Poveži se s nama

Sport

Sesar i Gorica jure dalje: ‘Sviđa mi se naša momčad, ovo mi je izazov…’

Košarkaši Gorice počeli su s pripremama 12. kolovoza, a tjedan dana poslije momčad je i kompletirana. Došao je Pero Babić, koji je sa Zagrebom igrao Euroligu, ali i Karlo Lebo te Ivan Vraneš, igrači iz Cedevitine i Zadrove škole košarke. Ambicije polako rastu…

Objavljeno

Vrijeme godišnjih odmora bliži se kraju, život u gradu se polako iz ljetnog đira prebacuje u uobičajni ritam, a na tom tragu su i gorički košarkaši. Nakon najuspješnije sezone u povijesti kluba, u kojoj je Gorica igrala polufinale Kupa Krešimira Ćosića i bila nadomak polufinalu prvenstva, promijenio se predsjednik kluba, Duško Radović naslijedio je Mirka Matića, ali ono najvažnije ostalo je isto. Trener. Josip Sesar okupio je igrače 12. kolovoza, tjedan dana poslije momčad mu se kompletirala, i sad slijedi slaganje mozaika za izazove koji slijede.

– Imamo dva odlaska, više s nama nisu Marko Baković i Karlo Mikšić, a karijeru je završio Ljubo Prgomet, koji je postao tajnik i sportski direktor u klubu. Istovremeno, doveli smo Peru Babića (34), koji je igrao Euroligu sa Zagrebom i koji je dokazano dobar igrač, a došli su i Karlo Lebo (25), proizvod Cedevitine škole košarke, te Ivan Vraneš (23), izdanak zadarske škole košarke – uvodno je nabrojao Sesar.

Petar Babić (lijevo), Karlo Lebo (u sredini) i Ivan Vraneš (desno) novi su igrači Gorice

Babić je iskusni bek, po potrebi i playmaker i šuter, Lebo je krilo, vanjski igrač, a Vraneš će sa svojih 206 centimetara pomoći pod koševima i zamijeniti lani odličnog Bakovića. Sve su to polivalentni igrači, koji mogu igrati na više pozicija, čime će se uklopiti u momčad koja je praktički cijela takva.

– Je, puno je tu igrača koje mogu koristiti u raznim ulogama. Imamo zanimljivu momčad i, iskreno, sve skupa mi je vrlo izazovno. Cijelo vrijeme sam u razmišljanjima o novim akcijama, smišljam kako, što i za koga. Nadam se jednoj dobroj sezoni, ali i dobrom pripremnom periodu, za razliku od prošle sezone. Lani nismo startali na pravi način, imali smo dosta ozljeda važnih igrača, ja sam bio s reprezentacijom, pa smo se tražili prvi dio sezone. Ovoga puta startali smo malo ranije nego inače, momci su došli u jako dobrom stanju, radimo sve po planu i programu, a nema ni većih problema s ozljedama – kazao je Sesar, koji ima i nove suradnike.

– Doveli smo i novog kondicijskog trenera Mateja Filipija, s njim se radi trčanje i teretana u jutarnjim satima, pa poslijepodne prelazimo na ove ‘fine’ stvari, tu preuzimamo ja i Lovro Demo, moj novi suradnik. Jakov Stipanović, koji je dosad radio sa mnom, iz privatnih razloga je tražio da ovu godinu ne radi, no nadam se da će ostati pri klubu i priključit nam se ako se ukaže prilika – ističe Sesar.

Uz tri nova igrača, kostur momčadi Gorice čine Borna Kapusta, Ivan Majcunić, Ivan Vučić, Ante Mašić, Ivan Papac, Lovro Mazalin i Marko Petrović, što Sesar smatra zadovoljavajućim.

– Da, to je zasad to. Financije nam dosta toga određuju, pokrili smo se kako smo mogli, ali naravno da ćemo reagirati ako se ukaže neka dobra prilika. Kao, primjerice, prošle godine s Mazalinom. Dogodi li se nešto slično, nešto što ulazi u naše financijske okvire, jasno da nećemo bježati od toga. Iako, ja sam zadovoljan s ovom momčadi koju imam, zanima me jako kako će to sve izgledati – kaže Sesar, svjestan da se svi pojačavaju, ulažu puno veći novac od Gorice.

