Povežite se s nama

HOTNEWS

SPORTSKI PROFIL Hrvoje Jančetić – Išao sam na Rivalda, igrao s Olićem, a i dalje mogu uloviti malog Brekala

Objavljeno

na

Kad bi se radila idealna postava svih vremena sastavljena od turopoljskih nogometaša, Hrvoja Jančetića bilo bi nemoguće zaobići. Na desnom boku, njegovu užem području djelovanja, Velika Gorica nikad nije imala tako dobrog nogometaša. Prošao je Mađarsku i Grčku, proživljavao nepravde, skupio 146 prvoligaških utakmica, a u zadnjoj fazi karijere vratio se kući. Duboko je zagazio u tridesete, 35 je već na leđima, ali Jana i dalje može.
Gorica - Dinamo II 06-05-2016 (5)– Osjetim da su godine tu, sve teže to ide, ali ne dam se. Evo, kad smo nedavno igrali protiv Dinama II, išao sam na malog Brekala i činilo mi se kao da je na motoru, ha, ha. Mali je pravi igrač, uvjeren sam da će imati odličnu karijeru, ali zadovoljan sam kako sam se nosio s njim, iako je to jedan od najvećih talenata u hrvatskom nogometu. I to mi je pokazatelj da još mogu – kaže Jančetić.
Kapetan je Gorice, u posljednje četiri godine doslovno se prometnuo u jednog od klupskih simbola, a dojam je da još nije vrijeme da ga se odrekne. Uostalom, u izboru Sportskih novosti s 35 godina je ušao u najbolju momčad sezone.
– Da, tako su mi rekli dečki u svlačionici, ne pratim ja to baš previše. Ali svejedno je lijepo to čuti, pogotovo u ovim godinama – svjestan je Jana.
Prošla su već gotovo tri desetljeća otkad je započela njegova nogometna priča. S osam godina stigao je u Radnik, ravno s igrališta u kvartu, a talent su ljudi u klubu brzo prepoznali. Veliku je tu ulogu odigrao Željko Plepelić Beli, legenda turopoljskog nogometa i Hrvojev sportski otac u tim ranim godinama.
– Je, on me odveo u Zagreb na selekciju, on je forsirao da idem dalje, da težim nečemu boljem. Ali meni se kao klincu dugo nije išlo iz Radnika. Tu mi je bilo super, cijela moja ekipa sa mnom, Ferenček, Berković, Štefanić, Ćopić, Boske, Senzen… Imao sam priliku otići u Zagreb još kao mlađi pionir, ali nisam htio ni čuti, u Radniku mi je bilo super. I to mi je bila prva pogreška u karijeri – počeo je priču Jančetić.

 

Olić je zvijer, mogao je proći kroz zid

Iza njega je vrlo lijepa karijera, ali logično je da žali što nije napravio i više. U sportu je to tako, za doći na najviši nivo treba se poklopiti apsolutno sve u karijeri. Hrvoju Jančetiću, nažalost, nije se poklapalo. No, krenimo redom… Iz Radnika je ipak otišao u Zagreb, iako nešto kasnije nego što je mogao.
– Bio sam i u Dinamu, šest mjeseci sam trenirao tamo, a igrao za Radnik. Bila je to generacija Drpića, Zahore, Abramović… U svemu tome došao je poziv Zagreba i prihvatio sam. Dočekali su me Ješe, Štrok i to društvo, a sljedećih godinu dana igrao sam po dvije utakmice svaki vikend, za dvije selekcije. I tu sam vidio što sam propuštao u Radniku, tek tad sam shvatio koja je to razlika – prisjeća se Jančetić.
U Kranjčevićevoj je bio sve do one čuvene sezone u kojoj je Cico Kranjčar odveo “pjesnike” do senzacionalnog naslova prvaka Hrvatske. Jančetić je u prvih šest kola te sezone bio na klupi, zatim je otišao na neuspjelu posudbu u egzotični TŠK iz Topolovca, pa se vratio u Zagreb. I do kraja sezone živio uz tu momčad, u kojoj su bili Hasančić, Lovrek, Franja, pa onda i danas trener Gorice Damir Milinović, ali i jedan poseban igrač.
Zelina-Gorica 26.04 (17)– Ivica Olić je najbolji igrač s kojim sam ikad igrao! Nema dvojbe. Kad je došao u Zagreb, odmah sam shvatio da je taj čovjek ‘zvijer’. Jednostavno je ‘jeo malu djecu’ na terenu. Baš zvijer. Kad bi se skinuo u svlačionici, izgledao je kao da bi mogao kroz zid proći. A tako je nekako i igrao tu sezonu, nitko mu ništa nije mogao. Iz Zagreba je iduće sezone otišao u Dinamo i priču dalje svi znamo. Zna se danas tko je i što je Ivica Olić – sjeća se tih dana Jančetić, kojem je veliki Ola ostao u lijepom sjećanju i izvan terena.
– Jako je dobar dečko, veseljak, pravi zaj…nt.
Nakon Zagreba slijedila je epizoda u Mađarskoj, u prvoligašu Györiju, no to je faza karijere koje se kapetan Gorice baš i ne voli previše prisjećati.
– Iskreno, nije mi baš ostalo u lijepom sjećanju. Mađari su, onako, dosta čudni ljudi. Kako? A ono, vole te zaje… – kratko i efektno objašnjava Jančetić.
Vratio se u Hrvatsku, potpisao za prvoligaša Međimurje, družio se s kasnijim reprezentativcem Tomislavom Dujmovićem i dočekao priliku da opet ode van. Ovaj put spakirao je kofere i sjeo na avion za Grčku. Grad Atena, klub Egaleo.
– U Atenu bih se vratio sutra. Zbog ljudi, načina života, prekrasnoga grada… Ma to je vrh. Samo, otišao sam u krivi klub. U ligi je bilo 16 klubova, da sam otišao u bilo koji od preostalih 15, bilo bi mi super. Ovako… – zastao je Jančetić na trenutak, kao da se zamislio prije nego što je nastavio priču.

