskih novosti s 35 godina je ušao u najbolju momčad sezone.
– Da, tako su mi rekli dečki u svlačionici, ne pratim ja to baš previše. Ali svejedno je lijepo to čuti, pogotovo u ovim godinama – svjestan je Jana.
Prošla su već gotovo tri desetljeća otkad je započela njegova nogometna priča. S osam godina stigao je u Radnik, ravno s igrališta u kvartu, a talent su ljudi u klubu brzo prepoznali. Veliku je tu ulogu odigrao Željko Plepelić Beli, legenda turopoljskog nogometa i Hrvojev sportski otac u tim ranim godinama.
– Je, on me odveo u Zagreb na selekciju, on je forsirao da idem dalje, da težim nečemu boljem. Ali meni se kao klincu dugo nije išlo iz Radnika. Tu mi je bilo super, cijela moja ekipa sa mnom, Ferenček, Berković, Štefanić, Ćopić, Boske, Senzen… Imao sam priliku otići u Zagreb još kao mlađi pionir, ali nisam htio ni čuti, u Radniku mi je bilo super. I to mi je bila prva pogreška u karijeri – počeo je priču Jančetić.

 

Olić je zvijer, mogao je proći kroz zid

Iza njega je vrlo lijepa karijera, ali logično je da žali što nije napravio i više. U sportu je to tako, za doći na najviši nivo treba se poklopiti apsolutno sve u karijeri. Hrvoju Jančetiću, nažalost, nije se poklapalo. No, krenimo redom… Iz Radnika je ipak otišao u Zagreb, iako nešto kasnije nego što je mogao.
– Bio sam i u Dinamu, šest mjeseci sam trenirao tamo, a igrao za Radnik. Bila je to generacija Drpića, Zahore, Abramović… U svemu tome došao je poziv Zagreba i prihvatio sam. Dočekali su me Ješe, Štrok i to društvo, a sljedećih godinu dana igrao sam po dvije utakmice svaki vikend, za dvije selekcije. I tu sam vidio što sam propuštao u Radniku, tek tad sam shvatio koja je to razlika – prisjeća se Jančetić.
U Kranjčevićevoj je bio sve do one čuvene sezone u kojoj je Cico Kranjčar odveo “pjesnike” do senzacionalnog naslova prvaka Hrvatske. Jančetić je u prvih šest kola te sezone bio na klupi, zatim je otišao na neuspjelu posudbu u egzotični TŠK iz Topolovca, pa se vratio u Zagreb. I do kraja sezone živio uz tu momčad, u kojoj su bili Hasančić, Lovrek, Franja, pa onda i danas trener Gorice Damir Milinović, ali i jedan poseban igrač.
Zelina-Gorica 26.04 (17)– Ivica Olić je najbolji igrač s kojim sam ikad igrao! Nema dvojbe. Kad je došao u Zagreb, odmah sam shvatio da je taj čovjek ‘zvijer’. Jednostavno je ‘jeo malu djecu’ na terenu. Baš zvijer. Kad bi se skinuo u svlačionici, izgledao je kao da bi mogao kroz zid proći. A tako je nekako i igrao tu sezonu, nitko mu ništa nije mogao. Iz Zagreba je iduće sezone otišao u Dinamo i priču dalje svi znamo. Zna se danas tko je i što je Ivica Olić – sjeća se tih dana Jančetić, kojem je veliki Ola ostao u lijepom sjećanju i izvan terena.
– Jako je dobar dečko, veseljak, pravi zaj…nt.
Nakon Zagreba slijedila je epizoda u Mađarskoj, u prvoligašu Györiju, no to je faza karijere koje se kapetan Gorice baš i ne voli previše prisjećati.
– Iskreno, nije mi baš ostalo u lijepom sjećanju. Mađari su, onako, dosta čudni ljudi. Kako? A ono, vole te zaje… – kratko i efektno objašnjava Jančetić.
Vratio se u Hrvatsku, potpisao za prvoligaša Međimurje, družio se s kasnijim reprezentativcem Tomislavom Dujmovićem i dočekao priliku da opet ode van. Ovaj put spakirao je kofere i sjeo na avion za Grčku. Grad Atena, klub Egaleo.
– U Atenu bih se vratio sutra. Zbog ljudi, načina života, prekrasnoga grada… Ma to je vrh. Samo, otišao sam u krivi klub. U ligi je bilo 16 klubova, da sam otišao u bilo koji od preostalih 15, bilo bi mi super. Ovako… – zastao je Jančetić na trenutak, kao da se zamislio prije nego što je nastavio priču.

