Sport

Spasili klub od gašenja, jači od problema i bolesti… Cure trebaju pomoć!

Rukometašice Gorice prvog vikenda u listopadu počinju sezonu, a financijski problemi i izazovi su takvi da dvadesetak dana prije starta skupljaju novac za dresove. I svatko im može pomoći, broj računa je tu, cure će biti zahvalne na svakoj vrsti pomoći…

Objavljeno

prije 7 godina

13. rujna 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sport je divna stvar. Pogotovo kad se, recimo, pred pola milijuna ljudi slavi srebro na Svjetskom prvenstvu u nogometu, kad tvoj klub i reprezentacija pobjeđuje, kad sve ide lijepo i glatko, kad su te sportske priče protkane uspjesima, kad je u svemu tome i dovoljno love… Međutim, medalje koje se dijele u sportu uvijek imaju i onu drugu stranu. Onu koju opisuju nešto tamnije nijanse, koje nose prave, istinske sportske i životne izazove. S druge strane medalje smjestile su se i rukometašice ŽRK Gorice.

– Preuzeo sam klub u veljači 2017., prošle su dvije i pol godine, a kad se sjetim tih početaka… Uh, to je bilo pakleno! Nije bilo ni lopti, ni dresova, ni igračica, račun je bio u blokadi, dugovanja su se vukla još iz 2011., stalno su ispadali kosturi iz ormara… Znao sam da je stanje bilo loše, ali tek kad sam dobio kompletan uvid shvatio sam koliko je loše – kaže nam Dražen Čurek, predsjednik kluba i čovjek koji nije dopustio da ŽRK Gorica prestane postojati.

Borio se iz dana u dan, smišljao načine kako postaviti stvari barem na nulu, krenuti čisto iz početka, a kad je shvatio da ne ide drugačije, posegnuo je na svoj, privatni račun. Vlastitim novcem, uz pomoć Dražena Vezmara iz Panadić Sporta i još nekih prijatelja, pokrio je dugove i očistio situaciju u toj mjeri da se mogu početi slagati planovi za budućnost. Međutim, bio je to samo početak teške i mukotrpne borbe za spas kluba koji je nekad bio etablirani drugoligaš, ozbiljna ekipa s ozbiljnim rezultatima.

– Onog trenutka kad sam preuzeo klub, kad sam se odlučio upustiti u sve to, pogledao sam se u ogledalo i sam sebi rekao: ‘Sad nema natrag, ako si odlučio ovo raditi, napravi najbolje što možeš!’ I tako je i bilo, krenuli smo se boriti sa svim problemima na koje smo nailazili, molili za pomoć, kumili… I radili. Bilo je jako teško, na trenutke se činilo i preteško, ali ni na sekundu nismo pomislili na odustajanje, na mogućnost da se klub ugasi – kaže predsjednik Čurek.

I klub se, naravno, nije ugasio. Dapače, sad već prošlosti pripadaju situacije u kojima je njegova kćer Lukrecija, inače golmanica, morala prijeći u igračice, budući da je cura znalo biti ukupno sedam. Sad je priča nešto drukčija, ambicioznija, postavljena na kudikamo zdravije temelje. Nažalost, zdravlje je izdalo čovjeka koji je vukao cijelu priču svojom energijom i požrtvovnošću…

– Evo, i sad dok pričamo ležim na kemoterapiji… Nažalost, zbog bolesti se više ne mogu toliko baviti klubom, morao sam pronaći pomoć, pa me veseli što danas imamo četiri licencirana trenera u klubu, što je Zoran Pašić, bivši igrač Gorice, prihvatio naš poziv i preuzeo seniorsku ekipu – govori neuništvi predsjednik kluba, koji čak i u ovako teškim trenucima ne dozvoljava da projekt zastane, a kamoli stane.

– Uvjeren sam da Velika Gorica mora imati prvoligaša u ženskom rukometu! Trenutačno smo u trećoj ligi, cilj nam je ove sezone biti u sredini, mirno ploviti, a onda kroz dvije ili tri sezone napasti drugu ligu. Moja je želja da za nekih sedam godina dođemo u poziciju da možemo ući u borbu i za prvu ligu, vjerujem da je to realno i moguće – nepopravljivim optimizmom naoružan je hrabri “presidente”.

Uz seniorke, u klubu radi i trenira i 30-ak djevojčica u mlađim kategorijama. Predsjednik poziva i nove cure koje vole rukomet…

Prije svega, na početku ovog ambicioznog projekta, trebalo bi pronaći novu snagu i energiju. I nove prijatelje. Novca, naravno, i dalje nema ni izbliza dovoljno, koliko god se Grad trudio pomoći.

– Od Zajednice smo prve godine dobili 50.000 kuna, prošle godine 65.000, a ove godine 75.000. Međutim, troškovi za sezonu nam se kreću između 130 i 150 tisuća! I svaka pomoć dobro bi nam došla, jer svaka lopta košta, svaki dres, pa se onda i poderu, unište… Ako uzmemo da su to tri golmanska dresa i 16 za igračice, riječ je o cifri između četiri i pet tisuća kuna – nabraja troškove Dražen Čurek.

I na kraju gotovo svake rečenice, umjesto točke, ponovit će, kao svojevrsnu mantru, onaj dio koji kaže: “Ne odustajem”. U borbi s bolešću i borbom za sportsku egistenciju dobro bi Draženu i prijateljima došla pomoć. Jedan od prijatelja kluba pokrenuo je akciju kojom se skupljaju sredstva za jednu garnituru dresova za seniorsku ekipu. S obzirom na sredstva kojima raspolažu, za klub je to velik i značajan trošak, a prijatelji sporta ipak bi možda puno lakše skupili tih četiri, pet tisuća kuna…

U ŽRK Gorici oformili su i dvije selekcije koje će se natjecati u prvenstvu Hrvatske u rukometu na pijesku

Svatko tko želi i može pomoći, dobrodošao je u ovu lijepu i emotivnu sportsku priču. I stvar je tu zapravo vrlo jednostavna, dovoljno je upisati broj računa HR7325000091101451303 i pomoći koliko je to moguće. Ljudi iz kluba, djevojke koje pokušavaju održati klub na pristojnoj razini, bit će itekako zahvalne… Ajmo, prijatelji sporta, pomozimo zajedno da se jednoga dana ostvari san o ženskom rukometnom prvoligašu u našem gradu!

Sport

Gorički mat u dva poteza, oproštaj od kapetana i pozdrav novom klincu

Nogometaši Gorice pobijedili su Osijek 2-0 u posljednjoj domaćoj utakmici ove sezone, ujedno i posljednjoj utakmici kapetana Jurice Pršira u dresu njegova kluba. Debitirao je 16-godišnji Mihael Kelava…

Objavljeno

prije 3 sata

17. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Vremenske prilike bile su puno više jesenske nego proljetne, kiša je pljuštala cijeli dan, pa je ispalo da posljednja domaća utakmica nogometaša Gorice u ovoj sezoni nije imala prikladan dekor. Ono malo gledatelja okupljenih ispod krova zapadne tribine imalo je tako priliku u miru vidjeti koliko se novi travnjak dobro nosi s velikom količinom padalina, ali i koliko dobro Gorica može igrati samo tjedan dana nakon možda i najlošije partije u sezoni.

Pobjeda protiv Osijeka može se promatrati na taj način, kao potvrda logičnog, da Goričani mogu puno bolje nego u prošlom kolu u Koprivnici, kao pokazatelj vrijednosti ovoga kadra, ali i kao nova potvrda da Osijek definitivno nije što je nekad bio. Možda i nikad lakše razigrani i motivirani Goričani došli su do pobjede u sudaru s klubom sa Opus Arene, pri čemu je sve bilo gotovo – brzopotezno.

Trener Carević najavio je uoči utakmice kako na raspolaganju neće imati Leša, Filipovića i Perića, kako mu iz uže obrane preostaje jedino Čabraja, a na kraju je ispalo da je ispred Matijaša postavio upravo Perića, dok je Čabija ostavio na klupi. U zadnji red gurnuo je tako debitanta Issu Moustaphu, kamerunskog debitanta, ali i veznog igrača Antu Kavelja, koji je dobio prednost ispred mladog stopera Zvonimira Josića. Trontelj i Bogojević držali su bokove, Bakić i Pozo sredinu igrališta zajedno s Prširom i Pavičićem, dok je Ante Erceg zauzeo svoje mjesto u vrhu napada.

I bila je to – dobitna kombinacija. Već u petoj minuti Trontelj je ubacio iz kornera, a Bruno Bogojević lijepo je reagirao na vrhu peterca. Lopta se odbila od Vrbančića, prevarila Malenicu i Gorica je ekspresno povela 1-0.

Već u 12. minuti bilo je i 2-0, i to nakon još jedne sjajne partiture dobrog starog Ante Ercega. Ostalo je puno prostora za njega u jednoj polukontri, a Erca je to mirno i rutinirano pretvorio u povećanje prednosti na, pokazalo se, konačnih 2-0.

Moglo je u nastavku utakmice biti i promjena na semaforu, najbliže smo joj došli u završnici prvog poluvremena, kad je Jelenić pogodio za smanjenje goričke prednosti, no taj je gol poništen nakon intervencije iz VAR sobe. Realno gledajući, ni dan poslije nije potpuno jasno zbog čega je taj gol točno poništen, ali za Goricu je ispalo jako dobro…

U nastavku je Gorica čuvala svoju prednost s velikom razinom sigurnosti i mirnoće, pa je prostora bilo i za neka nova lica, za nekolicinu mladih igrača, počevši od Luke Vrzića, koji je ušao u 64. minuti. U posljednjih desetak minuta priliku je konačno dobio i Josić, koji je u igru ušao zajedno sa svojim najboljim prijateljem Stjepanom Kučišem, i to zamijenivši – Juricu Pršira! Bio je to poseban trenutak, jer sve govori da je to bio posljednji put kad smo kapetana Juru, sad već klupsku legendu, vidjeli u dresu Gorice. Dobio je, naime, četvrti žuti karton, pa će gostovanje na Rujevici u zadnjem kolu propustiti, a zatim će Goricu napustiti… Ugovor istječe, Jura ide dalje.

Jedna priča tako je završila, a druga je malo potom počela. U 89. minuti, naime, uz Francuza Epaillyja ušao je i Mihael Kelava. Klinac kojem je tek 16 godina, dečko koji je nekoliko dana ranije doživio veliko razočaranje nakon što nije pozvan u U-17 reprezentaciju za Euro u Estoniji, ali i talent o kojem će se još pričati. Njegov vršnjak Juraj Frigan debitirao je godinu dana ranije, sad je došao red i na Kelavu.

– Što se tiče mentaliteta i karaktera izgledali smo puno bolje nego u Koprivnici. Teško je, pogotovo u završnoj fazi prvenstva, motivirati ekipu kad se praktički ne boriš za nešto više. Jako dobro prvo poluvrijeme, zabili smo dva pogotka, ali imali smo situacija za povećati vodstvo – rekao je Carević.

Ostalo je, dakle, još 90 minuta ove sezone, još treba odraditi gostovanje kod Rijeke, pa će doći vrijeme za odmor.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas izgubio od drugoplasirane Sutle-Laduč

Objavljeno

prije 4 sata

17. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 29. kolu Premier lige izgubio od Sutle-Laduč rezultatom 1:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad rezultatsku prednost zabilježila u prvom poluvremenu. Za vodstvo je strijelac bio Martin Jakovina u 16. minuti. Domaći su u otvorenoj igri propustili dvije velike šanse za izjednačenje, a onda su gosti udvostručili prednost.