 

Grčka tragedija u nogometnoj verziji

– Kad sam odlazio iz Međimurja, došla je ponuda Egalea. Financije nisu bile nešto spektakularne i vagao sam, otići ili ne. Uz nagovor određenih ljudi, čija imena ne želim ni spominjati, ipak sam otišao, uz dogovor da će se raditi sve da mi se s vremenom poprave uvjeti ili da odem u neki drugi klub. Drugim riječima, išao sam u izlog, što mi se svidjelo, jer grčka liga je sjajna – priča Jančetić.
I nije bilo loše, igrao je na odličnim stadionima, protiv sjajnih klubova i fenomenalnih igrača. Ali plan s početka nikako se nije počinjao realizirati.
Gorica - Zadar 22-04-2016 (12)– S nogometne strane bilo mi je super, ali ništa se nije mijenjalo u financijskom statusu. A shvatio sam da već ulazim u neke godine, bilo mi je 26, 27, u kojima moram presjeći, ići nešto zaraditi ili se posvetiti nečemu drugome. Tri mjeseca sam pokušavao doći do predsjednika kluba, nešto promijeniti, ali nije me htio primiti na sastanak. I odlučio sam otići kući – prepričava Jančetić.
Imao je još jednu šansu za sastanak sa zloglasnim predsjednikom, ali…
– Zadnji dan me zvao da se ipak nađemo, a ja sam iz inata odbio. Danas bih vjerojatno napravio drukčije, možda bi mi ponudio bolje uvjete, novi ugovor, ali jednostavno nisam želio imati posla s takvim čovjekom, nisam želio dozvoliti da netko opet ima moć nada mnom – objašnjava Hrvoje.
No tek tad su krenuli problemi. Godinu dana je Jančetić pokušavao doći do svojih papira, bez kojih ne može igrati ni za jedan klub, izgubio je važnu godinu karijere. A kad su papiri konačno stigli, Jana je otišao u Zaprešić. U Inter, opet prva liga, ali i opet nesreća.
– Igrao sam prvih godinu dana prilično dobro, ali zaustavila me ozljeda. Sjećam se, igrali smo protiv Belupa, nekakav glupi duel s Matom Jajalom i otišli su mi križni ligamenti u koljenu. Oporavljao sam se šest mjeseci, a kad sam se vratio, shvatio sam da operacija uopće nije uspjela. I onda još sedam mjeseci pauze… Ukupno više od godinu dana uopće nisam igrao nogomet i nakon svega sam se našao u situaciji da s 29 godina moram krenuti praktički ispočetka.

 

