HOTNEWS
SPORTSKI PROFIL Hrvoje Jančetić – Išao sam na Rivalda, igrao s Olićem, a i dalje mogu uloviti malog Brekala
Kad bi se radila idealna postava svih vremena sastavljena od turopoljskih nogometaša, Hrvoja Jančetića bilo bi nemoguće zaobići. Na desnom boku, njegovu užem području djelovanja, Velika Gorica nikad nije imala tako dobrog nogometaša. Prošao je Mađarsku i Grčku, proživljavao nepravde, skupio 146 prvoligaških utakmica, a u zadnjoj fazi karijere vratio se kući. Duboko je zagazio u tridesete, 35 je već na leđima, ali Jana i dalje može.
– Osjetim da su godine tu, sve teže to ide, ali ne dam se. Evo, kad smo nedavno igrali protiv Dinama II, išao sam na malog Brekala i činilo mi se kao da je na motoru, ha, ha. Mali je pravi igrač, uvjeren sam da će imati odličnu karijeru, ali zadovoljan sam kako sam se nosio s njim, iako je to jedan od najvećih talenata u hrvatskom nogometu. I to mi je pokazatelj da još mogu – kaže Jančetić.
Kapetan je Gorice, u posljednje četiri godine doslovno se prometnuo u jednog od klupskih simbola, a dojam je da još nije vrijeme da ga se odrekne. Uostalom, u izboru Sportskih novosti s 35 godina je ušao u najbolju momčad sezone.
– Da, tako su mi rekli dečki u svlačionici, ne pratim ja to baš previše. Ali svejedno je lijepo to čuti, pogotovo u ovim godinama – svjestan je Jana.
Prošla su već gotovo tri desetljeća otkad je započela njegova nogometna priča. S osam godina stigao je u Radnik, ravno s igrališta u kvartu, a talent su ljudi u klubu brzo prepoznali. Veliku je tu ulogu odigrao Željko Plepelić Beli, legenda turopoljskog nogometa i Hrvojev sportski otac u tim ranim godinama.
– Je, on me odveo u Zagreb na selekciju, on je forsirao da idem dalje, da težim nečemu boljem. Ali meni se kao klincu dugo nije išlo iz Radnika. Tu mi je bilo super, cijela moja ekipa sa mnom, Ferenček, Berković, Štefanić, Ćopić, Boske, Senzen… Imao sam priliku otići u Zagreb još kao mlađi pionir, ali nisam htio ni čuti, u Radniku mi je bilo super. I to mi je bila prva pogreška u karijeri – počeo je priču Jančetić.
Olić je zvijer, mogao je proći kroz zid
Iza njega je vrlo lijepa karijera, ali logično je da žali što nije napravio i više. U sportu je to tako, za doći na najviši nivo treba se poklopiti apsolutno sve u karijeri. Hrvoju Jančetiću, nažalost, nije se poklapalo. No, krenimo redom… Iz Radnika je ipak otišao u Zagreb, iako nešto kasnije nego što je mogao.
– Bio sam i u Dinamu, šest mjeseci sam trenirao tamo, a igrao za Radnik. Bila je to generacija Drpića, Zahore, Abramović… U svemu tome došao je poziv Zagreba i prihvatio sam. Dočekali su me Ješe, Štrok i to društvo, a sljedećih godinu dana igrao sam po dvije utakmice svaki vikend, za dvije selekcije. I tu sam vidio što sam propuštao u Radniku, tek tad sam shvatio koja je to razlika – prisjeća se Jančetić.
U Kranjčevićevoj je bio sve do one čuvene sezone u kojoj je Cico Kranjčar odveo “pjesnike” do senzacionalnog naslova prvaka Hrvatske. Jančetić je u prvih šest kola te sezone bio na klupi, zatim je otišao na neuspjelu posudbu u egzotični TŠK iz Topolovca, pa se vratio u Zagreb. I do kraja sezone živio uz tu momčad, u kojoj su bili Hasančić, Lovrek, Franja, pa onda i danas trener Gorice Damir Milinović, ali i jedan poseban igrač.