 

Grčka tragedija u nogometnoj verziji

– Kad sam odlazio iz Međimurja, došla je ponuda Egalea. Financije nisu bile nešto spektakularne i vagao sam, otići ili ne. Uz nagovor određenih ljudi, čija imena ne želim ni spominjati, ipak sam otišao, uz dogovor da će se raditi sve da mi se s vremenom poprave uvjeti ili da odem u neki drugi klub. Drugim riječima, išao sam u izlog, što mi se svidjelo, jer grčka liga je sjajna – priča Jančetić.
I nije bilo loše, igrao je na odličnim stadionima, protiv sjajnih klubova i fenomenalnih igrača. Ali plan s početka nikako se nije počinjao realizirati.
Gorica - Zadar 22-04-2016 (12)– S nogometne strane bilo mi je super, ali ništa se nije mijenjalo u financijskom statusu. A shvatio sam da već ulazim u neke godine, bilo mi je 26, 27, u kojima moram presjeći, ići nešto zaraditi ili se posvetiti nečemu drugome. Tri mjeseca sam pokušavao doći do predsjednika kluba, nešto promijeniti, ali nije me htio primiti na sastanak. I odlučio sam otići kući – prepričava Jančetić.
Imao je još jednu šansu za sastanak sa zloglasnim predsjednikom, ali…
– Zadnji dan me zvao da se ipak nađemo, a ja sam iz inata odbio. Danas bih vjerojatno napravio drukčije, možda bi mi ponudio bolje uvjete, novi ugovor, ali jednostavno nisam želio imati posla s takvim čovjekom, nisam želio dozvoliti da netko opet ima moć nada mnom – objašnjava Hrvoje.
No tek tad su krenuli problemi. Godinu dana je Jančetić pokušavao doći do svojih papira, bez kojih ne može igrati ni za jedan klub, izgubio je važnu godinu karijere. A kad su papiri konačno stigli, Jana je otišao u Zaprešić. U Inter, opet prva liga, ali i opet nesreća.
– Igrao sam prvih godinu dana prilično dobro, ali zaustavila me ozljeda. Sjećam se, igrali smo protiv Belupa, nekakav glupi duel s Matom Jajalom i otišli su mi križni ligamenti u koljenu. Oporavljao sam se šest mjeseci, a kad sam se vratio, shvatio sam da operacija uopće nije uspjela. I onda još sedam mjeseci pauze… Ukupno više od godinu dana uopće nisam igrao nogomet i nakon svega sam se našao u situaciji da s 29 godina moram krenuti praktički ispočetka.

 