Kad postanem smiješan, otići ću sam

Igrao je još dvije godine za Inter, odradio ugovor do kraja i vratio se u Goricu, na stadion na kojem je sve i počelo. I tu je, doma, već četvrtu sezonu, praktički cijelo vrijeme s kapetanskom trakom na ruci. Upravo je završila još jedna sezona, Jana ju je odigrao dovoljno dobro da uđe u najbolju momčad prvenstva, a Gorica…
– Kraj sezone dočekali smo mirno i spokojno, a to je zapravo bio i cilj, biti u gornjoj polovici tablice. Zbog uvjeta nismo mogli ciljati prvu ligu i mislim da na kraju možemo biti zadovoljni i mi igrači, i stožer, i vodstvo kluba – kaže Jančetić.
Sjeo je kapetan sa predsjednikom kluba i brzo su se dogovorili.  Pa tek mu je 35…
– Naporno je usklađivati posao i nogomet na ovoj razini, ne znam koliko ću moći. Svaki dan radim od 7.30 do 15.30, nakon toga na trening, vikendom utakmica… Nema baš vremena za regeneraciju, ali nema veze. U ovoj fazi karijere guštam, sad baš uživam u nogometu – kaže Jančetić, svjestan da karijera neće vječno trajati.
Gorica - Zadar 22-04-2016 (11)– Koliko još? Nemam pojma. Možda tri dana, možda deset dana, a možda i dvije godine. Sve zavisi o tijelu, kako ću se osjećati. Kad shvatim da više ne mogu, kad me Brekalo i ekipa počnu pretrčavati, prvi ću reći ‘hvala lijepa i doviđenja’.
A kad se to jednom dogodi, neće se Jančetić maknuti od nogometa. Prva ideja je postati trener.
– Da, volio bih biti trener, ali nisam siguran jesam li pravi čovjek za takav posao. No treba probati, idem na trenersku akademiju pa što bude – oprezan je Jana.
S gomilom trenera surađivao je tijekom karijere, od svakoga ponešto naučio, a kad mora izabrati najboljeg, dolazi do taktiziranja.
– Gle, ako ne kažem Milinović, bit će problema – nasmijao se Jana, pa smo iz ove igre isključili aktualnog trenera Gorice.
– Ako moram nekoga izdvojiti, to je Ilija Lončarević. On je iskusni vuk, najjači po svim kriterijima. Mi smo se i svađali i grlili i ljubili, ali kad sve zbrojiš, to je jedan jako dobar stručnjak, odličan zapravo, i puno sam naučio od njega.
Naučio je nešto i u Grčkoj, od trenera kojem je teško izgovoriti ime, ali sve to uglavnom želi zaboraviti. – Tom frajeru je bilo važno samo nekome izbiti bubreg ili otkinuti koljeno. A ja nisam takav igrač, pa ne volim ni takve trenere. Frajer je izgledao kao pit bull, a tako je htio i da igramo. Nikad nisam kužio taj njegov nogomet… – sjeća se Jančetić, koji je u to vrijeme, dok je bio u Grčkoj, na terenu išao i na jedno veliko, gigantsko nogometno ime.
– Najbolji igrač protiv kojeg sam ikad igrao? Rivaldo! – ispalio je Jana, kao da je već od ranije imao spreman odgovor na ovo pitanje.

 

Rivaldu je nemoguće uzeti loptu

– Igrao sam protiv njega kad je bio u Olympiacos. Pazi, on je u Grčkoj bio na kraju karijere, a za sve tamo bio je – vanzemaljac. Ne znam uopće kako bi ga opisao, jednostavno klasa. Išao sam i ja na njega izravno. Zapravo, došao sam od njega i odbio se. Znači, on kad dobije loptu, ne gubi je. Njemu doslovno nitko nije mogao uzeti loptu – emotivno prepričava Jančetić i nastavlja:
– Način na koji je on igrao nogomet bio je impresivan. S tim da je tad igrao ‘laganini’, nije bio na svom top nivou. Ne mogu ni zamisliti kako je to izgledalo kad je bio na vrhuncu, u Barceloni ili Milanu…
Segesta-Gorica 2-0 16-04-2016 (23)U istom tom Olympiacosu igrao je i Yaya Toure, također igrač iz samog svjetskog vrha. Tad je, doduše, tek bio na početku karijere.
– Je, bio je klinac, ali kužilo se jako dobro da će biti klasa. Imam i jednu fotografiju doma, ja primam loptu, a on je u pozadini. Tu sliku držim na posebnome mjestu, to je utakmica za pamćenje. Znači, tri kola prije kraja, Olympiacos nas je morao dobiti da bi postao prvak. I na tribinama 40.000 ljudi, ludilo totalno. Izgubili smo 5-1, a nikad neću zaboraviti kako je to zvučalo kad smo primili gol. Dođe ti doslovno da klekneš kad zagrmi, strašno nešto… – opisuje Jančetić.
Danas je pogled prema tribinama kudikamo drukčiji, skromniji, ali doma je ipak najljepše. U klubu iz kojeg je krenuo tamo negdje krajem osamdesetih, u gradu u kojem je već sad neka vrsta lokalne nogometne ikone. I kad bi se radila najbolja momčad svih vremena sastavljena od turopoljskih igrača, Jana bi sigurno u njoj imao mjesta. A bilo je tu velikih imena…
– Mislim da trojicu treba izdvojiti. Andreja Panadića, Dubravka Pavličića i Tomu Butinu. Njih trojica napravili su najveće karijere, otišli najdalje, ali bilo je tu još puno sjajnih igrača. Evo, Željka Župetića ne smijem zaboraviti – nabrajao je Hrvoje dok je k nama za stol sjedala supruga.
Trudna supruga, uskoro će kapetan postati i tata. Možda stigne i nasljednik, neki novi vihor s desnoga boka. Pa će tata imati kome pričati o Rivaldi, Oliću, Yayi Toureu, utakmicama pred 40.000 ljudi… Kad se sve zbroji, ne zvuči nimalo loše.

