Sport

Spektakl u Gorici: Hajduk otišao kući s tri komada u mreži!

Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 3-0 na svom stadionu, upisali treću uzastopnu pobjedu na domaćem terenu i došli samo na bod od četvrtog mjesta na tablici, koje vodi u Europu. Miya je zabio dvaput te Zwolinski iz penala za feštu na stadionu

Objavljeno

prije 7 godina

27. travnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kakav dan, kakva utakmica! Možda je bilo i boljih izvedbi goričkih nogometaša ove sezone, ali samo možda! Pao je Hajduk, veliki protivnik, izravni konkrent u borbi za Europu, pao je s tri komada u mreži, bez primljenoga gola, i sve to tjedan dana nakon što je na Poljudu sa četiri gola ispratio Rijeku. Sjajna, fenomenalna predstava Gorice donijela je treću domaću pobjedu zaredom, donijela je i tri boda koja su je približila na samo bod od europske pozicije na tablici, a donijela je i još malo samopouzdanja uoči posljednjih pet kola, u kojima slijedi konačni rasplet. Tri puta BRAVO za Goričane! Najmanje tri puta…

Pokušao je Hajduk krenuti agresivno u utakmicu, napraviti štetu pred goričkim golom, a umjesto da to donese rezultat, igrala je Gorica. Samo Gorica. Uganđanin Farouk Miya, koji je možda i pomalo iznenađujuće počeo utakmicu umjesto Michala Maslowskog, prvo je u sedmoj minuti zapucao sjajnu šansu, a onda se u 11. minuti ispravio. Aktivni Marijan Čabraja probio je svoju lijevu stranu, došao gotovo do gol-aut linije, vratio loptu u sredinu, a tamo je čekao Miya, koji je loptu mirno poslao u mrežu. Za veliko slavlje lijepo ispunjene zapadne tribine, ali i za muk na istoku, na kojem se smjestilo nekoliko stotina navijača Hajduka.

Farouk Miya bio je prvo ime utakmice s dva gola, zaslužio je ovaj zagrljaj Joeya Suka… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

I već se tu, na samom otvaranju utakmice, vidjelo kamo sve ovo vodi. Hajduk je jalovo pokušavao, a Gorica junački odbijala svaki pokušaj, razbijala prepoznatljivu pas igru Splićana i po svemu – dominirala! Okrunila je tu dominaciju kad je u završnici poluvremena ponovno jednu akciju pokrenuo Miya, apsolutno prvo ime utakmice, loptu je dao lijevo na Kristijana Lovrića, a on je “lažnjakom” izbacio Frana Tudora, koji ga je zakačio po nozi i sudac Batinić je pokazao na bijelu točku. Lukasz Zwolinski uzeo je loptu i zabio penal školski, baš onako kako ga pravi frajeri i zabijaju. Gore, visoko, snažno i precizno! Baš prije nego što se trebalo krenuti na predah Gorica je napravila sve da “ubije” šanse protivnika.

Istrčali su Splićani u nastavku vrlo ambiciozno, sa željom da što prije zabiju i zakompliciraju utakmicu, ali dogodilo se sasvim suprotno. Još jedanput. Ovoga puta asistent je bio Matija Dvorneković – bila mu je to, uz tri gola, već osma asistencija ove sezone! – a strijelac ponovno danas briljantni Miya. Ni ovoga puta nije imao težak posao, našao se na pravome mjestu i definitivno gurnuo Hajduk “niz stepenice”. Bilo je to već u trećoj minuti nastavka, taman na vrijeme da propadnu svi mogući planovi gostujućeg trenera Siniše Oreščanina.

– Da je moj kolega Jakirović sam pisao scenarij ove utakmice, da je birao kad će zabiti golove, ne bi bolje odabrao – rekao je Oreščanin nakon utakmice i dodao:

– Dogode se takve utakmice, kad baš nijedan naš igrač nije bio na nivou, ali na kraju moramo čestitati Gorici na zasluženoj pobjedi. Nismo igrali dobro, ali za to zasluge idu i Gorici.

Nakon trećega gola većina radnje odvijala se na goričkoj polovici, imali su Splićani i svoje šanse, ali tad je došlo vrijeme da Kristijan Kahlina “milijunti” put potvrdi da nije nikakva privremena senzacija nego golman vrhunske klase. Obrana Gorice odolijevala je svim pokušajima Splićana da dođu u šansu da se vrate u utakmicu i na kraju su tri iznimno bitna boda ostala doma. Na oduševljenje publike, među kojima su najsretniji otišli kućama s dresovima igrača, koji su ih podijelili u zajedničkoj proslavi grandiozne pobjede.

Dugo je Gorica bila “gostujuća” momčad, sad to više nije. Dugo se mislilo da Gorica ovisi o Atiemwenu, a već je odavno jasno da to više nije tako. Dugo su trajale sumnje može li Gorica doista izboriti tu Europu, sad je i više nego jasno da može… Ovakva Gorica, na proljeće još i bolja nego jesenas, može sve. S pravim pristupom, s maksimalnim angažmanom svakog igrača – što je protiv Hajduka definitivno bio slučaj – može pobijediti svakoga. Može, uostalom, do nogu potući protivnika poput Hajduka!

Do kraja je još pet kola, Gorici prvo slijedi gostovanje kod Rudeša, zatim domaći ogled s Istrom 1961, gostovanje kod Dinama, pa Osijek doma i Lokomotiva vani. Pet kola koji će dati odgovore na sva otvorena pitanja. Pet kola u kojima Gorica može dodati još malo ružičaste na jednu predivnu sliku svoje premijerne prvoligaške sezone. Trener Sergej Jakirović i njegovi suradnici rade izvrstan posao, igrači su već gomilu puta pokazali koliko vrijede, da mogu igrati na najvišoj razini, a svi u klubu uložili su sebe da ova priča uspije. Konačni uspjeh bio bi i zaslužena nagrada, ali sve i da ne završi po idealnom scenariju, nitko nikad neće moći svima njima oduzeti uspomene iz ove sezone. Svi zajedno, trener, igrači i ljudi iz kluba, vratili su nogomet u ovaj grad na velika vrata. I zato, još tisuću puta – bravo!!!

TABLICI

1. Dinamo (-1) 79
2. Rijeka (-1) 56
3. Osijek (-1) 50
4. Hajduk 50
5. GORICA 49
6. Lokomotiva 48
7. Inter (-1) 28
8. Slaven (-1) 26
9. Istra 22
10. Rudeš 10

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 6 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 46 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.