Kad postanem smiješan, otići ću sam

Igrao je još dvije godine za Inter, odradio ugovor do kraja i vratio se u Goricu, na stadion na kojem je sve i počelo. I tu je, doma, već četvrtu sezonu, praktički cijelo vrijeme s kapetanskom trakom na ruci. Upravo je završila još jedna sezona, Jana ju je odigrao dovoljno dobro da uđe u najbolju momčad prvenstva, a Gorica…
– Kraj sezone dočekali smo mirno i spokojno, a to je zapravo bio i cilj, biti u gornjoj polovici tablice. Zbog uvjeta nismo mogli ciljati prvu ligu i mislim da na kraju možemo biti zadovoljni i mi igrači, i stožer, i vodstvo kluba – kaže Jančetić.
Sjeo je kapetan sa predsjednikom kluba i brzo su se dogovorili.  Pa tek mu je 35…
– Naporno je usklađivati posao i nogomet na ovoj razini, ne znam koliko ću moći. Svaki dan radim od 7.30 do 15.30, nakon toga na trening, vikendom utakmica… Nema baš vremena za regeneraciju, ali nema veze. U ovoj fazi karijere guštam, sad baš uživam u nogometu – kaže Jančetić, svjestan da karijera neće vječno trajati.
Gorica - Zadar 22-04-2016 (11)– Koliko još? Nemam pojma. Možda tri dana, možda deset dana, a možda i dvije godine. Sve zavisi o tijelu, kako ću se osjećati. Kad shvatim da više ne mogu, kad me Brekalo i ekipa počnu pretrčavati, prvi ću reći ‘hvala lijepa i doviđenja’.
A kad se to jednom dogodi, neće se Jančetić maknuti od nogometa. Prva ideja je postati trener.
– Da, volio bih biti trener, ali nisam siguran jesam li pravi čovjek za takav posao. No treba probati, idem na trenersku akademiju pa što bude – oprezan je Jana.
S gomilom trenera surađivao je tijekom karijere, od svakoga ponešto naučio, a kad mora izabrati najboljeg, dolazi do taktiziranja.
– Gle, ako ne kažem Milinović, bit će problema – nasmijao se Jana, pa smo iz ove igre isključili aktualnog trenera Gorice.
– Ako moram nekoga izdvojiti, to je Ilija Lončarević. On je iskusni vuk, najjači po svim kriterijima. Mi smo se i svađali i grlili i ljubili, ali kad sve zbrojiš, to je jedan jako dobar stručnjak, odličan zapravo, i puno sam naučio od njega.
Naučio je nešto i u Grčkoj, od trenera kojem je teško izgovoriti ime, ali sve to uglavnom želi zaboraviti. – Tom frajeru je bilo važno samo nekome izbiti bubreg ili otkinuti koljeno. A ja nisam takav igrač, pa ne volim ni takve trenere. Frajer je izgledao kao pit bull, a tako je htio i da igramo. Nikad nisam kužio taj njegov nogomet… – sjeća se Jančetić, koji je u to vrijeme, dok je bio u Grčkoj, na terenu išao i na jedno veliko, gigantsko nogometno ime.
– Najbolji igrač protiv kojeg sam ikad igrao? Rivaldo! – ispalio je Jana, kao da je već od ranije imao spreman odgovor na ovo pitanje.

 

Rivaldu je nemoguće uzeti loptu

– Igrao sam protiv njega kad je bio u Olympiacos. Pazi, on je u Grčkoj bio na kraju karijere, a za sve tamo bio je – vanzemaljac. Ne znam uopće kako bi ga opisao, jednostavno klasa. Išao sam i ja na njega izravno. Zapravo, došao sam od njega i odbio se. Znači, on kad dobije loptu, ne gubi je. Njemu doslovno nitko nije mogao uzeti loptu – emotivno prepričava Jančetić i nastavlja:
– Način na koji je on igrao nogomet bio je impresivan. S tim da je tad igrao ‘laganini’, nije bio na svom top nivou. Ne mogu ni zamisliti kako je to izgledalo kad je bio na vrhuncu, u Barceloni ili Milanu…
Segesta-Gorica 2-0 16-04-2016 (23)U istom tom Olympiacosu igrao je i Yaya Toure, također igrač iz samog svjetskog vrha. Tad je, doduše, tek bio na početku karijere.
– Je, bio je klinac, ali kužilo se jako dobro da će biti klasa. Imam i jednu fotografiju doma, ja primam loptu, a on je u pozadini. Tu sliku držim na posebnome mjestu, to je utakmica za pamćenje. Znači, tri kola prije kraja, Olympiacos nas je morao dobiti da bi postao prvak. I na tribinama 40.000 ljudi, ludilo totalno. Izgubili smo 5-1, a nikad neću zaboraviti kako je to zvučalo kad smo primili gol. Dođe ti doslovno da klekneš kad zagrmi, strašno nešto… – opisuje Jančetić.
Danas je pogled prema tribinama kudikamo drukčiji, skromniji, ali doma je ipak najljepše. U klubu iz kojeg je krenuo tamo negdje krajem osamdesetih, u gradu u kojem je već sad neka vrsta lokalne nogometne ikone. I kad bi se radila najbolja momčad svih vremena sastavljena od turopoljskih igrača, Jana bi sigurno u njoj imao mjesta. A bilo je tu velikih imena…
– Mislim da trojicu treba izdvojiti. Andreja Panadića, Dubravka Pavličića i Tomu Butinu. Njih trojica napravili su najveće karijere, otišli najdalje, ali bilo je tu još puno sjajnih igrača. Evo, Željka Župetića ne smijem zaboraviti – nabrajao je Hrvoje dok je k nama za stol sjedala supruga.
Trudna supruga, uskoro će kapetan postati i tata. Možda stigne i nasljednik, neki novi vihor s desnoga boka. Pa će tata imati kome pričati o Rivaldi, Oliću, Yayi Toureu, utakmicama pred 40.000 ljudi… Kad se sve zbroji, ne zvuči nimalo loše.

