Povežite se s nama

Sport

Slaven i Lukavec – ljubav koja ne može proć’

Slaven Batovanja, Zagrepčanin s Jaruna, u godinu dana trenerskog mandata u Lukavcu zaljubio se u mjesto, klub, ljude. Otišao je s klupe našeg četvrtoligaša, postao sportski direktor drugoligaša Kustošije, ali u pričama o Lukavcu i dalje koristi zamjenicu “mi”…

Objavljeno

na

Treneri dolaze i odlaze, normalna je to stvar u svijetu sporta, pa tako i u nogometnoj svakodnevici, ali to ne znači da je svaka priča ista. Da sa sobom nosi jednake emocije, poruke, uspomene i vrijednosti. U okruženju u kojem se puno toga često svodi na onu “sve je to ipak na kraju samo posao”, kao romantični svjetionici izdvajaju se ljudi koji ovu sintagmu, zaokruženu navodnicima, odbacuju već u startu. Sa Slavenom Batovanjom i ljudima iz NK Lukavca priča je upravo takva. Emotivna, vrijedna, za dugo pamćenje i lijepe, najljepše uspomene. Da, i to je bio posao, ali ne samo posao… O ne, ni slučajno.

Rečenice koje su objavljene na klupskim Facebook stranicama dovoljna su potvrda tome, najbolji opis onoga što se događalo u Lukavcu u sezoni koji su mnogi spremni označiti najuspješnijom u povijesti ovoga kluba.

“Do skorog viđenja Slavene!!! I hvala!!!
Slaven Batovanja nije više trener NK Lukavca. S jedne strane nam je naravno žao, dok nam je s druge strane iznimna čast i zadovoljstvo da jedan trener iz našeg Kluba odlazi na mjesto sportskog direktora u NK Kustošiju, respektabilni klub iz Druge HNL!!!
Stoga nam preostaje samo stisnuti mu ruku, čestitati i reći jedno veliko HVALA za sve što je u ovih godinu dana napravio u Lukavcu!!
I zaželjeti da se jednom opet sretnemo sa njim, kao trenerom NK Lukavca!!! U što ne sumnjamo, jer koliko je on dao Lukavcu, toliko je i Lukavec njemu. Vjerujte, znamo, ljubav je obostrana. I velika.
Beskrajni svakodnevni telefonski razgovori, poruke i mailovi, tablice i analize. Suradnja nemoguće dobra, odnos pun korektnosti i međusobnog uvažavanja i poštivanja. Bez povišenih tonova i svađa, samo argumenti, mišljenja i razgovori.
Nekad nam je teško i pomisliti da neki prvoligaški klub ima ljude koji su “više unutra”. To je gotovo nemoguće. Vjerujte, odgovorno tvrdimo..
Zato, sretno Slavene!!! Kustošija je s tobom jako puno dobila, ali nikad neće i ne može dobiti onoliko koliko je s tobom dobio Lukavec!”

Tako se, eto, Lukavec oprostio od Slavena Batovanje. Od čovjeka iz Zagreba, s iskustvom rada u nekoliko zagrebačkih klubova, od trenera koji je dolaskom u Turopolje učio živjeti s ovim našim mentalitetom, sa svim njegovim specifičnostima, lijepim i onim manje lijepim stvarima. I na kraju ih je sve, i jedne i druge, zavolio. Punim srcem, kao što su Lukavčani zavoljeli i njega. Što, realno, i nije toliko neobično kad upoznaš Slavena. Kad popiješ kavu s njim, kad kreneš u priču o nogometu, o životu, o nogometnom životu…

– Ja se ne bih usudio ulaziti u takve procjene, ali doista me ispunjava srećom i ponosom kad čujem da ljudi govore kako je ovo bila najbolja sezona u povijesti kluba – rekao nam je Batovanja nakon što je s Lukavcem upotpunio priču, pa nakon titule u 1. ŽNL još uzeo i gorički kup.

