Sport

Slaven i Lukavec – ljubav koja ne može proć’

Slaven Batovanja, Zagrepčanin s Jaruna, u godinu dana trenerskog mandata u Lukavcu zaljubio se u mjesto, klub, ljude. Otišao je s klupe našeg četvrtoligaša, postao sportski direktor drugoligaša Kustošije, ali u pričama o Lukavcu i dalje koristi zamjenicu “mi”…

Objavljeno

prije 7 godina

9. srpnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Treneri dolaze i odlaze, normalna je to stvar u svijetu sporta, pa tako i u nogometnoj svakodnevici, ali to ne znači da je svaka priča ista. Da sa sobom nosi jednake emocije, poruke, uspomene i vrijednosti. U okruženju u kojem se puno toga često svodi na onu “sve je to ipak na kraju samo posao”, kao romantični svjetionici izdvajaju se ljudi koji ovu sintagmu, zaokruženu navodnicima, odbacuju već u startu. Sa Slavenom Batovanjom i ljudima iz NK Lukavca priča je upravo takva. Emotivna, vrijedna, za dugo pamćenje i lijepe, najljepše uspomene. Da, i to je bio posao, ali ne samo posao… O ne, ni slučajno.

Rečenice koje su objavljene na klupskim Facebook stranicama dovoljna su potvrda tome, najbolji opis onoga što se događalo u Lukavcu u sezoni koji su mnogi spremni označiti najuspješnijom u povijesti ovoga kluba.

“Do skorog viđenja Slavene!!! I hvala!!!
Slaven Batovanja nije više trener NK Lukavca. S jedne strane nam je naravno žao, dok nam je s druge strane iznimna čast i zadovoljstvo da jedan trener iz našeg Kluba odlazi na mjesto sportskog direktora u NK Kustošiju, respektabilni klub iz Druge HNL!!!
Stoga nam preostaje samo stisnuti mu ruku, čestitati i reći jedno veliko HVALA za sve što je u ovih godinu dana napravio u Lukavcu!!
I zaželjeti da se jednom opet sretnemo sa njim, kao trenerom NK Lukavca!!! U što ne sumnjamo, jer koliko je on dao Lukavcu, toliko je i Lukavec njemu. Vjerujte, znamo, ljubav je obostrana. I velika.
Beskrajni svakodnevni telefonski razgovori, poruke i mailovi, tablice i analize. Suradnja nemoguće dobra, odnos pun korektnosti i međusobnog uvažavanja i poštivanja. Bez povišenih tonova i svađa, samo argumenti, mišljenja i razgovori.
Nekad nam je teško i pomisliti da neki prvoligaški klub ima ljude koji su “više unutra”. To je gotovo nemoguće. Vjerujte, odgovorno tvrdimo..
Zato, sretno Slavene!!! Kustošija je s tobom jako puno dobila, ali nikad neće i ne može dobiti onoliko koliko je s tobom dobio Lukavec!”

Tako se, eto, Lukavec oprostio od Slavena Batovanje. Od čovjeka iz Zagreba, s iskustvom rada u nekoliko zagrebačkih klubova, od trenera koji je dolaskom u Turopolje učio živjeti s ovim našim mentalitetom, sa svim njegovim specifičnostima, lijepim i onim manje lijepim stvarima. I na kraju ih je sve, i jedne i druge, zavolio. Punim srcem, kao što su Lukavčani zavoljeli i njega. Što, realno, i nije toliko neobično kad upoznaš Slavena. Kad popiješ kavu s njim, kad kreneš u priču o nogometu, o životu, o nogometnom životu…

– Ja se ne bih usudio ulaziti u takve procjene, ali doista me ispunjava srećom i ponosom kad čujem da ljudi govore kako je ovo bila najbolja sezona u povijesti kluba – rekao nam je Batovanja nakon što je s Lukavcem upotpunio priču, pa nakon titule u 1. ŽNL još uzeo i gorički kup.

Lukavec je prošle sezone uzeo dva trofeja, prvenstvo i Kup NS Velika Gorica… Foto: David Jolić/cityportal.hr

I osjetila se već tad sjeta u glasu, lako je bilo prepoznati da se nešto događa, da se rastanak bliži. Nekoliko tjedana poslije stigla je i ova emotivna Facebook objava, stvar je postala službena, Slaven Batovanja napustio je klupu Lukavca. I otišao u Kustošiju, u kojoj je svojevremeno bio trener, a sad će biti sportski direktor.

– Iznenađujuće za mene, bilo je stvarno dosta ponuda sa svih strana. Dobra sezona s Lukavcem ostavila je traga i mnogi su me zvali, no sve sam odbio i odlučio ostati u Lukavcu. Međutim, predsjednik Kustošije, gospodin Babić, bio je baš jako uporan, na kraju ga nisam mogao odbiti. Imao sam praktički dva sata da definitivno prelomim… I odlučio sam prihvatiti ponudu, supruga i ja smo skratili odmor za sedam dana, vratio sam se s mora i odmah se bacio na posao – priča nam Batovanja na kraju još jednog napornog “sportskodirektorskog” dana.