 

Tko u Grčkoj na vrijeme dođe na posao, dobije bonus

Svega i svačega nudi svijet nogometa, traume nakon ozljeda, teške trenutke, ali i puno toga dobroga. Recimo, nešto se može tu zaraditi.
Gorica-Imotski (8)– Može, ali treba biti pametan. Jesam li ja zadovoljan po tom pitanju? I jesam i nisam. Nisam zato što mislim da sam mogao zaraditi i više, ali sve ove godine živio sam super, puno bolje nego velika većina mojih vršnjaka, proputovao sam svijet i zato mogu biti zadovoljan. Nisam zaradio da se mogu opustiti, nisam bio ni blizu toga, iako se možda moglo i drukčije razviti da su se karte posložile… – žali Jančetić za nekim propuštenim prilikama.
Jedna od njih pojavila se i Grčkoj, koju Hrvoje danas ipak pamti uglavnom po dobrome.
– Oni znaju uživati. Od petog do desetog mjeseca svi su na plaži i guštaju. Kavica, sve opušteno, lagano… Nije ni čudno da su propali, tamo tko dođe na vrijeme na posao, dobije bonus na plaću, ha, ha – priča Jančetić i nastavlja:
– Pravi su mediteranci, znaju živjeti, prvi su kad treba popiti i pojesti. A hrana im je čudo. Jeo sam svinjetinu omotanu nekakvom janjećom ovojnicom, to je nemoguće koliko je fino. Već sam i zaboravio kako se zvalo, ali zato se sjećam saganakija. To je nešto sa škampima, ludilo totalno. Uh, to je život koji bi svakome preporučio.

 

Mama se bavila vođenjem SDP-a, a ja nogometom

Nije Hrvoje od onih koji će skupljati sve članke o sebi, izrezivati ih i čuvati, ali nije ni morao biti. Sve to radila je mama. A ona je političarka, Vesna Fabijančić-Križanić, donedavno predsjednica velikogoričkog SDP-a.
– Kad je tek ušla u politiku, bio sam protiv toga, ali s vremenom sam shvatio da ona to želi i podržao sam je. Uostalom, na mene to nije previše utjecalo. U vrijeme dok je bila aktivna u politici, ja uglavnom nisam ni bio ovdje. Iz daleka sam pratio što radi, iako me politika uopće ne zanima – ističe Hrvoje.
Majka više nije u politici, danas je na funkciji dopredsjednice Državnog izbornog povjerenstva.
– Kažem, podržavao sam je u svemu tome, vidio sam koliko se daje u svoj posao, ali svejedno mi je drago što više nije u politici. Nije to baš lijepo zanimanje, ja se nikad ne bi upuštao u taj svijet. Ja ću radije u sport. Iako, znam, danas sport i politika idu ruku pod ruku…

HOTNEWS

PONOS TUROPOLJA Naše Jane zlatni glasovi Barcelone!

Prvim mjestom u kategoriji folklorne glazbe pokazale energiju našeg identiteta

Objavljeno

na

Ansambl Jane osvojio je 1. mjesto u kategoriji folklorne glazbe na festivalu Golden voices of Barcelona!