Lukavec je prošle sezone uzeo dva trofeja, prvenstvo i Kup NS Velika Gorica… Foto: David Jolić/cityportal.hr

I osjetila se već tad sjeta u glasu, lako je bilo prepoznati da se nešto događa, da se rastanak bliži. Nekoliko tjedana poslije stigla je i ova emotivna Facebook objava, stvar je postala službena, Slaven Batovanja napustio je klupu Lukavca. I otišao u Kustošiju, u kojoj je svojevremeno bio trener, a sad će biti sportski direktor.

– Iznenađujuće za mene, bilo je stvarno dosta ponuda sa svih strana. Dobra sezona s Lukavcem ostavila je traga i mnogi su me zvali, no sve sam odbio i odlučio ostati u Lukavcu. Međutim, predsjednik Kustošije, gospodin Babić, bio je baš jako uporan, na kraju ga nisam mogao odbiti. Imao sam praktički dva sata da definitivno prelomim… I odlučio sam prihvatiti ponudu, supruga i ja smo skratili odmor za sedam dana, vratio sam se s mora i odmah se bacio na posao – priča nam Batovanja na kraju još jednog napornog “sportskodirektorskog” dana.

Telefon mu, kaže, zazvoni valjda stotinu puta na dan, a među tim pozivima su i oni iz Lukavca. Slaven više nije trener, ali nije se previše promijenilo u odnosima koji su izgrađeni tijekom sezone za pamćenje.

– Jako mi je žao što sam otišao, naravno da je, pogotovo zato što se sve dogodilo ovako iznenada… Sudjelovao sam i u slaganju momčadi za sljedeću sezonu, dogovarao pojačanja, mora čovjeku biti žao, no bila je ovo stvarno prilika koja se ne propušta, puno viša razina, i želio sam pokušati – kaže Batovanja i dodaje:

– Evo, prošlo je prvih četiri, pet dana otkad nisam trener, ali i dalje se svakodnevno čujem s ljudima iz kluba, s predsjednikom Goranom Gutešom i sportskim direktorom Sašom Markulinom. Ostala je iza nas jedna uspješna sezona, ali i prijateljstva za cijeli život, pogotovo kad je riječ o njima dvojici. Bilo mi je prekrasno surađivati s njima, raditi u Lukavcu. Cijelo vrijeme osjećao sam podršku i zato hvala svima u klubu. Znam da nije ni njima uvijek bilo lako sa mnom, ali surađivali smo zaista besprijekorno.

Kad priča o Lukavcu, Slaven Batovanja i dalje govori “mi”, teško se nakon svega tek tako otkačiti od priče u kojoj je toliko uživao.

– Ma naravno, tako i dalje gledam na Lukavec. Kažem, to su sve moji prijatelji, ljudi kojima želim puno sreće i uspjeha u daljnjem radu. Kadar momčadi je odličan, dolaze i pojačanja, a sad treba izabrati i trenera… Pitali su me i za savjet, ali mislim da tu odluku u klubu ipak moraju donijeti sami. Moja poruka je samo da, koga god izaberu, moraju stati iza njega. Sad su se već svi u klubu naviknuli na malo ozbiljniju razinu rada, NK Lukavec svakog dana raste u svakom smislu, i zato mislim da je najteži dio posla iza nas – opet je Batovanja iskoristio taj “mi” faktor.

Cilj kluba mora biti stabilnost, ali i afirmacija domaćih igrača, preporučuje Batovanja… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Stanuje na Jarunu, cijeli život vezan je uz Zagreb, ali naravno da će se i u Lukavcu još dugo osjećati kao doma.

– Dolazit ću i dalje na utakmice, kad god mi to obaveze budu dopuštale, uvijek ću se rado vraćati. Priznajem, došao sam ovdje s nekim predrasudama, temeljenima na pričama koje su kružile, ali danas mogu reći da je Lukavec izvrsna sredina, da tu žive pozitivni luđaci kad je nogomet u pitanju. Pazite, ovo je klub koji igra petu ligu i ima navijače na gostovanjima! Dobro, znaju oni nekad malo i pretjerati, tako to ide, no uvijek sam bio svjestan da imaju isključivo dobre namjere. Ponosan sam i na ono što sam postigao s momčadi po pitanju ponašanja na terenu, u smislu da nismo reagirali na provokacije, da smo ostali sportaši do kraja u svakoj situaciji – govori Batovanja.