Telefon mu, kaže, zazvoni valjda stotinu puta na dan, a među tim pozivima su i oni iz Lukavca. Slaven više nije trener, ali nije se previše promijenilo u odnosima koji su izgrađeni tijekom sezone za pamćenje.

– Jako mi je žao što sam otišao, naravno da je, pogotovo zato što se sve dogodilo ovako iznenada… Sudjelovao sam i u slaganju momčadi za sljedeću sezonu, dogovarao pojačanja, mora čovjeku biti žao, no bila je ovo stvarno prilika koja se ne propušta, puno viša razina, i želio sam pokušati – kaže Batovanja i dodaje:

– Evo, prošlo je prvih četiri, pet dana otkad nisam trener, ali i dalje se svakodnevno čujem s ljudima iz kluba, s predsjednikom Goranom Gutešom i sportskim direktorom Sašom Markulinom. Ostala je iza nas jedna uspješna sezona, ali i prijateljstva za cijeli život, pogotovo kad je riječ o njima dvojici. Bilo mi je prekrasno surađivati s njima, raditi u Lukavcu. Cijelo vrijeme osjećao sam podršku i zato hvala svima u klubu. Znam da nije ni njima uvijek bilo lako sa mnom, ali surađivali smo zaista besprijekorno.

Kad priča o Lukavcu, Slaven Batovanja i dalje govori “mi”, teško se nakon svega tek tako otkačiti od priče u kojoj je toliko uživao.

– Ma naravno, tako i dalje gledam na Lukavec. Kažem, to su sve moji prijatelji, ljudi kojima želim puno sreće i uspjeha u daljnjem radu. Kadar momčadi je odličan, dolaze i pojačanja, a sad treba izabrati i trenera… Pitali su me i za savjet, ali mislim da tu odluku u klubu ipak moraju donijeti sami. Moja poruka je samo da, koga god izaberu, moraju stati iza njega. Sad su se već svi u klubu naviknuli na malo ozbiljniju razinu rada, NK Lukavec svakog dana raste u svakom smislu, i zato mislim da je najteži dio posla iza nas – opet je Batovanja iskoristio taj “mi” faktor.

Cilj kluba mora biti stabilnost, ali i afirmacija domaćih igrača, preporučuje Batovanja… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Stanuje na Jarunu, cijeli život vezan je uz Zagreb, ali naravno da će se i u Lukavcu još dugo osjećati kao doma.

– Dolazit ću i dalje na utakmice, kad god mi to obaveze budu dopuštale, uvijek ću se rado vraćati. Priznajem, došao sam ovdje s nekim predrasudama, temeljenima na pričama koje su kružile, ali danas mogu reći da je Lukavec izvrsna sredina, da tu žive pozitivni luđaci kad je nogomet u pitanju. Pazite, ovo je klub koji igra petu ligu i ima navijače na gostovanjima! Dobro, znaju oni nekad malo i pretjerati, tako to ide, no uvijek sam bio svjestan da imaju isključivo dobre namjere. Ponosan sam i na ono što sam postigao s momčadi po pitanju ponašanja na terenu, u smislu da nismo reagirali na provokacije, da smo ostali sportaši do kraja u svakoj situaciji – govori Batovanja.

I potrajala bi ta priča, jer tako to ide kad je tema ono što je čovjeku strast i ljubav, ali naporan dan već je polako dolazio svome kraju, pa tako i jedan razgovor sa značajnom dozom emocija.

– Gledaj, radio sam u puno klubova, osvajao prva mjesta i puno toga prošao, ali bez ikakve dvojbe mogu reći da mi je sezona u Lukavcu jedna od najljepših u mojoj trenerskoj karijeri.

Eto, možda je to najbolji kraj ove priče. Koja će se nastaviti kroz telefonske razgovore, obostranu podršku i druženja kad god to bude moguće. Slaven i Lukavec, ljubav je to koja ne može proći…

Povezane teme:hotnews Nk Lukavec slaven batovanja

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 9 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 9 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

Ulaznice za Svjetsko koštaju kao suho zlato! A i nema ih baš…

Kako se približava početak Svjetskog prvenstva u nogometu, ulaznica je očekivano sve manje, a njihove cijene odlaze u nebo…

Objavljeno

prije 12 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Manje od tri tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., podaci specijaliziranog portala Ticketdata.com upućuju na vrlo ograničenu dostupnost ulaznica na službenom FIFA-inu prodajnom kanalu. Naime, 93 od ukupno 104 utakmice imale su manje od tisuću dostupnih ulaznica u izravnoj FIFA-inoj prodaji, dok je samo 11 utakmica bilo iznad te granice. Taj podatak ne znači nužno da su stadioni rasprodani, niti da neće biti dodatnih kontingenata ili ulaznica putem službenog tržišta za preprodaju, ali pokazuje da je najveći dio ponude uoči završne faze već apsorbiran.