Ovaj festival odlikuje ono najbolje od tradicije međunarodnih kulturnih susreta, koji okuplja sudionike iz 60 zemalja svijeta, u organizaciji Fiestalonia Milenio – europskog lidera u organizaciji međunarodnih festivala i natjecanja za kreativne timove.

Foto: Ansambl Jane Fb

–Ova nagrada je rezultat predanog rada, timske energije i ljubavi prema tradiciji koju svakim nastupom prenosimo publici. Hvala svima koji nas podržavaju – ova pobjeda je vaša koliko i naša! Folklor nije samo ples i pjesma. To je identitet, srce i duša zajednice. Mi ćemo i dalje s ponosom čuvati i prenositi tu baštinu – poručile su Jane na svojem Facebook profilu.

Jane su u Velikoj Gorici osnovane 2004. godine i od tada su na brojnim međunarodnim natjecanjima osvojile prva mjesta. Kvaliteti njihove izvedbe pridonosi i glazbeni mentor Ivica Potočnik, renomirani stručnjak s područja folklorne glazbe, dok je za uvježbavanje repertoara zadužena Ana Jaklinović.

Čestitamo našim ambasadoricama kulture i baštine!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Borba za život – farmaceut iz Kravarskog treba našu pomoć! Otac dvojice malenih dječaka ima agresivni oblik tumora mozga

Gabrijel (4) i Patrik (2) svakodnevno čekaju kod kuće, ne znajući s kakvom se životnom borbom njihov tata suočava…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ljekarne Zagrebačke županije uputile su apel za pomoć kolegi, izvrsnom farmaceutu, donedavnom voditelju ljekarne u Pokupskom – Igoru Čaklecu iz Kravarskog. 

Igor je do lani vodio podružnicu županijskih ljekarni u Pokupskom, kada je jednog jutra zbog neizdržive glavobolje završio na hitnom prijemu u bolnici gdje je nakon pretraga dobio tešku dijagnozu – glioblastom… 

– Igor me je nazvao prošlog ljeta jedno jutro u 6 sati da ne može otvoriti ljekarnu zbog užasne glavobolje. Nakon što je obavio pretrage, u suzama me nazvao govoreći da ima tumor na mozgu. Cijeli svijet mu se srušio. Iako je naknadno operiran, tumor se i dalje širi, a jedina nada mu je eksperimentalno liječenje u inozemstvu, koje košta. Uključili smo se u pomoć, ne samo jer je naš kolega, on je izvrstan farmaceut i prije svega, jedan predivan čovjek – ispričala nam je ravnateljica Ljekarni Zagrebačke županije Ana Galić Skoko.  

Poziv za pomoć prenosimo u cijelosti:  

“Poštovani, 

obraćamo Vam se s iskrenom i osobnom molbom za pomoć našem dragom kolegi Igoru Čaklecu (34), koji se trenutno bori s teškom dijagnozom – glioblastomom, agresivnim oblikom tumora mozga. 

Igoru je pružena nada za produljenje života i poboljšanje kvalitete liječenja putem inovativne terapije dendritnim stanicama u Njemačkoj, koja, nažalost, nije pokrivena sustavom javnog zdravstva. Riječ je o personaliziranoj imunoterapiji koja koristi vlastite stanice pacijenta za poticanje imunološkog odgovora protiv tumora. 

Ono što ovu situaciju čini još težom jest činjenica da Igor nije samo naš kolega, već i otac dvaju malenih dječaka – Gabrijela (4) i Patrika (2) – koji ga svakodnevno čekaju kod kuće, ne znajući s kakvom se životnom borbom njihov tata suočava. 

Ukupni trošak liječenja prema ponudi iz Laboratorija dr. Gansauge (sjedište u Ulmu, Klinika za imunoterapiju u Bergu) iznosi 17.734,00 eura, a liječenje mora započeti najkasnije do 30. srpnja 2025., što znači da nam je ostalo još dva tjedna za prikupljanje sredstava. Svaka pomoć, bez obzira na iznos, može značiti razliku – i za Igora i za njegovu obitelj. 