 

Tko u Grčkoj na vrijeme dođe na posao, dobije bonus

Svega i svačega nudi svijet nogometa, traume nakon ozljeda, teške trenutke, ali i puno toga dobroga. Recimo, nešto se može tu zaraditi.
Gorica-Imotski (8)– Može, ali treba biti pametan. Jesam li ja zadovoljan po tom pitanju? I jesam i nisam. Nisam zato što mislim da sam mogao zaraditi i više, ali sve ove godine živio sam super, puno bolje nego velika većina mojih vršnjaka, proputovao sam svijet i zato mogu biti zadovoljan. Nisam zaradio da se mogu opustiti, nisam bio ni blizu toga, iako se možda moglo i drukčije razviti da su se karte posložile… – žali Jančetić za nekim propuštenim prilikama.
Jedna od njih pojavila se i Grčkoj, koju Hrvoje danas ipak pamti uglavnom po dobrome.
– Oni znaju uživati. Od petog do desetog mjeseca svi su na plaži i guštaju. Kavica, sve opušteno, lagano… Nije ni čudno da su propali, tamo tko dođe na vrijeme na posao, dobije bonus na plaću, ha, ha – priča Jančetić i nastavlja:
– Pravi su mediteranci, znaju živjeti, prvi su kad treba popiti i pojesti. A hrana im je čudo. Jeo sam svinjetinu omotanu nekakvom janjećom ovojnicom, to je nemoguće koliko je fino. Već sam i zaboravio kako se zvalo, ali zato se sjećam saganakija. To je nešto sa škampima, ludilo totalno. Uh, to je život koji bi svakome preporučio.

 

Mama se bavila vođenjem SDP-a, a ja nogometom

Nije Hrvoje od onih koji će skupljati sve članke o sebi, izrezivati ih i čuvati, ali nije ni morao biti. Sve to radila je mama. A ona je političarka, Vesna Fabijančić-Križanić, donedavno predsjednica velikogoričkog SDP-a.
– Kad je tek ušla u politiku, bio sam protiv toga, ali s vremenom sam shvatio da ona to želi i podržao sam je. Uostalom, na mene to nije previše utjecalo. U vrijeme dok je bila aktivna u politici, ja uglavnom nisam ni bio ovdje. Iz daleka sam pratio što radi, iako me politika uopće ne zanima – ističe Hrvoje.
Majka više nije u politici, danas je na funkciji dopredsjednice Državnog izbornog povjerenstva.
– Kažem, podržavao sam je u svemu tome, vidio sam koliko se daje u svoj posao, ali svejedno mi je drago što više nije u politici. Nije to baš lijepo zanimanje, ja se nikad ne bi upuštao u taj svijet. Ja ću radije u sport. Iako, znam, danas sport i politika idu ruku pod ruku…

CityLIGHTS

Besplatni pregledi i savjeti stručnjaka obilježili ZdravFest u Velikoj Gorici

Ovaj tjedan potpisan je ugovor vrijedan 3 milijuna eura za energetsku obnovu zgrade Doma zdravlja u Velikoj Gorici.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Parku dr. Franje Tuđmana u Velikoj Gorici održan je ZdravFest Zagrebačke županije, javno-zdravstvena manifestacija tijekom koje su građani imali priliku besplatno obaviti niz preventivnih pregleda i savjetovanja bez prethodnog naručivanja.

Manifestaciju je drugu godinu zaredom organizirala Zagrebačka županija u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Zagrebačke županije, Domom zdravlja Zagrebačke županije, Zavodom za hitnu medicinu Zagrebačke županije, Ljekarnama Zagrebačke županije i Specijalnom bolnicom Naftalan.

Posjetitelji su tijekom događanja mogli izmjeriti krvni tlak, šećer, masnoće i kisik u krvi, napraviti spirometriju i PSA test, izmjeriti razinu ugljičnog monoksida u izdahu te pregledati madeže. Na raspolaganju su im bili i nutricionistički savjeti, mjerenje indeksa tjelesne mase i sastava tijela, kao i preporuke fizioterapeuta vezane uz tjelovježbu. Građani su se također mogli educirati o korištenju vanjskog defibrilatora.

Zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec istaknuo je važnost preventivnih pregleda i dostupnosti zdravstvenih usluga građanima.

– Drago mi je što se ZdravFest održava u gradu Velikoj Gorici, što građani potpuno besplatno mogu obaviti niz preventivnih pregleda i dobiti vrijedne informacije od stručnjaka“, rekao je Kolarec. Naglasio je kako je cilj manifestacije dodatno osvijestiti važnost brige o zdravlju i preventivnog djelovanja: „Želimo našim građanima istaknuti koliko je bitna prevencija, koliko je bitno brinuti u zdravlju“, poručio je. Tom je prilikom zahvalio i zdravstvenim djelatnicima te ustanovama koje su sudjelovale u organizaciji i provedbi događanja.

