Kakav dan, kakva utakmica! Možda je bilo i boljih izvedbi goričkih nogometaša ove sezone, ali samo možda! Pao je Hajduk, veliki protivnik, izravni konkrent u borbi za Europu, pao je s tri komada u mreži, bez primljenoga gola, i sve to tjedan dana nakon što je na Poljudu sa četiri gola ispratio Rijeku. Sjajna, fenomenalna predstava Gorice donijela je treću domaću pobjedu zaredom, donijela je i tri boda koja su je približila na samo bod od europske pozicije na tablici, a donijela je i još malo samopouzdanja uoči posljednjih pet kola, u kojima slijedi konačni rasplet. Tri puta BRAVO za Goričane! Najmanje tri puta…

Pokušao je Hajduk krenuti agresivno u utakmicu, napraviti štetu pred goričkim golom, a umjesto da to donese rezultat, igrala je Gorica. Samo Gorica. Uganđanin Farouk Miya, koji je možda i pomalo iznenađujuće počeo utakmicu umjesto Michala Maslowskog, prvo je u sedmoj minuti zapucao sjajnu šansu, a onda se u 11. minuti ispravio. Aktivni Marijan Čabraja probio je svoju lijevu stranu, došao gotovo do gol-aut linije, vratio loptu u sredinu, a tamo je čekao Miya, koji je loptu mirno poslao u mrežu. Za veliko slavlje lijepo ispunjene zapadne tribine, ali i za muk na istoku, na kojem se smjestilo nekoliko stotina navijača Hajduka.

Farouk Miya bio je prvo ime utakmice s dva gola, zaslužio je ovaj zagrljaj Joeya Suka… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

I već se tu, na samom otvaranju utakmice, vidjelo kamo sve ovo vodi. Hajduk je jalovo pokušavao, a Gorica junački odbijala svaki pokušaj, razbijala prepoznatljivu pas igru Splićana i po svemu – dominirala! Okrunila je tu dominaciju kad je u završnici poluvremena ponovno jednu akciju pokrenuo Miya, apsolutno prvo ime utakmice, loptu je dao lijevo na Kristijana Lovrića, a on je “lažnjakom” izbacio Frana Tudora, koji ga je zakačio po nozi i sudac Batinić je pokazao na bijelu točku. Lukasz Zwolinski uzeo je loptu i zabio penal školski, baš onako kako ga pravi frajeri i zabijaju. Gore, visoko, snažno i precizno! Baš prije nego što se trebalo krenuti na predah Gorica je napravila sve da “ubije” šanse protivnika.

Istrčali su Splićani u nastavku vrlo ambiciozno, sa željom da što prije zabiju i zakompliciraju utakmicu, ali dogodilo se sasvim suprotno. Još jedanput. Ovoga puta asistent je bio Matija Dvorneković – bila mu je to, uz tri gola, već osma asistencija ove sezone! – a strijelac ponovno danas briljantni Miya. Ni ovoga puta nije imao težak posao, našao se na pravome mjestu i definitivno gurnuo Hajduk “niz stepenice”. Bilo je to već u trećoj minuti nastavka, taman na vrijeme da propadnu svi mogući planovi gostujućeg trenera Siniše Oreščanina.

– Da je moj kolega Jakirović sam pisao scenarij ove utakmice, da je birao kad će zabiti golove, ne bi bolje odabrao – rekao je Oreščanin nakon utakmice i dodao:

– Dogode se takve utakmice, kad baš nijedan naš igrač nije bio na nivou, ali na kraju moramo čestitati Gorici na zasluženoj pobjedi. Nismo igrali dobro, ali za to zasluge idu i Gorici.

Nakon trećega gola većina radnje odvijala se na goričkoj polovici, imali su Splićani i svoje šanse, ali tad je došlo vrijeme da Kristijan Kahlina “milijunti” put potvrdi da nije nikakva privremena senzacija nego golman vrhunske klase. Obrana Gorice odolijevala je svim pokušajima Splićana da dođu u šansu da se vrate u utakmicu i na kraju su tri iznimno bitna boda ostala doma. Na oduševljenje publike, među kojima su najsretniji otišli kućama s dresovima igrača, koji su ih podijelili u zajedničkoj proslavi grandiozne pobjede.

Dugo je Gorica bila “gostujuća” momčad, sad to više nije. Dugo se mislilo da Gorica ovisi o Atiemwenu, a već je odavno jasno da to više nije tako. Dugo su trajale sumnje može li Gorica doista izboriti tu Europu, sad je i više nego jasno da može… Ovakva Gorica, na proljeće još i bolja nego jesenas, može sve. S pravim pristupom, s maksimalnim angažmanom svakog igrača – što je protiv Hajduka definitivno bio slučaj – može pobijediti svakoga. Može, uostalom, do nogu potući protivnika poput Hajduka!

Do kraja je još pet kola, Gorici prvo slijedi gostovanje kod Rudeša, zatim domaći ogled s Istrom 1961, gostovanje kod Dinama, pa Osijek doma i Lokomotiva vani. Pet kola koji će dati odgovore na sva otvorena pitanja. Pet kola u kojima Gorica može dodati još malo ružičaste na jednu predivnu sliku svoje premijerne prvoligaške sezone. Trener Sergej Jakirović i njegovi suradnici rade izvrstan posao, igrači su već gomilu puta pokazali koliko vrijede, da mogu igrati na najvišoj razini, a svi u klubu uložili su sebe da ova priča uspije. Konačni uspjeh bio bi i zaslužena nagrada, ali sve i da ne završi po idealnom scenariju, nitko nikad neće moći svima njima oduzeti uspomene iz ove sezone. Svi zajedno, trener, igrači i ljudi iz kluba, vratili su nogomet u ovaj grad na velika vrata. I zato, još tisuću puta – bravo!!!

TABLICI

1. Dinamo (-1)     79
2. Rijeka (-1)       56
3. Osijek (-1)       50
4. Hajduk            50
5. GORICA       49
6. Lokomotiva    48
7. Inter (-1)          28
8. Slaven (-1)       26
9. Istra                  22
10. Rudeš             10