Ukoliko ste u mogućnosti pomoći ili znate nekoga tko bi bio voljan pomoći, molimo Vas da ovu poruku podijelite. Za donacije je otvoren poseban žiro račun: 

Primatelj: Valentina Čaklec 

IBAN: HR7923400093114089426 

Model: HR00 

Poziv na broj: OIB uplatitelja ili “Donacija za Igora” 

Opis plaćanja: Donacija za liječenje Igora Čakleca 

Svjesni smo da je dijeljenje medicinske dokumentacije osjetljivo pitanje, no svi koji žele dodatne informacije o dosadašnjem tijeku liječenja ili samoj terapiji slobodno se mogu javiti – s punim povjerenjem ćemo im rado dostaviti potrebne podatke. 

Unaprijed zahvaljujemo na Vašoj podršci, plemenitosti i suosjećanju.” 

Svaka, i najmanja donacija, nije beznačajna. Igoru otvara put za ozdravljenje, a njegovoj obitelji daje podršku i nadu, da će njihov tata i suprug dobiti priliku za život. 

Nastavite čitati

HOTNEWS

GRADSKI VRT 14 parcela od danas ima nove korisnike: “Jedva čekamo posaditi svoje povrće!”

Vrt je ograđen i siguran jer su ulazna vrata “pod ključem”.

Objavljeno

na

Objavio/la

Vrtne parcele u Ulici dr. Jurja Dobrile u Velikoj Gorici spremno dočekuju nove korisnike.

Pripremljene su za sadnju u sklopu projekta “Gradski vrtovi” koji je pokrenut 2014. godine, a dodjeljuju se na dvije godine bez naknade, uz mogućnost produljenja. 

Foto: Sanjin Vrbanus

O ukupno 20 parcela, interes je za sada pokazalo 14 stanovnika Velike Gorice koji su danas s Gradom Velikom Goricom potpisali ugovore. Jedan od njih je i naš sugrađanin Franjo Bogić, koji se za vrtlarenje odlučio nakon odlaska u mirovinu. 

Foto: Sanjin Vrbanus

 – Moj je vrt ovaj tu na prvoj parceli do ograde i posadit ću paradajz, salatu, luk i drugo povrće. Prije nisam imao vremena saditi svoje povrće jer sam radio i većinu toga morao sam kupovati po centrima. Ali to nije to, nije domaće i tek ubrano. Sad kad sam u mirovini ima vremena brinuti o vrtu, jer on zahtijeva brigu, mora biti uredan. A moj će biti kao ogledalo! – poručio je zadovoljno Franjo. 

Danas u Velikoj Gorici postoje četiri uređena gradska vrta, smještena u Zadarskoj, Sinjskoj, Ulici Nikole Tesle te ovaj najnoviji u Dobrilinoj koji se prostire na 2.800 metara kvadratnih. 

Foto: Sanjin Vrbanus

– Korisnicima smo u vrtu osigurali vrte pumpe za vodu, vrtnu kućicu koja se može zaključati za alat i osobne stvari a parcele mogu koristiti sljedeće dvije godine bez naknade. Vrt je ograđen i siguran jer su ulazna vrata “pod ključem” – objasnio je Marko Kos, voditelj Odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj Grada Velike Gorice.  

Gradski vrtovi mogu  poboljšati kvalitetu života naših građana u socijalnom, zdravstvenom, ekonomskom i ekološkom smislu, a nove parcele pripremljene su kao odgovor na sve veći interes na području grada. 

Foto: Sanjin Vrbanus

–Kako je ostalo još nekoliko parcela, koje su već pripremljene za sadnju i sjetvu pozivam zainteresirane da se jave u naš resorni odjel. Kada vidim radost i osmjehe novih korisnika, znam da se trud oko pronalaska parcele u urbanom dijelu grada isplatio. Zahvaljujući mojim suradnicima osigurali smo svu potrebnu infrastrukturu; od vode, spremišta, kontejnera i pripreme tla, ali na tome nećemo stati. Ako bude interes i dalje u porastu, spremni smo adekvatno odgovoriti na zahtjeve, jer je to ulaganje u zdraviji život i konzumiranje uzgojenog povrća svojim rukama. I sam imam doma vrt i znam koliko me čini sretnijom osobom raditi i živjeti okružen prirodom – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

FOTO galerija:

Nastavite čitati

HOTNEWS

Miošićeva “trpi” tuđe smeće: ”Dolaze s automobilima i trpaju naše kante!”

