Čudesna, nevjerojatna nogometna priča ispričana je u subotu poslijepodne na riječkoj Rujevici. Priča s happy endom! Fenomenalna Gorica, u jednoj od najboljih partija u svojoj prvoligaškoj povijesti, potpuno je nadigrala Rijeku, zabila za vodstvo na nevjerojatan način, blistala na terenu, pa nesretno primila gol… A onda, kad se već činilo da je sve gotovo, izronio je neočekivani junak, dogodio se taj gol u sudačkoj nadoknadi za pobjedu za pamćenje. Petu zaredom protiv Rijeke, koja je ove sezone u prvenstvu izgubila dvije utakmice. Obje od Gorice.

No krenimo redom.

Gorica je na Rujevici od prve sekunde istrčala hrabro, prvi juriš krenuo je doslovno odmah čim je lopta izvedena s centra, i već tad bilo je jasno da je Jakirović svoje igrače pošteno napunio samopouzdanjem. A prije toga, odabrao je njih 11 za koje je vjerovao da će najbolje odraditi posao. Nije imao previše manevarskog prostora, fale petorica, pa je na golu krenuo Kahlina, ispred njega Musa, Ćelić, Jovičić i Čabraja, u sredini Marina iza leđa Čanađije i Suka, desno Hamad, lijevo Lovrić, a u vrhu napada Cherif.

Takva Gorica, s odvažnim gardom, dopustila je protivniku prvu šansu već na otvaranju, jer Gorgon je pokušao petom već u 2. minuti, no kapetan Kale to je riješio bez muke. S druge strane, odmah potom, čista šansa za Goricu! Musa je dobro centrirao s desnog boka, lopta je pala ravno na glavu Dariju Čanađiji, koji je bio sam na sedam metara od gola, no pucao je slabašno, dovoljno samo za jednostavnu obranu Prskala. Puno ozbiljniji posao imao je golman Rijeke nakon 12 minuta igre, kad je akcija bila slična, a izvedba bolja. Iako, ne dovoljno dobra za vodstvo… Suk je ovoga puta nabacio, Cherif glavom gađao kut, no Prskalo je opet bio siguran.

Sjajna se utakmica igrala na Rujevici u tih 45 minuta, i jedni i drugi išli su po gol, pri čemu je način na koji su pokušavali doći do njega bio potpuno drukčiji. Rijeka je tako nakon prvog poluvremena imala posjed lopte 60%, ali Gorica je više pucala (8-6), a više i pogađala u okvir (5-2). I, ukupno gledajući, bila puno opasnija. Izvrsna je bila akcija u kojoj je Lovrić vratio Čabraji na udarac s vrha šesnaesterca, ali i to je Prskalo skinuo. Dvaput je i Cherif za nekoliko centimetara kasnio na lopte s bokova, dok Rijeka nije uspjela stvoriti nešto posebno opasno i spomena vrijedno. Gorička defenziva radila je jako dobar posao u tom dijelu.

I za kraj, kao potvrda da je utakmica bila izuzetno visokog ritma, stigla je odluka suca da prvo poluvrijeme ne produži ni sekunde! Nije bilo vremena za predah u tih 45 minuta… Nakon kojih je Gorica, dojam je, bila bliže vodstvu.

Nastavili su momci u crnim dresovima u sličnom stilu i na početku nastavka. Opet su se Riječani morali spašavati, a tribine su glasno odahnule u 50. minuti, kad je Lovrić dobio loptu na lijevoj strani. Onako, kako on voli… Sjurio se prema golu, izbacio braniča, ali udarac je bio preslab za Prskala. Još jednom. Četiri minute poslije, slična situacija, ali još opasnija! Ovaj put prostora je bilo još više, pozicija za šut još bolja, opalio je opet Lovrić ljevicom, no lopta je otišla nekoliko centimetara uz stativu.

Za posljednjih pola sata uveo je Jakirović u napad Zwolinskog umjesto Cherifa, a već minuta potom – stativa! Doduše, slučajno, jer Musa je želio nabaciti, ali opet su centimetri djelili Goricu od vodstva. Međutim, vratilo se sve na gotovo nevjerojatan način…

Da Hajdukov gol Slaven Belupu ne bi bio usamljen u kategoriji “Čudni golovi u 13. kolu HNL-a”, pobrinuli su se Čanađija, Zwolinski i, hvala mu na tome, sudac utakmice. Duje Strukan iz Splita je u trenutku kad je Gorica imala loptu zaustavio utakmicu, koju je nastavio podbacivanjem. Ispustio je loptu iz ruke, Čanađija ju je pustio samo da dotakne travnjak i odmah pronašao Zwolinskog. Poljak je snažno i efektno pogodio za više nego zasluženo vodstvo, što je proslavio vrlo emotivno, između ostalog i skidanjem dresa za žuti karton… Trebao mu je taj gol, sve više podsjeća na onog lanjskog Zwolinskog!

Nije Gorica ni nakon toga stala, nastavila je praktički u istom ritmu, s još više prostora za protunapade. Morao je još nekoliko puta Prskalo spašavati, malo je nedostajalo da Gorica potvrdi pobjedu, ali ovo očito nije bio dan za golijade. I bilo je puno važnije sačuvati svoj gol do kraja. Jer predosjećalo se, na temelju one “ako ne zabiješ, primit ćeš” ono što se i dogodilo u toj kobnoj 82. minuti…

Lopta je kružila oko goričkog šesnaesterca, nije to izgledalo posebno opasno, no lopta je na kraju završila kod Ivana Tomečaka. Sasvim desno odlučio je opaliti po golu, lopta je putem zapela za nekoga od braniča, promijenila smjer i uz ukopanog Kahlinu završila u mreži. Opet malo peha, malo dekoncentracije i sve više strepnje da će još neka lopta završiti u mreži, da će sve otići kvragu.

I moglo je otići u 86. minuti, kad je Kahlina skinuo čisti zicer Čolaku. Moglo je i na ulazu u devedesetu, kad je slobodnjak sa 17 metara završio u goričkom zidu, dok se Gorica nekako “ugasila”. I izgledalo je kao da je bolje čuvati taj jedan nego napadati sva tri… Sve dok, u 91. minuti, Smolčić nije dobio drugi žuti karton. I nada se probudila. Može li se u tih pet minuta do gola, do zaslužene pobjede?

Odgovor je – može!!!

Andrej Prsaklo, do tog trenutka najbolji igrač utakmice, već u sljedećoj minuti odlučio je darivati Goricu. Očajno je ispucao jednu loptu, doslovno je dodao Lovriću, koji se sjurio prema njemu, prošao braniča putem kao da ga nema, došao do gol-aut linije i vratio u sredinu. Gdje je, glavom, brk i bradicom, čekao Matija Dvorneković! I ugurao loptu s jednog metra u mrežu!

Ušao je u igru desetak minuta ranije, nakon što je već duže vrijeme bez prave prilike i minutaže. Šutio je, radio, čekao i – dočekao! Na stadionu na kojem je i u ožujku zabio u pobjedi, sad je preuzeo ulogu junaka ovog filmskog raspleta. Iako, svi do jednog zaslužuju naklon do poda, i igrači, i stožer, i svi oko njih… Ovako nadigrati Rijeku na Rujevici, pobijediti i peti put zaredom jednog ovakvog protivnika, postaviti se na ovakav način… Spektakularno!

A sad je vrijeme za Hajduk. U srijedu u Kupu, pa u subotu u prvenstvu. Nemojte to propustiti, ovakvu Goricu se ne isplati propustiti.