– Ivica Olić je najbolji igrač s kojim sam ikad igrao! Nema dvojbe. Kad je došao u Zagreb, odmah sam shvatio da je taj čovjek ‘zvijer’. Jednostavno je ‘jeo malu djecu’ na terenu. Baš zvijer. Kad bi se skinuo u svlačionici, izgledao je kao da bi mogao kroz zid proći. A tako je nekako i igrao tu sezonu, nitko mu ništa nije mogao. Iz Zagreba je iduće sezone otišao u Dinamo i priču dalje svi znamo. Zna se danas tko je i što je Ivica Olić – sjeća se tih dana Jančetić, kojem je veliki Ola ostao u lijepom sjećanju i izvan terena.
– Jako je dobar dečko, veseljak, pravi zaj…nt.
Nakon Zagreba slijedila je epizoda u Mađarskoj, u prvoligašu Györiju, no to je faza karijere koje se kapetan Gorice baš i ne voli previše prisjećati.
– Iskreno, nije mi baš ostalo u lijepom sjećanju. Mađari su, onako, dosta čudni ljudi. Kako? A ono, vole te zaje… – kratko i efektno objašnjava Jančetić.
Vratio se u Hrvatsku, potpisao za prvoligaša Međimurje, družio se s kasnijim reprezentativcem Tomislavom Dujmovićem i dočekao priliku da opet ode van. Ovaj put spakirao je kofere i sjeo na avion za Grčku. Grad Atena, klub Egaleo.
– U Atenu bih se vratio sutra. Zbog ljudi, načina života, prekrasnoga grada… Ma to je vrh. Samo, otišao sam u krivi klub. U ligi je bilo 16 klubova, da sam otišao u bilo koji od preostalih 15, bilo bi mi super. Ovako… – zastao je Jančetić na trenutak, kao da se zamislio prije nego što je nastavio priču.
Grčka tragedija u nogometnoj verziji
– Kad sam odlazio iz Međimurja, došla je ponuda Egalea. Financije nisu bile nešto spektakularne i vagao sam, otići ili ne. Uz nagovor određenih ljudi, čija imena ne želim ni spominjati, ipak sam otišao, uz dogovor da će se raditi sve da mi se s vremenom poprave uvjeti ili da odem u neki drugi klub. Drugim riječima, išao sam u izlog, što mi se svidjelo, jer grčka liga je sjajna – priča Jančetić.
I nije bilo loše, igrao je na odličnim stadionima, protiv sjajnih klubova i fenomenalnih igrača. Ali plan s početka nikako se nije počinjao realizirati.
– S nogometne strane bilo mi je super, ali ništa se nije mijenjalo u financijskom statusu. A shvatio sam da već ulazim u neke godine, bilo mi je 26, 27, u kojima moram presjeći, ići nešto zaraditi ili se posvetiti nečemu drugome. Tri mjeseca sam pokušavao doći do predsjednika kluba, nešto promijeniti, ali nije me htio primiti na sastanak. I odlučio sam otići kući – prepričava Jančetić.
Imao je još jednu šansu za sastanak sa zloglasnim predsjednikom, ali…
– Zadnji dan me zvao da se ipak nađemo, a ja sam iz inata odbio. Danas bih vjerojatno napravio drukčije, možda bi mi ponudio bolje uvjete, novi ugovor, ali jednostavno nisam želio imati posla s takvim čovjekom, nisam želio dozvoliti da netko opet ima moć nada mnom – objašnjava Hrvoje.
No tek tad su krenuli problemi. Godinu dana je Jančetić pokušavao doći do svojih papira, bez kojih ne može igrati ni za jedan klub, izgubio je važnu godinu karijere. A kad su papiri konačno stigli, Jana je otišao u Zaprešić. U Inter, opet prva liga, ali i opet nesreća.