– Koristim priliku, svim zdravstvenim djelatnicima na području Zagrebačke županije, zahvaliti na predanom i marljivom radu. Želim zahvaliti svim našim ustanovama koje su se danas uključile na ovu hvale vrijednu manifestaciju“, izjavio je Kolarec. Govoreći o ulaganjima u zdravstveni sustav, podsjetio je i na nedavno potpisan ugovor za energetsku obnovu zgrade Doma zdravlja u Velikoj Gorici: „Želim istaknuti da smo ovaj ponedjeljak potpisali ugovor vrijedan 3 milijuna eura za energetsku obnovu zgrade Doma zdravlja ovdje u Velikoj Gorici. 2,2 milijuna eura osigurali smo iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, a preostalih 800 tisuća eura osigurala je Županija iz vlastitog proračuna. Također, želim naglasiti da Županija brine i o našim starijim žiteljima u jednoj kvalitetnoj i dobroj suradnji“, rekao je Kolarec.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Zeleno svjetlo za Kušanec: Bačić i Ačkar potpisali ugovor

Riječ je o poduzetničkoj zoni Kušanec-Istok i zemljištu vrijednom 31,6 milijuna eura.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić i gradonačelnik Krešimir Ačkar danas su potpisali ugovor o darovanju državnog zemljišta Gradu Velikoj Gorici za potrebe osnivanja i razvoja Gospodarske zone Kušanec-Istok.

Riječ je o zemljištu ukupne površine 51,6 hektara, koje je Vlada Republike Hrvatske prethodno dodijelila Gradu nakon što su ispunjeni svi zakonski i proceduralni uvjeti. Time su i formalno otvoreni preduvjeti za početak realizacije jednog od najvećih gospodarskih projekata na području Velike Gorice.

“Današnjim potpisivanjem ugovora, Velika Gorica dobiva važan preduvjet za gospodarski razvoj našega grada. S obzirom na popunjenost dvije prethodne gospodarske zone, u Rakitovcu i Vukovini, neophodno je bilo naći novi prostor da bismo razvijali naše gospodarstvo i investicije, što rezultira povećanjem gradskog proračuna, a samim time i standarda i kvalitete života naših građana. Osobno moram zahvaliti ministru Bačiću, našem premijeru Andreju Plenkoviću, što pokazuju da su spremni poduprijeti dobar rad na zadovoljstvo svih sugrađana”, rekao je gradonačelnik Ačkar.

Podsjetimo, odluka o darovanju zemljišta potvrđena je ovoga tjedna i na sjednici Gradskog vijeća Grada Velike Gorice, gdje je prijedlog zaključka o sklapanju ugovora o darovanju nekretnina prihvaćen velikom većinom glasova. Za prijedlog su glasala 22 vijećnika, protiv nije bio nitko, dok su četiri vijećnika bila suzdržana.

Ministar Bačić ranije je pojasnio kako je Vlada mogla donijeti odluku tek nakon što su ispunjena dva ključna uvjeta – da je Gradsko vijeće donijelo odluku o osnivanju gospodarske zone te da su postojeće poslovne zone dosegnule najmanje 80 posto popunjenosti. Kako su oba kriterija zadovoljena, država je Gradu mogla darovati zemljište vrijedno 31,6 milijuna eura.

“Ovo je jedna od najvećih zona koju smo, kao država, darovali nekoj lokalnoj jedinici. Danas ugovorom prelazi u vlasništvo Grada Velike Gorice. Često dolazim ovdje i primjećujem kako Velika Gorica ima snažan gospodarski zamah i čestitam gradonačelniku Krešimiru Ačkaru i njegovim suradnicima koji čine da ovaj grad diše punim plućima. Puno se ulaže i gradi i stvarno Velika Gorica ima jedan ogroman iskorak”, istaknuo je Bačić.

Obveza Grada sada je komunalno opremiti područje, provesti parcelaciju te u roku od pet godina zonu staviti u funkciju. Nova gospodarska zona nalazit će se uz autocestu A11 Zagreb–Sisak i državnu cestu D31, zbog čega se smatra posebno atraktivnom za investitore i logističke djelatnosti.

“Osim ugovora, otvorili smo i neke druge teme. Jedna od njih je izrada novog prostornog plana, što je jako važno kako bi se grad uskladio s novim Zakonom o prostornom uređenju koji je na snagu stupio 1. siječnja, stoga je Grad odlučio napraviti novu zonu koja će snažno razviti Veliku Goricu gdje bi se radio Trg pravde i nasuprot te lokacije, na obilaznici Velike Gorice i nova zona za priuštivo stanovanje”, dodao je ministar.

Gradonačelnik Ačkar ranije je istaknuo kako će projekt otvoriti prostor za nova ulaganja, zapošljavanje i daljnji gospodarski razvoj grada, naglasivši da Velika Gorica ovime ulazi u novu razvojnu fazu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Najmlađi članovi SPK VEGA stigli kod Gradonačelnika – “Velika Gorica ne mora brinuti za budućnost”

Gradonačelnik Krešimir Ačkar primio je danas najmlađe članove SPK VEGA i čestitao im na rezultatima, radu i ustrajnosti u akrobatskom rock’n’rollu, poručivši kako su primjer svojim vršnjacima i ponos grada.