Svjetsko prvenstvo igrat će se od 11. lipnja do 19. srpnja , bit će to prvo izdanje sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, što ga čini najvećim turnirom u povijesti natjecanja. Veći broj reprezentacija, šire geografsko područje i raspored kroz 16 gradova domaćina stvaraju drukčiju dinamiku potražnje nego na prethodnim svjetskim prvenstvima. Interes navijača ne ovisi samo o snazi reprezentacija, nego i o lokaciji, dostupnosti putovanja, cijeni smještaja, lokalnoj dijaspori, protivniku, terminu utakmice i fazi natjecanja.

Prema podacima koje je prenio The Sports Examiner, među utakmicama s više od 1.000 dostupnih ulaznica na FIFA-inu izravnom prodajnom mjestu najviše se izdvajao susret Curaçaa i Obale Bjelokosti u Philadelphiji 25. lipnja, za koji je bilo prikazano 3.472 ulaznice. Na toj listi nema niti jedne utakmice u kojoj sudjeluje Hrvatska, no tu se izričito navodi da broj ulaznica prikazanih na FIFA-inu kanalu nije isto što i konačna popunjenost stadiona, jer ne uključuje sve preprodajne ponude, moguće kasnije kontingente, sponzorske i organizacijske alokacije, kao ni ulaznice koje u trenutku praćenja nisu bile ponuđene javnosti.

Posebno zanimljiv dio izvješća odnosi se na takozvane “get-in” cijene, odnosno najniže dostupne cijene ulaznica na sekundarnom tržištu za pojedinu utakmicu. Najniže prikazane cijene na preprodajnim platformama pokazivale su da su samo četiri utakmice bile ispod 200 američkih dolara. Najniži prag naveden je za susret Cabo Verdea i Saudijske Arabije u Houstonu 26. lipnja, s početnom cijenom od 178 dolara. Jordan protiv Alžira u Santa Clari bio je naveden na 182 dolara, Austrija protiv Jordana na 187 dolara, a Uzbekistan protiv DR Konga u Atlanti na 196 dolara.

Treba naglasiti da “get-in” cijena nije prosječna cijena svih ulaznica, nego najniža dostupna ulazna točka na određenom tržištu u određenom trenutku. Ona može brzo rasti ili padati, osobito ako se promijeni ponuda na službenom ili sekundarnom tržištu. Kod velikih sportskih događaja najniža preprodajna cijena često odražava kombinaciju potražnje i prodajne strategije vlasnika ulaznica, a ne samo realnu popularnost reprezentacije. Zato se takvi podaci mogu koristiti kao tržišni signal, ali ne i kao konačna ocjena očekivane atmosfere na stadionu.

Najviše pozornosti privukao je podatak da je Iran, prema prosječnoj “get-in” cijeni za utakmice svoje reprezentacije, bio na dnu ljestvice među sudionicima turnira. The Sports Examiner navodi da je prosječna najniža cijena za Iran iznosila 267 dolara. U istom izvješću istaknuto je da su najviše prosječne “get-in” cijene imale utakmice Meksika, s prosjekom od 1704, Brazila s 1326, Portugala s 1322, Kolumbije s 1.267 i Škotske s 969 dolara.

Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se utakmice s najvišim najnižim cijenama na sekundarnom tržištu. Prema The Sports Examineru, najskuplji “get-in” prag imao je finalni susret 19. srpnja u East Rutherfordu, s iznosom od 7.982 dolara. Među najvišim cijenama navedeni su i Kolumbija protiv Portugala u Miami Gardensu 27. lipnja, polufinala u Dallasu i Atlanti, Meksiko protiv Južne Koreje u Guadalajari te otvorenje Meksika protiv Južnoafričke Republike u Mexico Cityju. U vrhu su se našle i kasnije nokaut utakmice u Miami Gardensu i Kansas Cityju, kao i susret Škotske i Brazila u Miami Gardensu.

Takav raspored cijena očekivan je za turnir te veličine. Finale SP-a tradicionalno je najskuplja utakmica, jer ga traže neutralni gledatelji, navijači reprezentacija koje još nisu poznate i putnici koji žele prisustvovati završnici bez obzira na sudionike. Visoke cijene za utakmice Meksika dodatno se mogu objasniti statusom domaćina i povijesnim značajem nastupa u Meksiku.

FIFA-in službeni raspored potvrđuje da će finale biti odigrano 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey, dok će se polufinala igrati 14. srpnja u Dallasu i 15. srpnja u Atlanti. Utakmica za treće mjesto zakazana je za 18. srpnja u Miamiju. Nokaut faza, uključujući novo kolo šesnaestine finala, počinje 28. lipnja, čime turnir dobiva dodatni natjecateljski sloj u odnosu na format s 32 reprezentacije. Više utakmica u završnici znači i više prilika za prodaju, ali i veću konkurenciju među gradovima domaćinima.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 12 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.