– Igrao sam prvih godinu dana prilično dobro, ali zaustavila me ozljeda. Sjećam se, igrali smo protiv Belupa, nekakav glupi duel s Matom Jajalom i otišli su mi križni ligamenti u koljenu. Oporavljao sam se šest mjeseci, a kad sam se vratio, shvatio sam da operacija uopće nije uspjela. I onda još sedam mjeseci pauze… Ukupno više od godinu dana uopće nisam igrao nogomet i nakon svega sam se našao u situaciji da s 29 godina moram krenuti praktički ispočetka.
Kad postanem smiješan, otići ću sam
Igrao je još dvije godine za Inter, odradio ugovor do kraja i vratio se u Goricu, na stadion na kojem je sve i počelo. I tu je, doma, već četvrtu sezonu, praktički cijelo vrijeme s kapetanskom trakom na ruci. Upravo je završila još jedna sezona, Jana ju je odigrao dovoljno dobro da uđe u najbolju momčad prvenstva, a Gorica…
– Kraj sezone dočekali smo mirno i spokojno, a to je zapravo bio i cilj, biti u gornjoj polovici tablice. Zbog uvjeta nismo mogli ciljati prvu ligu i mislim da na kraju možemo biti zadovoljni i mi igrači, i stožer, i vodstvo kluba – kaže Jančetić.
Sjeo je kapetan sa predsjednikom kluba i brzo su se dogovorili. Pa tek mu je 35…
– Naporno je usklađivati posao i nogomet na ovoj razini, ne znam koliko ću moći. Svaki dan radim od 7.30 do 15.30, nakon toga na trening, vikendom utakmica… Nema baš vremena za regeneraciju, ali nema veze. U ovoj fazi karijere guštam, sad baš uživam u nogometu – kaže Jančetić, svjestan da karijera neće vječno trajati.
– Koliko još? Nemam pojma. Možda tri dana, možda deset dana, a možda i dvije godine. Sve zavisi o tijelu, kako ću se osjećati. Kad shvatim da više ne mogu, kad me Brekalo i ekipa počnu pretrčavati, prvi ću reći ‘hvala lijepa i doviđenja’.
A kad se to jednom dogodi, neće se Jančetić maknuti od nogometa. Prva ideja je postati trener.
– Da, volio bih biti trener, ali nisam siguran jesam li pravi čovjek za takav posao. No treba probati, idem na trenersku akademiju pa što bude – oprezan je Jana.
S gomilom trenera surađivao je tijekom karijere, od svakoga ponešto naučio, a kad mora izabrati najboljeg, dolazi do taktiziranja.
– Gle, ako ne kažem Milinović, bit će problema – nasmijao se Jana, pa smo iz ove igre isključili aktualnog trenera Gorice.
– Ako moram nekoga izdvojiti, to je Ilija Lončarević. On je iskusni vuk, najjači po svim kriterijima. Mi smo se i svađali i grlili i ljubili, ali kad sve zbrojiš, to je jedan jako dobar stručnjak, odličan zapravo, i puno sam naučio od njega.
Naučio je nešto i u Grčkoj, od trenera kojem je teško izgovoriti ime, ali sve to uglavnom želi zaboraviti. – Tom frajeru je bilo važno samo nekome izbiti bubreg ili otkinuti koljeno. A ja nisam takav igrač, pa ne volim ni takve trenere. Frajer je izgledao kao pit bull, a tako je htio i da igramo. Nikad nisam kužio taj njegov nogomet… – sjeća se Jančetić, koji je u to vrijeme, dok je bio u Grčkoj, na terenu išao i na jedno veliko, gigantsko nogometno ime.
– Najbolji igrač protiv kojeg sam ikad igrao? Rivaldo! – ispalio je Jana, kao da je već od ranije imao spreman odgovor na ovo pitanje.