Objavljeno

na

Gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar danas je u gradskoj upravi ugostio najmlađe članove SPK VEGA, kojima je čestitao na sportskim uspjesima i predanosti akrobatskom rock’n’rollu.

U obraćanju mladim sportašima Ačkar je istaknuo kako ga posebno veseli što djeca nastavljaju trenirati s jednakim entuzijazmom i željom za napretkom.

“Toliko mi je srce puno kad vas vidim da niste odustali, da ste nastavili s jednakim żarom, entuzijazmom, ali i uspješnošću braniti boje svojeg kluba, a samim time i razvijati se u sportskom duhu, što svi mi roditelji želimo za svoju djecu. Želim vam i u budućnosti svima puno sreće, veliki Michael Jordan je rekao da uistinu talenat pobjeđuje utakmice, ali prvenstvo mogu dobiti samo kolektiv i timski rad. U tom kontekstu, vi ste jedni od najboljih u našem gradu, a kako možemo vidjeti i prema rezultatu, i u državi”, rekao je gradonačelnik.

Trener kluba, Tomislav Odžić, dodao je kako su mališani sve nagrade zaslužili svojim radom i trudom.

“Ovo je jedna od nagrada koju vam daje gradonačelnik ispred grada da znate da ste prepoznati i podržani od grada u kojem živite. Ostanite kakvi jeste, trudite se i dalje jer ispred nas je puno turnira, za dva dana smo na domaćem terenu gdje se borimo za najbolji mogući rezultat na svjetskoj sceni i Europskom prvenstvu”, dodao je Odžić.

Nakon uručenja nagrada i obraćanja samih sportaša, gradonačelnik je posebno pohvalio jednu stvar.

“Naš grad je bezbrižan za budućnost jer ne samo da toliko lijepo plešete akrobatski rock’n’roll, već imate i vještine govorništva, tako da se ne moram bojati kome ću jednog dana ostaviti Grad”, zaključio je Ačkar.

Kako je i tener najavio, svoje vještine ponovno će demonstrirati za dva dana, kao domaćin Europskog prvenstva i Svjetskog kupa u akrobatskom rock’n’rollu, velikog međunarodnog natjecanja koje će okupiti više od 1200 natjecatelja iz 15 zemalja.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ban Jelačić i Sava odigrali neodlučeno

Objavljeno

na

Objavio/la

Ban Jelačić i Sava (Drenje) su u 30. kolu Premier lige NSZŽ-e odigrali neodlučeno rezultatom 2:2. Domaći su došli u vodstvo golom Marka Rovišana u 18. minuti. Taj pogodak nije izbacio goste iz ravnoteže i oni su strpljivom igrom izjednačili golom Matije Šoštarića u 31. minuti, nakon brze akcije kroz sredinu terena.

Vukovina, 20.05.2026. Premier liga-30.kolo: NK Ban Jelačić – NK Sava (Drenje) 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 20.05.2026. Premier liga-30.kolo: NK Ban Jelačić – NK Sava (Drenje) 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora momčadi nisu mijenjale način igre, jedino su gosti većinu svojih napada izvodili po bočnim pozicijama i u 60. minuti, nakon ubačaja s desne strane, Lovro Markuš je pogodio suprotni kut za – 1:2.

Vukovina, 20.05.2026. Premier liga-30.kolo: NK Ban Jelačić – NK Sava (Drenje) 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 20.05.2026. Premier liga-30.kolo: NK Ban Jelačić – NK Sava (Drenje) 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Jelačić je ekspresno odgovorio u 62. minuti kada je Ivan Smok brzi kontranapad kroz sredinu pretvorio u izjednačenje – 2:2!

Vukovina, 20.05.2026. Premier liga-30.kolo: NK Ban Jelačić – NK Sava (Drenje) 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 20.05.2026. Premier liga-30.kolo: NK Ban Jelačić – NK Sava (Drenje) 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ban Jelačić (30 10 7 13 49:54 36) je sa 36 bodova na 11. mjestu u trenutačnom poretku, a Sava (30 13 6 11 47:41 45) je sa 45 bodova na 6. mjestu.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 30.kolo

NK Ban Jelačić – NK Sava (Drenje) 2:2 (1:1)

Vukovina. Stadion: ŠRC Vukovina. Gedatelja: 40. Srijeda, 20.05.2026., 18 sati. Sudac: Mario Stanić. Pomoćni suci: Mihael Milin i Dario Pranjić (svi Dugo Selo). Delegatkinja: Tea Riđanec (Bapče). Strijelci: 1:0 – Rovišan (18), 1:1 – Šoštarić (31), 1:2 – Markuš (60), 2:2 – Smok (62).

BAN JELAČIĆ: Klepac, Rovišan (cap.), Landeka (od 79. Softić), Drezga, Markov, Smok, Grižić (od 79. Grgić), Pavlić, Prizmić (od 57. M.Nikić), Klasnić (od 57. Milatović), Kotrman (od 83. Rupčić). Trener: Tomislav Škrinjarić.