Stanarima o zaštiti spremnika preporuke dala VG Čistoća.

Objavljeno

na

Objavio/la

Stanari Ulice Andrije Kačića Miošića u Velikoj Gorici suočavaju se s nepoštenim sugrađanima koji već duži period u njihove kante za otpad, elegantno ubacuju svoj. 

Naime, kako je našoj redakciji u potrazi za rješenjem napisala jedna od stanarki ulice: “Dolaze s automobilima i trpaju naše kante!” Pitala je, ima li Grad nekakvu opciju zatvaranja prostora za kante u zgradama u kojima će VG čistoća imati pristup s istim ključevima? 

Pitanje smo proslijedili Gradu Velika Gorica i gradska tvrtka VG Čistoća, ovlaštena za pražnjenje spremnika s otpadom na području grada, uputila je sljedeći odgovor: 

Što se tiče neovlaštenog korištenja spremnika za otpad od strane trećih osoba, ovim putem želimo Vas informirati da je prema važećoj Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Velike Gorice (Službeni glasnik Grada Velike Gorice broj 6/2021, 5/2022, 3/2023) u stambenim zgradama obvezno korištenje zajedničkih spremnika za odvojeno sakupljanje otpada, uz uvjet da su isti dostupni s javne površine radnicima davatelja javne usluge radi pražnjenja. Također, korisnici sami odgovaraju za korištenje posude koja im je dodijeljena, pa su stoga sami dužni i onemogućiti pristup spremnicima i sadržaju spremnika neovlaštenim osobama i životinjama.” 

Nadalje, VG Čistoća ističe kako je zgrada u spomenutoj ulici (kućni broj poznat redakciji) već prilikom izgradnje trebala imati takvo spremište, što očito nije realizirano, te savjetuje da spremište postave sami na zemljištu koje pripada zgradi, uz preporuku da stoji na mjestu na kojem se sada nalaze spremnici za odvojeno sakupljanje otpada.  

Naime, VG Čistoća nije nadležna za kontrolu neovlaštenog korištenja spremnika, te stanari zajedničkom suradnjom trebaju neodgovorne osobe spriječiti na način da im kante više nisu lako dostupne.

No, uvijek postoji i korak dalje. 

Predlažemo također da spremište opremite elektroničkom bravom koja se otvara putem čipa ili čip kartice, a dodatno i vremenskom bravom koja bi se mogla programirati da u vrijeme prije dolaska našeg vozila otvara spremište, a nakon toga se ponovno zaključava. Također preporučamo ugradnju sustava video nadzora spremišta, kako bi se moglo lakše utvrditi počinitelja ukoliko dođe do nepravilnosti prilikom odlaganja otpada.” – stoji u odgovoru VG Čistoće. 

Foto: Primjer spremnika u Ulici kneza Domagoja/VG Čistoća

O sličnom problemu i pronalasku efikasnog rješenja već smo pisali OVDJE.

A da prilika čini lopova, potvrđuju i navodi stanara da je ista ulica i na meti lopova, i to novosagrađena zgrada. Naime, kako tvrde, nestaju im protupožarni aparati, a u otvorenim garažama dolaze s automobilima i kradu sve što im dođe pod ruku.  

Kako znamo da sve što nije pod ključem može “dobiti noge”, stanari bi zaista trebali razmisliti o video nadzoru kako bi imali dokaz o kradljivcima koje će tada moći prijaviti policiji. 

Nastavite čitati

HOTNEWS

NAJAVA 8. Formula Student Alpe Adria – kolovoz s predznakom tehnologija budućnosti, karijera i strasti prema automobilizmu

Timovi će boraviti u kampu uz poligon, gdje se susret penje na višu razinu – prijateljstvo, isprobavanje internacionalne kuhinje i opušteni party-ji.