Rivaldu je nemoguće uzeti loptu
– Igrao sam protiv njega kad je bio u Olympiacos. Pazi, on je u Grčkoj bio na kraju karijere, a za sve tamo bio je – vanzemaljac. Ne znam uopće kako bi ga opisao, jednostavno klasa. Išao sam i ja na njega izravno. Zapravo, došao sam od njega i odbio se. Znači, on kad dobije loptu, ne gubi je. Njemu doslovno nitko nije mogao uzeti loptu – emotivno prepričava Jančetić i nastavlja:
– Način na koji je on igrao nogomet bio je impresivan. S tim da je tad igrao ‘laganini’, nije bio na svom top nivou. Ne mogu ni zamisliti kako je to izgledalo kad je bio na vrhuncu, u Barceloni ili Milanu…
U istom tom Olympiacosu igrao je i Yaya Toure, također igrač iz samog svjetskog vrha. Tad je, doduše, tek bio na početku karijere.
– Je, bio je klinac, ali kužilo se jako dobro da će biti klasa. Imam i jednu fotografiju doma, ja primam loptu, a on je u pozadini. Tu sliku držim na posebnome mjestu, to je utakmica za pamćenje. Znači, tri kola prije kraja, Olympiacos nas je morao dobiti da bi postao prvak. I na tribinama 40.000 ljudi, ludilo totalno. Izgubili smo 5-1, a nikad neću zaboraviti kako je to zvučalo kad smo primili gol. Dođe ti doslovno da klekneš kad zagrmi, strašno nešto… – opisuje Jančetić.
Danas je pogled prema tribinama kudikamo drukčiji, skromniji, ali doma je ipak najljepše. U klubu iz kojeg je krenuo tamo negdje krajem osamdesetih, u gradu u kojem je već sad neka vrsta lokalne nogometne ikone. I kad bi se radila najbolja momčad svih vremena sastavljena od turopoljskih igrača, Jana bi sigurno u njoj imao mjesta. A bilo je tu velikih imena…
– Mislim da trojicu treba izdvojiti. Andreja Panadića, Dubravka Pavličića i Tomu Butinu. Njih trojica napravili su najveće karijere, otišli najdalje, ali bilo je tu još puno sjajnih igrača. Evo, Željka Župetića ne smijem zaboraviti – nabrajao je Hrvoje dok je k nama za stol sjedala supruga.
Trudna supruga, uskoro će kapetan postati i tata. Možda stigne i nasljednik, neki novi vihor s desnoga boka. Pa će tata imati kome pričati o Rivaldi, Oliću, Yayi Toureu, utakmicama pred 40.000 ljudi… Kad se sve zbroji, ne zvuči nimalo loše.
Tko u Grčkoj na vrijeme dođe na posao, dobije bonus
Svega i svačega nudi svijet nogometa, traume nakon ozljeda, teške trenutke, ali i puno toga dobroga. Recimo, nešto se može tu zaraditi.
– Može, ali treba biti pametan. Jesam li ja zadovoljan po tom pitanju? I jesam i nisam. Nisam zato što mislim da sam mogao zaraditi i više, ali sve ove godine živio sam super, puno bolje nego velika većina mojih vršnjaka, proputovao sam svijet i zato mogu biti zadovoljan. Nisam zaradio da se mogu opustiti, nisam bio ni blizu toga, iako se možda moglo i drukčije razviti da su se karte posložile… – žali Jančetić za nekim propuštenim prilikama.
Jedna od njih pojavila se i Grčkoj, koju Hrvoje danas ipak pamti uglavnom po dobrome.
– Oni znaju uživati. Od petog do desetog mjeseca svi su na plaži i guštaju. Kavica, sve opušteno, lagano… Nije ni čudno da su propali, tamo tko dođe na vrijeme na posao, dobije bonus na plaću, ha, ha – priča Jančetić i nastavlja:
– Pravi su mediteranci, znaju živjeti, prvi su kad treba popiti i pojesti. A hrana im je čudo. Jeo sam svinjetinu omotanu nekakvom janjećom ovojnicom, to je nemoguće koliko je fino. Već sam i zaboravio kako se zvalo, ali zato se sjećam saganakija. To je nešto sa škampima, ludilo totalno. Uh, to je život koji bi svakome preporučio.
Mama se bavila vođenjem SDP-a, a ja nogometom
Nije Hrvoje od onih koji će skupljati sve članke o sebi, izrezivati ih i čuvati, ali nije ni morao biti. Sve to radila je mama. A ona je političarka, Vesna Fabijančić-Križanić, donedavno predsjednica velikogoričkog SDP-a.
– Kad je tek ušla u politiku, bio sam protiv toga, ali s vremenom sam shvatio da ona to želi i podržao sam je. Uostalom, na mene to nije previše utjecalo. U vrijeme dok je bila aktivna u politici, ja uglavnom nisam ni bio ovdje. Iz daleka sam pratio što radi, iako me politika uopće ne zanima – ističe Hrvoje.
Majka više nije u politici, danas je na funkciji dopredsjednice Državnog izbornog povjerenstva.
– Kažem, podržavao sam je u svemu tome, vidio sam koliko se daje u svoj posao, ali svejedno mi je drago što više nije u politici. Nije to baš lijepo zanimanje, ja se nikad ne bi upuštao u taj svijet. Ja ću radije u sport. Iako, znam, danas sport i politika idu ruku pod ruku…
CityLIGHTS
FOTO Plamen Sportskih igara mladih stigao u Veliku Goricu
Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.
Park dr. Franje Tuđmana danas je bio ispunjen dječjim smijehom, sportskim navijanjem i natjecateljskim duhom jer je Velika Gorica ponovno ugostila Telemach Dan sporta u sklopu Plazma Sportskih igara mladih, najveće amaterske sportske manifestacije u Europi koja ove godine obilježava 30. rođendan.
Mlade sportašice i sportaši natjecali su se u graničaru i atletici u dvije dobne kategorije – 2015. godište i mlađi te 2017. godište i mlađi – a najbolje ekipe i pojedinci izborili su plasman na Državnu završnicu Plazma Sportskih igara mladih koja će se krajem srpnja održati u Rijeci.
Posebno oduševljenje među djecom izazvao je dolazak Luke Lovre Klarice, hrvatskog rukometnog reprezentativca, dugogodišnjeg igrača RK Zagreb i bivšeg igrača HRK Gorica, koji je zajedno s djecom zapalio plamen Sportskih igara mladih. Na događanju je bio i Viktor Strašan Frajer, maskota Sportskih igara mladih, koji je dodatno podigao atmosferu među okupljenim sudionicima.
Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.
– Hvala vam što ovo prijateljstvo Sportskih igara mladih i Velike Gorice traje već dugi niz godina. Danas igramo graničara, trčimo atletiku, igramo nogomet Coca-Cola Cup i igramo košarku Sprite, rekao je David Burburan, nekadašnji vaterpolist i današnji direktor razvoja Sportskih igara mladih.
Natjecatelji su tijekom dana pokazali sportski duh, zajedništvo i fair play, vrijednosti koje Sportske igre mladih kontinuirano promiču već tri desetljeća kroz besplatna sportska natjecanja za djecu osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Sudionicima se obratila i pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić.
– Dajte sve od sebe. Budite uporni, a najbolji će pobijediti! Samo tako budite u natjecanju i ja otvaram ove sportske igre. Sretno svima!, poručila je okupljenim natjecateljima.
Osim natjecanja u graničaru i atletici, Sportske igre mladih tijekom godine okupljaju djecu i mlade u brojnim disciplinama poput Coca-Cola Cupa u malom nogometu, HEP turnira u rukometu, 3×3 Sprite Cupa u košarci, odbojke, šaha, stolnog tenisa i tenisa.
Sudjelovanje na svim natjecanjima potpuno je besplatno, a Igre su otvorene za pojedince i slobodno formirane ekipe bez obzira na prethodno sportsko iskustvo. Organizatori očekuju kako će tijekom jubilarne 30. sezone u Hrvatskoj sudjelovati više od 140 tisuća djece i mladih.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal
CityLIGHTS
Kreće obnova Ulice Nikole Kramarića u Velikoj Mlaki, promet će se odvijati uz posebnu regulaciju
Rok za izvođenje radova je 60 kalendarskih dana, a procijenjena vrijednost radova iznosi oko 313 tisuća eura.
Stanovnike Velike Mlake od početka lipnja očekuju privremene prometne izmjene zbog početka opsežnih radova u Ulici Nikole Kramarića. Jedna od najfrekventnijih prometnica u naselju bit će zatvarana po etapama, a mijenja se i trasa autobusne linije 13 koja povezuje Veliku Goricu i Mičevec.
Zbog izvođenja radova autobusi Arrive vozit će obilazno, ovisno o fazi rekonstrukcije. U prvoj etapi autobusi će iz Ulice Nikole Kramarića skretati u Ulicu Napredak te preko Ulice sv. Barbare dolaziti do Trga majke Hrvatice. Tada će privremeno biti ukinuta dva autobusna stajališta na Trgu majke Hrvatice, dok će nova biti organizirana u Ulici sv. Barbare kod kućnih brojeva 47 i 70.
Druga faza donosi obilazak preko Ulice Vladimira Nazora, Ulice Ivana Lackovića i Ulice sv. Barbare. U tom razdoblju izvan funkcije bit će stajališta u Ulici Nikole Kramarića kod brojeva 15 i 32A te dva stajališta na Trgu majke Hrvatice, a putnici će koristiti privremena stajališta u Ulici sv. Barbare.
U završnoj fazi autobusi će prometovati Zagrebačkom cestom, zatim Velikomlačkom ulicom i Ulicom sv. Barbare, nakon čega će se vraćati na redovnu trasu u Ulici Nikole Kramarića. Privremeno će se ukinuti stajališta kod kućnog broja 2/1 te kod brojeva 15 i 32A, dok će nova stajališta biti postavljena u Ulici Napredak kod kućnih brojeva 3 i 8.
Sama rekonstrukcija prometnice obuhvatit će dionicu dugu 830 metara, a širina kolnika iznosit će 6,70 metara. Posao je povjeren VG Komunalcu, a ukupna vrijednost radova procjenjuje se na oko 313 tisuća eura. Osim novog asfaltnog sloja, projekt uključuje i niz zahvata na postojećoj infrastrukturi. Predviđena je prilagodba vodovodnih i kanalizacijskih okana, oborinskih kanala, slivnika, telekomunikacijskih zdenaca te plinskih i vodovodnih instalacija. Uredit će se i oštećeni rubnjaci, a postojeći asfalt bit će uklonjen frezanjem prije postavljanja novog kolnika.
Dio zahvata odnosi se i na pješačku infrastrukturu. Na istočnoj strani ulice sanirat će se i produžiti pješačka staza u duljini od približno stotinu metara. Radovi će se odvijati u tri etape. Prvo će se uređivati dio od Trga majke Hrvatice do Ulice Napredak, zatim dionica do Ulice Vladimira Nazora, a na kraju potez prema Zagrebačkoj cesti. Tijekom izvođenja pojedini dijelovi ulice bit će potpuno zatvoreni za promet, osim za vozila gradilišta i stanare.
Prema planu, svi radovi trebali bi biti završeni u roku od 60 kalendarskih dana.
Tijekom proljeća i uoči ljeta mnogi povećavaju fizičku aktivnost i istovremeno smanjuju unos kalorija kako bi izgubili višak kilograma i poboljšali tjelesnu formu. Sve su popularniji različiti oblici povremenog posta (intermittent fasting), prehrana s reduciranim unosom ugljikohidrata te intenzivnije trening rutine.
Iako takvi pristupi mogu imati određene metaboličke prednosti, važno je razumjeti njihov utjecaj na ravnotežu tekućine i elektrolita. Kod smanjenog unosa ugljikohidrata dolazi do pada razine inzulina, što potiče pojačano izlučivanje natrija putem bubrega. Posljedično organizam u početnim fazama često:
- brže gubi vodu
- gubi natrij
- može gubiti i dio kalija i magnezija
U kombinaciji s:
pojačanim znojenjem, treningom, kalorijskim deficitom, unosom isključivo vode bez minerala
povećava se rizik od simptoma poput:
- umora
- vrtoglavice
- mentalne magle (brain fog)
- slabije fizičke izvedbe
- glavobolje
Zbog toga se kod osoba koje prakticiraju fasting ili restriktivnije prehrambene režime često javlja paradoks: unatoč “zdravijem” načinu života i redovitom vježbanju, osjećaju manjak energije i slabiju toleranciju na fizički napor.
U takvim situacijama odgovarajući unos elektrolita može biti važan čimbenik u održavanju energije, koncentracije i opće funkcionalnosti organizma.
Koju ulogu imaju ključni elektroliti?
Elektroliti su minerali koji nose električni naboj i sudjeluju u brojnim fiziološkim procesima – od regulacije hidratacije i krvnog tlaka do funkcije živčanog sustava i mišićne kontrakcije.
Među najvažnijima su natrij, kalij i magnezij.
Natrij je ključan za ravnotežu tekućine u organizmu. Sudjeluje u održavanju volumena krvi, krvnog tlaka i prijenosa živčanih impulsa. Najviše se gubi znojenjem, ali i tijekom prehrane s reduciranim unosom ugljikohidrata ili posta zbog pojačanog izlučivanja putem bubrega. Njegov manjak može dovesti do umora, vrtoglavice, glavobolje i smanjene mentalne jasnoće.
Kalij djeluje u bliskoj ravnoteži s natrijem te je važan za funkciju stanica, mišića i srca. Sudjeluje u neuromišićnoj funkciji i održavanju stabilnog srčanog ritma. Povećani gubitci kroz znojenje ili nedovoljan unos hranom mogu dovesti do slabosti i smanjene fizičke izdržljivosti.
Magnezij sudjeluje u više od 300 enzimskih reakcija u organizmu, uključujući proizvodnju energije, funkciju živčanog sustava i opuštanje mišića. U razdobljima pojačanog stresa, treninga ili kalorijskog deficita potrebe za magnezijem mogu biti povećane, a manjak se često očituje kroz grčeve, umor i razdražljivost.
Sauna, trening i toplinski stres: dodatni gubitak elektrolita
Osim prehrane i već povišenih temperatura, sve više ljudi u sklopu wellness rutina koristi saune, intenzivne treninge i različite oblike toplinske izloženosti. Iako ove prakse mogu imati određene kardiovaskularne i metaboličke koristi, istovremeno povećavaju gubitak tekućine i elektrolita putem znojenja.
Tijekom boravka u sauni ili intenzivne fizičke aktivnosti u toplim uvjetima dolazi do značajnog gubitka vode i natrija, a u manjoj mjeri i drugih elektrolita.
Ako se nakon toga nadoknađuje isključivo voda, bez minerala, može doći do relativnog razrjeđenja elektrolita u organizmu, što kod osjetljivijih osoba može izazvati:
- umor
- glavobolju
- osjećaj slabosti
- smanjenje sportske izvedbe
- vrtoglavicu
Posebno povećane potrebe za elektrolitima imaju osobe koje kombiniraju:
- treninge na otvorenom ili u teretani
- saune
- fasting ili restriktivnu prehranu
- boravak u toplijim vremenskim uvjetima
Zbog toga se u sportskim i protokolima za oporavak sve više naglašava važnost kombinirane rehidracije – ne samo vode, nego i nadoknade natrija, kalija i magnezija.
Kako nadoknaditi minerale bez prekidanja posta?
Najveći izazov kod fastinga ili restriktivnijih oblika prehrane jest kako organizmu osigurati potrebne minerale, a da se pritom ne prekine post ili ne unesu skriveni izvori kalorija. Uobičajeni sportski napitci u tom kontekstu najčešće nisu opcija jer često sadrže šećere.
Elektroliti se mogu nadoknaditi različitim jednostavnim metodama:
- Prstohvat soli u vodi
Mala količina morske ili himalajske soli u vodi može pomoći u održavanju razine natrija i hidratacije, osobito tijekom posta ili pojačanog znojenja.
- Mineralne vode
Prirodne mineralne vode sadrže magnezij i kalcij te predstavljaju jednostavan, bezkalorijski način nadoknade dijela elektrolita.
- Elektroliti bez šećera
Kod odabira dodataka prehrani preporučuje se birati formule bez šećera i nepotrebnih aditiva, po mogućnosti s čistim mineralnim sastavom.
Rehidracijske otopine koje sadrže određenu količinu šećera mogu imati važnu ulogu kod osoba izloženih intenzivnom znojenju, dugotrajnijoj fizičkoj aktivnosti ili većem gubitku tekućine tijekom visokih temperatura. Naime, glukoza pomaže apsorpciji natrija i vode u crijevima, zbog čega takve otopine mogu omogućiti bržu i učinkovitiju rehidraciju.
S druge strane, kod kraćih aktivnosti, laganog znojenja ili osoba koje prakticiraju fasting, često su prikladnije formule bez šećera ili kombinacija vode, mineralne vode i elektrolita bez kalorijske vrijednosti.
- Temeljci i juhe (u periodu prehrane)
Tijekom prozora prehrane topla juha ili temeljac mogu brzo nadoknaditi natrij i doprinijeti oporavku nakon treninga ili izloženosti vrućini.
Savjeti iz ljekarne:
Kada nastupi proljetni ili ljetni umor, većina ljudi poseže za kavom. No, ako je osoba na dijeti ili intenzivno trenira, kofeinom može samo pogoršati dehidraciju. Uzrok iscrpljenosti je u većini slučajeva elektrolitni disbalans.
Pri odabiru dodataka prehrani u ljekarni, treba obratiti pozornost i na oblike minerala:
- Magnezijev bisglicinat: Ima visoku bioraspoloživost (dobro se apsorbira) i nježan je za želudac
- Magnezijev malat: Izvrsna opcija za aktivne osobe jer jabučna kiselina (malat) daje dodatnu energetsku potporu stanicama.
Potreban je oprez za kronične bolesnike: Osobe koje uzimaju lijekove za krvni tlak (pogotovo ACE inhibitore) ili diuretike ne smiju samoinicijativno uzimati veće količine natrija i kalija bez konzultacije s liječnikom ili ljekarnikom.
Zaključak
Ljetna i proljetna hidratacija zahtijevaju uravnotežen unos elektrolita – prvenstveno natrija, kalija i magnezija – kako bi se održala optimalna razina energije i mišićna funkcija. Okolnosti poput intenzivnog treninga, posta, restriktivnih dijeta i visokih temperatura značajno povećavaju potrebe organizma za ovim mineralima. U tom kontekstu ljekarnici imaju ključnu ulogu: oni mogu pomoći u pravovremenom prepoznavanju simptoma dehidracije te preporučiti odgovarajući oblik i sastav mineralnih dodataka prehrani prilagođenih individualnim potrebama pojedinca.
CityLIGHTS
Projekt RAVA spaja sortiranje i nagrade
Projekt Rava tako pokazuje kako se inovativnim pristupom i modernom tehnologijom može potaknuti odgovornije gospodarenje otpadom te istovremeno građanima ponuditi konkretne koristi.
HOTNEWS
OŠ Šćitarjevo opet prvak Hrvatske! Finale odlučeno tek u trećem setu – “malo smo pribrali glave i pobijedili”
Do naslova su stigli nakon tri seta neizvjesnog finala protiv OŠ Marina Držića.
-
Gospodarstvoprije 4 danaHZZ objavio brojke, evo što se događa na tržištu rada u Velikoj Gorici
-
Gospodarstvoprije 1 danVelika logistička tvrtka otvara sortirni centar u Vukovini – dnevno će se obrađivati do 150 tisuća paketa
-
Gospodarstvoprije 4 danaVelika Gorica sve više ulaže u poduzetnike i obrtnike, grad među vodećima po rastu pomoći
-
Vijestiprije 5 danaFOTO Velika Gorica u projektu “Od izvora do mora”, akciji se pridružilo stotinu ljudi