I potrajala bi ta priča, jer tako to ide kad je tema ono što je čovjeku strast i ljubav, ali naporan dan već je polako dolazio svome kraju, pa tako i jedan razgovor sa značajnom dozom emocija.

– Gledaj, radio sam u puno klubova, osvajao prva mjesta i puno toga prošao, ali bez ikakve dvojbe mogu reći da mi je sezona u Lukavcu jedna od najljepših u mojoj trenerskoj karijeri.

Eto, možda je to najbolji kraj ove priče. Koja će se nastaviti kroz telefonske razgovore, obostranu podršku i druženja kad god to bude moguće. Slaven i Lukavec, ljubav je to koja ne može proći…

Kultura

FOTO Održana sudačka škola HUMT-a i EMTA-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Dvodnevna sudačka škola u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) i Europske asocijacije mažoret timova (EMTA) održana je prošlog vikenda (14.-15. veljače 2026.) u Velikoj Mlaki. Sudjelovalo je 6 polaznica, četiri iz Hrvatske te po jedna iz Njemačke i Poljske.

Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. Škola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Apsolvirana su tri sudačka seminara u dva dana. Polaznice su uspješno položile praktični dio ispita – ocjenjivanje koreografija na video snimkama. Zaokružen sudački ispit slijedi tek nakon što suci imaju dva probna suđenja uživo, uz mentora. Nakon toga suci stažiraju dva turnira, isto pod paskom mentora. Ako zadovolje standarde postaju mlađi nacionalni suci HUMT-a, a internacionalne polaznice postaju mlađe internacionalne sutkinje EMTA-a.

Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. Škola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Instruktori su bile Milosava Katić, licencirani senior sudac HUMT-a, EMTA-a, IFMS-a i Lucija Palac, licencirani senior sudac HUMT-a i EMTA-a.

Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. Škola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ispitna komisija HUMT-a: Milosava Katić, Lucija Palac i Katarina Ahel, licencirani junior sudac HUMT-a i EMTA-a.

Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. Škola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ispitna komisija EMTA-a: Milosava Katić, Lucija Palac i Vlado Palac, licencirani senior sudac HUMT-a, EMTA-a, IFMS-a.

Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. Škola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. Škola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. Škola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Čelnici HUMT-a odnosno EMTA-a započeli su 2026. godinu vrlo ozbiljnom akcijom, osposobljavanjem novih sutkinja, jer ova godina bit će bogata mažoret natjecanjima. Izdvajaju se, kao i uvijek, regionalna natjecanja i državno prvenstvo. Međunarodni program će ove godine prvi put odvesti mažoretkinje iz HUMT-a odnosno EMTA-a na natjecanja u Njemačku (Grand Prix) odnosno Francusku (Europsko prvenstvo).

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Vigo, Ema i Nelli – tri nova osobna rekorda AK Maraton VG Velika Gorica

Objavljeno

na

Objavio/la

Dok većina u veljači još uživa u zimskom ritmu i krafnama, mladi atletičari AK Maraton VG Velika Gorica pomiču granice i postavljaju nove osobne rekorde.

Na jučerašnjem Dvoranskom prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete i mlađe kadetkinje sva tri natjecatelja pokazala su da upravo borbenost, ustrajnost i hrabrost čine temelj svakog uspjeha.

U disciplini 60 m mlađih kadeta Vigo Šušnjić postavio je osobni rekord ostvarivši izvanredan rezultat od 9,65 sekundi.

U utrci 55 m prepone kod mlađih kadetkinja Ema Glija istrčala je 9,86 sekundi i time također srušila već fenomenalni osobni rekord.

Disciplinu skok u dalj (zona) Nelli Komljenović odradila je vrhunski i ostvarila rezultat 4,60 m, što je ujedno i njezin novi osobni rekord.