Objavljeno

na

Objavio/la

Jedno od najvećih međunarodnih studentskih natjecanja u regiji – Formula Student Alpe Adria 2025. održat će se i ove godine na testnom poligonu Bugatti Rimca u Mičevcu, od 11. do 16. kolovoza – najavljeno je danas na konferenciji za medije.

–Zahvalni smo i gradonačelniku Krešimiru Ačkaru i direktorici Turističke zajednice Maji Toth, koji su nas primili otvorena srca, prepoznali važnost i razmjere ovog događanja, ali i naš trud koji ulažemo cijelu godinu u organizaciju. Riječ je o događaju koji spaja obrazovanje, industriju i budućnost održive mobilnosti, a u Veliku Goricu dovodi 63 tima iz cijele Europe i Azije te više od 1.600 studenata i mentora – najavio je ispred organizatora, Tibor Kezelj, predsjednik Udruge Formula Student Alpe Adria.

Kroz 5 dana će natjecatelji predstaviti vlastite bolide na električni pogon i s motorima na unutarnje izgaranje, gdje će do izražaja doći njihova inženjerska kreativnost, znanje i inovativnost, što je odskočna daska za karijere u hrvatskim i stranim tvrtkama.

–Ove godine smo po prvi puta unutar događanja inkorporirali novu, iskusniju  – Alumni klasu, koju čine članovi nekadašnjih timova a koji više nisu aktivni u akademskoj zajednici, no dolaze kao potpora mlađim timovima. Oni će ocjenjivati službene bolide i dat će im feedback za daljnji rad. Imat ćemo utrku ubrzanja, osmicu, autocross i utrku izdržljivosti duga 22 kilometra koja je na rasporedu zadnji dan – ispričao je Matija Momčilović iz organizacije.

Foto: Student Alpe Adria FB

Formula Student Alpe Adria nije samo platforma za testiranje tehničkih vještina, već event koji studentima daje priliku za izgradnju karijere u području visokih tehnologija. Za grad Veliku Goricu značenje je višestruko: prepoznatljivost u svijetu visokih tehnologija i automobilizma, povećanje broja smještajnih kapaciteta i upoznavanje sudionika mnogih zemalja s ljepotama našega kraja.

–Velika Gorica je po treći puta domaćin ovog događaja, što nam prelazi u tradiciju i čast nam je biti domaćinom ovog prestižnog natjecanja gdje se razvijaju znanja i inovacije, u čiji će svijet moći zaviriti i mladi Velikogoričani. Ovime postajemo i grad međunarodne suradnje koja nam daje turističku promociju za koju bismo inače morali izdvojiti nekoliko stotina tisuća eura da bismo postigli isti učinak. Posebno me veseli da će neki studenti nakon završetka događaja produžiti svoj boravak na području naše države, otići na naše more, što inače ne bi ni razmišljali. Ujedno će naš grad upoznati kao kolijevku kravate, čuti priču o podgutnici i našoj bogatoj povijesti, a mi ćemo kao i uvijek, biti gostoljubivi domaćini – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

– Važno je također spomenuti suradnju Grada Velike Gorice, Turističke zajednice i Veleučilišta Velika Gorica s projektom Formula Student, jer se na taj način u projekte koji promiču STEM uključuju mladi studenti iz našeg grada, ali i srednjoškolci te osnovnoškolci – istaknula je direktorica Turističke zajednice grada Velike Gorice Maja Toth.

Timovi će u navedenim danima boraviti u kampu uz poligon, gdje se susret penje na višu razinu – prijateljstvo, isprobavanje internacionalne kuhinje i opušteni party-ji.

Također, organizatori pozivaju sve mlade koje zanima automobilizam da dođu na poligon i nakon kupnje ulaznica po simboličnoj cijeni, uz stručno vodstvo upoznaju ekipu, bolide i energiju natjecanja.

Foto: Student Alpe Adria FB

Svečano otvorenje bit će 11. kolovoza u 20 sati.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno