Sport

Sjećanje na Željka Plepelića Belog

Prije tri godine preminuo je Želko Plepelić Beli jedan od najboljih nogometaša koje je dala Velika Gorica

Objavljeno

prije 8 godina

19. travnja 2018.

Objavio/la

Vrijeme nezaustavljivo leti a opterećeni svakodnevicom promaknu nam ponekad datumi koji nas podsjete na one koji su nas prerano napustili a ostavili su iza sebe dubok trag. Tako su prohujale već tri godine kako su se ljubitelji nogometa u Velikoj Gorici oprostili od svoje legende i prijatelja Željka Plepelića Belog.

Željko je preminuo 14. travnja 2015. godine u popodnevnim satima nakon kratke i teške bolesti. Da, otišao je tada za mnoge najveći talent, istinski veliki nogometaš i legenda Turopolja svih vremena. Prerano, mnogo prerano. Bio je pravi čovjek, nogometni virtuoz, fantastični tehničar nepredvidivog driblinga, uvijek pun vica, veliki profinjeni lukavi golgeter i pozitivni boem sa šeretskim osmjehom kakvih danas ima malo.

Željko Plepelić Beli u dresu Orijenta negdje 1970. godine. Foto: Mato Paviša/cityportal.hr

Rođen je 8. listopada 1950. godine u Zagrebu. Za NK Radnik iz Velike Gorice registriran je 1966. godine, a za seniore je startao kao 17-godišnjak. Veliki talent odmah su prepoznali u Dinamu iz Zagreba za koje je kao gost igrao na juniorskim turnirima u Italiji 1967., 1968., i 1969. godine te na omladinskom turniru “Dinamo 68”. Zagrebački modri su mu nekoliko puta podastrli profesionalni ugovor, ali do potpisivanja nikada nije došlo jer Plepelićev već spomenuti boemski život nije trpio stegu ni okove. S Radnikom je 1968. osvojio naslov prvaka Zagrebačke lige, a u proljeće 1970. otišao je u NK Orijent iz Rijeke, tadašnjeg snažnog jugo-drugoligaša. Segesti je pristupio 1971. godine gdje uskoro postaje prvi strijelac i igrač kluba. Sa Siščanima 1972. godine ulazi u 2. jugoslavensku ligu zapad.

Njegova igra protiv Rovinja u odlučujućoj utakmici za ulazak među ondašnje drugoligaše, ocijenjena je od novinara naslovom “Desetka za desetku”. U jesen 1973. kratko je vrijeme igrao u njemačkom Ravensburgu, a u proljeće 1976. godine vraća se u NK Radnik u kojem igra do 1979.. Pojačao je zatim Udarnik iz Kurilovca gdje je također ostavio dubok i neizbrisiv trag , a igračku karijeru zaključio je u Dinamu iz Novog Čiča za koji je igrao od 1981. do 1983. godine u najboljoj generaciji tog kluba koja je tri godine za redom bila prvak i izborila ondašnju Regionalnu ligu, pandam današnjoj 3. HNL. Tijekom karijere više puta je igrao za juniorsku reprezentaciju Zagreba i Hrvatske, te za seniorske amaterske reprezentacije Zagreba i Hrvatske.

Po završetku nogometne karijere, jedno vrijeme bio je trener mlađih pionira Radnika a (koje li simbolike) prije samog odlaska radio je na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici neposredno uz HNK Goricu.

Evo što je na oproštaju od Beloga napisao jedan lokalni novinar i prijatelj: “Od dijagnosticiranja teške i uznapredovale bolesti do smrti Željka Plepelića, proteklo je samo mjesec do dva. Otišao je nenadano i nepredvidljivo, baš kao što je igrao. Ako i u vječnosti negdje igraju nogomet, ne trebamo brinuti, Beli će svojom vještinom i golovima sigurno oduševljavati i nebeska prostranstva”.

Na kraju, Željko oprosti. Kasnim nekoliko dana da bi bile točno tri godine od tvojeg odlaska jer danas nije 14. travnja. Razlog? A kaj misliš, pa trenutna nogometna zbilja odvukla mi je pozornost a vjeruj mi, već nekoliko dana nešto me tjeralo da provjerim u arhivi točan datum tvojeg odlaska. Siguran sam da u međuvremenu nisi posumljao, znali smo i prije kasniti za vrijeme zajedničkog igranja i druženja ali teško smo mogli iznevjeriti.

Povezane teme:sjećanje Željko Plepelić - Beli

Kultura

FOTO Sjajne predstave mažoretkinja na turniru u Gradu Dresdenu u Njemačkoj

Objavljeno

prije 2 sata

27. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Kvalifikacijski turnir mažoret timova za Europsko prvenstvo mažoretkinja 2026. održan je u Njemačkoj u Gradu Dresdenu u Dvorani Arena, u subotu, 25. travnja 2026. godine. Organizatori turnira bili su Dresden Diamonds Majorette&Cheerleading Club i Europska asocijacija mažoret timova (EMTA).