– Istina, pojačavaju se svi, i Škrljevo, i Osijek, i Zabok, i Šibenik… Svi su ti klubovi financijski jači od nas, a tu su i Zadar, Cibona i Split. Kad se sve zbroji, mislim da ćemo imati zanimljivu i izjednačenu ligu, kao što je bila i prošle sezone do trenutka kad se umiješala Cedevita s prvom momčadi. Iako, na kraju je Cibona pokazala da se može i s njima, što je za svaku pohvalu. Ujedno, to je i putokaz svima nama da se i s manjim financijama može napraviti dobre stvari – traži Sesar dodatnu inspiraciju.

Puno toga promijenilo se u svijetu hrvatske klupske košarke selidbom Cedevite u Ljubljanu.

– Definitivno se pokazalo da je više igrača na tržištu. Da su igrači koji su bili u prvoj i drugoj momčadi Cedevite mogli zaraditi više nego što mogu sad, jasno je svima, i u tom smislu su ti momci malo zakinuti i većina ih je sad u nekom praznom prostoru. Moraju pomiriti svoje košarkaške ambicije s uvjetima koje mogu dobiti ako žele igrati u Hrvatskoj. Druga opcija je tražiti rješenje vani, no treba biti i realan pa reći da igrači iz Cedevite 2 baš i nisu imali sezonu zbog koje bi drugi klubovi bili ludi za njima. Njima je najnezgodnije zbog ovakvog raspleta – priča Sesar i nastavlja:

– Što se tiče nas ostalih klubova… Sad svi misle da nakon odlaska Cedevite mogu uloviti nešto više. Netko misli da može biti peti, netko treći, netko da može ući u finale, netko lovi trofeje. Mi? Imamo dobru momčad, uz dobar rad i što manje ozljeda, možemo imati i dobru sezonu. Sad, što će to točno značiti, tek ćemo vidjeti. Nema smisla govoriti o pozicijama koje želimo, važnije je ići korak po korak, ali dobro je što nam je većina momčadi ostala na okupu, tri igrača koja su otišla zamijenili smo trojicom novih, i sad treba vidjeti kako će se uklopiti. Nadam se da će to biti dobro, budući da nismo birali nove igrače samo po kvaliteti, nego i po karakteru. Sve su to jako dobri momci i neće biti nikakvih problema za uspostavljanje odnosa i hijerarhije u momčadi, što je jako važno. Iskreno, mislim da moramo najmanje zadržati razinu prošlogodišnjih igara, ne dovesti se u stres borbe za ostanak, ali opet kažem, vjerujem da možemo imati dobru sezonu – završio je Sesar i vratio se treningu.

Jednom u nizu onih koji će Goricu podići na još višu razinu. Svi zaostaci iz prošle sezone su riješeni, a na još boljoj atmosferi radi i klupska uprava, koja je igrače odvela na zajedničku večeru i druženje.

Igrat će Gorica i prijateljske utakmice, među kojima nekako najviše “iskače” turnir povodom 50 godina košarke u Velikoj Gorici. Na turniru 13. i 14. rujna trebali bi sudjelovati, uz Goricu, još i Cibona, Zadar te jedan ruski klub, zasad neimenovani. Prvenstvo počinje 28. rujna gostovanjem kod Splita, a pred domaćim navijačima Gorica će se predstaviti 5. listopada protiv Alkara.

CityLIGHTS

Poslušali su savjet #Ostanidoma pa treninge gledaju na internetu i vježbaju s roditeljima

Mladim plesačima treneri pokušavaju olakšati boravak u njihova četiri zida

Objavljeno

on

Preko noći više od 100 djece članova Sportsko plesnog kluba Vega ostalo je bez treninga, a treneri bez posla kada je prije dva tjedna nacionalni Stožer civilne zaštite donio odluku o obustavi nastave. Prvi put u 16 godina, koliko postoji ovaj velikogorički klub akrobatskog rock’n’rolla, ne mogu plesati, a otkazana su i sva natjecanja za koja su se pripremali.

– Obzirom da ponekad treniram i reprezentacije drugih država tako sam budno pratio razvoj situacije u svijetu te sam znao što nam slijedi, ali sam ostao smiren. Srećom da sam se početkom veljače vratio iz Švedske neokrznut koronavirusom. Ova situacija je teško pala svima nama, a mišljenja sam da je najteže sportašima i djeci. Ja sam navikao raditi 100 na sat i biti non-stop u pokretu i teško mi je sada sjediti doma, tako je i ostalim trenerima, Našim članovima je vjerojatno i još teže – objasnio je Tomislav Odžić, osnivač i glavni trener Vege.

Kako bi svoje članove održali u formi, ali im i olakšali izolaciju, započeli su s mini treninzima putem interneta. Osim plesnih figura, treneri im šalju i zadatke koji uključuju vježbe tehnike, kondicije i snage.

– Svaki dan smo s njima u kontaktu, a s vremena na vrijeme im šaljemo i neke druge zadatke kako bi razvijali kreativnost te ih potaknuli na razmišljanje. Pazimo da im je sve to zabavno, a često u te zadatke uključujemo i njihove roditelje. Veseli nas što i roditelji i djeca jedva čekaju novi trening, novi zadatak, novi izazov – kaže Odžić i dodaje kako se nada da će ugroza završiti koncem travnja kako bi se svi ponovo okupili u dvorani već početkom svibnja.

Nastavi čitati

Sport

Prije više od 15 slavilo se 70 godina sportskog ponosa Buševca

Za Polet su tada igrali Željko Župetić, Ferenček, Gudiček, Mirenić, Prlić, Čunčić, Igor Rožić..

Objavljeno

on

Sad kad se priroda žestoko pobunila a voljeni Zagreb i mnogi drugi se tresu, ovim vračanjem u sportsku (nogometnu) prošlost želimo Vam barem malo skrenuti misli s okrutne zbilje. Drugačije ne znam ni ne mogu pomoći jer vodim rat s nakupljenim godinama a i s karcinomom ali mislima sam ipak uz one koji sada naviše pate i trpe ili nesebično rade na zbrinjavanju najugroženijih. Iz arhive nastojimo izdvojiti raznolikost i seliti se iz mjesta u mjesto našeg Turopolja, barem virtualno. Jer, OSTAJEM DOMA, a suprugu ne puštam bliže od nekoliko matara (šala mala, a malo i ozbiljno). Barem dok idući tjedan neću morati na Rebro na terapiju. A prije više od 15 godina bili smo u Buševcu. Dogodilo se to 18. prosinca 2004. Dan kasnije Sportske novosti su objavile sljedeće.

– Stanovnici Buševca, mjesta nedaleko Velike Gorice, smještenog uz samu prometnicu Zagreb-Sisak, imaju razloga biti ponosni. Sinoć se u buševečki Dom kulture natiskalo oko 300 članova, počasnih uzvanika, sportskih prijatelja i predstavnika mnogobrojnih organizacija da bi zajedno svečanom sjednicom proslavili 70. godišnjicu od osnutka sportskog društva Polet. Prikazan je 45-minutni film o sportskom društvu u kojem djeluje NK Polet, zapaženi član 4. hrvatske lige, odnosno Jedinstvene županijske lige. U šahovskom klubu djeluju šahistice koje se natječu u 1. hrvatskoj ligi, dok su šahisti drugoligaši. U sportskom društvu još je i konjički klub Buševec 2003. te informatički klub Info.
U filmu je spomenuto da je idejni začetnik kluba daleke 1934. godine (15. ožujka) bio lokalni učitelj Matija Mihatović.Klub je nazvan Seljak, a 1947. godine postaje Polet.Šahovska sekcija djeluje od 1962. godine a danas šahiste vodi Zlatko Rožić. Predsjednik čitavog društva je Nenad Črnko, koji se zahvalio prisutnima na podršci, posebno KUD-u “Ogranku seljačke sloge” iz Buševca, koji inače ima gostovanja po čitavoj Europi, Kanadi i Americi. Upravo to kulturno-umjetničko društvo izvanredno se ukomponiralo u sjednicu kao i gost Vladimir Kočiš Zec.
Među uzvanicima bili su Krešimir Hubak, dogradonačelnik grada Velike Gorice, Željko Mihalj, dopredsjednik Nogometnog saveza Zagrebačke županije, Vladimir Hrenković ispred Zajednice športskih udruga Velike Gorice, Josip Katulić tajnik Nogometnog središta Velike Gorice i mnogi drugi. Uoči samog početka svečane sjednice stigao je telegram NK Zagreba (klub prijatelj, tada još ugledni prvoligaš a 2001/2002 i prvak države) koji je pročitan i u kojem se predsjednik zagrebaša Dražen Medić ispričava za nedolazak.
Osim svečane sjednice priređena je i cjelodnevna izložba koja je također na goste ostavila izvanredan dojam. Stare fotografije, rekviziti, mreže, stare lopte, pokali, imena osnivača. Zaista impresivno kao i domjenak na kraju proslave velikog jubileja -objavile su tada Sportske novosti.

U tom vremenu počelo se razmišljati o pohodu na 3. HNL. Momčad je bila posložena vrhunski a izdvojili smo utakmicu odigrane u travnju 2004. kontra Dugog Sela u kojoj je Polet slavio 4:0. Igralo se na Zvrniku pred 200 gledatelja a sudio je odlično Jakovina (Zaprešić) dok su mu pomagali Špoljar (Bistra) i Novak (Zaprešić). Delegat je bio Bača iz Zaprešića. Za Polet zabili su Krešo Beloša-Fijan, Željko Župetć, Zvonimir Rožić i Igor Rožić. Za Polet su igrali: Domitrović-, Nosić 7,5, Gudiček 7,5, J. Rožić 7,5 (od 65. Pancirov-), Kr. Beloša-Fijan 7,5 (od 74. Z. Rožić 7,5), Ferenček 7,5, Župetić 8, Mirenić 7,5 (od 70. Lovrić-), Prlić 7,5 (od 56. Karlo Beloša-Fijan 7,5), Čunčić 7,5, I. Rožić 7,5. Trener: Nino Matković 8. Igrač utakmice bio je Željko Župetić.

Godine 2005. u kolovozu predsjednik Poleta Nenad Črnko najavio je pohod na 3. HNL. Sportske novosti su 8. kolovoza objavile Črnkov optimizam. “U prošloj sezoni bili smo doprvaci, a u novoj cilj je prvo mjesto i pokušaj pohoda na 3, HNL. Argumenti za optimizam su ostanak svih igrača iz prošle sezone osim Klakočera (Austrija), a pojačani smo petoricom novih. Došli su Dalibor Mazulović, Nikola Komšić (oba Radnik), Tomislav Sedmak (Zagreb), Tomislav Prekratić (Lučko) i Perica Živko (Velika Mlaka). Pregovaramo s još dvojicom. Prozivka je bila još 18. srpnja a već smo odigrali i test utakmice protiv Moslavine iz Kutina (1:2) i Vrbovca (2:0). Trenira se šest puta tjedno a težih napora pošteđen je samo lakše ozlijeđeni Nenad Bibić”-otkrio je tada Nenad Črno. Sve nakon toga je za gospodina Črnka uglavnom uzlazna putanja, do predsjednika uglednog prvoligaša HNK Gorice, člana IO HNS-a i još mnogo toga.

Nastavi čitati

Sport

Nakon ‘Legende turopoljskog nogometa’, ide leksikon!

Davor Štuban živa enciklopedija sporta u Turopolju

Objavljeno

on

Minulo je s vihorom već 20 ljeta, od kad se u Plavom salonu na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici okupilo brojno i vrlo zanimljivo i birano društvo. Bilo je tu nogometnih legendi našeg Turopolja svih generacija, sportskih dužnosnika, predstavnika najvažnijih političkih struktura, predstavnika medija svih sorti, tamburaši. Dogodilo se to 25. veljače 2000. godine na promociji knjige Davora Štuban pod imenom “Legende Turopoljskog nogometa”. Davor je u to vrijeme bio tajnik Zajednice sportskih udruga Velike Gorice, dopisnik Sportskih novosti i urednik sportskih stranica u Glasniku Turopolja, glavnog urednika Aleksandra Božića Saše. Saša je bio i urednik “Legendi”. Jedan od nakladnika knjige bila je Zajednica sportskih udruga čiji je predsjednik u to vrijeme bio legendarni Vlado Stepanić, moglo bi se kazati, dugogodišnji “tata i mama” NK Udarnika a kasnije pomalo i NK Kurilovca (neka se ne uvrijede ostali zaslužni za procvat i prosperitet drugog kluba u Turopolju iza prvoligaša Gorice).


U knjizi je najprije obrađen Branko Peštaj Brane. Davor je uvodno napisao: “Poznavatelji nogometnih legendi odavno su ustvrdili: najbolji nogometaš Turopolja bio je Željko Plepelić, a najveća legenda turopoljskog nogometa Branko Peštaj”. Brane ljepši kompliment nije mogao dobiti. Kao najuspješniji, najpoznatiji i najcjenjeniji naveden je Stjepan Deverić Štef. Ukratko, igrao je i zabijao za Dinamo i Hajduk. Velemajstorski. Na trećem mjestu u knjizi je Mladen Župetić Keber. Radnik(ovac) i dinamovac. Tu je i Branko Godinić Jagoda (nadimak mu je složio legendarni zagrebaš Pero Močibob) iz Odre. Jagoda u tada sjajnom NK Zagrebu i kasnije Radniku. Nije se u Davorovoj knjizi moga zaobići ni plavokosi dečko iz Mraclina Vjekoslav Kovačić Kova, dinamovac po dresu i srcu. Logično, Kova je bio i ostao vezan i za NK Mraclin.

Na 37. stranici “Legendi” je Željko Plepelić Beli. Davor je napisao: “potezi koji se pamti”. Čarobnjak i golgeter prije Messija. Ovo vrijedi za mnoge koji su ga dobro poznavali i cijenili. Stroj za golove bio je i Nikola Cvetnić Đekson iz Mraclina. Isto vrijedi i za “mister gol” Josipa Ledera Kvaku. Ivan Graber Bojs imao je drugačije radno mjesto spram Kvake. Otraga neprelazan ali po potrebi nakon prekida i naprijed u nebeskom skoku.

Što kazati o Stjepanu Mesariću Čapi? Nema ga više među nama a kao da je predosjećao autor knjige prerani odlazak napisavši ispod imena i prezimena “legenda koja traje”. I traje kod nas starijih koji još nekako trajemo. Vlado Mihalj Škija je čudo iz Velike Mlake, i centarfor i centarhalf! Autor knjige je zaista pažljivo birao i nije nigdje pogriješio pa ni kad je za Vladu Mirenića naveo “stup obrane”. A što je Željko Košković Kole? Veliki zaljubljenik u Radnik, strijelac s desnog boka, neustrašiv kao igrač i kasnije trener. Maratonac s dušom je Vlado Benšak Beni. Zašto danas u Turopolju nema takvi igrači? Štuban je za Vladu Lutera napisao “golgeter s osjećajem”, a autor Davor je ekspert za nogomet i svaka mu je na mjestu.

Među legendama je i Silvo Kranjac Šime, beskompromisni Dalmatinac u Turopolju. Sjajan čovjek i uvijek gospodin. Ivica Mikulčić Mika je za svoju generaciju nekako bio intelektualac, odličan nogometaš i kasnije takav prvoligaški sudac. Za Željka Radočaja Spidera autor “Legendi” je naveo: posljednji romantičar. Iz Kurilovca. Među odabranima je u knjizi i Josip Jančić Babriga, libero i šef obrane, te Ivan Kučiš Blohin, Juraj Radočaj Leks, Željo Mrakovčić Čefok golman iz Vukovina, Stjepan Rogina Das, Zlatko Čunčić Čelik, Josip Palorec Rolek i Josip Rožić Skela. U skici za portret spomenuti su Željko Domitrović Beli, Krešimir Marušić Keko, Dubravko Hrkovac Hrki i Branko Sambolić Samba. I na kraju, minulih 20 ljeta Davor Štuban i suradnici nisu mirovali. U finišu je nova knjiga, bolje reći leksikon. Obrađeno je, koliko znamo, blizu tisuću sportaša našeg podneblja! Da se nije dogodilo ovo što nam se dogodilo, prezentacija je trebala biti oko Uskrsa. Ovako, to će se vjerojatno prolongirati za neka ljepša vremena.

Nastavi čitati

Reporter 391 - 12.03.2020.

Facebook

Izdvojeno