SAVA: Suljić, Pašalić, Šoštarić, Kunjas (od 57. Davunić), Lenić (od 84. Bašimamović), Brezni (od 46. Jurić), Markuš, Mazalović, Preskar, Dugonjić, Fistrić. Trener: Davor Bagarić.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Obnova, novi kadrovi i povratak kući: razgovor s ravnateljicom Ivanom Kokić Ajazaj

Unatoč brojnim izazovima, od manjka stručnog kadra do organizacije rada tijekom obnove zgrade, u Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica prevladava optimizam i želja za stvaranjem kvalitetnijih uvjeta za djecu i korisnike.

Objavljeno

na

Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica već godinama ima važnu ulogu u pružanju podrške djeci s teškoćama u razvoju te njihovim obiteljima, a iza svakodnevnog rada ustanove stoji tim stručnjaka koji nastoji osigurati kvalitetno i poticajno okruženje za svakog korisnika.

O izazovima u sustavu, potrebama djece i mladih te planovima za daljnji razvoj ustanove pročitajte što kaže ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj.

Je li bio izazov odlučiti krenuti u nove vode i postati ravnateljica ovako važne ustanove?

– Prije ove uloge, bila sam voditeljica ustanove za djecu s teškoćama u Brezovici. Mogu reći da je bila teška odluka jer Brezovica ima posebno mjesto u mom srcu, ali sam osjetila da je trenutak krenuti dalje.

Što Vas je motiviralo da se prijavite na ovo radno mjesto?

– Svoju motivaciju bih usporedila s motivacijom posla vatrogasaca. Što vatrogasce motivira da idu gasiti požar, da stave na raspolaganje vlastiti život? U prijevodu, nekako nisam razmišljala, to samo ide, to je samo došlo.

Kako komentirate spoznaju da ste izašli iz svoje zone komfora i ušli u jedan požar koji je plamtio više godina u ovome centru?

– Mislim da je to malo teško za sada reći što je plamtilo. Općenito je sustav socijalne skrbi sustav koji zahtjeva puno volje, snage, energije, ljubavi, motivacije, empatije, razumijevanja i tolerancije. Zapravo, svaki dan je jedan mali požar ili veći požar i treba se znat snaći u tim situacijama, a to zaista nije lako. Nije bilo niti prije, niti je sada, niti će ikada biti.

U ovih skoro četiri mjeseca što ste na funkciji ravnateljice, jeste li detektirali najvažnije probleme Centra koje treba riješiti u vašem mandatnom razdoblju?

– Rekla bih da jesam. Trenutno nam je najveći fokus obnova ljudskih resursa i zapošljavanje. Trebamo procijeniti koliko nam ljudi treba da bi određeni posao dobro funkcionirao. U izradi nam je i novi pravilnik o sistematizaciji gdje ćemo neke stvari pokušati poboljšati i pripremiti se za nove izazove u budućnosti.

S obzirom na to da je u pitanju osjetljiva socijalana skrb, imate li problema s manjkom kadra?

– Puno ljudi je otišlo, moram zaista to potvrditi. To nije samo dojam, to je realitet s kojim se svaki dan moramo znati nositi i to zaista nije lako. Ovom prilikom zahvalila bih kolegama koji su ostali, koji štite naš Centar, koji čuvaju struku, koji se ovdje svaki dan zalažu da standardi i kvaliteta ostanu na jednom zavidnom nivou.

Koliko bi, prema vašoj procjeni, u ovom trenutku minimalno trebalo zaposliti novih stručnjaka i mladih kadrova kako bi škola i Centar mogli normalno funkcionirati?

– Trenutno su u tijeku natječaji za četiri edukacijska rehabilitatora, jednog logopeda, dva medicinska tehničara, jednu kuharicu i jednu spremačicu. To je veliki broj, ali to je sukladno pravilniku koji je donesen 2020. godine kada je bilo 68 učenika, a sad ih je 90. Također, u tijeku su natječaji i za glazbenog i likovnog terapeuta.

Spomenuli ste potrebu za logopedom, to je jedno od najtraženijih zanimanja u sustavu socijalne skrbi?

– Istina, to je jedno od najtraženijih zanimanja, zaista ih je teško pronaći. Mi smo sada dobili potporu od grada Velike Gorice, što bih se htjela zahvaliti. Jedan od dobivenih iznosa, ukoliko pronađemo logopede, omogućit će nam 200 tretmana. To su tretmani s kojima bismo mogli osigurati dolazak logopeda koji već rade u nekoj svojoj privatnoj praksi ili da isti dođu k nama i rade kao vanjski suradnici. Započeli smo i pregovore s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom u nadi da bi studente apsolvente mogli angažirati da rade s nama.

Kako biste ocijenili suradnju u ovih par mjeseci s Gradom?

– Suradnja je u proteklih nekoliko mjeseci konačno profunkcionirala. Puno nam znači što je gradonačelnik Krešimir Ačkar izašao u susret našem vapaju u pomoć kada su u pitanju logopedi. Također, pomogao nam je posuditi jedan kontejner u koji smo privremeno smjestili naše stvari dok traje obnova Centra. No, ono najbitnije, podržao je cijelu našu obnovu i na taj način nam dao vjetar u leđa.

Kada je krenula obnova, koliko će trajati i što će se obnoviti?

– Obnova je krenula nedavno, prije nekih dva tjedna bih rekla. Radovi su u punom jeku i svaki dan se vidi veliki napredak. Trenutno su radovi rušenja. Za sada se snalazimo najbolje kako znamo, trudimo se. Nadamo se da će, kada to sve završi, Centar dobiti novo ruho i dobiti novi potencijal za idućih dvjesto godina.

Po Vašem miljenju, kada bi mogli očekivati povratak djelatnika i učenika u ovu hvale vrijednu zgradu koja je simbol grada Velike Gorice?

– Moram se složiti s Vama da je ta zgrada zaista jedan lijepi simbol i nije samo naš simbol Centra, nego simbol cijeloga grada. Samim time, ova obnova, zaslužuje apsolutnu pažnju i pozornost. Teško mi je reći točno kada će završiti, ali postoji planirani rok. Ugovoreni rok je 15 mjeseci što znači da ćemo školsku godinu 2027./2028. vratiti se u naše prostorije.

Što za Vas i vaše djelatnike znači ova zgrada, ova škola?

– To nije samo zgrada, tamo se svi osjećaju kao kod kuće. Tamo su djeca u svom prostoru koji je potpuno prilagođen njima i siguran za njih. Također, tu je i Centar koji ima svoju iznimno dugu povijest. Obilježit ćemo 87. obljetnicu i povratak tamo znači  više od povratka u samu zgradu. Znači povratak svojoj kući, svome domu, a svi koji su izgubili svoj dom, znaju da kakav god on bio, nama je najdraži i najmiliji. Taj povratak je nešto što svi jedva čekamo i nešto čemu se svi nadamo.

Što nam možete reći o izdvojenoj lokaciji u Kolodvorskoj gdje su radno-proizvodne aktivnosti?

– Tako je, tamo imamo odjel radno-proizvodnih aktivnosti, ali imamo i djecu koja su na smještaju. Taj odjel dugi niz godina radi i kreira prekrasne rukotvorine tako da smo ponosni na sve što naši korisnici i naša djeca proizvedu. Tamo djeluje i školska zadruga koja je nedavno bila na županijskim susretima Zagrebačke županije. Na susretu se prezentiralo tridesetak škola, a ja moram posebno pohvaliti našu Zadrugu koja je osvojila deveto mjesto. Mislim da je to zaista jedan lijep uspjeh naših učenika i kolegice Kristine Majdak koji to sve vodi.

Svake godine je Centar obilježavao godišnjicu utemeljenja u mjesecu svibnju, ove godine će biti malo drugačije. Možete li nam nešto više reći o tome?

– Ove godine ćemo se okupiti u našem parku iza zgrade sa svim korisnici, svim učenicima, roditeljima i osobama koje će doći u pratnji naših korisnika i učenika. Bit ćemo svi na jednom mjestu, svi ćemo se podružiti, bit će čak i zvuk gitare, miris ćevapa i slično. Ponajviše ćemo tako organizirati kako bi se upoznali na jedan neformalan način, da malo zaplešemo, zapjevamo skupa, da pokažemo što sve znamo i što sve radimo s našom djecom. Tu će biti i jedan kutak za pitanja roditelja, kojih svakako uvijek ima puno i svaki mali korak i napredak naše djece je vrlo značajan i vrlo velik. Uvijek smo tu za njih i moram reći da imamo jako lijepu suradnju s roditeljima. Podržavaju nas, pomažu nam, angažirali su se i oko sponzorstva, oko donacija kako bi nam omogućili što ljepši i što nezaboravniji trenutak tog dana koji želimo pokloniti našoj djeci.

Imate li nešto za kraj što biste voljeli podijeliti o Centru?

– Zahvaljujem se svima koji zapravo žele podržati rad Centra, koji nam žele pomoći, koji nam žele biti partneri, koji nam žele biti sponzori. To nam je zaista veliki vjetar u leđa. Zaista se zahvaljujem i svaka pomoć bi nam dobro došla.

Unatoč brojnim izazovima, od manjka stručnog kadra do organizacije rada tijekom obnove zgrade, u Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica prevladava optimizam i želja za stvaranjem kvalitetnijih uvjeta za djecu i korisnike. Kako ističe ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj, cilj je očuvati kvalitetu rada Centra te korisnicima omogućiti sigurno i poticajno okruženje, a povratak u obnovljenu zgradu mnogi već sada doživljavaju kao povratak vlastitom domu.

 

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno