Sport

Sesar: Samo da ne bude novog ‘lockdowna’, to bi bilo pogubno za sport!

Vratili smo se treninzima nakon 15 dana izolacije, ali situacija nije dobra, tijela igrača zapamtila su dva tjedna kretanja isključivo po stanu… Neće biti lako uloviti formu, ali važnije je da ostanemo zdravi, da se sezona ne prekida, rekao je Josip Sesar, trener košarkaša Gorice

Objavljeno

prije 6 godina

30. listopada 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dugo je gorički sport nekako “bježao” od virusa koji je okupirao naše živote, ali i ta je serija po zakonu logike morala prestati. Dogodilo se to prvo s košarkašima, koji su otišli u dvotjednu izolaciju i morali odgoditi tri svoje utakmice, a nastavilo s nogometašima Gorice, pa Kurilovca…

– Situacija nije normalna, virus koji vlada je nepoznat, čak ni stručnjaci ne znaju dovoljno o njemu, a kamoli mi laici. I zato se treba što više čuvati, držati se uputa, pri čemu je moje mišljenje da bi određene protokole trebalo prilagođavati situaciji i okolnostima. Primjerice, volio bih da je u košarci kao u nogometu, da u samoizolaciju odlaze samo pozitivni, a da ostali mogu normalno trenirati i igrati, ali dobro, to je ipak stvar epidemiologa – kazao je trener Gorice Josip Sesar, presretan što je samoizolacija konačno završila, što se momčad konačno ponovno okupila na treningu.

– Od nas 16, bilo je šest pozitivnih. Kako smo proživjeli sve to? Ha, prvo ti je šok, sjediš doma i prva tri, četiri dana čekaš simptome. A onda, kad se oni ne pojave, kad shvatiš da si zdrav, počne nervoza. Zatvoren si u kući, ne smiješ izaći ni prošetati, ne možeš se družiti ni s ukućanima, a kamoli nekih drugim… Nije to lako – kaže Sesar.

Lako neće biti ni vratiti se u pravi ritam. Pogotovo s obzirom na to da je cijela momčad doma sjedila 15 dana, a taman kad je to isteklo, samoizolacija je smanjena na deset dana… I sve skupa se vratilo na početak.

– Počeli smo trenirati, ali situacija nikako nije dobra. Dosta se toga izgubilo, tijelo pamti, predugačak je ovo period, pogotovo s obzirom da ovo nije čak ni uobičajni odmor, kakav igrači imaju između sezona. Ovdje si zatvoren, ne možeš ni šetati, ograničen si na kretanje po stanu i zato će najveći problem bit pluća, kako se tu vratiti u formu. Pokušavali smo se nekako održati, profesor Matej Filipi, naš kondicijski trener, organizirao je treninge preko aplikacije Zoom, znalo je to trajati i po sat i pol, ali na kraju je sve to ipak samo improvizacija i posljedice se vide – priča Sesar.

Prevedeno, sad je na njemu da sa suradnicima odradi pripreme do – utorka. Tad, naime, u Veliku Goricu dolazi Škrljevo, što znači da će imati manje od tjedan dana za pripremiti momčad za nastavak sezone. Nakon dva tjedna u stanu.

– Tako nekako, kao da smo na početku priprema. E sad, koliko će nam to uspjeti, koliko ćemo se brzo vratiti u pravi ritam, jako je teško predvidjeti. Pogotovo s obzirom na činjenicu za koju ni ne znam je li dobra ili loša za nas… Naime, od 3. studenog do 28. studenog imamo 11 utakmica za odigrati! Neće biti lako sve to izgurati, ali prvi mi je zadatak pokušati podići momčad do utorka koliko god mogu. Pri tome, naravno, ne smijem pretjerati, ali u svakom slučaju moramo ‘probuditi mašine’… A kasnije gledati da bude i dovoljno odmora i dovoljno treninga da bi se izgurao taj naporni studeni. Samo da ne bude puno problema s ozljedama… – poželio trener Gorice.

Iako, u vremenu u kojem živimo najava o “11 utakmica u 25 dana” može biti i prilično uvjetna, budući da je novi “lockdown” stalno u zraku, lebdi kao latentna opcija u svakom trenutku.

– Opet kažem, glavnu riječ tu moraju voditi epidemiolozi, ali svejedno mi u sportu moramo napraviti sve da ne dođe do prekida sezone, do nekog novog ‘lockdowna’, jer to bi bilo pogubno. Već su nam sponzori pobjegli, nema ni gledatelja… Dođe li do novog zatvaranja, bojim se da bi dosta igrača koji nemaju velika primanja, a ima ih takvih u velikom broju sportova, u tom slučaju otišli za nekim drugim poslovima. Što je i logično, jer od nečega čovjek mora živjeti… – govori Sesar.

U vrijeme samoizolacije odgođeni su sudari sa Šibenkom, sinjskim Alkarom i osječkim Vrijednosnicama, a prvi protivnik nakon pauze bit će Škrljevo na domaćem parketu. Igra se u utorak od 20 sati, bez gledatelja na tribinama, ali barem se igra.

– I ono i su imali sličan problem kao bili, samo što su kraće bili u izolaciji, odnosno ranije su iz nje izašli. Dobro su startali u sezonu, imaju nekoliko dobrih novih igrača, imaju i dva, tri svoja, domaća… Riječ je o dobro posloženoj i dobro vođenoj momčadi, ali tek ćemo vidjeti u kakvom smo stanju nakon svega ovoga i mi i oni. O tome će ovisiti kako će sve skupa izgledati na parketu – zaključio je trener goričkih košarkaša.

Povezane teme:hotnews josip sesar kk gorica koronavirus

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 20 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.