Sport

Spektakl u Gorici: Hajduk otišao kući s tri komada u mreži!

Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 3-0 na svom stadionu, upisali treću uzastopnu pobjedu na domaćem terenu i došli samo na bod od četvrtog mjesta na tablici, koje vodi u Europu. Miya je zabio dvaput te Zwolinski iz penala za feštu na stadionu

Objavljeno

prije 7 godina

27. travnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kakav dan, kakva utakmica! Možda je bilo i boljih izvedbi goričkih nogometaša ove sezone, ali samo možda! Pao je Hajduk, veliki protivnik, izravni konkrent u borbi za Europu, pao je s tri komada u mreži, bez primljenoga gola, i sve to tjedan dana nakon što je na Poljudu sa četiri gola ispratio Rijeku. Sjajna, fenomenalna predstava Gorice donijela je treću domaću pobjedu zaredom, donijela je i tri boda koja su je približila na samo bod od europske pozicije na tablici, a donijela je i još malo samopouzdanja uoči posljednjih pet kola, u kojima slijedi konačni rasplet. Tri puta BRAVO za Goričane! Najmanje tri puta…

Pokušao je Hajduk krenuti agresivno u utakmicu, napraviti štetu pred goričkim golom, a umjesto da to donese rezultat, igrala je Gorica. Samo Gorica. Uganđanin Farouk Miya, koji je možda i pomalo iznenađujuće počeo utakmicu umjesto Michala Maslowskog, prvo je u sedmoj minuti zapucao sjajnu šansu, a onda se u 11. minuti ispravio. Aktivni Marijan Čabraja probio je svoju lijevu stranu, došao gotovo do gol-aut linije, vratio loptu u sredinu, a tamo je čekao Miya, koji je loptu mirno poslao u mrežu. Za veliko slavlje lijepo ispunjene zapadne tribine, ali i za muk na istoku, na kojem se smjestilo nekoliko stotina navijača Hajduka.

Farouk Miya bio je prvo ime utakmice s dva gola, zaslužio je ovaj zagrljaj Joeya Suka… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

I već se tu, na samom otvaranju utakmice, vidjelo kamo sve ovo vodi. Hajduk je jalovo pokušavao, a Gorica junački odbijala svaki pokušaj, razbijala prepoznatljivu pas igru Splićana i po svemu – dominirala! Okrunila je tu dominaciju kad je u završnici poluvremena ponovno jednu akciju pokrenuo Miya, apsolutno prvo ime utakmice, loptu je dao lijevo na Kristijana Lovrića, a on je “lažnjakom” izbacio Frana Tudora, koji ga je zakačio po nozi i sudac Batinić je pokazao na bijelu točku. Lukasz Zwolinski uzeo je loptu i zabio penal školski, baš onako kako ga pravi frajeri i zabijaju. Gore, visoko, snažno i precizno! Baš prije nego što se trebalo krenuti na predah Gorica je napravila sve da “ubije” šanse protivnika.

Istrčali su Splićani u nastavku vrlo ambiciozno, sa željom da što prije zabiju i zakompliciraju utakmicu, ali dogodilo se sasvim suprotno. Još jedanput. Ovoga puta asistent je bio Matija Dvorneković – bila mu je to, uz tri gola, već osma asistencija ove sezone! – a strijelac ponovno danas briljantni Miya. Ni ovoga puta nije imao težak posao, našao se na pravome mjestu i definitivno gurnuo Hajduk “niz stepenice”. Bilo je to već u trećoj minuti nastavka, taman na vrijeme da propadnu svi mogući planovi gostujućeg trenera Siniše Oreščanina.

– Da je moj kolega Jakirović sam pisao scenarij ove utakmice, da je birao kad će zabiti golove, ne bi bolje odabrao – rekao je Oreščanin nakon utakmice i dodao:

– Dogode se takve utakmice, kad baš nijedan naš igrač nije bio na nivou, ali na kraju moramo čestitati Gorici na zasluženoj pobjedi. Nismo igrali dobro, ali za to zasluge idu i Gorici.

Nakon trećega gola većina radnje odvijala se na goričkoj polovici, imali su Splićani i svoje šanse, ali tad je došlo vrijeme da Kristijan Kahlina “milijunti” put potvrdi da nije nikakva privremena senzacija nego golman vrhunske klase. Obrana Gorice odolijevala je svim pokušajima Splićana da dođu u šansu da se vrate u utakmicu i na kraju su tri iznimno bitna boda ostala doma. Na oduševljenje publike, među kojima su najsretniji otišli kućama s dresovima igrača, koji su ih podijelili u zajedničkoj proslavi grandiozne pobjede.

Dugo je Gorica bila “gostujuća” momčad, sad to više nije. Dugo se mislilo da Gorica ovisi o Atiemwenu, a već je odavno jasno da to više nije tako. Dugo su trajale sumnje može li Gorica doista izboriti tu Europu, sad je i više nego jasno da može… Ovakva Gorica, na proljeće još i bolja nego jesenas, može sve. S pravim pristupom, s maksimalnim angažmanom svakog igrača – što je protiv Hajduka definitivno bio slučaj – može pobijediti svakoga. Može, uostalom, do nogu potući protivnika poput Hajduka!

Do kraja je još pet kola, Gorici prvo slijedi gostovanje kod Rudeša, zatim domaći ogled s Istrom 1961, gostovanje kod Dinama, pa Osijek doma i Lokomotiva vani. Pet kola koji će dati odgovore na sva otvorena pitanja. Pet kola u kojima Gorica može dodati još malo ružičaste na jednu predivnu sliku svoje premijerne prvoligaške sezone. Trener Sergej Jakirović i njegovi suradnici rade izvrstan posao, igrači su već gomilu puta pokazali koliko vrijede, da mogu igrati na najvišoj razini, a svi u klubu uložili su sebe da ova priča uspije. Konačni uspjeh bio bi i zaslužena nagrada, ali sve i da ne završi po idealnom scenariju, nitko nikad neće moći svima njima oduzeti uspomene iz ove sezone. Svi zajedno, trener, igrači i ljudi iz kluba, vratili su nogomet u ovaj grad na velika vrata. I zato, još tisuću puta – bravo!!!

TABLICI

1. Dinamo (-1) 79
2. Rijeka (-1) 56
3. Osijek (-1) 50
4. Hajduk 50
5. GORICA 49
6. Lokomotiva 48
7. Inter (-1) 28
8. Slaven (-1) 26
9. Istra 22
10. Rudeš 10

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 14 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.