Natjecanje tradicionalno organizira Hrvatski atletski savez na Zagrebačkom velesajmu, a detalje o natjecanju pročitajte OVDJE.

 

Nastavite čitati

Sport

Hrvački klub Velika Gorica 1991 osvojio osam medalja na Herkul Openu 2026

Tri zlata, dva srebra i tri bronce

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Mladi hrvači i hrvačice Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 vratili su se s velikog međunarodnog turnira Herkul Open 2026 u Zagrebu s ukupno osam medalja. Na turniru je nastupilo 507 sportaša iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije, a Velika Gorica bila je zastupljena s 31 natjecateljem. Njih 25 borilo se na Herkul Openu, dok je šestero istodobno nastupilo u prvom krugu međunarodne lige za kadete.

Do zlatnih medalja stigli su Mato Margit (U-11, 30 kg), Josip Kirinčić (U-11, 59 kg) i Gabriel Ivatović (U-13, 59 kg). Srebra su osvojili Marko Ivelj (limači, 36 kg) i Jakov Ključar (U-15, 38 kg), dok su brončani bili Jakov Gašparac (U-13, 65 kg), Egon Borilović (limači, 36 kg) i Katarina Ivatović (U-13 djevojčice početnice, 40 kg).

Natjecatelje su vodili treneri Anri Targuš Targa, Emanuel Odak, Dario Dašić, Fran Haramustek i Gabriel Đukić.

Nastavite čitati

Sport

Karte klub Velika Gorica nadomak medalje na Youth Leagueu u Emiratima

Ukupno je nastupilo sedam članova kluba.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na Youth League turniru održanom u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Nikola Huzjak iz Karate kluba Velika Gorica osvojio je peto mjesto u konkurenciji juniora iznad 76 kilograma. U konkurenciji 62 borca u svojoj kategoriji stigao je do polufinala i time ostvario najbolji plasman među hrvatskim predstavnicima.

Youth League turniruYouth League okupio je 2236 sportaša iz 93 zemlje koji su se natjecali u tri uzrasta, od mlađih kadeta do juniora. Velikogorički klub u Emiratima je nastupio prvi put, a predstavljalo ga je sedam natjecatelja u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji.

Huzjak je na putu do polufinala svladao predstavnike Senegala, Indije, Irana i Italije. Za ulazak u finale izgubio je tijesno 2:3 od borca koji nastupa za Benin, a koji na svjetskoj rang-ljestvici drži treće mjesto u toj kategoriji. U borbi za broncu poražen je 1:3 od predstavnika Maroka, čime je natjecanje završio na petom mjestu.

Ostali članovi kluba ovaj put nisu stigli do završnica. Luka Lukačić (juniori -76 kg) ostvario je pobjedu protiv Češke, ali je zaustavljen od Katara. Vito Hulina (-68 kg) poražen je od Irana, dok je Matea Kordić (-53 kg) izgubila od Srbije. Ema Jukić (-48 kg) svladala je Tursku, a potom izgubila od Italije. U kadetskoj konkurenciji Franka Jerkin (-54 kg) poražena je od Ukrajine, a Mia Čunčić (-54 kg) u drugom kolu od Bugarske.

Nastavite čitati

Sport

Poništena pobjeda: Nula s Vukovarom, ista meta, isto odstojanje…

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 s Vukovarom na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bodovi imali dvostruku vrijednost. Uspjela je Gorica i zabiti, učinio je to Čabraja, ali tad je stigao poziv iz VAR sobe…

Objavljeno

na

Objavio/la

Važnost ogleda Gorice i Vukovara bila je ogromna i za jedne i za druge, bila je to utakmica koja je mogla puno toga promijeniti u trenutačnom poretku na ljestvici SuperSport HNL-a, a na kraju je ispalo da smo gledali nogometnu varijantu šahovske partije. I da golova vidjeli nismo. Točnije, vidjeli smo jedan, poprilično regularan, ali za suca Kolarića nedovoljno regularan da bi bio priznat…

Nakon cirkusa kojeg je proizveo njegov kolega Zdenko Lovrić u prošlom kolu, Gorica je u sudar s Vukovarom morala bez kapetana Jurice Pršira, ali ne i bez trenera Marija Carevića, koji je mnoge iznenadio pojavivši se na klupi tjedan dana nakon isključenja u Maksimiru. Nije u javnost stigla informacija da je Carević samo novčano kažnjen za taj crveni karton, što je u neku ruku i priznanje pogreške sudac Lovrića, ali manje je to važno od činjenice da je trener bio tu, na svome mjestu.

U utakmicu je ušao s Matijašem na golu, Pršira je u sredini terena zamijenio Ognjen Bakić, a prvi put u dresu Gorice utakmicu je počeo Bruno Bogojević, posljednje pristiglo pojačanje. U vrhu napada i dalje vrijedni Čuić, na bokovima sjajni dvojac Trontelj – Čabraja, u ulozi režisera Iker Pozo, pa još i Kavelj, Fiolić, Filipović, Perić…

U takvom izdanju Gorica je od početka balansirala između traženja stabilnosti otraga i načina kako napasti Vukovar prema naprijed. I nije to išlo loše, jer Gorica je već u ranoj fazi imala i stativu, koju je naciljao Fiolić, a mogla je imati i jedanaesterac zbog igranja rukom igrača Vukovara. Da je kriterij bio isti kao u prošlom kolu u Maksimiru, kad je Lokomotiva dobila “elver” zbog Kaveljeva igranja rukom, dobila bi ga i Gorica ovoga puta, ali kriteriji se u hrvatskom nogometnom svijetu mijenjaju od situacije do situacije, od aktera do aktera.

Imao je i Vukovar svoje prilike, najizrazitiju preko Kulušića, no u toj je situaciji vrhunski reagirao Matijaš, a dojam je cijelo vrijeme bio da će jedan potez, jedan trenutak nadahnuća, ovdje odlučivati pitanje pobjednika.

Taj trenutak dogodio se nakon nešto više od sat vremena igre, nakon još jednog dobrog Tronteljeva dolaska prema naprijed. Ubacio je u sredinu, lopta je prošla Čuića i došla do Marijana Čabraje, a lijevi bek Gorice briljantno je pogodio malu mrežicu gola Vukovara. Proslava je odrađena, emotivna i strastvena, ali tad se sudac Kolarić primio za slušalicu… Iz VAR sobe stigao je prijedlog da pogleda je li Čuić, koji je kod upućivanja lopte s boka bio u zaleđu, utjecao na igru ili nije, a provjera je trajala, trajala i trajala. A kad je završila, odluka je glasila – nema gola!

Realno, nakon svega što se događalo tjedan dana ranije, nitko se nije iznenadio. Situacija krajnje dvojbena, u najmanju ruku, a kad je tako, već smo i naviknuti da konačna odluka ide kontra Gorice…

Mogli su do kraja utakmice do bodova i jedni i drugi, opasne situacije su zabilježene ispred oba gola, no lopta više nije željela u mrežu. Na kraju je ispalo da je i dobro da nije, budući da je Velikogoričanin Vito Čaić u 97. minuti imao meč loptu, kojom je mogao srediti Goričane, ali njegov udarac glavom otišao je pokraj gola. I svakome je pripao po jedan bod.

Gorica se tako morala zadovoljiti jednim bodom i činjenicom da je prednost ispred Vukovara ostala četiri boda. Nije se povećala na sedam, ali nije se ni smanjila na jedan, što je također postojalo kao opcija. I jedne i druge na kraju dana je razveselila vijest iz Osijeka, gdje je domaćin doživio novi poraz, i sad je Vukovar na dva boda više od neočekivanog fenjeraša, dok Gorica ima šest bodova više od Sopićeve momčadi.

U sljedećem kolu Goričani će na gostovanje u Pulu, protiv Istre 1961 igra se u subotu od 15 sati, a Carevićeva momčad ponovno će ići na tri boda. Svaki ulov na Drosini bio bi silno vrijedan uoči prve sljedeće utakmice nakon toga, a to je gostovanje kod Dinama u Maksimiru.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno